Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • Lastavica

    Minut šutnje, pa i mnogo duže...

    avatar

    21.03.2025. (09:15)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    recite mi gdje su mladići, gdje su oni nestali.
    recite mi gdje su cvjetovi, gdje su ostali...
    Marlene Dietrich je pjevala borcima
    na ratištu drugog svjetskog rata... ..

    avatar

    21.03.2025. (09:54)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    ;))****

    avatar

    21.03.2025. (11:09)    -   -   -   -  

  • NF

    Jako dobro napisano, skoro sve mogu potpisati osim aluzije o mudrosti ljudi koji su nekad vodili glavnu riječ. Na istom tragu izbjegavam ulazak u jednu aktualnu blog polemiku, jer iako su stvari kristalno jasne, radi se o mladosti, ne odveć ljudskoj logici.

    avatar

    21.03.2025. (11:57)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ratovanje je, na žalost, u ljudskom genomu. Od pamtivijeka. Jednom sam prilikom objavila popis svih evidentiranih ratova u svijetu kroz povijest. Bilo je pola metra posta.
    Neću govorit o velikim, krenimo od najsitnijih: rat zbog krivog pogleda, rat rodbine zbog diobe imovine, zbog međe koja je zašla centimetar na drugu stranu, zbog razvoda, podjele djece, pijanstva, hira ili jer ti se hoće, ..... i onda dođemo do velikih, toliko krvavih da i sunce koje zalazi na obzoru ostavlja crveni trag na nebu. A mi mislimo romantika.
    Nešto je kvarno u nama ljudima.

    avatar

    21.03.2025. (12:44)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    u 2. svjetskom ratu u Bugarskoj je poginulo 25.000 ljudi, a u bivšoj Jugoslaviji 1.700.000, zar to nije frapantno

    avatar

    21.03.2025. (16:48)    -   -   -   -  

  • Mrr Mau

    Vrlo dirljiv post!
    Ono na što sam prvo pomislila je "Bedem ljubavi", tisuće majki
    koje su pokušavale spasiti svoje sinove od bezumlja.

    avatar

    21.03.2025. (17:05)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala vam svima od srca na komentarima. Poanta je da je jedan previše, barem se tako meni čini. Ovo što je napisala morska, na žalost, pokazuje se točnim.

    NF, mislim da nisam niti napisao ili aludirao ništa o mudrosti, nego samo o tome da za te ljude osjećam nekakvo poštovanje. Moguće da su samo bili manje zanesljivi, manje krvoločniji i površniji; staloženiji i ponizniji, iako i prostodušniji – i vjerojatno ništa drugo.

    Isto tako; @supatnik, ne bi baš trebalo slijepo vjerovati jugoslavenskim komunističkim izvorima; to je kao podatak o milijun ubijenih u Jasenovcu; prof. Žerjavić je sve te brojke slistio osamdesetih svojom sjajnom argumentacijom, tako da mislim kako možemo uzeti da je brojka najbliža milijun žrtava.

    Naravno, i to je previše, u usporedbi sa Bugarskom, a i inače.

    Zašto je tome bilo tako?

    Pa, jednostavno, nisam očekivao da ću na ovom mjestu naći toliko simpatija za Jugoslaviju; staru Jugoslaviju. Naime, sada dolazimo na područje „što bi bilo kad bi bilo“, a teorija glasi: da je Kraljevina Jugoslavija opstala kao što je opstala Kraljevina Bugarska, sasvim sigurno da bi taj broj žrtava bio minimalan.

    Potpuno si u pravu. Čovjek se jednostavno smrzne od tog saznanja.

