Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • Mariano Aureliano

    Prijateljica moje supruge, čija je majka Ruskinja a otac Hrvat, koja se kao starija tinejđerica s obitelji doselila u Hrvatsku i sve do penzije svirala violu u zagrebačkom HNK, imala je tamo negdje na sjeveru Rusije djeda koji je živio okružen nepreglednim brezama, šumama breza, i usput, uz sav težak i lijep život, pomalo crtao i slikao. Ostala je kod nje, za njim, jedna njegova bilježnica takvih crteža ugljenom, olovkom i olovkama u boji. Nedavno je istrgnula iz te bilježnice dvije sličice i uramila ih te poklonila mojoj supruzi. Jedna u ugljenu prikazuje rub brezine šume, a druga dva ili tri cvijeta, blijedo ružičasta, ugljen kombiniran s olovkom u boji. Oba su crteža neobično fina i istančana, nose u sebi naročitu snagu tišine, i ja kad ih pogledam svakog jutra po buđenju - imam osjećaj da sam dobio blagoslov. Svakog jutra iz tih crteža dobivam blagoslov. Jedan davno umrli čovjek prirode sa sjevera Rusije, umjetnik nježnog i istančanog senzibiliteta, svakodnevno sa mnom komunicira, naše svijesti premošćuju sve vrste barijera. Moja supruga jako dobro zna da ta dva crteža nije dobila tek tako, oni su jednako dragocjeni i njoj koja je dar dobila i njezinoj prijateljici koja je dar dala.

    avatar

    09.01.2025. (17:52)    -   -   -   -  

  • Ana comm

    "Moja Rusija" / da ne misliš moja Afrika ) je sjajno apsolventsko putovanje širokotračnim vlakom od Budapesta do Vladivostoka 15 dana uz boravak u gradovima usput.
    Vrijeme Gorbačova

    avatar

    09.01.2025. (18:47)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nažalost, nikad nisam bila u Rusiji, a voljela bih da jesam,
    prije svih ovih događanja.

    avatar

    09.01.2025. (19:27)    -   -   -   -  

  • j.

    Mariano, hvala ti stoput na "Sto godina samoće"; teško mi je objektivno procijeniti vrijednost serije, iako mi se čini da je sjajna, ali to je prva knjiga koju sam pročitao na slobodi, nakon "one" vojske - i takva će mi ostati zauvijek genijalna, kao i sve što je uz nju vezano. Eto, okupirani smo ovih dana, srećom, time. Što se tiče tvog komentara, drago mi je da imaš toliko pozitivnih iskustava; možda je prepovršno reći pozitivnih, ali snažnih i istinskih, to sigurno. I želim ti dobro u onom komuniciranju, i inače, kao i svima :).

    Ana, vi ste stvarno bili sjajna generacija; i mi smo imali ponudu na stolu, ali ekipa je odabrala Lloret de Mar(!); mi naravno da nismo išli.

    Lastavica, da, teško da ćemo sada moći; eto, i mi smo jednom imali priliku, poslije je došao rat, neimaština, pa opet granice, ratovi, nikad ništa. Šteta. Ne znam kako to objasniti, ali mene možda ne privlače toliko gradovi, kultura, muzeji, iako svakako da bi trebalo; mene privlači priroda, prostranstva; to je prvo na što pomislim kada se kaže ta riječ. Onako, kao što bi čovjek gledao i šutio kada bi se našao u scenama Zvjagintsovljeva "Povratka", recimo :). Ovako kako je gore pisao Mariano; slušati snagu tišine :).

    Hvala vam, svima.

    avatar

    09.01.2025. (21:27)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ostala nam je još zadnja, osma epizoda. Uočio sam jedan zanimljiv obrazac - svaka epizoda počne pomalo zbrkano, kao da ne znaju što bi sada i kako, no prema kraju uzima zamah i onda eksplodira u nevjerojatnoj poetskoj snazi. Tako da na kraju svake epizode budem veoma zadovoljan i ispunjen. Majka Ursula je prava Magna Mater, vidjet ćeš u kasnijim epizodama (ako ih već nisi sve odgledao), silno snažna i jedina sabrana u tome metežu koji će zavladati. Cijelom serijom (a zasigurno još i više knjigom, koju nisam čitao) dominira ono što ja volim zvati duende, riješenost na život i smrt koja svemu - umjetničkom izražaju, plesu, političkom djelovanju, vojevanju, religijskoj invokaciji, samom životu - daje ton čudesnog i poetskog prevrednovanja, ljepote koja izvire iz same supstancije bića, a ne iz vanjskih stvari.

    avatar

    09.01.2025. (22:05)    -   -   -   -  

  • j.

    Pročitaj knjigu, svakako; pogodio si u srž: taj stav i pogled prati čitavu radnju; oborio me s nogu te jeseni; bila mi je to možda prva knjiga u životu (tada sam još bio praktički dijete sa niti devetnaest) nakon recimo lektirom zadanih Junaka našeg doba ili Na rubu pameti u kojoj sam osjetio tu razinu uvjerljivosti i posvećenosti. Seriju zapravo vjerojatno mjerim razinom kojom uspijeva oživotvoriti baš to majstorstvo koje je kruna Marquezova djela. Kada to gledaš, još ako te tako i toliko nosilo u ranoj, formativnoj dobi, onda osjećaš pravu moć dobre književnosti; jača je čak i od ovako raskošno, smisleno i kvalitetno načinjene serije/filma.

    avatar

    09.01.2025. (22:56)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Divno si ovo napisao. Obećavam da ću pročitati knjigu.

    avatar

    10.01.2025. (01:09)    -   -   -   -  

  • NF

    dubok je čehov s efektnim, a istovremeno poantama koje ulaze u srž, moja rusija su osim ljermontova i puškina, naravno jesenjin, tolstoj, cvetajeva, turgenjev, nabokov, onaj uvjetno europskiji književni dio rusija, dostojevskog i moćnu ekipu iz paralelnog svijeta nikad nisam dovoljno posebio. kratak osvrt na događanja ispod prethodnog inače jako dobrog posta, čak je i admin nepogrešivo izdvojio i meni najupečatljiviji dio, ja sam kod sebe imao sličnu situaciju i identično sam reagirao, mislim s distance da niti ti niti ja nismo pogriješili, s tim da sam ja imao sreću jer meni ne dolazi dio komentatora koji tebe i "vole" i "ne vole" s obje strane "polemičkog" spektra. Naravno da strane ne izjednačavam, kao ni socijalizam i nacionalsocijalizam što je danas pomodno, e tu su mi povijesno rusi već pozitivniji od umjetnički i filozofski ipak mnogo bližih nijemaca.

    avatar

    10.01.2025. (05:48)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala, Nf. Ne znam jesam li pogriješio; svi griješimo; bitno mi je da netko prepozna da nisam imao zle namjere.

    avatar

    10.01.2025. (08:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...