Mojoj bi materi djeca nižih razreda osnovne škole u prolazu, ako bi baš čistila lišće ispred kuće, dovikivala: "Četnikušo! Gdje ti je brada?!" Djeca od osam, devet godina! A ona je u isto vrijeme, tih dana, u lokalnom tekstilnom poduzeću pod vojnom obvezom šila odore, da ne kažem uniforme, prvo za ZNG-ovce, a onda i za HV. Granate su neprestano padale po Osijeku. Jednom je s prijateljicama/kolegicama išla na jauznu/gablec/marendu. Tada su poduzeća još imala svoju kuhinju/restoran u sklopu tvorničkog kruga. Kolegice su išle tri koraka ispred nje. Zaokrenule su desno iza ugla zgrade kad je pala granata i sve ih raznijela na komadiće. Moja je mater došla za njima samo da bi vidjela njihova raznijeta tijela. Koji tjedan, ili možda samo koji dan kasnije na ulici je prešla pješački prijelaz nakon što se upalio zeleni semafor za pješake, i čim je prešla križanje, na mjesto na kojem je do maloprije stajala pala je granata. Viš kako četnici paze na svoje.
U ulici smo imali dva velika ustašoida, koji su, dakako, bili i velike pijandure. Jedan je bio odmah u kući do naše, dijelio nas je zid, toliko je maltretirao i vrijeđao svoju ženu Srpkinju po nacionalnoj osnovi da je ona na kraju u jednom trenutku uzela svoje stvari i otišla majci. Drugi je bio četiri dvorišta dalje, u našoj ulici s kućama u nizu. Taj je volio, kad se napije, izići u dvorište i iz kalašnjikova ispaliti u zrak cijeli spremnik, ili okvir, kako se to zvalo u nekom ranijem periodu. Obojica bi, pijani, na ulici vrijeđali moju majku po nacionalnoj osnovi te prijetili i njoj i mojem ocu-katoliku jer je ima za ženu i meni koji u Zagrebu studiram (nekako su znali da mi je MUP izdao dokument kojim se zabranjuje da budem mobiliziran jer sam njihov resurs). Sutradan prijepodne bi joj obojica, zajedno, pozvonili na vrata, ili katkad samo jedan o njih. Majka bi ih primila u kuću, skuhala im kavu, a oni bi onda doslovno plakali pred njom i ispričavali se, nazivajući same sebe pijanim budalama i ništarijama.
Usput je moja mater, četnikuša bez brade, ne jedanput bila prava čuvarica oružja Hrvatske vojske. Naime, svako malo bi se događalo da bi moj šogor i njegovi suborci, kad bi im završila smjena ili prije nego što bi išli na smjenu na prvu liniju na jugu Osijeka, svratili mojoj majci na kavu. A onda bi nakon kave otišli u obližnju gostionicu na pivo, ostavljajući mojoj materi, četnikuši bez brade, nekoliko vojničkih maskirnih torbi punih što kalašnjikova, što bombi. Nije ih moja majka otvarala iz znatiželje, torbe bi bile širom rastvorene pa se vidio njihov sadržaj. Bojala se tih situacija jer ako bi netko naišao i vidio tu scenu, mogao bi je okriviti bogzna za što. Ali eto, ovi naši vojnici imali su povjerenja u nju.
Sestra mojeg tadašnjeg najboljeg prijatelja, i studentskog cimera, danas Predstojnika jednog vladinog Ureda, koji je kao i ja imao gorespomenutu potvrdu ili naredbu o zabrani mobiliziranja, radila je u osječkom MUP-u neki kancelarijski posao, no kako je baratala klasificiranim podacima, imala je tzv. ovlaštenje. Bila je OSO, ovlaštena službena osoba. Rat je, dakako, provela u podrumu MUP-a, na sigurnom od granata, za razliku od mojih roditelja koji si pod vojnom obvezom u tekstilnom poduzeću to nisu mogli priuštiti. Ona danas, naravno, ima status branitelja, dok svi "civili" koji su izlagali svoje živote zbog vojne obveze nemaju pravo na taj status.
