Zamišljam
Prilazi mi s leđa
Zatvara mi oči rukama
I grli me kao da to joj je zadnji put
Ja sam
Sve što ima
Priznajem
Pola života utrošio sam spremno
Na traženje šarenica božansko plavih
i prave ljepote
I našao sam ih
Jesam
Ali dobrotu nikada
Srce je vidjelo danas
I sutra će
Znam.
Sve što imam baš ništa mi ne znači
Na ovom svijetu tražio sam
sve neke rijetke, plavuše
Pisao tajnovita pisamca
ispod školske klupe
Vidio koraka njenih najljepših.
Vučjih.
I plakao iz očaja
na zatvorenim kolodvorskim vratima
u rano jesenje jutro
Izazivao i samoga vraga
grleći i one koje nisam smio
I tko zna koje sam sve još snio
Al jednom je to moralo, znam
prazno ostati.
I bez traga.
Sad
Kajem se i žalim
Što sam sve radio
Tražeći je
Kajem se i žalim
kakve sam sve zablude uzalud gradio
Zarad nje
I gdje sam sad?
Lako se zagubi ta životna nit
najdubljeg sebe.
Zamišljam
Prilazi mi s leđa
Zatvara mi oči rukama
I grli me kao da to joj je zadnji put
Ja sam
Sve što ima
Još jednom
Samo još jednom
Zamišljam…
…Al ove će me tuge smrviti kasnije
To znam
Kad me napustiš i ti
I neće biti više ničeg
da me zadrži
Od tog ponora… (Ljubavi) [Ljubavi - nije nužno da se izgovara]
Pjesma još nije gotova, ali komentare možete ostaviti.
Nisam siguran ni u naslov za sada.Promjene su izvjesne, pa navratite i kad bude u cjelosti dovršena.Zadnja izmjena 25.11.2006. 13:55
Post je objavljen 16.08.2006. u 12:01 sati.