A ako ću živjeti na moru ko što mi je san, to bi trebalo bit neko malo istarsko selo bez turista, samo ne znam dal je to moguće. Domaći ne bi smjeli patit jbg..želja za profitom uvijek narušava kvalitetu života.
02.07.2024. (08:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja volim samoposlužne blagajne jer sam tada sam svoj šef. :) Mrzim kad mi na traci blagajnica onako brzinski, kao da si ubrzao snimku, nabaca sve namirnice u dno trake i ja sam tek razmotao vrećicu, još nisam ni počeo u nju slagati namirnice, a ona već na moje namirnice baca one od sljedećeg kupca. I onda pod tim pritiskom i u stresu složim namirnice u vrećicu na najgori mogući način, a to OKP-ovac u meni mrzi i organski a i anorganski ne podnosi.
Jednom sam prije par godina pročitao jednu pjesmu Vesne Parun o srazu mora i obale. Nevjerojatna, divna pjesma, s tako pogođenim i direktnim slikama koje zaobilaze razum i direktno idu na neko lijepo mjesto u nama puno iskona i vječnosti. Sjećam se da sam je stalno iznova čitao naglas. Otad je tražim po netu i više je nikako ne uspijevam naći. Ova tvoja misao o moru i maslinama koji se ljube podsjetila me na to.
Već tri dana u stanu imamo zrikavca. Javi se navečer i zriče svu noć. Prvo je bio u kupaonici, pa onda u dnevnoj sobi iza prastarih dvd-ova (ne mislim na dobrovoljna vatrogasna društva), a zatim noćas u spavaćoj sobi. Htjedoh reći da ovoj tvojoj mikropriči o pohodu masliniku nedostaju još samo cvrčci pa da slika u mojoj duši bude cijela. :)
02.07.2024. (11:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da su ljudi mudri, koliko vole vjerovati da jesu, učili bi od pasa i kroz život išli časni, pošteni, vjerni, zahvalni, ... puna srca i uzdignuta repa p.s. ništa manje komplicirano, tj. isto tako jednostavno, na zlice bi režali kako to već i treba, a ponekada čak i ugrizli, kad baš nema druge
02.07.2024. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
On je rijeka a ja sam more. Njegov je nemir naglost voda Koje raspasuju travu. ja ih slusam Kako huce u tijesnom koritu Probijajuc se kroz duboki kanjon Snagom od koje sustaje moja blagost.
Ja sam nestrpljivo more. on je rijeka. Njegove ladje nisu moje ladje. Njegove ptice nisu moje ptice. Ali njegovim ladjama ja sam sidriste Gjde je dopusteno sjesti uz vatru I smijesiti se jednoj prici Zbog koje se zaboravlja smionost. Njegovim pticama ja sam klisura Koja ih sakriva u svoje stijene Misleci da ih otimlje oceanu.
On je prispjela rijeka. ja sam more. Moje obale postaju njegove obale. Moje oluje postaju njegovo uzglavlje. Moja beskrajnost postaje njegov mir.
02.07.2024. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sarah - Hvala na prijedlogu, ali ne, to nije ta pjesma. Ova tvoja je ljubavna, o rijeci i moru, ona moja nije ljubavna, osim možda u nekom ontološkom smislu, i koliko se sjećam o moru je i obali kao čudesnom susretištu.
02.07.2024. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ maloprije sam je čitala:-))) A upravo ležim uz valovito more i ugođaj je pravi...osjećam se ko jedrilica;-) nadam se da je Dvitrija isto negdje uz more. Jugo je. Sunčano. Ispuše taj vjetar zadnju misao iz glave koja nije dobra..pa onda valovi poklope i zaglade sve...
02.07.2024. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam svima, nisam bila u prilici ni otvoriti blog, a evo sad ste me rasplakali...opet.
MA, ne znam o kojoj pjesmi govoriš, ali i ja sam jednom napisala stih-dva o susretu mora i vala ispod jedne SAE-ove pjesme ovdje na blogu i čovjek mi je pohvalio taj stih. Ne sjećam se ni njegove pjesme, niti bi svoj stih-repliku znala ponoviti, ali eto, desi se ponekad da misao/emocija izbije na najbolji mogući način i dodirne druge ljepotom. Idem sad opet čitati ove divne stihove i komentare koje ste mi ostavili ovdje... Divni ste...
Sutra ću vam odgovorim ns komentare, s dužnom pažnjom.
