Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Donabellina

    ciklameeeeeeeeeee,divne fotke

    avatar

    31.10.2023. (08:26)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Jel kod tebe možda proljeće:-)))

    avatar

    31.10.2023. (09:37)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Kod vas cvijeće, sunce, toplina, a mi se već smrzavamo i utapamo u kiši.

    avatar

    31.10.2023. (10:19)    -   -   -   -  

  • modrina neba

    Božeee koliko nježnosti i ljepote ima kod Tebe...ciklame su predivne, tako male ali nježni cvetki!!!
    Čestitke za FOTO blog!

    avatar

    31.10.2023. (11:36)    -   -   -   -  

  • Liliankekonačnouspijevako

    Ljubaznoću @SareABC*, iskoristit ću njezin blog za postanje komentara Ypsilonki i @Blogiju kojeg sam prije koji sat pokušala postati pa nije išlo....
    Zanimljivo, niti na anketu, niti kod mnoguh vas kod kojih sam pokušala, anonimci ne mogu komentirati.....

    kako bilo, evo:

    [I]Ypsilonka, dirnula si me jako, stvarno, stvarno si me dirnula.
    Znaš li možda onaj moment kad E-T-ju zasvijetli srce od sjećanja na dom i od prisustva matičnog broda? E, tako.

    Draga Sarah je ispravno zaključila,
    Otišla sam jer mi je jednostavno došla muka od tog tipa energije koji se kreirao u cijelom tom navlačenju.
    Fizički muka, onako kad tražiš kantu za povraćanje, a povrh toga došao mi je osjećaj da je to prevršilo svaku mjeru i da je besmisleno da dozvoljavam takve atake na sebe.
    Ta prijetnja je bila samo kap na punu čašu od nerazgovaranja samnom određenih meni dragih pojedinaca.
    pa rekoh, ti si, Lilianke, mora biti stvarno STVARNO imbecil da to trpiš, nek sve lijepo ide vrit.

    Pozdravljam sve i Galaksiju, i Ane, i Blog@Blogija :)

    I na koncu, @Blože, zar zaista bi mogao povratiti stare blogove!? Ovaj zadnjeobrisani, taj mi je najmanje drag (Kako se taj zapravo zvao?? :D?), ali kako mi je žao da su ona prva tri obrisana (Na križanju, Unutarnje nebo i Vještičje sijelo)!! nemaš pojma!!!!!
    Baš sam bila budala što sam ih pobrisala!
    A što bi ti trebalo, od podataka, da to pokušaš, B@Blogi? I stvarno bi bio voljan? To bi mi bio najbolji Božićni poklon ove godine, a možda i još koje :-P, kad bi se takvo što dogodilo!!! :))) I na koji mail bi ti trebalo slati podatke?

    ........................

    wow!
    svaki dan neka nova divota!

    Vrlo ste me razveselili, iako, morate znati, uživam u ovom nekom trenutku potpunog povlačenja u sebe, i u stvarnom životu izolirana sam više no ikad, i osjećam da je to za mene izvrsno.

    Svejedno, očito, još ima ljubavi za svijet u tom mom malom samom srcu. :)

    kaj god bilo i ispalo iz svega :-**********

    Hvala ti Ypsilonka mekog srca.    [/I]

    Hvala, @Sarah :)*

    avatar

    31.10.2023. (12:36)    -   -   -   -  

  • Liliankekonačnouspijevako

    Gadno je komentirati ko anonimac, nemreš popravljati greške. :)

    avatar

    31.10.2023. (12:38)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Grl, grl, grl. :)***
    Ako ne može Blogy, onda ne znam tko može!
    Sjećam se tih blogova. Svaki je bio poseban.

    avatar

    31.10.2023. (12:54)    -   -   -   -  

  • j.

    nije me bilo čitav dan, dela se, dela, pa imam što vidjeti, događaj godine et list, tako da eto Sarah, ono što smo neki dan vezano uz ovaj događaj pisali o tuzi, sada s pravom možemo reći "jupi, jupi", to ti je kao kad ja doma uzdahnem nešto, a onda me Ona pita, zašto uzdišeš, pa ja na to kažem "jupi, jupi" i sve odjednom bude dobro :))))

    i još si ti tada na moj komentar rekla ono strašno o odlaženju s bloga, tri dana sam se oporavljao, vidjela si da ti nisam ništa odgovorio ispod toga, ej, jel ti znaš što je to kad onaj vjetarugranama ostane bez riječi :)

    i samo da znate drage dame, ovo - ovo je ženski princip na djelu, nek veli tko što hoće, eto, sad ide jedan smajli, i još puno njih, živili vi svi meni sto godina, odo radit nekaj sad navečer da ne moram sutra, čekaju me mejlovi, nisam stigao, opralo me na groblju :))

    avatar

    31.10.2023. (17:15)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Galaksija, hvala puno, grl, grl natrag...stvarno se sjećaš tih blogova?kao da su bili u nekom drugom životu...

