Danas je od jutra jurnjava i poluludnica po Splitu : sad već hrle stadionu sa zastavama i obilježjima , sunčano, vjetrovito popodne očekuje se Hajdukova pobjeda i što manje policijskih intervencija HŽV!
20.09.2025. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koji pist! Kako si me vratio u neka ljepša,bolja i nogometnija vremena. Sjećam se, istina ne baš toliko jasno, vremena kada je nogomet zaista bio nogomet i pravi podvig ljepote i radosti igre. Gabi kaze: "Pamtim samo sretne dane...."
20.09.2025. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Komentar kod mene napisan je u tvom prepoznatljivom stilu... medidativno i na neki način patetično lijepo. Isprepliću se gorko iskustvo blogosfere, duboka zahvalnost i poetično priznavanje prolaznosti virtualnog svijeta. Osjeti se kombinacija rezignacije i zahvalnosti. Svjesno priznaješ gorčinu: vrijeđanja, seksizam, nacionalizam, anonimne mržnje, a opet, iz svega toga, prepoznaje i vrijednost zajednice koju je blog pružio. To je duboko ljudski: možemo ljutiti, ali ipak cijeniti ono što nas je oblikovalo. Ta linija o “odričem se naslovnica, top blogerstva i cool liste… i što ću s tim dobiti? Ništa.” je sjajna. To je paradoks moralne geste: čin solidarnosti ili principa koji u vanjskom svijetu ne donosi ništa materijalno, ali ostaje integritet i unutarnji mir. Nije spektakularno za publiku, ali je ogromno za autora. Opis prelaska iz virtualnog u stvarni život, kroz šest sati vožnje držeći Njenu ruku, daje cijelom tekstu ljudsku težinu i intimnost. U trenutku gdje virtualno postaje stvarno, blog više nije samo tekst, nego portal kroz koji se ostvaruju stvarni snovi i veze. I to je, po mom mišljenju, srž ovog komentara: blog kao svjetionik, ali stvarni život kao konačna nagrada. Priznaješ da je cenzura ili prevelika kontrola ubila spontanost i kreativnu energiju zajednice, i to je kritika koja ide puno dalje od jednostavne žalbe na admina. Završna metafora o velikim praskovima: “kao ledene, tamne zvijezde” apsolutno je briljantno. To je poetičan način da se kaže: sve što je sjajno i veliko u virtualnom svijetu jednom umire ili odlazi, ali ostaje trajni trag, hladan i sjajan u pustoši svemira.
21.09.2025. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam uz tvoje nekad o Zagrebu najljepše priče slušao i čitao o Veležu, njegova navijačica je još uvijek moja bivša kolegica, poznata kolumnistica po balkanskim medijima, od one o stroju BMV (Bajević-Marić-Vladić), skoro nitko do rata nije znao da se radi o Srbinu, Muslimanu i Hrvatu, te kako se političkim utjecajem i prekodržavnim novcem stvarao i drugi veliki mostarski klub. Barem tih ružnih priča smo mi bili onda pošteđeni, Moj drug iz klupe je navijao za tad jaku Vojvodinu, jer mu je otac bio mesar i pričao da najbolje meso dobiva iz Vojvodine ;)
21.09.2025. (17:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Radi dubljeg uvida, na slici stoje Blašković, Šarović, Miljković, Kuže, Jovićević, Bedi, čuče Čerček, Mustedanagić, Bonić, Kranjčar, Senzen. Fotografija je odnedavno na netu; vjerojatno je izvučena iz arhive Madrižana. Naime, Dinamo je kao kralj prijateljskih utakmica prije pedesetijednu godinu tog rujna pobijedio Real sa Breitnerom, Netzerom i Del Bosqueom ni manje ni više nego na Santiagu Bernabeuu 4:3; na onom starom, sa betonskim žardinjerama oko travnjaka; vjerojatno je tri dana iza toga hametice potučen u nekom Boru ili Zenici, kada je svoj majstorski ples otplesao budući majstor talijanske keramike Mehmed Buza. No, mene je, budimo iskreni, više taj tjedan zanimao remi Pjesnika u Zrenjaninu. Otvoriti tih godina Sportske, one zelene u ponedjeljak ujutro, jutarnje izdanje; bio je to osjećaj s kojim se vrlo malo toga iz kasnijeg života smije usporediti ... :)))
21.09.2025. (18:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Danas je od jutra jurnjava i poluludnica po Splitu : sad već hrle stadionu sa zastavama i obilježjima , sunčano, vjetrovito popodne očekuje se Hajdukova pobjeda i što manje policijskih intervencija
HŽV!
