Komentari

fragmenti2.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • V

    Jeste li Drama Queen... i bude li vam (barem) nekad neugodno zbog toga?

    avatar

    20.01.2024. (15:09)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ne pomaže mi činjenica da je nekome gore nego meni i ne tješi me. Tješi me ideja da će nekada biti bolje.

    Nisam, zapravo dosta teško podnosim drame.
    A ti? Jesi ti sklona dramiti?

    avatar

    20.01.2024. (17:32)    -   -   -   -  

  • V

    Što ti misliš? Aj reci, koliko zapravo znaš o meni? :)

    Naravno da činjenica da je nekome gore nikome ne može... ne bi ni trebala pomoći... nego samo ušutkati :P
    Zapravo, natjerati biti od pomoći takvima.

    avatar

    20.01.2024. (17:42)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Božićne ukrase sam digla tugaljivo, imam još svijeća i nekih sitnica
    koje ostaju do 1. veljače. Što se druge teme tiče..., naravno da sam svjesna, zato sam još živa. No, svijest da je nekomu gore ne čini
    meni bolje, ali tjera iz malodušnosti, ne dopušta prepuštanje plaču
    nad vlastitom sudbinom. Ako meni fali prst a onomu do mene noga,
    bilo bi baš ružno tužiti se na svoj prst. Opet ima ona, svakoga njegova
    bola boli. E, pojedi već te kolače ako nisu služili samo kao ukras:))))

    avatar

    20.01.2024. (18:08)    -   -   -   -  

  • V

    Svakoga njegovo boli, istina... ali znate kako su nedavno djelatnici Hitne pomoći apelirali na građane da ih ne zatrpavaju pozivima zbog svake sitnice jer da tako možda neće uspjeti pružiti pomoć nekome tko je stvarno ugrožen.
    Kada bi svi imali malo više obzira i ne mislili samo na svoje potrebe, svijet bi puno bolje funkcionirao.

    Kolači su napravljeni kao ukras za bor, ali mogu se i pojesti - tako se uvijek i radilo :I
    A mogu se u kutiji sačuvati i za iduću godinu... manje posla u svakom slučaju :)

    avatar

    20.01.2024. (18:23)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Ponekad jesam mala drama Queen ali znam se kontrolirati. Naravno, nikada nije ugodno prihvatiti neku lošu ili neugodnu situaciju, ali se nekako trudim biti zahvalna na svemu što imam i kažem si:" ok ovo je tebi možda prestrašno, ali neki su prošli i strašnije pa još uvijek nalaze razlog za osmijeh"

    avatar

    20.01.2024. (18:27)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Što mislim? Mislim kako nisi sklona raditi dramu. Čak i kada bi trebala zatražiti neku pomoć (možda napraviti neku dramu), a svi je nekad trebamo taj tvoj divlji karakter i tvrdoglavost ti to ne dopuštaju.
    Trebaš i tražiš ekstra samostalnost i nisi plačipička čak ni kada bi trebala biti.
    Uznimno si jaka, ali to je zato što nemaš izbora. Moraš biti.

    Ne znam o ušutkavanju. Nije moje iskustvo. Ljudi ušute na dva dana nakon toga kao da se ništa nije dogodilo. Brzo i opet poniru u svoje drame i tebe/druge pokušavaju uvući u njih.

    avatar

    20.01.2024. (18:27)    -   -   -   -  

  • V

    WORLD OF A DREAMCATCHER, svi smo mi ljudi sa slabostima i manama... samo je ružno kad ih svjesno ignoriramo, i još to pokušavamo prikazati kao vrlinu. Ja sam na to osjetljiva, sve drugo razumijem.

    Ypsilonka, sad ću si ovaj tvoj spontani, ničim izazvani komentar istaknuti u boxu sa strane :P

    A nije to bitno... nisam ja jaka, samo me je život jako često posramio.
    Razbolim se, najmlađa sam na odjelu i svugdje vidim nepravdu, a onda za par dana dođe curica od devet godina s istom bolesti.
    Odem na operaciju s 18... inzistiram da idem sama da pokažem koliko sam jaka (i eventualno to svima nabijem na nos) ali se raspadnem jer preda mnom hoda dijete od dvije i pol godine s rakom pluća.

