Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Dinaja.

    Anne Aextonn i S- Plath poezijom kazuju Živi ili umri...
    obe su odabrale samoubojstvao... tvoja pjesma je
    poziv na borbu... na saniranje ožiljaka... a to je život...

    avatar

    24.03.2025. (16:59)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    Ovo je najbolje što sam u zadnje vrijeme na blogu pročitala : "ali, ne mogu.
    za koga, u ime čega ",     pitaš ?

    Kome to išta znači , uostalom - ni hvaljenje hrabrosti, ni žalovanje boli i nemoći kad ionako

    "naši brodovi završit će na oceanu
    oštećeni i sami "     , dodaje pjesnik

    avatar

    24.03.2025. (17:23)    -   -   -   -  

  • Livija Less

    Pročitala sam pjesmu Pičokos. Odlična, odlična!

    avatar

    24.03.2025. (17:50)    -   -   -   -  

  • sewen

    Dokod stvarno nema smisla!

    avatar

    24.03.2025. (19:15)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ogoljen si sam pred sobom, kao svi mi...s tim se borimo i živimo....ožiljci podsjećaju, otvorene rane ne zacjeljuju...rijetki su koji mogu položit glavu na tuđe rame i šutnjom sve izreč, a rame svu šutnju odslušat, prigrlit i iscijelit....za koga: za sebe...zbog čega: možda zbog mira...ako mir uopće postoji.

    avatar

    24.03.2025. (20:01)    -   -   -   -  

  • Livija Less

    U ime sebe. A kako si to zamišljao da se drugačije može? U sudačkoj nadoknadi?

    avatar

    24.03.2025. (23:12)    -   -   -   -  

  • Potok

    @Livija Less, tvoj pokušaj da me cinično deklasiraš razočarao me je, tim više, jer rijetko kad u nekoj od svojih lirskih definicija nisam bio izravniji i jasniji. No, ti ništa nisi shvatila. To ne znači da je pjesma dobra, da je njena forma prihvatljiva. Samo kažem da je toliko jasna da je tvoje pitanje kod mene izazvalo nevjericu zbog plitkoće njenog poimanja.
    O čemu govorim. O osjećaju borbe, gubitka, ali i zadržavanje fasade – kao da se ne smijem potpuno razotkriti, jer koga to uopće zanima? Ili još gore, tko bi to iskoristio protiv mene?
    Ožiljci su tu, vidljivi, i oni pričaju priču, ali ipak ostaje ta čežnja da se sve izbaci bez filtera, da istina ne bude samo naznačena, nego krvavo izbačena na stol. I opet, nešto me drži – ta ista pravila igre koja su me i dovela do borbe.
    Ono što nosim u sebi ima snagu, i ako već ne može izaći u svom najogoljenijem obliku, onda bar neka izađe ovako – kroz riječi koje i dalje režu, ali s preciznošću borca koji hoće udariti.
    Čim sam spomenuo Anne Saxton, sve je bilo jasno, ali, bojim se, da nisi saznala tko je ona.
    u blogosferi najviše cijenim pažljive čitatelje.

    avatar

    25.03.2025. (07:58)    -   -   -   -  

  • Livija Less

    Da, nisam saznala tko je ona. Izvini ako sam te uvrijedila. Ja tako ponekad lupim. Ne razmišljajući. Nije mi bila namjera da ti to shvatiš negativno. Sorry.

    avatar

    25.03.2025. (11:49)    -   -   -   -  

  • Livija Less

    Oprosti mi još jednom. Pažljivije ću čitati ubuduće. I kad nešto ne razumijem, bolje prešutjeti nego ovako glup komentar ti napisati.

    avatar

    25.03.2025. (12:05)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    iz tvojih stihova sve izvire ... kao nabujali izvor koji se dalje prelijeva na sve

    avatar

    25.03.2025. (12:18)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    Prvo hvala ti na KVALITETNOM komentaru kod moje Annie E.
    Ne pišem ima skoro 2 godine. A ni ne čitam tu bar godinu dana. Ponekad preletim neke drage blogere, ne komentiram jer ...ne ide, a nije me briga što neće, iako me briga što me nije briga.
    .
    Pogledao sam malo po tvom pisanju ("mikroolastika sjete")....vratit ću se još :)

    Negdje sam vidio da pišeš o "odraslosti"....zainteresiralo me i malo rastužilo. Ne znam, ne bih ovdje zašto. A tu smo negdje, volim i ja doorse al sam odrastao na the Smithsima.
    nessuno.divoi@mail.com

    avatar

    25.03.2025. (22:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...