Komentari

starrynight2022.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • starry night

    učili smo u školi to, kao djetetu, bilo mi je to stravično, nezamislivo, pa sam zapamtila taj "čas" i pjesmu, kad smo to učili :***((

    avatar

    07.07.2023. (09:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    gledala sam taj film kao dijete i plakala... prozvan je iii peti trii Desankina pjesma uklesani u pamćenje... do boli...

    avatar

    07.07.2023. (09:53)    -   -   -   -  

  • starry night

    da, strašno, hvala!

    avatar

    07.07.2023. (09:55)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    bila sam u Šumaricama s ekskurzijom svojih učenika 1989. godine , znači u vrijeme kada su ekskurzije maturanata bile pod nazivom - putovima revolucije !
    Spomenik stradalim srednjoškolcima je impresivan kao OPOMENA stradale mladosti i ugaslih nadanja obilježen s bolnim detaljima - odjeća, naočale, knjige i bilježnice stradalnika.-sve ono što je ostalo i što su imali toga dana
    Film nisam gledala , ali ovo što sam vidjela uživo zbilja pamtim

    avatar

    07.07.2023. (10:13)    -   -   -   -  

  • starry night

    užas, da, lijepo da si se javila, tema doista zaslužuje pozornost, jer nevini ginu i danas pod čizmom ratne industrije i ratno-profiterskih predatora širom svijeta, dužnost je naša makar upozoravati na posljedice psihopatskih intervencija ratne mašinerije u život malih ljudi u povijesti i danas :*(

    nisam bila, samo film sam gledala, i pjesmu smo učili u školi

    avatar

    07.07.2023. (10:25)    -   -   -   -  

  • V

    Evo i nešto iz novije povijesti - https://hr.wikipedia.org/wiki/Stradavanje_djece_u_Slavonskom_Brodu
    Nikad nije kasno za popuniti rupe u znanju.

    avatar

    07.07.2023. (10:28)    -   -   -   -  

  • starry night

    strašno, bila sam cijelo vrijema rata u SB i išla svaki dan raditi pod granatama, ideš raditi i ne znaš hoćeš li se vratiti kući, rat je KUJA

    avatar

    07.07.2023. (10:36)    -   -   -   -  

  • starry night

    ja sam bila DRUGOTNA civilka, kolike su si parazitice/paraziti napravile vojnu mirovinu da ti pamet stane a ni blizu granate niti radnog mjesta ikada nisu bile/bili, napije se u svatovima, strada u prometnoj i najednom je ratni vojni invalid sa svim privilegijama za sebe i obitelj mu, djeca prednost, on prednost, žena prednost, a samo se napio u svatovima :0/

    avatar

    07.07.2023. (10:44)    -   -   -   -  

  • starry night

    kuje izmaknu repove i onda budu "braniteljice" preko pi*ke, tako je to bilo, mi koji smo radili pod granatama i imali u obitelji dragovoljce, nama kara

    avatar

    07.07.2023. (10:51)    -   -   -   -  

  • starry night

    ja dan danas moram raditi da bi neka kuja,, prevarantica, imala mirovinu, lažnjakuša, jer je civilna za 40 godina rada duplo manja od kurvine izlažirane

    avatar

    07.07.2023. (10:59)    -   -   -   -  

  • starry night

    dakle, gdje smo stali, na naci ubijanju i okupaciji od kojeg naci zla su nas oslobodili partizanski pokreti, hvala im, smrt fašizmu- sloboda narodu!

    avatar

    07.07.2023. (11:01)    -   -   -   -  

  • V

    Ti ni sama ne znaš bil' piškila il' kakila... jesi li ponosna na to što, kako kažeš, ništa nisi dobila preko pi***, ili (i)pak žališ što nisi...?

    Svatko s iole razuma kad-tad shvati da ne može mijenjati druge, nego jedino sebe... i samo mijenjajući sebe može računati na kamenčić koji će potaknuti lavinu promjena.

    avatar

    07.07.2023. (11:19)    -   -   -   -  

  • starry night

    sad trenutno bi kakila

    avatar

    07.07.2023. (11:23)    -   -   -   -  

  • V

    Znači - ipak žaljene... eeh, odmah sve jasnije... ;)

    avatar

    07.07.2023. (11:26)    -   -   -   -  

  • starry night

    ne pišem u postu o sebi nego o naci okupaciji i stravičnom zločinu nacista, kapiši V, ne znam koji problem s tim imaš ili smatraš da je ok da su naciji poubijali razred, ne znam zašto si mi uopće uletila da nešto znaš o meni, znaš karu, sve što misliš, je spekulacija, nemaš pojma niti je bitno, bitno je da se tu dobro osjećam i sviđa mi se društvo i doista funkcionira sloboda govora, platforma je demokratska :))))))))))))))))))

    a čuj, bilo je svašta, puno se njih zaljubljivalo u mene, padali su pokloni i ponude, šta ću, dečki su bili cool, jako mi je žao što se neki nisu vratili iz tzv "akcija", mladići, zato ću uvijek biti protiv ratova i huškača na njih i profitera iz busija

    avatar

    07.07.2023. (11:43)    -   -   -   -  

  • j.