20.09.2025. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viatrix
Možda starim, ali je meni nekada nogomet bio romantičniji.:)
20.09.2025. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Koji pist! Kako si me vratio u neka ljepša,bolja i nogometnija vremena. Sjećam se, istina ne baš toliko jasno, vremena kada je nogomet zaista bio nogomet i pravi podvig ljepote i radosti igre. Gabi kaze: "Pamtim samo sretne dane...."
20.09.2025. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Komentar kod mene napisan je u tvom prepoznatljivom stilu... medidativno i na neki način patetično lijepo. Isprepliću se gorko iskustvo blogosfere, duboka zahvalnost i poetično priznavanje prolaznosti virtualnog svijeta.
Osjeti se kombinacija rezignacije i zahvalnosti. Svjesno priznaješ gorčinu: vrijeđanja, seksizam, nacionalizam, anonimne mržnje, a opet, iz svega toga, prepoznaje i vrijednost zajednice koju je blog pružio. To je duboko ljudski: možemo ljutiti, ali ipak cijeniti ono što nas je oblikovalo.
Ta linija o “odričem se naslovnica, top blogerstva i cool liste… i što ću s tim dobiti? Ništa.” je sjajna. To je paradoks moralne geste: čin solidarnosti ili principa koji u vanjskom svijetu ne donosi ništa materijalno, ali ostaje integritet i unutarnji mir. Nije spektakularno za publiku, ali je ogromno za autora.
Opis prelaska iz virtualnog u stvarni život, kroz šest sati vožnje držeći Njenu ruku, daje cijelom tekstu ljudsku težinu i intimnost. U trenutku gdje virtualno postaje stvarno, blog više nije samo tekst, nego portal kroz koji se ostvaruju stvarni snovi i veze. I to je, po mom mišljenju, srž ovog komentara: blog kao svjetionik, ali stvarni život kao konačna nagrada.
Priznaješ da je cenzura ili prevelika kontrola ubila spontanost i kreativnu energiju zajednice, i to je kritika koja ide puno dalje od jednostavne žalbe na admina.
Završna metafora o velikim praskovima: “kao ledene, tamne zvijezde” apsolutno je briljantno. To je poetičan način da se kaže: sve što je sjajno i veliko u virtualnom svijetu jednom umire ili odlazi, ali ostaje trajni trag, hladan i sjajan u pustoši svemira.
21.09.2025. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Eh, Gegi, Šiljo, Štef, Cico, Zeko, Džemo... a čuo se i zagrebački govor. I onda je došla '82.
21.09.2025. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Ja sam uz tvoje nekad o Zagrebu najljepše priče slušao i čitao o Veležu, njegova navijačica je još uvijek moja bivša kolegica, poznata kolumnistica po balkanskim medijima, od one o stroju BMV (Bajević-Marić-Vladić), skoro nitko do rata nije znao da se radi o Srbinu, Muslimanu i Hrvatu, te kako se političkim utjecajem i prekodržavnim novcem stvarao i drugi veliki mostarski klub. Barem tih ružnih priča smo mi bili onda pošteđeni, Moj drug iz klupe je navijao za tad jaku Vojvodinu, jer mu je otac bio mesar i pričao da najbolje meso dobiva iz Vojvodine ;)
21.09.2025. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Radi dubljeg uvida, na slici stoje Blašković, Šarović, Miljković, Kuže, Jovićević, Bedi, čuče Čerček, Mustedanagić, Bonić, Kranjčar, Senzen. Fotografija je odnedavno na netu; vjerojatno je izvučena iz arhive Madrižana. Naime, Dinamo je kao kralj prijateljskih utakmica prije pedesetijednu godinu tog rujna pobijedio Real sa Breitnerom, Netzerom i Del Bosqueom ni manje ni više nego na Santiagu Bernabeuu 4:3; na onom starom, sa betonskim žardinjerama oko travnjaka; vjerojatno je tri dana iza toga hametice potučen u nekom Boru ili Zenici, kada je svoj majstorski ples otplesao budući majstor talijanske keramike Mehmed Buza. No, mene je, budimo iskreni, više taj tjedan zanimao remi Pjesnika u Zrenjaninu. Otvoriti tih godina Sportske, one zelene u ponedjeljak ujutro, jutarnje izdanje; bio je to osjećaj s kojim se vrlo malo toga iz kasnijeg života smije usporediti ... :)))
21.09.2025. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrina neba
Hvala na posjeti Vjetre!
21.09.2025. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Flekserica
Eto, stari provokator Blogi stavio te na naslovnicu usprkos odricanju. Da vidimo kako ćeš se iz toga izvući a ne ispasti zdapi.
22.09.2025. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
misliš, skinuo me s naslovnice? :)
22.09.2025. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nisam ljubiteljica nogometa, ali mogu čitati...
27.09.2025. (06:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...