Komentari

supatnikll.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • Supatnik

    Svjedoci smo da i danas svako malo Srbi na ovaj ili onaj način prisvajaju Dubrovnik, i sutra bi opet pucali po njemu, i opet bi po tenkovima posipali cvijeće, ništa se nije promijenilo ni za milimetar, osim što bi ih Nato odmah bombardovo.

    avatar

    01.10.2023. (20:21)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    SVAKI bezočni napad pa bila bezvezna Škabrnja ili velebni Dubrovnik idu u istu kategoriju zločina.

    avatar

    01.10.2023. (20:27)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ono što znam je kako ti je teško na današnji dan, ali i ono što znam je kako imenicu Srbi koristiš kako bi imenovao tragediju, nepravdu i bol. Jasno je kako ne imenuješ narod, jasno je i kako nisi nacionalista zato bi dok pišeš postove trebao u sebi pronaći ravnotežu i paziti kako oblikuješ svoje rečenice.
    Jasno je i kako ne možeš! ;))
    Da baba ima pimpek bila bi deda!

    Žao mi je, grlim.

    avatar

    01.10.2023. (20:34)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    samozvani arbitar i odvjetnik sTvorova bi rekao kako su Dubrovčani palili gume...pozdrav s Ivanjice;

    avatar

    01.10.2023. (20:57)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Svi zločini su isti različite su samo žrtve i počinitelji.

    avatar

    01.10.2023. (21:22)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Draga ne pada mi na pamet, jednom će se naći Srbin ili Srpkinja koji će reći da je ono što su uradili u njihovo ime bilo nedopustivo, i moja misija će završiti.

    Inače naravno da ne mislim na sve Srbe, mislim na onih 95 posto koji su podržavali Miloševića, i onih 93 posto koji podržavaju Vučića i one koji su žešći od njega.

    Oni koji nisu podržavali ni prvoga ni drugoga, nemaju nikakvog razloga osjećati se loše zbog mojih riječi, dapače trebamo ih ohrabriti da iskorače.

    Inače nemam ja ništa protiv Srba, da su mi djecu htjeli ubit Bugari, Tajlanđani ili vanzemaljci ja bi i protiv njih isto govorio, ali eto nisu oni nego Srbi i Jugosloveni

    avatar

    01.10.2023. (21:30)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    E da te gume su biser u junačkoj istoriji nebeskog naroda.

    avatar

    01.10.2023. (21:31)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Manji dio Srba je aktivno sudjelovao u agresiji, a da su ljudi glupi, glupi su. Pogledaj si gradonačelnika pa dalje ne moramo razgovarati. Jesu li svi ljudi koji su dali svoj glas, ovdje ili ondje oni loših namjera? Nisu, samo su preživači! :))

    Mali je cijelo ljeto putovao, čekam da se za koji dan vrati iz Španjolske pa će to valjda biti to za ovo ljeto.
    Između ostalog je bio u Novom Sadu i Beogradu.

    Naravno kako nije poslušao moj savjet da govori isključivo engleski pa mu je šole u busu rekao da što Hrvat tu radi, da što dolazi, nek ide odakle je došao, a konobar u jednom bircu mu je rekao kako je iz Zadra i kako je Zadar divan grad, ali kako u njemu ima previše Hrvata.

    Bili su to samo isprdci, ništa posebno, takvih ima svugdje, ostala iskustva su mu lijepa, s ljudima tamo, bez obzira što je govorio čisti hrvatski jezik.

    Ljudi su bili topli, ljubazni i susretljivi. To što su oni bili takvi ne isključuje mogućnost kako su glupi jer većina svjetske populacije je. Pa tako i kod nas, a i kod susjeda nam.

    Ovo ti je prijatelju osobni post, ne politički. ;))
    Cmok.

    avatar

    01.10.2023. (22:11)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    ...a ja sam imala samo 24, i već hodala sa žutim prognaničkim kartonom u svojoj domovini, gledala Vukovar i Dubrovnik kako gore, slušala sirene za uzbunu i detonacije svako toliko...pa dobro da smo uopće normalni...

    avatar

    01.10.2023. (22:13)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Hvala im:*

    avatar

    01.10.2023. (22:52)    -   -   -   -  

  • j.

