Komentari

radivjetra.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    Kako je ono rekao Charlie Chaplin?

    Život je tragedija kad se gleda izbliza, a komedija kad se gleda iz širokog kuta.

    OTVORENO PISMO udruga civilnog društva

    avatar

    26.08.2025. (00:43)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Sve si rekao u podnaslovu. Samo tako smije.

    avatar

    26.08.2025. (06:53)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Naravno da se smije. Rat je zlo kao i konzervativizam recimo . I naravno da sprdanje rata ne vrijeđa žrtve samo mongoloidi to ne kuže. Šteta da pero više nije na blogu on bi napravio izvaredan kilometarski esej o ovom.

    avatar

    26.08.2025. (08:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ne znam dal bi mi bilo smiješno, da sam ratom ranjena.
    Vicevi o doktorima, crni vicevi o zdravlju, smiješni su mi kada sam i ako sam zdrava.
    Inače pomislim, nije nimalo smiješno, koji neempatični ljudi!
    Ima puno tu nijansi, ko u svemu.

    avatar

    26.08.2025. (09:29)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Nisam znao da se Ceca sluša i štuje u Benkovcu a Charlie se znao dobro duhovito sprdati.

    avatar

    26.08.2025. (11:29)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Problem se pojavljuje u primitivnim narodima koji od svojih ratova čine svetinje pa je Hrvatska tako imala naopaku potrebu da taj naš rat - u najvećoj mjeri obrambeni, dakako, ali ipak ne bez velikih mrlja i ne bez puno zla počinjenog i s tzv. naše strane - zaštiti u Saboru kao da se radi o kakvoj nematerijalnoj kulturnoj ili čak sakralnoj baštini. Kod nas se o ratu devedesetih govori isljučivo kao o Domovinskom ratu i danas gotovo nitko više ne vidi problem u tome. Pravo je čudo da ga Sabor nije službeno nazvao Svetim domovinskim ratom. Tridesetpet godina sustavno nam je ispiran mozak i danas imamo doslovno implantate instant domoljubnih emocija ugrađene u naše umove, za koje mislimo da su to naše vlastite iskrene emocije.

    Dekonstrukcija rata, pritom, uopće NE ZNAČI da se narod ne treba braniti od agresora, kao što se ukrajinski narod brani od ruskoga agresora. Jasno je da je Ukrajini rat bio nametnut protiv njezine volje, kao uostalom i nama '91. Pa ipak, i unatoč tome što su narodi često prisiljeni braniti se, dakle voditi nametnuti (obrambeni) rat, to još uvijek ne znači da dekonstrukcija rata nije ne samo dobrodošla i dragocjena, nego je i čist i plemenit iskaz razvijene i kultivirane građanske svijesti, svijesti koja unatoč mučnim i gorkim okolnostima međunarodnih prilika nikada ne ispušta iz vida ono univerzalno i općeljudsko - npr. bratstvo, jednakost, unutarnju slobodu, razum i ultimativnu nenasilnost, netoksičnost u odnosima. Bez toga - gdje smo kao ljudi?!