I moj je otac za dlaku, čudom, izbjegao smrt pod JNA-granatom. Također u poduzeću, jer je minutu kasnio na jauznu, na koju su ga malo kasnije raznesene kolegice neprestano požurivale a on je još samo htio dovršiti operaciju džepova (na odjelu kože modne galanterije). Isplatilo se biti oženjenim za Srpkinju, četnikušu bez brade. Kasnije je, već kao prijevremeni umirovljenik raspadnutog i opljačkanog poduzeća, stražario danju i noću pored podvožnjaka na jednom od južnih ulaza u grad, gdje su bile postavljene protutenkovske mine. Smjestili su ga odmah ispred podvožnjaka u kuću nekog Srbina kojeg su ili potjerali ili su ga ubili glavaševci, i mojem je ocu majka zaprijetila da se ni u kom slučaju ne ugleda na svoje kolege koji su iz te kuće malo-pomalo iznosili sve vrijedne stvari. No onda je on slučajno na minus jedan etaži pronašao netaknut - vinski podrum! Više se nije dao s te stražarske lokacije. I tako ni moj ćale nikada nije postao braniteljem, ali je to dobro naplavio, pardon, naplatio.
02.10.2024. (02:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aha, a ko je napadao na Osijek, da nisu Nubiruanci, i u Dubrovniku su Srbi i Jugosloveni prvo ubili jednog Srbina, toj razularenoj bagri je bilo svejedno koga ubija, oni su samo željeli ubijati pljačkati silovati, i uspostaviti veliku Srbiju ili sačuvati Jugoslaviju, njima je to bilo isto.
Nije ni čudo da su bili tako nenormalni obzirom da su ih u Beogradu ispraćali cvijećem, a da su tamo gdje su okupirali zajedno s lokalnim Srbima i Jugoslovenima klali ranjenike, dojučerašnje susjede, kumove, rodbinu, užas jedan.
02.10.2024. (06:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjeku pamet stane. Upravo jučer spominjemo, moja školska kolegica i ja, o tim danima tu u Gradu pijući macchiato. Pa se sjetim kako je puno godina prije rata - "komšija" - u mojemu selu slavonskom, pjevao bećarac u maloj gostioni na čošku. "Oj Hrvati hrvatsku vam mati, doć će vreme kada ć(e)mo vas klati". Uglavnom su govorili, ma pusti ga, pijana budala. Umro je prije Domoviskog rata, ali puno se obistinilo.
02.10.2024. (07:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
- dugo nisam naletio na infantilnu verbalnu diareju kojom se pokušava reltaivizirati činjenice, opravdavati razloge i uzroke agresije jedne u nizu kroz povijest kao u ovom dugom kvazifilozofskom patetičnom traktatu među komentarima; Ovako slično radi sustavno i žvalAVi; ima jedan vic s bradom - poslije utakmice slonova i mrava ispričava se slon što suim pogazili pola ekipe, a mrav će reći - ništa, ništa i mi smo se gurali;
02.10.2024. (08:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja se sjećam da je od pljačke ipak bila pošteđena jedna dobro sakrivena boca Martela ( ili neke druge žestice ) koja je mrvicu ublažila zvuk lomljenog stakla što razara dušu.... Ne ponovilo se, ali biti spreman....
02.10.2024. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osim dijela Crnogoraca, onih koji štuju moralni čin admirala Vladimira Barovića, i malobrojnih svjesnih na istoku, svi ostali i dalje opravdavaju, negiraju i falsificiraju svoja zlodjela i svojih istomišljenika, zato treba uporno podsjećati na istinu. Nikada zaboraviti!
02.10.2024. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma nije to bilo tako to je Zafranović snimao "krivi" film na današnji dan je Escriva osnovao Opus Dei a danas je i dan Anđela Čuvara ja se molim Anđelu da me sačuva od glupih komentara!
02.10.2024. (13:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Napokon sam postao vrhunski bloger, naime njih niko ne komentira.