    @j, nisam sigurna kako protumačiti tvoje riječi, no mene je kosnulo da bi tebe moglo kosnuti ako odem.

    Ono što mene čudi, jest to da sada razmišljam o povratku kao da nisam zaista, zaista, punim srcem otišla. Jer jesam. Otišla sam i dala Bogu u ruke sve. Znaš ono kad osjećaš da je to sve puno previše za tvoje mogućnosti, i kad otpustiš sasvim? E, tak.

    avatar

    31.10.2023. (17:19)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah, ovo prešano meni je divno, divno.....
    razmišljam o nekoj prozirnoj foliji za podlogu, da se može - fotografirati :)))

    avatar

    31.10.2023. (17:21)    -   -   -   -  

  • j.

    da se veselimo kao djeca :)))) aj bok, sad stvarno moram ići

    avatar

    31.10.2023. (17:22)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Sviđa mi se ovaj tvoj novi, čisti, bijeli izgled bloga, slike su na njemu posebno izražajne i jasne. Ovo suho prešano cvijeće uvijek je divota jedna. :)

    avatar

    31.10.2023. (19:31)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ uvijek mi drago kad se ljudi spoje:-)))
    Brisala sam i ja blog ( ljubavni razlozi ofskroz) i uvijek je osjećaj bio nalik..bložemiprosti..suicidu:(
    Ne moramo se brisati poželimo li se malo udaljiti...
    Ne imajmo samo mnogostruke kriterije! Uvažavajmo razlike! Imajmo na umu da napisano " zvuči" drugačije od izgovorenog, jer nema mimike između ostalog( smajlići je jako površno i slabo nadoknađuju)
    I najvažnije..iza nika se krije živ čovjek, sa svim svojim sjebanostima, na krivo nasađenim danima i pogrešnom interpretacijom pročitanoga.
    @ ja sam Vjetre zbilja pomislila o odlaženju ( bez brisanja) jer Lili i Ipsi su mi među angažiranijim komentatoricama.
    Znaju dobro čitati i artikilirati emocije, pa je to onda angažirano bloganje. Sve drugo nema smisla i gubljenje je vremena. Kako se jedna zbrisala, a druga nadurila, mislila sam si, pa kome ja pišem onda..sama sebi? Pa za to postoje bilježnice!
    Ulovi čovjeka neka huja. Pomisliš, pa kome treba moje pisanje..mene nitko ne voli..i slične djetinjarije.

    Volim hepiendove:-)) jupi jupi:-)))

    @ luda sam za prešanim, Lili. A tek jednu sliku sam napravila i uokvirila, ovo je samo naslagano. Jednostavno nemam puno vremena.
    Fotografiranje:-)))
    Tu imam viziju jednog ženskog lica..bilo bi djelomično nacrtano, a djelomično sa cvijećem..
    Možda sutra između purice i štrudle ulovim cajta:-))
    Ajde, piši email i vraćaj se!

    @ Ane, ciklame su mi omiljene. Ovo su moje, pod brezom. Cvatu i mirišu divno.
    @ topao listopad, Morska:-) pasao bi da nema žestokih promjena temperature. Ja bih vječno proljeće;-) nešto ko Australija:-P
    @ Gala, ovdje su ti isto od danas kiše i grmljavine..poplave:-(
    Ulovila sam malo sunca i boja..

    @ hvala ti Modrino..nježnost je arhaizam. Treba je uvijek ponovno trenirati i učiti.
    @u nedostatku boljeg dizajna kojeg si žarko već godinama želim, ovaj mi se čini najbolji- najjednostavniji.
    Zapalila sam se za tom tehnikom, opušta i budu zanimljivi rezultati. Hvala ti M.A.

    avatar

    31.10.2023. (20:55)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Jako je dobro kad svojom voljom i trudom možemo ostvariti hepi end.
    U toliko situacija životnih nismo mogli i mene uvijek pokosi besmisao toga da u trenutku u kojem imamo priliku ne damo sve od sebe. Za lijep život, a i bložić je dio našeg života, naš hobi.

