Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Annabonni

    Jedini, vidljivi, nesumnjivi zakon koji nam je nametnut - jeste plemstvo; pa zar da sami sebe lišimo tog jedinog zakona?"

    u relativno velikom vremenskom odmaku - a plemstva čak i nema - ova misao ima univerzalnu kategoriju grabežljivog opstanka , samog sebi svrhom

    avatar

    27.03.2024. (13:17)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Plemstvo i dalje postoji.
    Samo se ne spominje ta riječ.
    Pozdrav!

    avatar

    27.03.2024. (14:27)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Franz Kafka " Legenda o Zakonu" (iz romana Proces)
    Pred Zakonom stoji vratar.
    Vrataru prilazi čovjek sa sela i moli da uđe u Zakon. Ali vratar kaže da mu ne može dopustiti da uđe. Čovjek razmisli i potom upita hoće li smjeti poslije. 'Možda', reče vratar, 'ali sada ne.' Budući da su dveri Zakona otvorene kao uvijek, vratar se odmakne u stranu, čovjek se sagne da kroz dveri pogleda unutra. Kada to vratar primijeti, nasmije se i reče: 'Ako te to tako mami, pokušaj ući unatoč zabrani. Ali zapamti: ja sam moćan. A ja sam samo najniži vratar. A od dvorane do dvorane stoje vratari, jedan moćniji od drugoga. Već trećega ni ja se ne usuđujem pogledati.'

    avatar

    27.03.2024. (16:08)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Nisam imao pojma da je Franz vako tečno pisao srpski :)

    avatar

    27.03.2024. (18:37)    -   -   -   -  

  • luki2

    Bravo! Upravo to: samoproglađeno "plemstvo" postoji i danas. Hoćemo i možemo li ga se riješiti? Ili ih čuva netko jak?:(((( (kao što citira Dinaja?)

    avatar

    27.03.2024. (20:47)    -   -   -   -  

  • starry night

    Ne znam koje je godine pisana priča ali osjeti se piščeva frustriranost poretkom i privilegijama plemstva na teret naroda po zakonima koje nitko ne zna i po čemu su takvi kakvi jesu, uskoro će rat zauvijek pomesti AU monarhiju i njene zakone u ropotaricu povijesti, upravo taj kaos pred pad monarhije osjeća Kafka, tako će se jednog dana neki naš Kafka pitati po kojim zakonima vatican jaši koloniju i da je njihovo tumačenje zakona postalo zakon.

    avatar

    27.03.2024. (21:57)    -   -   -   -  

  • j.

    Čitao sam nedavno OceanMore-ovo izdanje (jedino) u RH, iz mislim dvijeisedmnaeste; stravično je da ovakva literatura "progovori" kod nas dvadesetak godina kasnije i stotinjak godina nakon izvornika, na sramotu svih država do sada, subvencija, politike izdavaštva i svega ostalog. Ovo sam izdanje našao na netu, "našeg" nema. Dapače, ova izdavačka kuća u Bg navodno je u međuvremenu propala.

    Eh, da je jednom otići na tamošnji Sajam knjige.... Vjerojatno bi sumnjivac poput mene zaštopao Bajakovo na pet sati. :)

    Uopće, pojma ne bih imao o ovom sjajnom Kafkinom djelu (nije ga bilo prevedenog kada sam bio mlađi) da ga jednom kod Mariana nije spomenuo Art of Being Yourself; od srca mu i ovdje hvala na tome.

    Konačno, mogao sam biti pametniji pa fotografirati "našu" verziju i prenijeti je putem ocr-a; @supatnik bi vjerujem također zamijetio ljepotu izričaja, a @starry bih znao odgovoriti na značajno pitanje o godini pisanja. Ovako samo možemo kalkulirati da se ipak radi već o ČSR. Recimo za pripovijetke "Noću" - koju sam nedavno ovdje citirao i "O prispodobama" - posve sam siguran da su pisane iza 1920., a ako je i ova, to bi moglo ukazivati na okolnost kako je i koliko pitanje zakona u tom času bilo aktualno i odnosi se na tako važan i zahvalan događaj u životu pisca ovakvog senzibiliteta.

    Ukazivati na plemstvo za trajanja Austrougarske ipak je vjerojatno bio manji izazov nego li na takvu "matriksovsku" temu u vrijeme proklamiranog republikanstva sljedeće države?

    Kako bilo, htio sam konačno reći; ovih dana svima su u nas puna usta zakona i ustava kao prvog među njima, pa onda - evo... počujmo što je na tu temu imao reći šjor Franz.