01.10.2024. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pal MOOD
- u isto vrijeme, u srbočetničkom obuhvatu juga Hrvatske napadnuto je i Ravno čime se agresija proširila i na BiH;
01.10.2024. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Znam ja ovu priču odavno
A znam i to, da ti današnji dan zvuči blisko bolno
i da si danas razgovarao s Juditom
01.10.2024. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
:-*
01.10.2024. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Mojoj bi materi djeca nižih razreda osnovne škole u prolazu, ako bi baš čistila lišće ispred kuće, dovikivala: "Četnikušo! Gdje ti je brada?!" Djeca od osam, devet godina! A ona je u isto vrijeme, tih dana, u lokalnom tekstilnom poduzeću pod vojnom obvezom šila odore, da ne kažem uniforme, prvo za ZNG-ovce, a onda i za HV. Granate su neprestano padale po Osijeku. Jednom je s prijateljicama/kolegicama išla na jauznu/gablec/marendu. Tada su poduzeća još imala svoju kuhinju/restoran u sklopu tvorničkog kruga. Kolegice su išle tri koraka ispred nje. Zaokrenule su desno iza ugla zgrade kad je pala granata i sve ih raznijela na komadiće. Moja je mater došla za njima samo da bi vidjela njihova raznijeta tijela. Koji tjedan, ili možda samo koji dan kasnije na ulici je prešla pješački prijelaz nakon što se upalio zeleni semafor za pješake, i čim je prešla križanje, na mjesto na kojem je do maloprije stajala pala je granata. Viš kako četnici paze na svoje.
U ulici smo imali dva velika ustašoida, koji su, dakako, bili i velike pijandure. Jedan je bio odmah u kući do naše, dijelio nas je zid, toliko je maltretirao i vrijeđao svoju ženu Srpkinju po nacionalnoj osnovi da je ona na kraju u jednom trenutku uzela svoje stvari i otišla majci. Drugi je bio četiri dvorišta dalje, u našoj ulici s kućama u nizu. Taj je volio, kad se napije, izići u dvorište i iz kalašnjikova ispaliti u zrak cijeli spremnik, ili okvir, kako se to zvalo u nekom ranijem periodu. Obojica bi, pijani, na ulici vrijeđali moju majku po nacionalnoj osnovi te prijetili i njoj i mojem ocu-katoliku jer je ima za ženu i meni koji u Zagrebu studiram (nekako su znali da mi je MUP izdao dokument kojim se zabranjuje da budem mobiliziran jer sam njihov resurs). Sutradan prijepodne bi joj obojica, zajedno, pozvonili na vrata, ili katkad samo jedan o njih. Majka bi ih primila u kuću, skuhala im kavu, a oni bi onda doslovno plakali pred njom i ispričavali se, nazivajući same sebe pijanim budalama i ništarijama.
Usput je moja mater, četnikuša bez brade, ne jedanput bila prava čuvarica oružja Hrvatske vojske. Naime, svako malo bi se događalo da bi moj šogor i njegovi suborci, kad bi im završila smjena ili prije nego što bi išli na smjenu na prvu liniju na jugu Osijeka, svratili mojoj majci na kavu. A onda bi nakon kave otišli u obližnju gostionicu na pivo, ostavljajući mojoj materi, četnikuši bez brade, nekoliko vojničkih maskirnih torbi punih što kalašnjikova, što bombi. Nije ih moja majka otvarala iz znatiželje, torbe bi bile širom rastvorene pa se vidio njihov sadržaj. Bojala se tih situacija jer ako bi netko naišao i vidio tu scenu, mogao bi je okriviti bogzna za što. Ali eto, ovi naši vojnici imali su povjerenja u nju.
Sestra mojeg tadašnjeg najboljeg prijatelja, i studentskog cimera, danas Predstojnika jednog vladinog Ureda, koji je kao i ja imao gorespomenutu potvrdu ili naredbu o zabrani mobiliziranja, radila je u osječkom MUP-u neki kancelarijski posao, no kako je baratala klasificiranim podacima, imala je tzv. ovlaštenje. Bila je OSO, ovlaštena službena osoba. Rat je, dakako, provela u podrumu MUP-a, na sigurnom od granata, za razliku od mojih roditelja koji si pod vojnom obvezom u tekstilnom poduzeću to nisu mogli priuštiti. Ona danas, naravno, ima status branitelja, dok svi "civili" koji su izlagali svoje živote zbog vojne obveze nemaju pravo na taj status.