    U svemu ovome ima najmanje jedna svijetla točka, kao i inače u životu. Ovdje se taj čovjek zove Josef Schulz, jer još uvijek živi legenda o Švabi koji je odbio pucati, a izgleda da je na pomolu jedna nova knjiga Michaela Martensa koju vrijedi pročitati o tome.

    O monetiziranju međunožja, kako ga lijepo zove jedna frendica, mnogo sam razgovarao sa ženama - uvijek sa onima koje ga nisu prakticirale; ponajviše sa onom meni najvažnijom. Dapače, imao sam i čuo i za nešto obrnutih iskustava; nije to baš do kraja, stoposto ženska tema. To je nešto što čovjek sam mora riješiti sa sobom; nema onoga ili one koja će taj susret na koncu izbjeći. Ali da je popularno u našem narodu; ne može se poreći.

    Stradavanje ljudi u Sl. Brodu mi također na žalost nije nipošto nepoznata tema, jer smo imali teren u Šamcu tog proljeća, bilo je ono primirje a ovi preko su čuvali njihov prokleti koridor za Banja Luku; imali su zbog toga na toj čuki topova kao mi kalaša; pa znam da su se trojica iz mog bataljuna napila i noću pucali preko Save, bio sam na straži i učio na terenu za državni ispit; ja sam slab domoljub, uvijek su mi štrebanje i blistava karijera bili na prvom mjestu, zato sad moram arbajtat do penzije sretan što mi negdje nije otfikarilo glavu; imao sam sreće u životu; imao sam sreće u životu kao pseto, ljudi, zato sad mogu lajati okolo, baš me briga; iz one vojske su me pustili dva dana ranije radi faksa, a i u ovoj sam koristio vrijeme dok su se drugi nalokavali i ganjali komade po selu; i tako su čede onda s daleke Motajice opaučili po Gradu, njihova pozicija je bila bolja, oni su bili na brdu, naši su dolje tada još bili u Modriči, Derventi, štajaznam, svaki dan je netko prelazio dolje lupati po njihovim tenkovima, Riječani, Splićani, kamioni im tri mjeseca nisu prolazili, samo oklop, od naših erpegeova, pričalo se da u Banja Luci nema hrane za bebe ni inzulina; ne sjećam se da se itko među nama tome veselio, tako je to, uvijek sam birao društvo luzera.

    I što se desilo? Ova trojica su za kaznu demobilizirani, a meni je isticao rok za državni ispit - jbg, to nikog nije zanimalo hoćeš li dobiti otkaz, bilo je pet njih izbosne na svako mjesto, što su čekali da tebi istekne staž, ti mobiliziran a oni izbjeglice i prognanici, frend mi je tako izvisio na određeno i tri godine onda lijevao beton sa fakultetom i državnim ispitom - i tako sam ja ispao ratni profiter, jer morao sam u srpnju zaprijetiti zapovjedniku kako ću si ciglama slomiti nogu i spavati u Ministarstvu dok ne položim; tek mi je tada potpisao molbu da ne dočekam i dvadesetpeti rođendan u uniformi; dobar ženin mužek i mamin dečko; nisam radio probleme kao ovi nego šutio, učio, stražario, bio u osiguranju ultovima i dozerima kad su se kopali rovovi za tenkove - pa sam bio pogodna budala za izrabljivanje, koliki su još tako šutjeli i ostali mjesecima poslije. A kud su padale granate od ovih naših koje smo ukopavali, to ne znam, nisam nikad pitao, šta ću, jesam domobran il nisam, domobrani ne pitaju za takve stvari.

    Ni dan danas mi nije jasno kako su mogli toliko žrtvovati taj jadni Grad, tamo su čitavi blokovi stambenih zgrada uz nasip, kao na dlanu - da bi onda za tri mjeseca naredili da se napusti cijelu Posavinu, kao da baš ničega toga nikada nije bilo, pa je Marsa mogla igrati prvu ligu ovima na puškomet, a rat još teče; ali ja sam tada već bio na neodređeno u toplom uredu, a ne pripravnik; često sam se sjećao Posavine na kišurini koja je padala čitav taj listopad, jer položio sam konačno u rujnu taj ispit, i mogao sam mami kupiti kaput od svoje plaće, jer njen se raspao, a Draga i ja smo si u secondhandu na vrhu Lašćinske kupili jakne za tu zimu i u Price Cuttersu one umake za na tijesto, da možemo jedno drugo hraniti navečer kad dođemo s kuluka, kao što se sad hranimo fritajom s koprivama; krugovi se zatvaraju. Neću dalje o toj rijeci, previše je prljavo, to je ovo što znam, a drugo bi bila nagađanja, to je još prljavije, to se ne radi.

