Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Annabonni

    To, što voliš i sebe i svijet mimo i unatoč krvnoj vezi je vrlina u kojoj ne postoje ograde - to je jednostavno sposobnost kao u Pupačićevoj pjesmi Zaljubljen u ljubav - ne jednu, fokusiranu do posesivnosti nego baš ljubav prema onima, koji je zaslužuju pa i ne bili dio tvoga sebstva

    avatar

    17.08.2023. (16:33)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Uživaš li u suncu i moru? :))

    avatar

    18.08.2023. (01:21)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    Ne znam što bih rekla... nisam takva. Ja volim svoju obitelj. I užu i širu... i drago mi je da ih imam

    avatar

    19.08.2023. (21:39)    -   -   -   -  

  • Iznajmljivačica

    Ti si slobodna

    avatar

    19.08.2023. (21:48)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Pa ovo ti je super!

    avatar

    20.08.2023. (11:17)    -   -   -   -  

  • j.

    Odlično je ovo o odgovornosti. Doduše, ni mi koji smo prošli ovaj drugi put nismo baš (govorim iz osobnog iskustva) puno razmišljali o odgovornosti; više su nas vodili instinkti; poslije tek shvatiš u što si se upustio, pa odabireš. No, odabrati i biti dosljedan, to svakako da je važno - i zato cijenim tvoj odabir. Usudio bih se nadalje izjaviti, krucijalne odluke u životu donosio sam s većom lakoćom nego li mnoge druge. Je li to što sam na koncu zadovoljan stvar puke sreće ili dosljednosti ... mislim da je još prerano o tome.
    Uglavnom, dvoje u ljubavi, to je definitivno snaga koja može mnogo; često sam poslije Najdražoj znao reći: ničega me s tobom nije strah. No, nitko me nije razuvjerio niti u to da jedan sam ne može mnogo. Postoje sjajne samohrane majke i očevi koji stvaraju dobre ljude. Možda si ti plaha i ozbiljna (to izričem kao činjenice, čak vrline, nipošto neke nedostatke); pošteno se odnosiš prema stvarima; ne bacaš se u život naglavce kao mi, neki - često nepromišljeni. Što sam ja vraga znao o životu kada sam se sa dvadeset zaljubio i onda odlučio biti dosljedan? Ne znam ni sada baš puno više, samo mislim da nisam prema ljudima koje sam obvezao - držao fige u džepu. A baš sve što sam naučio o ljubavi, Njeno je u meni; trebalo je samo šutjeti i razumijevati koliko davanja ljubav znači i koliko primanja u njoj nema. Na to me podsjetila ova tvoja rečenica o prisutnom muškarcu; da bi se mene moglo učiniti prisutnim, moralo se prvo učiti me o tome, poput malog, glupog pačića. Da nije bilo Njena strpljenja, ja bih kroz sve to iscurio kao pijesak kroz prste; toliko sam dijete skoro evo još i dan danas.
    Zapravo, kad me pljesnulo po glavi, a tiče se zdravlja, i moga i članova obitelji - jedna mi je stvar bila ključna. Bez Boga, kojeg sam susreo negdje usput, pitajući pohlepno za pomoć, ja bih možda donio iste odluke, ali bi me sumnja u njih - vjerujem - u međuvremenu rastepla. Ne zato što sam na koncu uspio doći do nekog mjesta spokoja i punine, pa bi to bilo jamstvo nečega - nego zato što bi sa mnom takvim, razdrtim i nestalnim, ovi uz mene patili daleko više.
    Nekako, zaključno, iz tvog teksta zaključujem kako u tebi čuči čitav vulkan traženja; za razliku od mnogih koji se predaju, to je posljednje što ćeš ti učiniti. Život je čuđenja i nemira vrijedna avantura; strašan i neponovljiv istodobno. Sve dok odabiremo davanje, ne možemo odabrati loše, tako mi to sada izgleda. :)
    Pozdrav, i nadam se da nisam bio prenaporan.

    avatar

    21.08.2023. (21:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...