    avatar

    26.08.2025. (11:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    S narodom koji se branio i u toj obrani naravno ko u svakoj obrani ponekad i prekoračio nužnu obranu ( netko me verbalno strašno napadne i ja ga braneći se, izmlatim primjerice) postupa se jednako kao i sa traumatiziranim čovjekom.
    Postoje faze izlječenja; kao što postoji psihologija žalovanja i iscjeljenja čovjeka, tako postoji, na sasvim isti način, psihologija žalovanja i iscjeljenja jednog naroda.
    Kao što nećeš gotovo nasmrt pretučenom čovjeku govoriti da je i sam toj povredi doprinio i na silu ga miriti s počiniteljem, tako i za govore o bratstvu, pomirenju i praštanju moraju ipak sazrijeti određeni uvjeti. S druge strane isto tako, nećeš traumatiziranom čovjeku ili narodu, stalno kopati po toj rani, opjevavati taj tragičan događaj, konstantno ga viktimizirati. Morala bi postojati neka sustavnost u tom približavanju opće vrijednim ljudskim standardima. No svako praštanje započinje priznavanjem, nešto kao kod dječjih razmirica, što je uzrok i tko je prvi počeo.
    Znam u Srbiji ljude koji su spoznali ( čitajući, informirajući se) jer su htjeli spoznati, kako je zapravo i za zbiljski počeo taj rat, što je njihova vojska radila i napose, u kakvoj su medijskoj zasljepljenosti i blokadi živjeli tih dana.
    Dvoje od petero to su izuzetno loše podnijeli. Čak i to je trauma, itekakva! Spoznati da si živio u potpunoj zabludi, koma.
    Supatnik je na tragu tome što želim reći, ovom istaknutom rečenicom: dekonstrukcija rata je na neki način i činjenica da mnogi mladi Srbi rade kod nas sezonu bez ijednog zabilježenog incidenta.
    No, Thompsonovim koncertom kao da je rana opet prokrvarila. To je nepotrebno viktimiziranje. I jako štetno za rane.
    Da je Srbija zrela demokracija, priznali bi svoju krivicu, no to povlači za sobom visoke iznose ratne odštete, pa im se neće to službeno činiti.
    No imaju u određenom postotku inteligenciju izrazito svjesnu krivice, to vidim i to mi je drago. Jer je zalog da moja djeca i njihova djeca neće opet gubiti mladost i život.
    Tu vlastitu inteligenciju srpski primitivci nazivaju ustašama.
    Imamo i mi inteligenciju koja shvaća da smo braneći se krvavo, prelazili granice obrane, jer rat je krvava rabota. Bespoštedna. Tu inteligenciju kojoj je strano konstantno viktimiziranje, kod nas se naziva četnicima, jugonostalgičarima i slično.
    Ćušpajz totalan.
    U Benkovcu mi je prvi poriv bila odbojnost spram onih agresivnih branitelja. Al onda sam se sjetila i empatijom osjetila, što znači i kako bi bilo da mi je netko od obitelji priklan, silovan. Da li bi mi bilo umjesno pričati o relativnosti, pomirenju, praštanju i bratstvu. Ne bi. Nikako. Nedostaje službena isprika, priznanje našega stradanja u pokušaju da se legalno izdvojimo iz zajednice kojoj više nismo željeli pripadati.

    avatar

    26.08.2025. (12:31)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Sarah - Nije "ponekad i prekoračio nužnu obranu", to je eufemizam. Od prvih višestranačkih izbora '90. do početka rata '91. prošlo je više od godinu dana - u tom je periodu Hrvatska činila sve moguće kako bi dodatno, mimo već otprije Miloševićevog i SANU-ovog plana o Velikoj Srbiji, isprovocirala JNA i dala im povod za rat. Tisuće Srba ostajale su bez posla - suci, inženjeri, liječnici, profesori etc., ali i bez stanova, građani srpske nacionalnosti masovno su šikanirani, od Osijeka, Vukovara i Vinkovaca sve do Zadra, Splita i dalmatinskog zaleđa. Mjesecima prije rata, a odmah nakon Tuđmanove pobjede na izborima. Kad je počeo rat, tada su počele i likvidacije nedužnih i lojalnih Srba po svim gore navedenim gradovima i mjestima, zna se što je Glavaš sa svojom ekipom bandita radio po Osijeku. Naravno, zna se još i bolje što su tzv. odmetnuti Srbi zajedno s JNA i srpskim paravojnim grupacijama činili s Hrvatima i njihovim selima i kućama - počinjeni su neviđeni zločini nad hrvatskim stanovništvom.

    Mi volimo spominjati, naslađivati se time, kako Srbija do današnjega dana nije prošla katarzu i osvijestila svoju ulogu devedesetih, no zaboravljamo ili smećemo s uma dvije važne činjenice. Prva je da ni mi ni izbliza nismo osvijestili u kojoj smo mjeri činili zlo i zločinstva nad srpskim stanovništvom i koliki teret kao narod i država nosimo na svojoj kolektivnoj duši. Druga je da stanovništvo Srbije nije samo živjelo u medijskoj blokadi i ispiranju uma pod Miloševićem pa i dalje, nego je svoje stavove u mnogome formiralo i na temelju istinitih izvješća i svjedočanstava koja su im dolazila ih Hrvatske. Dakle, to je uvijek mješavina jednog i drugog, a nikada samo medijska blokada i nevoljkost da se sazna.