    Kraljevina Jugoslavija, kakva bila da bila, bila je jedna stabilna država sa bedepeom tek nešto nižim od srednje Europe i jakim trgovinskim i političkim ugovorima sa najvećim silama ondašnjeg doba - u kojoj su se na istom mjestu i u isto vrijeme našla dva realpolitičara; dvojica normalnih ljudi na suprotnim stranama; knez Pavle i Vlatko Maček. To se, možemo tu biti čak i osorni i zajedljivi, statistički u odnosima bilo kojih dvaju naroda desi vjerojatno jednom u tisuću godina. Tako su njih dvojica, u suradnji sa Cvetkovićem, Cincar Markovićem, Andrićem, Subašićem, nekolicinom učenih, staloženih i obrazovanih ljudi – stvorili Banovinu Hrvatsku, riješili nacionalno pitanje u državi a da ne bude maskirano nekom ideologijom (kako su to poslije činili komunisti) i stvorili jedan, moramo im to priznati, sasvim solidan temelj za budućnost. A temelji trpe sve, no ne trpe dinamit; a upravo je dinamit ono što je eksplodiralo na Terazijama dvadesetisedmog ožujka četrdesetiprve.

    Utoliko – kako to lijepo piše Hudelist - Dobrica Ćosić griješi kada upire prstom u pogrešku koju je Pašić navodno učinio petnaeste odbivši Antanti rt Oštro kao granicu Srbije na račun par makedonskih i cincarskih općina dobivenih u drugom balkanskom ratu; Srbi su zapravo – sami uništili „svoju“ kraljevinu i iprotjerali „svoga“ kralja izašavši na ulice 27. marta 1941. i danas za time mogu samo plakati. Tko im je kriv. I svima nama zajedno s njima.

    Naime, da Srbi nisu sami, pogonjeni MI5-om srušili vladu Cvetković-Maček, kojoj je Hitler (ishodio sam Ivo Andrić) u pristupanju Trojnom paktu tajnom krpicom tražio samo nekoliko kompozicija vlakova koje treba propustiti prugom do Soluna i ništa više (ili možda još koncesiju borskog i majdanpečkog površinskog kopa), mi vjerojatno do dana današnjeg ne bismo imali pojma tko su Ante Pavelić i Josip Broz, Dragoslav Mihajlović bio bi običan pukovnik i aparatčik u vojsci te države, te bismo tako izbjegli jedan, a vjerojatno i dva rata, te milijun i pol žrtava tih ratova, poraća, marševa smrti, nevolja i kriza. Kao prazna pivska flaša vjerojatno bismo se četrdesetipete otkoturali u Europu, prethodno promijenivši stranu i preobukavši krpe baš kako su to učinili Madžari ili navedeni Bugari ili Talijani – i živjeli nekim običnim, dosadnim životom srednjeeuropskog klajnbirgeraja. Ne bismo pojma imali što su četrdesetiosma, sedamdesetiprva, šezdesetišesta, devedesetiprva i tko zna koje sve ne strašne i teške godine.

    Piši ga vrit; ne bi tada bilo samostalne Hrvatske, ali živjeli bismo u nekoj sređenoj državi koja ne bi imala nikakvu međusobnu povijest ratovanja i klanja, već gospodarskog rasta i stabilnosti. Državi u kojoj neki krupni operater, banka ili korporacija sigurno ne bi mogli diktirati uvjete poslovanja. Da ne spominjemo to da bi takva država, kako je recimo učinila Italija, ušla u EU još prije trideset godina.

    Da, stvarno, iz ove perspektive, dok sjedimo na hrpama grobova - pošteno je povikati; zbilja je šteta da tome nije bilo tako, potpuno si u pravu.

    avatar

    21.03.2025. (21:57)    -   -   -   -  

  • luki2

    Naravno! Ni jedan rat ne donosi ništa dobro - samo odnosi Živote....:((((( O tome bi trebali razmisliti i Trump, i Putin, a malo i Zelenski....Težak i tužan post...

    avatar

    22.03.2025. (02:54)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Ništa od istorije nismo naučili, a stalno čeprkamo po njoj.
    Mark Tven je tvrdio da su dva najvažnija dana u životu, dan kada se rodiš i dan kada shvatiš zašto si se rodio.
    Važan je svaki onaj dana kada se nešto osvijesti, onda se može osloboditi prošlosti.

    avatar

    22.03.2025. (14:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...