Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • .Annabonni

    Sjajno Vjetre, zapravo ne može bolje od ovog toplog, mladenačkog sjećanja na Šveca koji i nije bio dovoljno star za smrt a niti dovoljno sretan u svojim odabirima u životu.
    Osim glasa, šarma i glazbe a to je- bokibogme - život cio

    avatar

    13.12.2024. (19:59)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Siniša Švec, Denis Leskovar, Slavin Balen, Ilko Čulić etc. Svi su me oni glazbeno formirali kroz godine. Hvala ti na ovom dirljivom tekstu. Davne 1984. kratko je vrijeme na Omladinskom radiju išla sada već legendarna "Frigidna utičnica" Seada Alića; za muški su dio imali jednog gaya, Tonija Maroševića, no za ženski im je nedostajala lezbijka, nije bilo ni jedne lezbijke da vodi emisiju. Pa je moja žena, koja se tih dana motala po Omladinskom radiju, pomagala u snimanju reklama i radila ponešto, rekla: "Evo ja ću glumiti lezbijku, nitko neće primijetiti." I tako je par emisija vodila lezbijski dio, a kad u gay-dijelu predugo ne bi bilo poziva slušatelja i slušateljica (jer ipak su to još naveliko bila stidljiva vremena), otišla bi u drugu sobu, nazvala radio i glumila slušateljicu koja je branila prava i dostojanstvo gayeva. :)) Upoznala je tada i Hloverku, koja joj se učinila potpuno nesposobnom za taj posao pa se godinama kasnije nije mogla dovoljno načuditi kad ju je ugledala na malim ekranima. :)

    Švec je osnivač ili jedan od osnivača Yammat FM-a, za čije postojanje u financijskom smislu vjerojatno najviše trebamo zahvaljivati DJ-u SMS Deutschu iliti Emilu Tedeschiju, anđelu među poduzetnicima i kapitalistima, rijetkoj iznimci u korporativnom svijetu.

    Siniša Švec svakako pripada tom jednom sada već zgaženom i smrvljenom romantičnom svijetu koji je koncem devedesetih i početkom dvijetisućitih polako izumirao, svijetu u kojem je istinoljubivost u onom višem, intelektualnom, da ne kažem aristokratskom smislu još uvijeka bila svetinjom. Ta je istinoljubivost imala onu prijeko potrebnu moralnu hrabrost da se sprda, da se izruguje na svaki mogući način s licemjerima i ljudskim šljamom u politici i gospodarstvu i da u tom izrugivanju i izgine ako je potrebno. Danas toga više nema, danas živimo u kalkulativnim vremenima samopromocije, karijere i uspjeha. Uspjeha u 7 koraka, blagostanja u 10 koraka, sreće u 12 koraka.

    Imao sam devedesetih jednog divnog frenda koji je baš nekako po svemu bio nalik Švecu, arhitekta koji je molio boga da ne dobije posao jer nije mogao zamisliti da bi se mogao uklopiti u otužne atmosfere radnih kolektiva, rokera čije su demo-snimke čak povremeno i puštali na Stojedinici. Kad je konačno dobio posao, u nekoj velikogoričkoj tvrtci u kojoj je osam sati svaki dan morao samo dizajnirati nekakve besmislene žardinjere, a trajno su ga grdili jer je kasnio na posao, psiha mu se počela slamati pa je ujesen 1999. počinio suicid. A bio je najpitomije, najnenasilnije, najdobroćudnije stvorenje koje sam ikada upoznao.

    Btw., hvala ti na onom tvom duhovitom i dobrom komentaru u vezi Šveca, tamo kod mene.

    avatar

    13.12.2024. (21:57)    -   -   -   -  

  • luki2

    Divna posveta! Ja sam tada tek originala Zagreb, pa se ne sjećam baš - ali, pročitavši tekst, zaključuje da su to bila posebna i lijepa vremena.

    avatar

    13.12.2024. (22:24)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Tvoje stranice dnevnika kriju posebne tajne

    avatar

    14.12.2024. (09:21)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Nažalost propustila sam to vrijeme, ali tvoj tekst mi kazuje,,, bilo je to lijepo vrijeme...

    avatar

    14.12.2024. (09:26)    -   -   -   -  

  • Blumi

    Ryan, Švec, ... svi na kraju odu
    p.s.
    spuštaju lijes, gledaš u raku, sve je tamno,
    podigneš pogled
    i vidiš da se groblje spaja s nebom

    avatar

    14.12.2024. (15:04)    -   -   -   -  

  • Potok

    Komentar tvog komentara kod mene

    Izgleda da si se dotakao tema koje pozivaju na razmišljanje izvan okvira, gdje su kolodvorske birtije simbolički prostor slobodne, neobuzdane misli, lišene pretvaranja i društvenih maski. Ovdje je lako zamisliti likove koji se ne uklapaju u konvencije, već djeluju kao zrcala naše stvarnosti, čak i ako su često podcijenjeni ili ignorirani.

    Što se tiče konobarice i njene uloge u ovakvom narativu – ona može biti metafora za autentičnost koja se krije iza prividno banalnog. Bukowski, sa svojim surovim, ali poetičnim pogledom na svijet, sigurno bi znao pronaći ljepotu u pukotinama fasade, prepoznavši slojeve iza svake jednostavnosti. Ali, tko zna starog jarca.

    Ako ulickana fasada znači prazninu u nutrini, možda je upravo to poziv da ne sudimo na temelju površine, već da kopamo dublje. Stihovi koje spominješ možda su više od estetike; oni nude mogućnost za introspekciju i pogled na ljepotu koja se krije u nesavršenosti.

    avatar

    14.12.2024. (18:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...