    Što se tiče "psihologije žalovanja i iscjeljenja jednog naroda", kao prvo, prošlo je, pobogu, 30 godina od zadnjih ratnih događanja, koliko još moramo žalovati i biti traumatizirani?! A kao drugo, mišljenja sam da tu ima puno više kamuflažne i podvaljujuće nacionalističke i ekstremističke mitologije nego nekog stvarnog kolektivnog žalovanja i potrebe za iscjeljenjem. U nas ima puno obitelji čiji su preci bili ustaše - njihovi današnji živući potomci odgajani su u duhu ekstremnog i patološkog nacionalizma i takvi u društvu nameću narativ koji neprestano forsira mržnju prema Srbima i identitetsku zarobljenost u grubom nacionalnom i kleronacionalnom ključu. Uvjerili su dobar postotak normalne čeljadi u Hrvatskoj da se to mora, da moramo trideset i nešto godina zaredom iz dana u dan, doslovno iz dana u dan, stalno iznova s velikim nacionalnim patosom komemorirati žrtve i prisjećati se strašnoga neprijatelja koji nam je to učinio - to je suludo i potpuno bolesno. Da upotrijebim tvoju psihološku logiku - pacijent je zapeo u patološkom naslađivanju što stvarnim što posve izmišljenim traumama, koje stalno iznova vadi na površinu i opsesivno ih vrti po glavi. Kad bi se radilo neko istraživanje, kladim se da bi se pokazalo da većina onih koji stalno "kopaju po ranama" trideset i nešto godina uopće nije imala nikakve rane, već cijelu tu "traumatičnu kolektivnu priču" instrumentalizira za svoje mračne potrebe, i da bi se pokazalo da većina onih koji su stvarno doživjeli velike osobne tragedije u ratu danas živi mirno i povučeno, boreći se možda sa svojim unutarnjim demonima, ali ih nikako ne instrumentalizirajući prema van.

    avatar

    26.08.2025. (17:05)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    U svakoj većoj grupi postoji nekakva distribucija karakternih osobina pa tako i u braniteljskoj populaciji ima onih koji su puni vrline, odličnici među ljudima u nekom moralnom ključu, kao i probisvijeta i protuha koji bi takvi bili i da nije bilo rata, tj. i da nisu dijelom braniteljske populacije. E sad, zašto se nama dogodilo da ta šaka jada, ovi zadnje apostrofirani, samo zato što su branitelji, doslovno otme cijelu Hrvatsku i desetljećima je drži u zarobljeništvu klerofašističke i patološke nacionalističke mržnje, meni nije jasno. Gotovo čitav jedan narod popušio je tu kvarnu i iznimno toksičnu priču koja zloupotrebljava građanski osjećaj nacionalnog identiteta čineći od hrvatstva nešto demonski nadnaravno ("Hrvati iznad svih!") i ujedno puno mržnje prema "vječnom neprijatelju", i koja duboko blasfemično i bogohulno tumači odnos pojedinca prema Bogu kao odnos superiornog Hrvata (plave krvi, po Thompsonu, baš kao i Hitlerovi Arijevci, tj. autentični Germani) prema jednoj atavističkoj starozavjetnoj tvorbi koja je više čudovište nego milosrdni i ljubeći Bog.

    avatar

    26.08.2025. (17:47)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Dekonstrukcija rata potrebna je cijelome svijetu, ne samo nama, i ona je kao društveni i građanski konstrukt nešto skroz drugo od onoga kako su je shvatili primitivni benkovački siledžije. Dekonstrukcija rata nije sprdanje sa žrtvama, ili nešto za što nije došlo vrijeme jer nam se neprijatelj još nije ispričao i t. sl. Ni Dežulović ni Frljić se ne sprdaju sa stvarnim i zdravim vrijednostima, nego s osobinama i društvenim tendencijama koje su mračne i patološke. Jasno je da oni koji vazda prizivaju rat i koji - tobože u ime zajedništva i ljubavi prema Bogu, obitelji i domovini - vazda siju samo mržnju i strah, ne mogu dokučiti tako visoko postavljenu ljestvicu društvene svijesti. Oni su kao pokvarena ploča, koja uvijek vrti jedan te isti napjev i ne vidi ništa izvan njega.

