Djelo nasljednika je tužno i ružno, ali nažalost često istinito... a Delonova posljednja želja je svjedočanstvo tuge zbog njegove prerano ugašene ljubavi njegova života i iznenadne smrti njihova sina... njegova popularnost nije bila dovoljna za sretan život...
23.08.2024. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odličnu si ( pomalo i bolnu ) temu dotakao riječima : osmrtnice znaju biti jako patetične , prepune ljubavi i poštovanja prema umrlom , a među ožalošćenima budu i oni ravnodušni i oni kojima uopće nije stalo čije ime je samo formalni dokaz obiteljskog postojanja.
Onome koji odlazi je uistinu svejedno - čak štoviše, i za života je znao tko ga voli i poštuje bez ispisanih imena običaja radi.
24.08.2024. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj je stari rekao - crvenu kravatu i polku, neće bijelo cvijeće ni crninu. Ali je bila crnina i bijelog cvijeća, nije bila crvena kravata, jer što će selo reći i nije bila polka neg Tišina. Jer šta bu selo reklo.
26.08.2024. (18:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako mi ne budu svirali pjesmu koju želim, eh, progonit ću ih ko duh u noći... Ali Alain Delon je imao baš okrutnu posljednju želju. Bolje da mu je nisu ispunili
28.08.2024. (11:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bačeni u svijet, bačeni i u grob. Svjesni vlastite smrtnosti, prvo spreže i drugo od prvoga daha.
Osuđeni na slobodu, nije lako upravljati svojim životom, a da neistina na kraju bude tek jedan "detalj" kao krivotvorena činjenica što su nam je pridali drugi. I u tom dvosmislenom ključu čitam i pjesmu naslovljenu višeznačno.
Kao i za života, i post mortem smo "ranjivi" na preoznačavanja, pridijevanja koja ne odgovaraju istini o nama, falsificiranja, loša interpretiranja, definiranja koja nas promašuju, htijenja i želje, obećanja, što se izjalovljuju. Čak i kada sve predvidiš i dogovoriš, ne podrazumijeva se da će se obećano i ispuniti - i kraj nas živih! Samo što živi imamo mogućnosti, a kad nastupi "ne više" hoće li oni "ne još" biti etički odgovorni spram egzistencije koje više nema u svijetu, pitanje je o kojemu ne bi trebala ovisiti istina o nama.
"Riječ - gdje god bila, ona je uvijek odgovor", čitam kod Gadamera.
Riječ, stvaralačka, kao meso što ne propada.
"Radost pisanja, mogućnost zaustavljanja, osveta smrtne ruke" (W. Szimborska)
:)
30.08.2024. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na osmrtnicama se oveličaju u prvom redu oni koji su iz daleka pratili zbivanja, kakav sin prvorođenac iz daljine dok je kći iz blizine presvačila, prala, njegovala Želje pokojnika su nečujne nakon smrti.
31.08.2024. (17:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Djelo nasljednika je tužno i ružno, ali nažalost često istinito... a Delonova posljednja želja je svjedočanstvo tuge zbog njegove prerano ugašene ljubavi njegova života i iznenadne smrti njihova sina... njegova popularnost nije bila dovoljna za sretan život...
23.08.2024. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
odličnu si ( pomalo i bolnu ) temu dotakao riječima : osmrtnice znaju biti jako patetične , prepune ljubavi i poštovanja prema umrlom , a među ožalošćenima budu i oni ravnodušni i oni kojima uopće nije stalo čije ime je samo formalni dokaz obiteljskog postojanja.
Onome koji odlazi je uistinu svejedno - čak štoviše, i za života je znao tko ga voli i poštuje bez ispisanih imena običaja radi.
24.08.2024. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
izvrsna misao na kraju.
26.08.2024. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lisbeth
moj je stari rekao - crvenu kravatu i polku, neće bijelo cvijeće ni crninu. Ali je bila crnina i bijelog cvijeća, nije bila crvena kravata, jer što će selo reći i nije bila polka neg Tišina. Jer šta bu selo reklo.
26.08.2024. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pričopričica
Ako mi ne budu svirali pjesmu koju želim, eh, progonit ću ih ko duh u noći...
Ali Alain Delon je imao baš okrutnu posljednju želju. Bolje da mu je nisu ispunili
28.08.2024. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Bačeni u svijet, bačeni i u grob. Svjesni vlastite smrtnosti, prvo spreže i drugo od prvoga daha.
Osuđeni na slobodu, nije lako upravljati svojim životom, a da neistina na kraju bude tek jedan "detalj" kao krivotvorena činjenica što su nam je pridali drugi. I u tom dvosmislenom ključu čitam i pjesmu naslovljenu višeznačno.
Kao i za života, i post mortem smo "ranjivi" na preoznačavanja, pridijevanja koja ne odgovaraju istini o nama, falsificiranja, loša interpretiranja, definiranja koja nas promašuju, htijenja i želje, obećanja, što se izjalovljuju. Čak i kada sve predvidiš i dogovoriš, ne podrazumijeva se da će se obećano i ispuniti - i kraj nas živih! Samo što živi imamo mogućnosti, a kad nastupi "ne više" hoće li oni "ne još" biti etički odgovorni spram egzistencije koje više nema u svijetu, pitanje je o kojemu ne bi trebala ovisiti istina o nama.
"Riječ - gdje god bila, ona je uvijek odgovor", čitam kod Gadamera.
Riječ, stvaralačka, kao meso što ne propada.
"Radost pisanja, mogućnost zaustavljanja, osveta smrtne ruke" (W. Szimborska)
:)
30.08.2024. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kukumare
Na osmrtnicama se oveličaju u prvom redu oni koji su iz daleka pratili zbivanja, kakav sin prvorođenac iz daljine dok je kći iz blizine presvačila, prala, njegovala
Želje pokojnika su nečujne nakon smrti.
31.08.2024. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...