    Napad na Dubrovnik je nešto najgore što se bilo kojem gradu može desiti i poduzeli su ga ljudi koji nemaju trunke moralnih skrupula, jer bombardiranje Dubrovnika nije imalo nikakvo vojničko opravdanje, a osim ubijanja civila predstavlja i teško devastiranje kulturnog bogatstva. Nekoliko samoubojstava u vrhu zapovjednog kadra JNA iz tog doba najbolje pokazuje koliko je postupanje te vojske i njena transformacija u logistiku agresije bilo nepravedno i bolno – posebno na južnom dijelu ratišta od Splita i Lastova nadalje.
    Branitelji koji su branili Dubrovnik, to su činili iz pukog očaja i riješenosti da radije izginu nego se predaju – i da je ovisilo samo o borbi te šačice heroja, Dubrovnik bi sigurno doživio sudbinu Vukovara; svi na žalost znamo kako ih je bilo toliko malo da je nemoguće bilo obraniti grad. Valjda jedino činjenica da se radi o svjetski poznatom mjestu, da su već slike razaranja Vukovara svijetu razjasnile što se dešava i da su na koncu – već skoro godinu dana kasnije - oslobođenje Konavala i zaleđa sve tamo do pred Mostar i Neum imali čudnovatu koincidenciju sa padom Posavine (na smijemo niti taj detalj zaboraviti) – značili da Dubrovnik neće doživjeti sudbinu Vukovara i da tenkovska zmija sa repom u Herceg Novom neće ušetati prema Srđu, nego da će ga primirja, kupovanje vremena, uzbunjivanje svjetske javnosti konvojima i sličnim metodama i konačno razvoj događaja u susjednoj Bosni i Hercegovini, gledani zajedno – spasiti takvog strašnog ishoda.
    Jer, kako god išle priče o heroizmu, neću nikada zaboraviti nemontiranu snimku negdje iz listopada devedesetdruge u pedesetoj minuti Dnevnika punog vijesti iz Bosne - u kojoj se torpedni čamac sa Tigrovima iskrcava u praznom Cavtatu bez ispaljenog metka. Jedino što su oni tada branili od Pelješca do Boke bila je Šešeljeva rodna kuća u Ravnome; ni to nisu uspjeli obraniti.
    Ako je igdje Hrvatska bila vojnički beznačajna, i ako igdje njena tijela vlasti nisu imala nikakvu negativnu ulogu niti predstavljala bilo kakvo ugrožavanje prava Srba, to je onda bilo u okolici Dubrovnika i u samom gradu. Nikakvu zaštitu ni od koga i nikome ta neobrijana razularena armada nije pružala niti mogla niti željela pružiti, osim pukog iživljavanja, osvajanja i pljačkanja. Kada sam prije kakvih petnaest godina jedne Uskršnje praznike proveo u Srebrenom; čudio sam se svome domaćinu koji me s blagim ali snažnim osmijehom gledao kada smo pričali o tome da ćemo dan provesti u Boki i na Cetinju – nikada još tamo nisam bio, kada sam posjetio Dubrovnik devedesete, nije bilo vremena ni mogućnosti, poslije se čekalo dugo, dugo; dapače – rekao je, samo vi idite, ima se tamo što vidjeti, ali ja neću više nikada. Bilo je dovoljno vidjeti obitelj i vrt toga čovjeka, pa da ti bude jasno da se ne radi o nekom obješenjaku ili primitivcu, nego o nekome tko to priča s razlogom iz odabira svog srca; ne može više susjedom smatrati čovjeka koji mu je razorio kuću.
    Eto, ne znam kamo se mene ubraja, ili sam ja neubrojiv, ali ja ću sigurno naglas reći da je napad na Dubrovnik, dapače čitava velikosrpska agresija na Hrvatsku – bila nedopustiva. Hrvatska politika od svibnja devedesete bila je doista jako često spretna kao politika slona u staklani, ali nije opravdavala niti jednu ispaljenu granatu, i nitko tko tvrdi da je Hrvatska počela taj rat ne govori istinu; Hrvatska je možda tom ratu devedesetprve dodala priličan doprinos smećem i lopovima na svojoj strani, ali se u ratu branila. Bio je u Srbiji i jedan Đinđić, ali još ih je uvijek malo, kritično malo, premalo među Srbima koji se pitaju „pa dobro, ako baš nitko sa nama neće, svi bi svoje države, čak i najrođeniji Crnogorci, da nije možda u nama neki problem?“ – i tako zapravo mi možemo biti sretni da su oštrice takve politike koja i dalje živi - uperene prema Kosovu, a to zapravo znači – ne prema nama; jer su svjesni da nemaju snage riješiti niti Kosovo, njihovu majku svih bitaka, a gdje će onda nešto pride. I tu, dok je Putina i Rusije na štihu, mogu loviti u mutnom i shvaćati da svakim danom sve više odumiru stvarne šanse kako će Kosovo ikada povratiti. Realno, budimo pristojni, pokrajine u ondašnjoj federaciji nisu imale status državnosti i pravo na samoopredjeljenje po ustavu i po onoj francuskoj komisiji koja je to nama dopustila, Kosovari nikada ne bi dobili državu. No, činjenica je da su je Srbi tamo prokockali svojom katastrofalnom politikom valjda od kralja Ace preko Rankovića do Miloševića i da je vjerojatno više nikada neće imati, ili barem ne za dugo, dugo vremena. A nešto su valjda odigrale i one rudače za mobitele, ali o tome valjda više nije pristojno razglabati na glas, kao recimo ni o tome koliko smo cjepiva ovih godina morali unaprijed platiti a da nikad ne da nije isporučeno, nego nije niti proizvedeno.
    ...........................