    avatar

    26.08.2025. (18:20)    -   -   -   -  

  • NF

    @MA : Ne da mi se više razgovarati jedno te istim narativom ratne propagande po priručniku što je jedna Talijanka sastavila dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Mi smo danas načeli u Lovranu na terasi iznad Kvarnera s našim "Australcima" malo drukčiju temu,. Rijeka je ne tako davno, prije nekoliko desetljeća drugi grad po veličini u Hrvatskoj, pa je pao na uvjerljivo treće mjesto, uskoro će biti četvrti. Zašto je tako lako smo se složili, sad će se mnogi pitati zašto smo glavnog krivca našli u ratu, kad je barem Rijeka bila neokrznuta daleko od linije ratišta, a i moćni garnizon JNA se bez razaranja povukao ostavivši čak i dio naoružanja. Odgovor HDZ-a i njegovih medija bi naravno bio da se ovo sve Rijeci događa jer HDZ ovdje nije bio na vlasti. Odgovor SDP-a je naravno da im je HDZ centralizacijom i kontrolom lučke uprave i pomorskih kompanija ometao razvojne programe, oni svojih medija više nemaju pa su izgubili i vlast. Mi znamo što je bilo, znamo i individualne sudbine i odgovore van državne i gradske propagande, znamo zašto je on otišao i ona dvije godine kasnije za njim, zašto su imzašto sam ja ostao iako sam imao i bolju ponudu vani, da ne bih ostao bez upravo kupljenog stana, na kraju sam opljačkan znatno gore nego da sam otišao, ne bi se usudili da sam upravljao imovinom s parama stečenim izvan domovine no kompleksne su to teme za okvir ispranih mozgova u kojem nam se nudi sloboda rezoniranja, žao mi je, ne mogu se uklopiti u polemiku, uvijek kažem, po želji brisati moje komentare, ionako ih što onaj Blumi reče, pišem u krajnjoj liniji samo zbog sebe ;)

    avatar

    26.08.2025. (23:27)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @NF - Zašto bih, pobogu, obrisao tvoj komentar? Tvoji su mi komentari uvijek dragocjeni. No, ostalo je ipak neodgovorenim zašto je Rijeka pala na treće mjesto po broju stanovnika. Napisao si: "Mi znamo što je bilo..." i ja sam sad očekivao da ćeš i meni reći što je bilo, mimo mišljenja HDZ-a i SDP-a, no nisi rekao, ostalo je neodgovoreno. Ili nije? Možda se odgovor krije u tvojoj ranijoj rečenici: "Zašto je tako, lako smo se složili, sad će se mnogi pitati zašto smo glavnog krivca našli u ratu..." Misliš li na egzodus Srba iz Rijeke? Ili Talijana? Rado bih da budeš konkretniji. :)

    avatar

    27.08.2025. (00:09)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    ......kratko izvan okvira _ pogledala sam večeras intervju u Direktu RTL.a Snježane Banović koju inače uvažavam čiju sam zadnju knjigu pročitala kao i inserte Frljićeve predstave i mogu ti reći, da koliko god moderne koncepcije kazališnih dijela imaju svoju publiku s pokrićem nije mi estetski privlačno a etički ispravno da se zastava izvlači ili iz vagine ili iz anusa.
    Ovo je moja mala digresija iz konteksta zbivanja u Benkovcu i nisam od ljubitelja Cecine glazbe pa makar je pjevala botoksirana kći predsjednika HVIDRE

    avatar

    27.08.2025. (00:20)    -   -   -   -  

  • NF

    @MA: Ma pusti naša razglabanja i pretpostavke, odlaze Srbi, Talijani, Hrvati i ostali, čak i Bošnjaci,uskoro će nas najvjerovatnije kao sljedeći i Osijek prestići, što ne mora biti kompliment jednom od tvojih gradova, nastojim uvijek izbjegavati jednoznačno najjednostavnije odgovore, recimo općeprihvaćeno, barem na ovoj platformi, infantilno izjednačavanje svih totalitarizama, slijedi argument "žrtva je žrtva" protiv kojeg nitko ne može ništa, niti itkog zanima zašto su staljinisti npr. inzistirali na priznavanju krivice svojih žrtava, makar iznuđenom, a nacistima se uvijek živo jebalo za to i tako dalje i tako bliže, ali to su nijanse koje nikog ne zanimaju, za razliku od Frljićevih predstava koje su svima eto jasne

    avatar

    27.08.2025. (08:44)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Mariano: Svaka čast! Na objavi, na Ceci (najaktualnije vezano za Benkovac) i na kraju - odgovor za Sarah - savršen! Sve si rekao!!!!!!

    avatar

    28.08.2025. (22:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...