    Ustajem u četiri sata ujutro i idem u Zagreb na izmjenu plazme. Isto sama, i u jako lošem stanju jer se plazma i mijenja takvim pacijentima... poslije se odmah vraćam kući i doma sam oko osam navečer. Podsvjesno se vjerojatno isto malo namjeravam kur***ti, ali onda upoznam dječaka od desetak godina koji svaki dan sa školskom torbom, prije nastave, dolazi na dijalizu... i opet se raspadnem...

    I valjda zato nemam previše razumijevanja za kojekakve gluposti, i ne trpim krajnje sebične ljude koji bi bez imalo srama bili u stanju otimati zrak za disanje onima koji se pored njih guše.
    Ne razumijem takve kojima je problem osvrnuti se malo oko sebe i ne gledati samo sebe i svoje potrebe.

    Ja sam danas pred svog mačka stavila ogledalo da vidim kako će odreagirati na sliku svoju, ali on se okrenuo meni...
    Eto, čak je i jedna životinja razumnija od nekih... mnogih ljudi :))

    avatar

    20.01.2024. (18:53)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Jasno mi je o čemu pričaš, ali to što mali dječak ide na dijalizu ne umanjuje, a niti ne povećava našu bol/bolest.

    valjda zato nemam previše razumijevanja za kojekakve gluposti, i ne trpim krajnje sebične ljude koji bi bez imalo srama bili u stanju otimati zrak za disanje onima koji se pored njih guše.
    Ne razumijem takve kojima je problem osvrnuti se malo oko sebe i ne gledati samo sebe i svoje potrebe.


    Ovo je istina koju potpisujem.
    Ono što želim reći je kako to što neki drugi strašno pate ne uzima nama pravo na našu bol. Niti se trebamo posramiti.
    Druga je stvar što je većina ljudi ekstremno sebična pa će grabiti preko teško bolesnih i nemoćnih bez imalo svijesti i sućuti. Ti nisi takva.
    Ti si oštra prema sebi. Ne daješ si za pravo ono na što imaš pravo.

    Doduše takvi kao ti su izgradili ovaj svijet i često prošli gotovo neopaženi. Dok ovi s puknutim noktom drame ovi drugi šute.

    avatar

    20.01.2024. (19:32)    -   -   -   -  

  • V

    Ne... ali može imati učinak na pretjerano samosažaljenje kao šamar histeričnim osobama.
    Da se malo priberu.

    avatar

    20.01.2024. (19:53)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Znaš što sam skužila @v?

    Samosažaljevati se mogu samo ljudi koji imaju uvjete za to. Netko im to mora omogućiti.

    Nekada se samosaželjevam, ali to traje kratko. Imam previše obaveza i dužnosti da bih mogla potonuti u samosažaljenje. Osim toga imam i svijest kako to nikamo ne vodi. Baš nikamo i nemam pravo na to. Nemam, jbg.

    avatar

    20.01.2024. (20:09)    -   -   -   -  

  • V

    Tako je, zato meni idu na živce (i) ljudi koji ništa drugo ne znaju doli takvima držati dlan pod guzicom... i onda još nas siliti da vjerujemo kako je to krajnje plemenita radnja :O

    avatar

    21.01.2024. (10:46)    -   -   -   -  

  • pričopričica

    Drama Queen ali u oazi svoga doma....
    I da, svakome je nekad loše... Tuđa nesreća nije moja nesreća. Iako je drugima gore i teže, imamo pravo izraziti nezadovoljstvo nad onim što nam se događa.

    avatar

    21.01.2024. (13:16)    -   -   -   -  

  • V

    Pa ja tu ne vidim nikakav problem - tuđa nesreća nije tvoja, a svoju rješavaš s onima s kojima je dijeliš...

    Mali problem bi bio kad te tuđa nesreća ne bi zanimala, a svoju bi htjela gurati onima koji s njom nemaju veze... zapravo, to bi mogao biti i malo veći problem :))
    Zar ne? :)

    avatar

    21.01.2024. (13:46)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Volim gledati one ispred mene, a ne iza...
    Nadam se uspeti, a ne propasti...
    Neki put uspeva, bome mnogo puta i ne...

    avatar

    21.01.2024. (17:53)    -   -   -   -  

  • V

    mecabg. aaa... da, tako inače mnogi govore kad je riječ o uspjehu i uspješnima, što i meni ima smsla...ali ovdje je riječ o nesretnima

    avatar

    21.01.2024. (18:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...