    avatar

    01.10.2023. (23:25)    -   -   -   -  

  • j.

    Doduše, valja biti pošten pa reći da se prije skoro desetljeće i pol tadašnji srpski predsjednik Tadić javno ispričao za zla koja je bilo tko u srpsko ime nanio Hrvatima, i to ne bilo gdje, nego u službenom posjetu na Ovčari. Bio je to očito jedan trenutak iz kojeg se dalo izvući puno više nego se do danas izvuklo. Zašto su otada kola u politici, životu, javnom prostoru krenula nizbrdo, ja bih se usudio reći da nije samo do njih, imamo nešto i mi putra na glavi, pa nije nitko Hrvate puškom tjerao birati Karamarke, Hasanbegoviće i druge – ali to je već politika koja sa Dubrovnikom nema nikakve veze. Niti sa isprikom koja je eto – izrečena. Ja zbilja ne znam što bi više trebalo od toga napraviti; oni još kriju grobove tih tisuću i koliko ljudi, ali mislim da efektivno vlast u Srbiji nije i neće imati moć doći do te točke i to priznati i riješiti, kao što niti mi nećemo još dugo moći mnoge stvari, nismo Norveška. Mi sad samo moramo onda odlučiti hoćemo li sa takvim susjedima živjeti ili ne, trgovati ili ne, a to bi već uskoro moglo biti jedno sasvim isprazno pitanje, kada ovu civilizaciju pregazi val seobe naroda koja očito ne može biti zaustavljena. I tako, nije bezizgledno da će Hrvat i Srbin opet jednom biti braća, dva brata sirota među tisućama nekih Pakistanaca i Afganistanaca, braća kojoj će se priče o nekom davnom ratovanju činiti sulude, i onda neka nitko ne kaže da nacije nisu prolazna stvar – traju možda dvjestotinjak godina, i ne čini se baš da im se dobro piše.
    Još da i ovo velim, mi danas možemo kalkulirati da li građani Srbije tu Tadićevu ispriku doživljavaju kao iskrenu i potrebnu, ali tako onda i Židovi sada mogu reći: Brandt se ispričao prije pola stoljeća, to više ne važi. Važi, još kako. Stvar je samo u tome što su i kod nas Tadića doživljavali kao četnika, vjerojatno se sprdali s time u to doba, nisam se tada bavio time na blogu, gotovo da još nisam tu niti bio; ali bilo bi zanimljivo otvarati blogove toga doba pa vidjeti; ja sam nekako siguran da se i tu na blogu dvijeidesete Tadića nije opisivalo kao dobrodošloga mirotvorca; baš kao što oni sad većinom Plenkovića doživljavaju kao ustašu; dokle god se bude tako razmišljalo, nema naprijed. Kao što nitko normalan u Hrvatskoj ne smatra da treba krenuti na Drinu, ali samo i jedino zato što je i malom djetetu jasno da to Hrvatska ne može i nema snage – a ne jer smo mi plemenitiji i bolji, tako neće biti dobro sve dok u Srbiji ljudi ne shvate da se ne može krenuti na Kosovo, na Bosnu, na Krajinu – jer da ratovanje ne može biti politika. Taj dan će sigurno doći, to uopće ne treba sumnjati, samo je pitanje kada.
