Uh, koji avanturisti ;) S guštom sam čitao i prisjećao se svojih ipak dalekih mladalačkih bdijenja pod vedrim nebom, no uglavnom nakon cjelodnevnih stopiranja po svakakvim cestama, planinario baš i nisam. Prisjetio sam se i izleta kolektiva gdje je nakon raftinga bivši ravnatelj čvrsto zaspao na sijenu, mlada kolegica ga pitala zar se ne boji alergijskih napada, on, iako liječnik je lakonski odgovorio da su alergije otkrivene dosta nakon njegovog rođenja kad je već bio imun na njih, ili jednog roditelja poljoprivrednika grubih šaka i velikog imanja i njegove priče kako ga je rat potjerao u Hrvatsku bez ičega, ovdje brzo regrutirali, kako se borio po svim ratištima, ne znajući za sudbine ikog svog i ono što je bio vrhunac cijele priče, cijeli rat je kaže, proveo u jednim kupaćim gaćama i nikad za razliku od ostalih nije bio usran, jer ih je svugdje mogaio prati, najneobičnija ratna priča. Kuću i veliko imanje je izgradio kak veli svojim rukama, oženio se i eto od školovao i kći sa mnom kao razrednikom, jedinim koji je eskivirao pozive za čašćenja u njegovom dvorcu, ode ja opet predaleko ;)
14.09.2025. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poetski, sjetan i duboko ljudski tekst o starosti, prijateljstvu, bijegu u prirodu i snazi tihe ljubavi – dirljivo podsjeća na ono što nas istinski čini živima.
14.09.2025. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trava postelja meka. Većina ljudi voli društvo, a tek nekolicina prirodu. "Istina je, mi smo tek plahi križari, i hodači koji ne poduzimaju ustrajne pothvate, pothvate bez kraja. Naše ekspedicije su tek obilasci, i završavaju navečer kod ognjišta od kojeg smo i krenuli. Polovica naše šetnje tek je vraćanje po vlastitim tragovima. Trebali bismo otići u najkraću šetnju, slučajno, u duhu neumiruće avanture, i nikad se ne vratiti – spremni da natrag pošaljemo samo svoje balzamirano srce kao uspomenu na svoja napuštena kraljevstva."
Hodali ili ne, svi mi ipak lutamo tražeći neku Svetu zemlju, u nadi da će sunce obasjati sav naš život i možda prosvijetliti naš um, što se najčešće ne dogodi.
15.09.2025. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjetre moj, ti nikada ostariti nećeš. A blagoslovljen si ljubavlju, prijateljstvom, avanturom i nekom iskonskom mudrošću. Iskrenim osjećajem za ispravno, dobro i ljepotu življenja. Divna avantura, divan tekst. Živio (i pisao) ti nama dugo, dugo...
17.09.2025. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrina neba
Hvala Vjetre, znači bilo vam je ljepo a to je najvažnije!
14.09.2025. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Uh, koji avanturisti ;) S guštom sam čitao i prisjećao se svojih ipak dalekih mladalačkih bdijenja pod vedrim nebom, no uglavnom nakon cjelodnevnih stopiranja po svakakvim cestama, planinario baš i nisam. Prisjetio sam se i izleta kolektiva gdje je nakon raftinga bivši ravnatelj čvrsto zaspao na sijenu, mlada kolegica ga pitala zar se ne boji alergijskih napada, on, iako liječnik je lakonski odgovorio da su alergije otkrivene dosta nakon njegovog rođenja kad je već bio imun na njih, ili jednog roditelja poljoprivrednika grubih šaka i velikog imanja i njegove priče kako ga je rat potjerao u Hrvatsku bez ičega, ovdje brzo regrutirali, kako se borio po svim ratištima, ne znajući za sudbine ikog svog i ono što je bio vrhunac cijele priče, cijeli rat je kaže, proveo u jednim kupaćim gaćama i nikad za razliku od ostalih nije bio usran, jer ih je svugdje mogaio prati, najneobičnija ratna priča. Kuću i veliko imanje je izgradio kak veli svojim rukama, oženio se i eto od školovao i kći sa mnom kao razrednikom, jedinim koji je eskivirao pozive za čašćenja u njegovom dvorcu, ode ja opet predaleko ;)
14.09.2025. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Lijepo iz Samoborskog gorja koje sam posjetio prošle godine. Već sam spavao pos zvijezdama na otoku Krku, možda ću opet uskoro.
14.09.2025. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Lijepo, ljubavno i romantično.
14.09.2025. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viatrix
Poetski, sjetan i duboko ljudski tekst o starosti, prijateljstvu, bijegu u prirodu i snazi tihe ljubavi – dirljivo podsjeća na ono što nas istinski čini živima.
14.09.2025. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Trava postelja meka. Većina ljudi voli društvo, a tek nekolicina prirodu.
"Istina je, mi smo tek plahi križari, i hodači koji ne poduzimaju ustrajne pothvate, pothvate bez kraja. Naše ekspedicije su tek obilasci, i završavaju navečer kod ognjišta od kojeg smo i krenuli. Polovica naše šetnje tek je vraćanje po vlastitim tragovima. Trebali bismo otići u najkraću šetnju, slučajno, u duhu neumiruće avanture, i nikad se ne vratiti – spremni da natrag pošaljemo samo svoje balzamirano srce kao uspomenu na svoja napuštena kraljevstva."
Hodali ili ne, svi mi ipak lutamo tražeći neku Svetu zemlju, u nadi da će sunce obasjati sav naš život i možda prosvijetliti naš um, što se najčešće ne dogodi.
15.09.2025. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Vjetre moj, ti nikada ostariti nećeš.
A blagoslovljen si ljubavlju, prijateljstvom, avanturom i nekom iskonskom mudrošću.
Iskrenim osjećajem za ispravno, dobro i ljepotu življenja.
Divna avantura, divan tekst.
Živio (i pisao) ti nama dugo, dugo...
17.09.2025. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...