03.07.2024. (00:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Simultanizam morskih mijena i mijena duše vrlo dojmljivo daje Vesna Parun: »Kad se more pomiče s kraja na kraj obzorja – to se / s njime pomičemo i mi, moja dušo, pokrita sivilom uspomena. / Kad more, zaogrnuto bijesom, ustaje iz šutljivih / grobnica predaka – to ustajemo s njime nevoljko i mi, / moja dušo, ledino u koju je zasijano zrno budućnosti. / More možda nestaje, ali ne umire. To valjda nestaje / i duša, ne znajući za čarobnu smrt koju je tek / okrznula okrajkom krila!« Vesna Parun piše jedne od najsuptilnijih stihova o moru koje zaranja u našu dušu kao što naša duša uranja u njega – u uzajamnom preispitivanju duše i mora ima samo taloženja bezbrojnih stanja bez konačna odgovora". Teško mi je linkati ovaj citat, s mobitela: dio je jednog članka o tematiziranju mora unutar hrvatskog pjesništva, a nabasala sam na njega tražeći pjesmu V. Parun, koju spominješ. I baš je čudno da je ne možemo naći, i lijepo: ne bi se dogodio ovaj enigmatsko-poetski-(pub)-kviz da si je našao i zalijepio odmah. :)
Ne vjerujem da sam pronašla baš tu pjesmu, ali i ova je lijepa, i meni objašnjava dušu i stanja u koja ona povremeno, senzibilna, ulazi. More i obala, more i hrid, more i stijene...što god da uguglam ne daje rezultat, ne nudi stihove koje opisuješ. I da se ispravim: o susretu mora i hridi sam pisala, ne o susretu mora i vala. Vratila sam se doma kasno, "uzburkanih" misli.
Sarah, ima ona pjesma T. Spalata, onaj stih: "mi moremo i moramo moru" koji kao da opisuje tvoj san/želju da živiš na moru, uz more, koji u 2u1 daje i slobodu i obvezuje, takvo je more, takav je život, a to je i ljubav.
Blumi, hvala na komentaru, ovo o psima je živa istina, oduvijek živim s psima, i ljudima - naravno ;), i nisi pogriješio ništa kada ih opisuješ kao bičća od kojih imamo štošta naučiti.
Ypsy - ti si.
Ja trenutno ne mogu moru, previše sjećanja, uspomena...ali i gubitaka bolnih more budi.. i time što ne mogu sam vas očito zatekla, ganula. A čitamo se dugo pa se na neki "morski" način i poznajemo. Oću. Obećavam vam da moć' ću. Moru poć ću. :)*
03.07.2024. (07:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
Oš istinu ?
I ja bi izabrala masline
Iz dva razloga koja si navela
02.07.2024. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Step by step..
A ako ću živjeti na moru ko što mi je san, to bi trebalo bit neko malo istarsko selo bez turista, samo ne znam dal je to moguće.
Domaći ne bi smjeli patit jbg..želja za profitom uvijek narušava kvalitetu života.
02.07.2024. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
I mi smo prije mjesec dana morali uspavati nasu macu,imala je 15 godina, koja je to zalost bila..
I jos uvijek,jednostavno nedostaje..
02.07.2024. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Ja volim samoposlužne blagajne jer sam tada sam svoj šef. :) Mrzim kad mi na traci blagajnica onako brzinski, kao da si ubrzao snimku, nabaca sve namirnice u dno trake i ja sam tek razmotao vrećicu, još nisam ni počeo u nju slagati namirnice, a ona već na moje namirnice baca one od sljedećeg kupca. I onda pod tim pritiskom i u stresu složim namirnice u vrećicu na najgori mogući način, a to OKP-ovac u meni mrzi i organski a i anorganski ne podnosi.
Jednom sam prije par godina pročitao jednu pjesmu Vesne Parun o srazu mora i obale. Nevjerojatna, divna pjesma, s tako pogođenim i direktnim slikama koje zaobilaze razum i direktno idu na neko lijepo mjesto u nama puno iskona i vječnosti. Sjećam se da sam je stalno iznova čitao naglas. Otad je tražim po netu i više je nikako ne uspijevam naći. Ova tvoja misao o moru i maslinama koji se ljube podsjetila me na to.
Već tri dana u stanu imamo zrikavca. Javi se navečer i zriče svu noć. Prvo je bio u kupaonici, pa onda u dnevnoj sobi iza prastarih dvd-ova (ne mislim na dobrovoljna vatrogasna društva), a zatim noćas u spavaćoj sobi. Htjedoh reći da ovoj tvojoj mikropriči o pohodu masliniku nedostaju još samo cvrčci pa da slika u mojoj duši bude cijela. :)
02.07.2024. (11:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
da su ljudi mudri, koliko vole vjerovati da jesu, učili bi od pasa i kroz život išli časni, pošteni, vjerni, zahvalni, ... puna srca i uzdignuta repa
p.s.
ništa manje komplicirano, tj. isto tako jednostavno, na zlice bi režali kako to već i treba, a ponekada čak i ugrizli, kad baš nema druge
02.07.2024. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Možda ova, Mariano?
Rijeka i more
On je rijeka a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
Koje raspasuju travu. ja ih slusam
Kako huce u tijesnom koritu
Probijajuc se kroz duboki kanjon
Snagom od koje sustaje moja blagost.
Ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
Njegove ladje nisu moje ladje.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim ladjama ja sam sidriste
Gjde je dopusteno sjesti uz vatru
I smijesiti se jednoj prici
Zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
Koja ih sakriva u svoje stijene
Misleci da ih otimlje oceanu.
On je prispjela rijeka. ja sam more.
Moje obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.