I moj je otac za dlaku, čudom, izbjegao smrt pod JNA-granatom. Također u poduzeću, jer je minutu kasnio na jauznu, na koju su ga malo kasnije raznesene kolegice neprestano požurivale a on je još samo htio dovršiti operaciju džepova (na odjelu kože modne galanterije). Isplatilo se biti oženjenim za Srpkinju, četnikušu bez brade. Kasnije je, već kao prijevremeni umirovljenik raspadnutog i opljačkanog poduzeća, stražario danju i noću pored podvožnjaka na jednom od južnih ulaza u grad, gdje su bile postavljene protutenkovske mine. Smjestili su ga odmah ispred podvožnjaka u kuću nekog Srbina kojeg su ili potjerali ili su ga ubili glavaševci, i mojem je ocu majka zaprijetila da se ni u kom slučaju ne ugleda na svoje kolege koji su iz te kuće malo-pomalo iznosili sve vrijedne stvari. No onda je on slučajno na minus jedan etaži pronašao netaknut - vinski podrum! Više se nije dao s te stražarske lokacije. I tako ni moj ćale nikada nije postao braniteljem, ali je to dobro naplavio, pardon, naplatio.
02.10.2024. (02:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
E to je ono kada je Alija govorio da to nije njihov rat.
02.10.2024. (06:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Ma nije više puno je vremena prošlo, samo ne smijemo dopustiti da nas agresori i dezerteri uvjere da se nije ni dogodilo.
02.10.2024. (06:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
:*
02.10.2024. (06:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Aha, a ko je napadao na Osijek, da nisu Nubiruanci, i u Dubrovniku su Srbi i Jugosloveni prvo ubili jednog Srbina, toj razularenoj bagri je bilo svejedno koga ubija, oni su samo željeli ubijati pljačkati silovati, i uspostaviti veliku Srbiju ili sačuvati Jugoslaviju, njima je to bilo isto.
Nije ni čudo da su bili tako nenormalni obzirom da su ih u Beogradu ispraćali cvijećem, a da su tamo gdje su okupirali zajedno s lokalnim Srbima i Jugoslovenima klali ranjenike, dojučerašnje susjede, kumove, rodbinu, užas jedan.
02.10.2024. (06:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Čovjeku pamet stane. Upravo jučer spominjemo, moja školska kolegica i ja, o tim danima tu u Gradu pijući macchiato. Pa se sjetim kako je puno godina prije rata - "komšija" - u mojemu selu slavonskom, pjevao bećarac u maloj gostioni na čošku. "Oj Hrvati hrvatsku vam mati, doć će vreme kada ć(e)mo vas klati". Uglavnom su govorili, ma pusti ga, pijana budala. Umro je prije Domoviskog rata, ali puno se obistinilo.
02.10.2024. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pal MOOD
- dugo nisam naletio na infantilnu verbalnu diareju kojom se pokušava reltaivizirati činjenice, opravdavati razloge i uzroke agresije jedne u nizu kroz povijest kao u ovom dugom kvazifilozofskom patetičnom traktatu među komentarima; Ovako slično radi sustavno i žvalAVi;
ima jedan vic s bradom - poslije utakmice slonova i mrava ispričava se slon što suim pogazili pola ekipe, a mrav će reći - ništa, ništa i mi smo se gurali;
02.10.2024. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Ja se sjećam da je od pljačke ipak bila pošteđena jedna dobro sakrivena boca Martela ( ili neke druge žestice ) koja je mrvicu ublažila zvuk lomljenog stakla što razara dušu....
Ne ponovilo se, ali biti spreman....
02.10.2024. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
osim dijela Crnogoraca, onih koji štuju moralni čin admirala Vladimira Barovića, i malobrojnih svjesnih na istoku, svi ostali i dalje opravdavaju, negiraju i falsificiraju svoja zlodjela i svojih istomišljenika, zato treba uporno podsjećati na istinu. Nikada zaboraviti!
02.10.2024. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
ma nije to bilo tako
to je Zafranović snimao "krivi" film
na današnji dan je Escriva osnovao Opus Dei a danas je i dan Anđela Čuvara
ja se molim Anđelu da me sačuva od glupih komentara!
02.10.2024. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...