    Na bložiću možemo lijepo živjeti.
    Tepati si, špotati se, duriti se, opraštati sebi i drugima.
    Nije deset godina poznavanja čovjeka malo iako je samo virtualno.

    Pitam se kako Dijete, sad je pred kraj srednje negdje. Kako dečki, škola....

    Ipak je deset godina sudjelovanja u nečijem životu je puno.
    More sjećanja mi prolazi kroz glavu, od njezinim problema s autom pa nadalje....

    Lijepo je to, živjeti zajedno. Dijeliti, družiti se.
    Nije stvarnost, ali i ne treba ni biti.

    avatar

    01.11.2023. (05:05)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Ipsi, moje shvaćanje bloga je pak sasvim drugačije.

    Meni je blog stepenica do stvarnosti. Zato sam voljela, kad je to god bilo moguće, vidjeti i upoznati uživo osobu s kojom sam se dopisivala godinama, izmijenjivala tajne, boli, tuge, sreće..htjeli mi to ili ne, svi smo se ovdje donekle ogoljeli, a stupanj golotinje ovisi valjda tek o temperamentu i umješnosti "uvijenog" pisanja.
    Znači, izmijeniti brojeve telefona i naći se uživo, to je meni bio cilj bloganja.
    I koliko god sam o svojim problemima često pisala bez ikakve zadrške, otkrivajući pritom svekolikom blogopučanstvu stvari i tamne sjene moje osobnosti koje sam fizički najbližima čak i uspješno skrivala, toliko sam tuđe intimnosti čuvala odano, a za to mi nije bio potreban nikakav poseban trud.
    Tako je mene skupo koštalo jedno moje " ogoljavanje", točnije rečeno- povjeravanje, kada je V. odlučno raskrinkala moje preljubničko ponašanje, nokautirala me mojim vlastitim šaputanjima na blogu, kako bi meni i drugima dokazala kako sam šta..loša osoba?
    Ti si, valjda ni ne znajući išta, krenula pisati o ženama ljubavnicama, s onog tvrdog moralnog uporišta, gdje svaku ljudsku slabost valja zgaziti ko crva bijednog...
    Bilo je to prestrašno.
    Danima sam se oporavljala od te količine ljudske zloće i bezrazložne osude bez poznavanja bitnih nijansi.
    Tebi sam kao opravdanje uvažila neznanje, no V. me baš htjela poniziti.

    Lili je došla s kupinama i punom vrećicom utješne hrane u Zaraznu bolnicu gdje sam ležala u svibnju ove godine, s neidentificiranim virusom i 15 - to dnevnom visokom temperaturom. Popela se stepenicama i vratila mi brzinski snažnu vjeru u ljudsku dobrotu i sjaj.
    Ne bi to tako bilo, da već otprije nismo imale pohranjene brojeve telefona.
    Mi. Ljudi s rupama, zajedno sa Supatnikom i Starom tetom, držala me za ruku na sprovodu moje ljubavi, grlili su me kada sam se doslovce raspadala od tuge.
    To su nekako dani koji se pamte. To su moje ljudeskare na kojima sam do neba zahvalna!
    Nepoznatom nekom ići na sprovod u drugi grad, samo da se oprostim ko čovjek i pritom ne raspadnem na atome.

    Svi mi uglavnom imamo obitelj i prijatelje izvan bloga.
    Al ovdje jedni o drugima daleko više znamo ili barem naslućujemo.
    Glupo je gubiti ljude. Malo je pravih razloga za to, a vremena je uvijek, uvijek premalo.
    Ne želim da mi promakne Ljepota u drugome.

    Moje je iskustvo da odmah i momentalno, čim se osjeti bliskost, ne treba časiti ni časka, nego uzeti broj telefona, naći se i gledati u oči. Roštiljati, peći kolače, ležati u travi, bauljati kroz šumu, tražiti ciklame, grliti.
    Virtuala je limitirajuća, liči na gledanje kolača kroz izlog slastičarnice, riječi napisane daju utjehu, ali ne i ljudsku okrjepu u onim teškim danima, kada nam je Čovjek nasušno potreban i kada smo mi tako jako potrebni Čovjeku.

    Vidim da je ovo post, u biti:-))

    avatar

    01.11.2023. (08:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...