Tako je!!! Cijeniti život i iskoristiti svaku sekundu koja nam je dana. Tragediju je doživjela moja mama, koja je izgubila dvogodišnje dijete. I ja, kao sestra, preživjela sam svu tugu s njom...:((((
23.12.2024. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam pak ovaj post više puta pročitala pa zatvorila pa opet.
Mnoge misli su prolazile od toga da nije trenutak za teške priče do toga da nije zajebancija da imamo PTSP.
Istina je i da je svakome njegova bol najveća. Onaj tko je sahranio samo roditelje, a nije probao gorču žalost misli kako je to najveća od svih žalosti iako je išlo "po redu". A nije ako pravo gledaš ni lako sahraniti roditelje. Ogromna je to bol, sigurno strašna. Nije ni potrebno uspoređivati boli. Svaka boli na svoj način.
Danas se na poslu iz nekog razloga zabludilo pa su se pričale samo grozne stvaru, a Badnjak je! Možda neki Badnjak i treba biti obilježen teškim pričama. Ništa ne ide na silu, a takva je priča krenula.
Meni će sutra biti na momente strašno sjediti za stolom. Ne možeš ti ni u mislima stalno bježati, a ja bježim godinama. Što drugo da se radi?
I sada se nekad prenem iz svoje zamišljemosti, udari stvarnost pa ne vjerujem da se to dogodilo. Nekada mi se čini kao da to sve nije moj život. Da je došlo do neke zabune!
Unatoč svemu moja priroda je radosna. Zahvalana sam što mogu osjećati, zahvalana sam na nekim malim, a velikim stvarima koje ljudi podrazumijevaju.
Jedini smisao je živjeti život dok ga imaš. Nema uzmicanja, a nema ni reprize. Ja sam sebi rastumačila kako ću ako ne prije naći mir kad umrem, a do tada tulum.
Drago mi je što sam se makar suzdržala napisati neka osobna iskustva oko sahrane i smrti koje su mi prolazile glavom dok sam pisala komentar.
Nek ste vi svi meni živi makar i šepavi, šaljem vam svima zagrljaje. Pusa moja hrabra @Fleksa.
24.12.2024. (15:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam očekivala ovakvu poantu nakon posta, a zapravo i nema smisla zaključiti ikako drugačije nego da treba cijeniti život i posvetiti ga ljudima koji su tu, živi, koji nas trebaju baš takve kakvi jesmo. Blagoslovljen Božić i tebi i obitelji.
24.12.2024. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Tako je!!! Cijeniti život i iskoristiti svaku sekundu koja nam je dana. Tragediju je doživjela moja mama, koja je izgubila dvogodišnje dijete. I ja, kao sestra, preživjela sam svu tugu s njom...:((((
23.12.2024. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Sretan Bozic tebi i tvojima..
24.12.2024. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
slažem se s tobom i želim ti sretan Božić!
24.12.2024. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Ja sam pak ovaj post više puta pročitala pa zatvorila pa opet.
Mnoge misli su prolazile od toga da nije trenutak za teške priče do toga da nije zajebancija da imamo PTSP.
Istina je i da je svakome njegova bol najveća. Onaj tko je sahranio samo roditelje, a nije probao gorču žalost misli kako je to najveća od svih žalosti iako je išlo "po redu". A nije ako pravo gledaš ni lako sahraniti roditelje. Ogromna je to bol, sigurno strašna.
Nije ni potrebno uspoređivati boli. Svaka boli na svoj način.
Danas se na poslu iz nekog razloga zabludilo pa su se pričale samo grozne stvaru, a Badnjak je!
Možda neki Badnjak i treba biti obilježen teškim pričama. Ništa ne ide na silu, a takva je priča krenula.
Meni će sutra biti na momente strašno sjediti za stolom. Ne možeš ti ni u mislima stalno bježati, a ja bježim godinama. Što drugo da se radi?
I sada se nekad prenem iz svoje zamišljemosti, udari stvarnost pa ne vjerujem da se to dogodilo.
Nekada mi se čini kao da to sve nije moj život. Da je došlo do neke zabune!
Unatoč svemu moja priroda je radosna. Zahvalana sam što mogu osjećati, zahvalana sam na nekim malim, a velikim stvarima koje ljudi podrazumijevaju.
Jedini smisao je živjeti život dok ga imaš. Nema uzmicanja, a nema ni reprize.
Ja sam sebi rastumačila kako ću ako ne prije naći mir kad umrem, a do tada tulum.
Drago mi je što sam se makar suzdržala napisati neka osobna iskustva oko sahrane i smrti koje su mi prolazile glavom dok sam pisala komentar.
Nek ste vi svi meni živi makar i šepavi, šaljem vam svima zagrljaje.
Pusa moja hrabra @Fleksa.
24.12.2024. (15:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Nisam očekivala ovakvu poantu nakon posta, a zapravo i nema smisla zaključiti ikako drugačije nego da treba cijeniti život i posvetiti ga ljudima koji su tu, živi, koji nas trebaju baš takve kakvi jesmo.
Blagoslovljen Božić i tebi i obitelji.
24.12.2024. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goddess Vesna
Flexice, sretan Božić tebi, Ištvanu i ostatku familije!
24.12.2024. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Flekserica
Svima još jednom sretan Božić i svako dobro :)
25.12.2024. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...