    Dapače, u nekoj dokumentarnoj seriji nedavno na HTV vidio sam na svoje oči čini mi se Warrena ili Hoolbrokea koji sada veli, trebali smo u rujnu devedsetpete Hrvate i Muslimane primiti čvrsto za j..a i dopustiti da prođu Banja Luku i dođu do Brčkoga a ne ih zaustaviti iza Mrkonjić Grada; to bi riješilo BIH za sva vremena. Jer, treba priznati, u Rusiji je tada na vlasti bio pijanac, Rusija se raspadala po šavovima; da nije bilo demokrata Clintona i njihove duboke države tada u formiranju, Bosna još vjerojatno niti dan danas ne bi bila posve riješena i u njoj bi se na ovaj ili onaj način pucalo, a mi bi mogli zaboraviti na civiliziran život i državu. Ovako su je, kada su se već toga prihvatili, riješili na pola; barem su na trideset ili pedeset godina zaustavili ubijanje; što će biti dalje, to samo dragi Bog znade. A usput su tog ljeta obezglavili i Srbiju pa je Hrvatska mogla u pet dana riješiti Krajinu bez većih posljedica za sebe.
    Politika se ne vodi iz plemenitosti, nego iz interesa, tko igra za raju i ne bira taktiku, svrši“će karijeru u nižerazrednom NK Zagrebu, pardon, Vratniku, a malo je stvari u politici samo crno ili bijelo (kao što je recimo ovaj napad na Dubrovnik, valjda me onda to potaklo na ovoliku pisaniju), i zato često pomislim da mi mnoge svoje šanse da recimo stignemo Slovence nismo prokockali do, nego nakon devedesetpete, onda kada se privatiziralo, dijelilo penzije i kuće, obnavljalo, čuvalo i tetošilo pretorijance sistema, radilo marifetluke do neba. No to je već neka druga priča koja sa Dubrovnikom nema puno veze, pričati o tome u vezi tog Groada jako je nepristojno, neću dalje.

    avatar

    01.10.2023. (23:25)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ne trebaš ti mene ipsilonka ništa uvjeravati, ja sam nakon rata u Beogradu bio valjda sto puta, ne misliš valjda da ja svoje mišljenje gradim na tuđim iskustvima, ja samo baratam činjenicama, koje se tebi ili nekom drugom ne sviđaju, ali to ih na žalost ne može i neće promijeniti, promijeniti ih mogu samo Srbi sami, siguran sam da ti ne bi volila živjeti u zemlji u kojoj sedamdeset posto građana misli da su ustaše heroji.