    Hvala svima na komentarima i doprinosu :).

    avatar

    28.03.2024. (09:46)    -   -   -   -  

  • starry night

    ropotarnica, naravno, ropotarnica povijesti, ne otkucava mi tipkovnica slova kad brzo pišem, to mi je genijalna sintagma,
    cijele monarhije su u njoj i grufovi i grufice ali ne i Franz :))

    "Ropotarnica povijesti ili povijesna ropotarnica je metaforički izraz za zamišljeni prostor u prošlosti u koji odlaze ljudi, zbivanja, ideje, predmeti, naselja (grad duhova), itd., što su u određenom vremenu izgubili svoj smisao ili izgubili na značaju, odnosno, postali zaboravljeni."

    avatar

    28.03.2024. (10:15)    -   -   -   -  

  • starry night

    Kod mene glasi prijevod K PITANJU ZAKONA, Zlatko Matetić prevoditelj

    avatar

    28.03.2024. (10:24)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Hvala! Taj divni čovjek Kafka, zauman, jedinstven, nepogrešivo autentičan, koji proteže našu misao i hrabri je da dođe do samog ruba provalije, na samu liticu, tamo gdje naša misao sama od sebe nikada ne bi zašla...

    avatar

    28.03.2024. (23:38)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Mislim da ovdje Kafka pod plemstvom nije mislio na plemstvo na koje bismo mi mogli pomisliti. On nikada nije tako banalizirao stvari. Bit će prije da su ovdje stvari postavljene fundamentalno kao svojevrsna nomenklatura duše. I naravno da su onda univerzalno primjenjive... Otkud u nama želja da budemo porobljeni, ili želja da vladamo, želja za sigurnošću, strah od istraživanja nepoznatih predjela, kako onih geografskih tako i onih unutar samoga uma? U tom smislu najtoplije preporučujem izvanrednu knjigu Konrada Dietzfelbingera "Kafkina tajna - Tumačenje Kafkinih 'Razmišljanja o grijehu, patnji, nadi i pravom putu'".

    avatar

    29.03.2024. (00:01)    -   -   -   -  

  • starry night

    naravno da nije "banalizirao", ali su povijesne okolnosti bile kao što rekoh, a one definitivno ne utječu na velike umove, kaj ne??

    avatar

    29.03.2024. (05:04)    -   -   -   -  

  • j.

    Dobro jutro; trudit ću se pročitati ovu Kafkinu tajnu, a valjalo bi pronaći i ovaj prijevod Zlatka Matetića, pa ćemo znati više :).

    Provjerit ću ovo za godinu pisanja, moglo bi biti od značaja; iskustvo proživljenoga je uvijek od značaja. Moje je mišljenje da se radi više o simbolici nego o faktima; to me zapravo i ponukalo sjetiti se ovog Kafkina djela u okolnostima aktualne "ustavno-zakonodavne" borbe; posebno sjajna misao o tome kako ljudi sami sebe mrze smatrajući se nedostojnima.

    Do ove knjige ja sam Kafku doživljavao manje-više u dimenzijama Procesa i Preobražaja; u kontekstu mitteleuropskoga, građanskoga i bitrokratskoga; ona je dokaz kako je Kafka, barem na kraju života, imao doista dubok uvid u duhovnost.

    Recimo ovdje još nešto, kakva je to mala partija koja ruši zakon plemstva a u biti ga priznaje; kao da se tim riječima anticipira budućnost komunističkog pokreta, kada bismo to tako tumačili? Ne zaboravimo da u doba Kafke Staljina još nema; postoji samo krvava revolucija nakon krvavog pakla svjetskoga rata i partija koja je u ČSR ostala legalna, čak kao moćna u parlamentu, sve do Hitlerova dolaska. Prije bih rekao da se radi o njegovoj univerzalnoj opomeni vezanoj uz mehanizme demokracije koji su u to doba propasti triju carstava stavljani na pijedestal, a Kafka u pozadini uviđa isti duh okoštalosti, hijerarhije i struktura kao i ranije; samo se forma izmijenila.

    Veliki umovi i povijesne okolnosti; rekao bi im čovjek ne sasvim u šali, ako ste veliki, utječite vi na okolnosti, a ne okolnosti na vas :)). Obično muze šute dok topovi huče, koliko je tu dosljednosti i veličine a koliko razuma, čak straha, ostaje nam vidjeti.

    Eto, zato ja volim blog; zbog ovakvih diskusija. Ovoga nema po novinama i birtijama, a sve se uvijek zapravo svede na misao; treba učiti i čitati dalje. Hvala svima od srca!

    avatar

    29.03.2024. (07:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...