02.07.2024. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Sarah - Hvala na prijedlogu, ali ne, to nije ta pjesma. Ova tvoja je ljubavna, o rijeci i moru, ona moja nije ljubavna, osim možda u nekom ontološkom smislu, i koliko se sjećam o moru je i obali kao čudesnom susretištu.
02.07.2024. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Ni ova nije ta na koju mislim, ali baš mi se sviđa pa ću je ostaviti ovdje, nadam se da mi domaćica bloga neće zamjeriti. :)
DRUGA OBALA
Upali svjetiljku
zelena rijeko.
Reci mi nešto
o povratku sjena,
koje su iščezle
ne rekavši zbogom
kao što odlaze
pognute misli.
Šta da mi šapneš
pod snopljem zvijezda,
kako da zatajiš
sutrašnji dan?
Netko je mačem
presjekao vrijeme
na jučer i danas
na ljeto
i hlad.
Upali svjetiljku
zelena rijeko.
Reci mi nešto
o povratku sjena.
Bog je tužan
a čovjek zao.
Neka se smiri
bezdani hram.
Svatko je jednom
svoju rijeku zvao.
Al voda teče.
A čovjek je
sam.
02.07.2024. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ maloprije sam je čitala:-)))
A upravo ležim uz valovito more i ugođaj je pravi...osjećam se ko jedrilica;-) nadam se da je Dvitrija isto negdje uz more. Jugo je. Sunčano. Ispuše taj vjetar zadnju misao iz glave koja nije dobra..pa onda valovi poklope i zaglade sve...
02.07.2024. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Hvala vam svima, nisam bila u prilici ni otvoriti blog, a evo sad ste me rasplakali...opet.
MA, ne znam o kojoj pjesmi govoriš, ali i ja sam jednom napisala stih-dva o susretu mora i vala ispod jedne SAE-ove pjesme ovdje na blogu i čovjek mi je pohvalio taj stih.
Ne sjećam se ni njegove pjesme, niti bi svoj stih-repliku znala ponoviti, ali eto, desi se ponekad da misao/emocija izbije na najbolji mogući način i dodirne druge ljepotom.
Idem sad opet čitati ove divne stihove i komentare koje ste mi ostavili ovdje...
Divni ste...
Sutra ću vam odgovorim ns komentare, s dužnom pažnjom.
03.07.2024. (00:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Lijepa @Dvi, tri.
Lijepa si, jesi.
03.07.2024. (07:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
"Simultanizam morskih mijena i mijena duše vrlo dojmljivo daje Vesna Parun: »Kad se more pomiče s kraja na kraj obzorja – to se / s njime pomičemo i mi, moja dušo, pokrita sivilom uspomena. / Kad more, zaogrnuto bijesom, ustaje iz šutljivih / grobnica predaka – to ustajemo s njime nevoljko i mi, / moja dušo, ledino u koju je zasijano zrno budućnosti. / More možda nestaje, ali ne umire. To valjda nestaje / i duša, ne znajući za čarobnu smrt koju je tek / okrznula okrajkom krila!« Vesna Parun piše jedne od najsuptilnijih stihova o moru koje zaranja u našu dušu kao što naša duša uranja u njega – u uzajamnom preispitivanju duše i mora ima samo taloženja bezbrojnih stanja bez konačna odgovora". Teško mi je linkati ovaj citat, s mobitela: dio je jednog članka o tematiziranju mora unutar hrvatskog pjesništva, a nabasala sam na njega tražeći pjesmu V. Parun, koju spominješ. I baš je čudno da je ne možemo naći, i lijepo: ne bi se dogodio ovaj enigmatsko-poetski-(pub)-kviz da si je našao i zalijepio odmah. :)
Ne vjerujem da sam pronašla baš tu pjesmu, ali i ova je lijepa, i meni objašnjava dušu i stanja u koja ona povremeno, senzibilna, ulazi.
More i obala, more i hrid, more i stijene...što god da uguglam ne daje rezultat, ne nudi stihove koje opisuješ.
I da se ispravim: o susretu mora i hridi sam pisala, ne o susretu mora i vala. Vratila sam se doma kasno, "uzburkanih" misli.
Sarah, ima ona pjesma T. Spalata, onaj stih: "mi moremo i moramo moru" koji kao da opisuje tvoj san/želju da živiš na moru, uz more, koji u 2u1 daje i slobodu i obvezuje, takvo je more, takav je život, a to je i ljubav.
Blumi, hvala na komentaru, ovo o psima je živa istina, oduvijek živim s psima, i ljudima - naravno ;), i nisi pogriješio ništa kada ih opisuješ kao bičća od kojih imamo štošta naučiti.
Ypsy - ti si.
Ja trenutno ne mogu moru, previše sjećanja, uspomena...ali i gubitaka bolnih more budi..
i time što ne mogu sam vas očito zatekla, ganula. A čitamo se dugo pa se na neki "morski" način i poznajemo.
Oću. Obećavam vam da moć' ću. Moru poć ću. :)*
03.07.2024. (07:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...