    Vjerojatno si ponosna što je takvih sve manje u tvojoj domovini, i da onih koji bi oslobađali Zemun ima toliko da ne bi napunili kombi.
    Zasigurno se sjećaš i ovdje na blogu gomile autora koji su prebrojavaju ustaše, i govorili koliko je to bilo pogrešno, ne sjećam se da si im ikada ti ili bilo tko drugi prigovorili što to rade tako i našu braću Srbe moramo izvesti na pravi put da prođu katarzu i priznaju zlodjela koja su u njihovo ime počinjena, dužni smo im to.

    avatar

    01.10.2023. (23:59)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ja sam imao dvadeset pet, djeca su mi imala prognaničke kartone, dom mi je opljačkan i devastiran, jedno skladište robe mi je opljačkano, a drugo zapaljeno, a ja sam bio tamo negdje oko Škabrnje.

    avatar

    02.10.2023. (00:03)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Pusa Sarah

    avatar

    02.10.2023. (00:03)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Vjetre, iskreno meni je jedino važno da ja mogu reći ono što mislim, apsolutno me ne zanima sviđa li se to nekome ili ne, dopuštam da me se ispravi svaki put kad kažem neistinu, a to mi nitko u ovih dvadeset godina ovdje nije prigovorio.
    Ja sam razumna osoba i razumijem da ljudi imaju različite perspektive, ali meni jednostavno činjenica da sam stotinu puta ponovio da su svi zločini koje je počinio moj narod bili užasno pogrešni, i činjenica da sam uvijek u stanju to najiskrenije ponoviti, daje za pravo da to očekujem i od svih ostalih.

    Hoće li to oni uraditi, baš me briga, zašto bi to bio moj problem, ako im je lakše mene etiketirati fašistom, neka im bude ja od bijednika ne očekujem ništa značajno.

    Inače mi za Slovencima zaostajemo jer smo zaostajali u startu, zato jer su se oni Srba riješili za pet dana a mi za pet godina, i zato jer su u EU ušli puno prije nas, jer nisu imali onih koji su bili u stanju uvijek naškoditi Hrvatskoj ako u njoj vlada adeze.

    avatar

    02.10.2023. (00:19)    -   -   -   -  

  • j.

    Čekaj, moram ovo napisati, ti prvo veliš u postu kako
    - na blogu ni jedan Srbin niti Jugosloven nije nikada rekao da je napad na Dubrovnik bio nešto nedopustivo,
    i sad u komentaru za zločine
    - da našu braću Srbe moramo izvesti na pravi put da prođu katarzu i priznaju zlodjela koja su u njihovo ime počinjena, dužni smo im to,
    ali onda
    - hoće li to oni uraditi, baš me briga, zašto bi to bio moj problem.

    Mislim, to mi je, nemoj se ljutiti, proturječno: malo bi ispriku, malo ti se fućka.

    Mene od ove druge varijante ipak više zanima prva, da netko kaže, to nije bilo u redu, oprostite - eto, rekao je njihov predsjednik države prije trinaest godina. Za blog ne znam, ali nisam baš siguran čak da nije nikada nitko od one sjajne ekipe iz dvijetisućitih, kao da to ikome išta sada znači. Ljudi viču i češu se gdje ih svrbi. Ja srećom nemam poginulih u ratu u obitelji i stoga slobodno mogu sam za sebe reći da ovdje palamudim; nemam pojma bi li me obuzela mržnja da nedajbože imam; kako bih se od toga izliječio. Mene što sam stariji svrbi svugdje, svrab sam već dobio od zaborava i u pravu si, često ljudi zaborave i to što je bio i kako je počeo taj rat, zato sam imao potrebu javiti se baš ovdje. Taj čovjek iz Srebrenog o kojemu sam pisao gore mi je gotovo pa postao uzor: on je odlučio radom i šutnjom i osmijehom prebroditi rat i smrt, svaka mu čast.

    Natandrljao sam dva komentara od po pet somova znakovlja, a spomenuo sam namjerno te "naše" zločine ovlaš samo jednom - pa nemoš u desethiljada znakova, nek mi bude oprošteno - jer oni s Dubrovnikom nemaju nikakve veze, znaš da bih ja to kad bih mislio da ide, ali tu ne ide, nikako.