    Eto, teško da postoje zapravo naši i njihovi zločini, postoje glupost, zloća, ravnodušnost i mržnja kao nešto čega bi se trebalo kloniti, samo ako ti život ne razdijeli karte tako da ne možeš; onda si nagrabusio.

    Uostalom, gdje su režiseri koji bi snimili nešto o tome svemu, jer dam se kladiti da je baš na svakoj strani bilo šulceva i na pravdi Boga unesrećene djece, samo se o tome pojma nema. Pa gledamo na ljude kao na brojke: hiljaduisedamsto djece, dvadesetdevetero djece, osam tisuća granata, petsto metaka.

    avatar

    07.07.2023. (14:37)    -   -   -   -  

  • starry night

    Bio je jedan divan čovjek, stolar, svima je uletavao i pomagao, jedan sin mu je bio "milicajac", bio je Srbin, nebitno, ali u ratu je to bilo najbitnije, i najednom, više ga nitko nije pozdravljao, ono, baš grozno, i meni je nešto pomagao i radio, nikad ni novce nije htio uzeti osim ako baš navališ neku siću, i tako ja idem sa svojim društvom, rat je počeo i prebrojavanje i otpuštanja po nacionalnom ključu, Jovan iz suda mijenja ime u Ivan, i majstor prolazi i pozdravi i mi ništa, samo prođemo, i on pogleda u mene i kaže, pa zar i ti, e to mi je ostalo kao ptsp, čula sam poslije da je umro, evo, ja mu se sad duboko ispričavam jer sam bila đubre do kraja, ako me čuje, a ja na njega mislim svaki put kad se govori o karakteru, tad sam bila baš đubre, i ma koliko si govorim da nisam ja kriva nego one tri odvratne spodobe koje su na tom ratu najviše profitirale, gospodari rata i mira, tako se i knjiga zove koju imam, slaba je to utjeha mi, od svih ratnih strahota to mi je nekako najgore i danas :******((, kako su me zli natjerali da budem goovno prema finom čovjeku :*(, je li vrijedilo, vidimo i sami svaki dan gledajući masovna iseljavanja, bijedu, jad i siromaštvo i ruine oko sebe :0/ u "regionu"

    avatar

    07.07.2023. (15:47)    -   -   -   -  

  • j.

    Važno je osvijestiti svoje čine, pogotovo iz neke mlade dobi; samo psihopati su uvjereni u svoju bezgrešnost. U ono doba takvo što zapravo je bilo eto - minorno, čovjek je ostao živ. Mene još uvijek proganja to da nisam otišao van, Draga me u tome razuvjerava, misli da smo napravili dobro, ali ja sam eto bio doveden u stanje da nekoga mogu ubiti, jer sam se uvjerio da netko prijeti mojim bližnjima - i nisam shvatio kakva je rat kuga, da ću u tome živjeti ostatak vremena. Ničeg mi nije žao, imao sam stvarno dobar život, iskren odnos sa voljenima, pun kao brod; štrajfalo me zlo a nije dotaklo. Ali to, da sam bio spreman ubijati, to me čini nepoznatim samome sebi, jer sada sam svjestan da je to najveća sreća koja me se takla, da to nisam morao činiti. Živjeti sa time da sam nekoga ubio, a da taj nije počeo neposredno ubijati mene ili nekoga moga - ne bi mi bilo moguće, tako mi to danas izgleda, pa sam ondašnji ja sam sebi puki stranac. Blago onima koji nikada nisu vidjeli rat.

    avatar

    07.07.2023. (17:55)    -   -   -   -  

  • starry night

    Svaki normalan čovjek se mora složiti s Vama, oni drugi se pozdravljaju s "doviđenja do idućeg rata " :)), naravno, preko tuđih leđa :*(

    avatar

    07.07.2023. (18:19)    -   -   -   -  

  • luki2

    Plakala sam uvijek na ovu Desankinu pjesmu. :((((( Strašno! ::((((( Neka se ne ponovi....

    avatar

    08.07.2023. (03:10)    -   -   -   -  

  • starry night

    I ja, strašno, mogu te samo citirati.

    avatar

    08.07.2023. (15:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...