Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Galaksija

    Sve je živnulo čim nam se sunce pojavilo.
    Očito smo istovremeno u pomalo minus fazi.
    Mene drži već mjesec dana. :*

    avatar

    26.03.2024. (02:01)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Fotopoezija tebe o tebi... divna...

    avatar

    26.03.2024. (03:36)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Nije dobro izgubit vezu sa sobim jer onda smo sami sebi nedorečeni, nedovršeni, pogubljeni, prazni i usamljeni....priroda je ljekovita, a bistre vode skidaju koprenu iluzije, opsjene maye....čuče moje, šaljem zagrljaj:-)))

    avatar

    26.03.2024. (06:20)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ mene su vlastite emocije smlavile:-)) zaboravila sam onu staru, da ne možeš sve zadovoljiti i da tuđa mišljenja o tome što radiš ne možeš mijenjati.
    Vidiš, sa 52 još učim i učim...

    @ onaj konop na slici, to je veza sa sobom. Čvrsta, nepoderiva. Zbog nje sve vrijedi, sve što radiš ili ne radiš.

    @ bitno da je srce zdravo, čuče moje:-* a ljutnja zbog koje raste tlak u visine, zdravo ga srce može izdurat. Ljutnja zbog nepravde, ljutnja jer kao posrednik i miritelj uvijek dobijem svoju porciju ni kriva ni dužna, jer kužim duboko da stvari nisu crno- bijele pa u skladu sa tim i živim...
    Priroda nam uvijek kaže: misli i radi svoje.
    Cvati kad je vrijeme, svi mrazevi i grubi vjetrovi će proći.

    avatar

    26.03.2024. (06:49)    -   -   -   -  

  • stara teta

    divota!
    plivaju li još one patkice? je li još tamo onaj mali paviljon-sjenica?

    avatar

    26.03.2024. (06:50)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Lipo...........malo SMO živnuli, mislim na tebe, kiša nad Splitom kao nad BRESTOM kod Preverta

    avatar

    26.03.2024. (07:52)    -   -   -   -  

  • j.

    čudesni su ovo dani u kojima tlo i zrak kao da se predomišljaju bi li mrznuli ili grijali; bogatstvo tajne života što izbija po svim šavovima kože naše velike majke zemljice opominje i smiješi se u isti mah; sve je toliko zasljepljujuće, važno a sićušno da se čovjek jedva stigne žmirkajući podesiti na bivanje, kao da bodu te sićušne iglice; kada se vratim kući u kojoj je popodne hladnije nego vani pa se skinem, drhturim sav od jakosti i siline kojom me proljeće nježno šiba :))
     
    nevjerojatna je razlika kraja ožujka i kraja travnja; kada se sve smiri i utopli, kao pod nekim starim, dobrim gunjem; hodati šumom negdje oko Prvog maja, to je kao kupanje u toplom rujanskom moru; hodati livadom u ožujku pod ovim suncem, to je kao kupanje u studenome; svako ima svoje čari :)))

    avatar

    26.03.2024. (09:12)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ko zna koga je Teta naganjala po jezeru :))

    avatar

    26.03.2024. (10:55)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ima paviljon Tetač, sa predivnim grafitom : Voli me da ne boli.
    Nisam vidjela patkice. Bio je totalan mir i tišina, onako kako najviše volim. Jezero i ja.
    Neki su mislili doduše, da se idem utopiti, no prerano su se poveselili ;-)

    @ Kiša mora padati Anči, jer će ljeto biti sušno. Samo neka nas spasi kiša. I nas i Barbaru i Preverta.

    @ Jako dobar opis Vjetre :-)

    @ Ona je Sup, tako lijepa ženska, da su mogli samo nju naganjat, ak misliš na muške.
    Ona je mogla naganjat jedino patke ;-))) s drugim motivima, jel..

    Kupus bi mi napisao komentar : Koji ti je sad to sob ? ;-))))

    avatar

    26.03.2024. (11:11)    -   -   -   -  

  • stara teta

    fala, @Sarahbe, pretjeruješ, već sam unutar granice starosti, a tu se više ne govori o naganjanju, moja generacija, sve je to već sa stentovima, tlakovima, sklerozantnim neurozama i otvrdnulim osjećajima.
    a, čini mi se tako nedavno, poslije jednog posla otpeljal me kolega na čiće, šodericu okruženu raslinjem, vrbama, proljeće, šiblje u cvatu, okolo sramežljiva trava i maslačci, voda prozirna, tirkizna, s odsjajem neba i oblaka, a uz rub pliva par divljih pataka. već su stigle. on s metalik odsjajem svoje glatke karoserije, ona brbljajući svoje patkovske sitne primjedbe, sa smeđim pjegicama, onako kako djevojčice lebde sa svojim pjegavim nosićima, i imala je crne okice i smijuckala se. ne bih ja takve u protvan, ne. bile su tako prekrasne, iza njih se voda kovitlala u sitne virove i prelijevala preko zrakastih brazdi zaveslaja. a onda su otišle. ostao je samo mir, odraz u vodi i nekoliko bijelih latica.

    avatar

    26.03.2024. (12:34)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ I evo poezije :-* divlji muški patkovi su zbilja sjajni s onim svojim glavicama...patkice koje se smijuckaju..ajme, ko djevojčice...predivna si Tetač, baš te volim, volim, volim.

    A sa stentovima se tek treba puno kretati..tak da, muški nemaju pojma.
    Boje se, da, boje se za sebe, od toga otvrdne svaki drugi osjećaj. Pretvori se u tvrdu kost.

    Otvrdnuli su osjećaji jedino neizlječivi.

    Tak da bih trebala zapravo biti zahvalna svojim podbuhlim obrazima i natečenim očima od plača.
    Hvala ti :-*

    avatar

    26.03.2024. (13:10)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    A i ovdje divne fotke! Morski plićak vazda podsjeća na djetinjstvo, tako snažno i neposredno!

    avatar

    29.03.2024. (02:18)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Djetinjstvo i je u nama, snažno i neposredno. Sjećam se još svoje tadašnje mudrosti.

    avatar

    30.03.2024. (19:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...