    Zločini su, na kraju, nedjela bez pozadine, nema naših ni njihovih. Srpska politika se sa onima počinjenim u ime Srba mora suočiti kad tad, neka im Bog pomogne, mi im tu možemo zdušno pomoći kakvom diplomatskom notom ili presudom kad pijani mulci zapale našu zastavu kod Knina i gotovo, ali treba onda tako i sve mulce sa svim zastavama. Pometati pred svojim vratima.

    Dolazi dan kad će Srbija morati pred svojim. Sama. Što kasnije, to bolnije.

    Slovenci ratuju sa svojim kosovcima i udbašima, da čuju ovo o ratu od pet dana, oni zadrti rekli bi da tamo rat još nije ni gotov, pitajmo recimo Janšu kad sjedne kod Bujanca, a bio im je na čelu, nije bilo tko.

    Srbi u Hrvatskoj svoju lojalnost najbolje po meni dokazuju recimo kad plate obračun Poreznoj upravi umjesto da strpaju pare u džep. Na blogu: kad recimo plate račun za internet firmi u kojoj radi tisuću državljana RH. Nema po meni lojalnijih ljudi od takvih, svaka im dala, ne trebaju se oni nikome ni za što ispričavati, neka pričaju što hoće, imaju pokriće u virmanima, nema većeg domoljublja :).

    avatar

    02.10.2023. (09:32)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    da pojasnim

    meni isprika ne znači ništa
    kao što reče neki dan na suđenju onim četnicima, Stipo Mlinarić ja sam im sve oprostio, ne radi njih nego radi sebe, jer bi ih u protivnom mrzio, a to mi kvari ljepotu

    ja samo na intelektualnoj razini jebem one iz filma ko nas bre zavadi, koji su uvijek spremni prebrojavati ustaše, a nikad ne bi malo pričali o Srbima, to su govna koja bi sutra opet klala

    zato sam i tebi neki dan, obzirom da smatram da si dobar čovjek rekao da moraš biti jednako rezolutan prema srpskim i komunističkim zločinima kao prema onima ustaškima

    kao što nakon hrvatskih zločina ide točka, isto tako ide točka i nakon komunističkih, i pogotovo srpskih, nema Tadića, nema nevinih Srba, nema, ko nas bre zavadi, nema svi su jednako krivi, nema ničega, iza zločina ide točka i ništa dalje

    avatar

    02.10.2023. (10:02)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Đizusssssssssssssssssss

    avatar

    02.10.2023. (10:11)    -   -   -   -  

  • Livia Less Natt

    Evo da ti ispunim želju. Ja sam Srpkinja i mislim da su Srbi strašne, krvave pokolje napravili u bivšoj Jugoslaviji i da su sramota za ljud. rod.

    avatar

    02.10.2023. (11:26)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Sad bih vas sve popljuskala!

    Ispada kao da se @Livia ispričava za zločine koje nije počinila i to samo zato što je Spkinja !
    Znate što? Nije vam to neka fora, ustvari ogavno je!

    Za zločin bilo koje vrste odgovorni su oni koji su ga počinili, a ne narod.
    Ovo je na nivou šoleta koji je prema mom sinu rođenom 2002. iskazao mržnju zato što je Hrvat.
    Zlo!
    Ako ovako nastavite neću se družiti s vama!:P

    avatar

    02.10.2023. (16:53)    -   -   -   -  

  • j.

    čekaj, Ypsi, pa ja sam vidiš gore napisao da se meni nitko za ništa ne mora ispričavati, daleko bilo, ako si i na mene mislila

    i naravno, sa ovim da su svi Srbi ili Hrvati ili bilo tko - jednako krivi se nipošto ne slažem, niti sam to igdje napisao, dapače - napisao sam da svatko mora pomesti pred svojim vratima, i da je Tadićev korak bitan, to nije bio bilo tko, nego predsjednik države pa još na Ovčari

    mislim, možeš ti i mene ispljuskati, neće to biti bez koristi, ali zašto radi ovog :)))

    avatar

    02.10.2023. (17:04)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Napljuskat ću sve one koji su @Liviju naveli da napiše ovakav komentar!

    Nije li kako se podrazumijeva da svi osuđujemo zločince o kojem god se zločinu radilo!

