a joj, koliko šamara u par redova teksta, sretao sam Đukicu, bio mi je izrazito blagonaklon, i nije to prešućivao, dapače, a ja sam umirao od nelagode pred društvom, ali dobro, bio sam fakat mlad i zelen, a sad se nakon ovog tvog osvrta i vlastitih sjećanja osjećam tako beskrajno star i isprazno siv, gotovo da mi dođe da iskreno zaplačem, ali dobro, hvala ti, teško da će današnji dan donijeti išta bolje od ovog tvog posta
10.09.2024. (13:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarno sam već jako dugo zagrepčanka i Đukice se dobro sjećam posebno s trga gdje sam ga često viđala. Na kavu sam voljela ići u kavanu Corso. Voljela sam tu opuštenost u njoj. Jednom je i Đurica svratil i odmah se nekoliko onih uz šank ponudilo mu naručiti kavu. To je u ono vrijeme bilo sasvim normalno jer Đurica je bil Đurica. Hvala tebi na ovoj crtici koja jasno govori kakav je Zagreb bio i kakav je danas.
11.09.2024. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Demetra, praf da ti velim, Mehe se nekak slabo sečam. i parkiranja na trgu. Al se zato sečam Mende i Slavice. I na Televiziji i prek slikovnica. A sečam se i natjecanja kog smo, pod "pokroviteljstvom" Mende i Slavice" mi klinci neke daleke godina z biciklima vozili oko Kazališča Bilo je to neko predškolsko doba. :)))
11.09.2024. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kada sam prvi puta vidjela transvestite, nisam niti shvatila da su to transvestiti...mislila sam da su to žene obučene u flamenco haljine, s lepezama, jače našminkane, a ne muškarci :) jer se to zbilo u tada trendi ogromnoj dikoteci na Ibizi zvanoj Hoo koja je imala nekoliko pozornica, pa i onu s flamencom, barove, bazene, vip terase i štošta što moje oči iza željezne zavjese nikda nisu mogle vidjeti. Bilo je to moje prvo putovanje iz exYu i još k tome na takvo mjesto.... A što se tiče životnih preformansa, moj mali grad u Slavoniji se diči s nekoliko, u glazbi Puco (starogradske, slavonske, autor, glazbenik, slikar i duša svih privatnih zabava na koje bi banuo s gitarom na ramenu)) i Đaka (rock duša koja je obilježila naša okupljanja po parku i svirke), oba s gitarama bez kojih ih nismo mogli vidjeti, obojica hetero, ali ne govorimo sada o izboru i orjentaciji nego o umjetničkom životnom postignuću koji su ostavili na ulicama moga grada, u parku i u našim srcima:) baš si me ovim podsjtio na njih:)
13.09.2024. (12:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
a joj, koliko šamara u par redova teksta, sretao sam Đukicu, bio mi je izrazito blagonaklon, i nije to prešućivao, dapače, a ja sam umirao od nelagode pred društvom, ali dobro, bio sam fakat mlad i zelen, a sad se nakon ovog tvog osvrta i vlastitih sjećanja osjećam tako beskrajno star i isprazno siv, gotovo da mi dođe da iskreno zaplačem, ali dobro, hvala ti, teško da će današnji dan donijeti išta bolje od ovog tvog posta
10.09.2024. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goddess Vesna
Koji lijepi podsjetnik na Zagreb kakav je nekada bio! Užitak te je čitati!
10.09.2024. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Kod Purgera smo često ručavali, a tvoja, moćno napisana priča budi sjećanje na Zagreb naše mladosti...
10.09.2024. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Lipo se sitit nekih ljudi koju su svojevrsne maskote Grada. Jednom sam i ja čuo o Njemu od jedne Ličanke, al bilo je u pogrdnom kontekstu.
11.09.2024. (07:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Stvarno sam već jako dugo zagrepčanka i Đukice se dobro sjećam posebno s trga gdje sam ga često viđala. Na kavu sam voljela ići u kavanu Corso. Voljela sam tu opuštenost u njoj. Jednom je i Đurica svratil i odmah se nekoliko onih uz šank ponudilo mu naručiti kavu. To je u ono vrijeme bilo sasvim normalno jer Đurica je bil Đurica. Hvala tebi na ovoj crtici koja jasno govori kakav je Zagreb bio i kakav je danas.
11.09.2024. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Nekako sam se čak rastužila. Kako je sve prebrzo prošlo. Recimo parkiranje na trgu i Meho, plesnjaci, kina itd...itd.
11.09.2024. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
@Demetra, praf da ti velim, Mehe se nekak slabo sečam. i parkiranja na trgu. Al se zato sečam Mende i Slavice. I na Televiziji i prek slikovnica. A sečam se i natjecanja kog smo, pod "pokroviteljstvom" Mende i Slavice" mi klinci neke daleke godina z biciklima vozili oko Kazališča Bilo je to neko predškolsko doba. :)))
11.09.2024. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Lijepa priča o davnim uspomenama, kada je ovo bio većinom grad onih koji su ga voljeli.
12.09.2024. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
kada sam prvi puta vidjela transvestite, nisam niti shvatila da su to transvestiti...mislila sam da su to žene obučene u flamenco haljine, s lepezama, jače našminkane, a ne muškarci :) jer se to zbilo u tada trendi ogromnoj dikoteci na Ibizi zvanoj Hoo koja je imala nekoliko pozornica, pa i onu s flamencom, barove, bazene, vip terase i štošta što moje oči iza željezne zavjese nikda nisu mogle vidjeti. Bilo je to moje prvo putovanje iz exYu i još k tome na takvo mjesto....
A što se tiče životnih preformansa, moj mali grad u Slavoniji se diči s nekoliko, u glazbi Puco (starogradske, slavonske, autor, glazbenik, slikar i duša svih privatnih zabava na koje bi banuo s gitarom na ramenu)) i Đaka (rock duša koja je obilježila naša okupljanja po parku i svirke), oba s gitarama bez kojih ih nismo mogli vidjeti, obojica hetero, ali ne govorimo sada o izboru i orjentaciji nego o umjetničkom životnom postignuću koji su ostavili na ulicama moga grada, u parku i u našim srcima:) baš si me ovim podsjtio na njih:)
13.09.2024. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...