    Trebam li ja sada kao Hrvatica napisati da su neki Hrvati činili zločin nad nedužnim Srpskim stanovništvom?

    Na kojem nivou se vodi ovaj razgovor? Valjda se nama pismenima neke stvari podrazumijevaju.
    Mene je ovo s @Liviom baš štrecnulo! Što ona ima sa Srbima koji su činili zločine?

    Jel ona to treba reći na glas zato što je Srpkinja?

    A?

    avatar

    02.10.2023. (17:11)    -   -   -   -  

  • j.

    prekinula si me usred pisanja osvrta na ovu supatnikovu rečenicu da "nema nevinih Srba", eto, to ti je to, i zapravo je dobro da si me prekinula, svašta sam tu napisao

    i sad, bolje da tu tonu materijala ne saspem ovdje kao sa kipera u tuđe dvorište, jel da ti znaš što sam ja na tu rečenicu htio reći bez da išta napišem?

    ne trebaš možda pisati o nivou, jer kao što vidiš, ja sam pisao o pometanju pred svojim vratima, o tome da nema naših niti njihovih zločina, o tome da se za bilo kakve zločine ovdje na blogu a i šire ne mora nitko ispričavati, jer politiku vode države - i u ime države za narod koji se proziva je ispriku dao njen predsjednik, o tome da se lojalnost državi dokazuje ispunjavanjem građanskih obveza, to si pročitala?

    i naravno da nitko ovdje ne mora govoriti koje je nacionalnosti, pa to je strašno ako se to mora, a ne želi (ako želi, to je druga stvar) - vidim, to te štrecnulo, štrecnulo je i mene, nisam stigao to napisati prije tebe, ti si stigla baš nekako kad sam to pročitao; ali ja uvijek velim, postoje neke veze ljudi ovdje na blogu u koje ne možeš ući, ljudi se odnekud poznaju ranije, njihovi odnosi imaju neke svoje zakonitosti; ja stvarno nemam pojma na koji način si ti mene, dakle slovima: mene - povezala sa time da je Livia napisala svoju nacionalnost a još više da se za nedjela ispričala

    jer, meni je supatnik sugerirao ispraviti svoje držanje, jer sam taj koji radije priča o ustaškim zločinima, a da ne pričam dovoljno o srpskim i komunističkim - ali neki dan sam već o tome pisao na nekoj anketi, zašto treba pometati pred svojiom vratima i zašto se mamuzaju mrtve kobile kada se u Hrvatskoj priča o komunistima i Srbiji, to si možda propustila, vidiš da to ima svoj nastavak :)

    to ti je povijest tih rečenica, a ti sad daj o nivou, ne znam ja dalje, ako sam nekome nešto kriv, to je samo moj zločin i zločin mojih velebnih vijuga - i ispričavam se unaprijed :)

    avatar

    02.10.2023. (17:40)    -   -   -   -  

  • j.

    ajde, ajde, čitam ponovno svoj zadnji komentar, kao neka histerična baba, dobro nisam još interpunkcija metnuo, sva sreća da su sa strane tipkovnice a bole me mali prsti od roštiljanja jučer, dajte radije da smislimo neku novu anketu, ovdje smo već preveć toga rekli ("preveć smo toga povedat si šteli, a se smo pozabili reć"); i nek dajbože Livia napiše neki zanimljiv post kako ona to zna, da se može kod nje ući; samo da znaš, Livia, ja još pamtim tvoju temu koju si nekome dala kao pokaznu vježbu - negdje oko veljače - o hodniku roditeljskog doma, to si već sigurno zaboravila; još se to kiseli tu u mapi na desktopu kod mene, imaš se ti zašto ispričavati :))), sve sam to već svojoj ženi ispričao, to što ću ovdje napisati, jer naravno - i Nje se tiču hodnici; a Ona je otpuhivala dim i mislila si, šta sam ja Bogu skrivila da mi je ovoga dao :)))))

    avatar

    02.10.2023. (18:11)    -   -   -   -  

učitavam...