Komentari

rossovka.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • .Annabonni

    Falim te Bože, da je taj dio iza tebe i iza nas. Važno jr da sad izlgedaš ko bonbon

    avatar

    03.06.2023. (22:00)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    @ Ane, bilo je to teško vrijeme...sa godinama sam se naučila smijati demonima u lice :) hvala ti :)

    avatar

    03.06.2023. (22:28)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    da draga, bol, tuga, strah... na sreću uspjela si pobijediti demone... moćna si...

    avatar

    04.06.2023. (00:28)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    @ Dinaja, nevjerojatno je kako se sve može pročitati iz očiju...

    avatar

    04.06.2023. (07:27)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    uff vratila si me u to vrijeme...ja sam imala godinica malo više nego ti....preživjeli smo (osim moje mame)....sve ostavlja trag na duši, licu, tijelu, u očima...
    no čuj smješkice....ja pogledala i u one druge oči na tvom avataru...znaš li koliko si do sada dubine životne dodala svom sadašnjem pogledu?! :))))

    avatar

    04.06.2023. (08:08)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    @ White Lilith, znam :) i znam da sam se kroz godine naučila smijati demonima u lice, kao što rekoh @ AnnaBonni :)

    avatar

    04.06.2023. (10:09)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    bila i ostala lijepa :*
    borila se i borit ćeš se.

    avatar

    05.06.2023. (10:42)    -   -   -   -  

  • Livia Less Nata

    Sad sam pročitala na fejsu, netko je prenio tvoj tekst o trudnoći i kako si se udebljala 25 kg, i porađala dugo. Evo još se smijem. :)

    avatar

    05.06.2023. (10:42)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    @ Galaksijo, #samofajt :)

    avatar

    05.06.2023. (12:17)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    @ Livia, MaMe na Fejsu često objavi poneki moj pričuljak...i ovdje sam ga objavila, samo ne znam kada, jer sve što objavim na stranici na FB stavim i ovdje :)

    avatar

    05.06.2023. (12:20)    -   -   -   -  

  • j.

    nerijetko danas pričam klincima kako im je teže, pa im velim: mi smo imali rat, ali samo je taj rat trebalo preživjeti, i izgleda mi da nam je bilo lakše nego njima danas... valjda je to od toga što čovjek u životu pamti samo lijepe stvari... nekad mi se danas čini da nije moguće preživjeti s onoliko malo koliko smo imali, a imali smo tako puno, jer smo imali oko sebe i iza sebe čitav jedan ocean ljubavi, i zato smo se s tolikom odlučnošću i vjerom i mogli suprotstaviti onoj tmini koja je prijetila... nismo znali za više, veće, vrednije... to nas je valjda učinilo čvršćima i sposobnijima za taj put... sjećam se da kada sam prvi puta izašao u Zagreb bez uzbuna, prvi pravi poslijeratni Zagreb u svibnju devedsetidruge (jer sam zapovjedniku rekao da ako me ne pusti polagati državni ispit, da ću si ciglama slomiti nogu), pa me frapiralo kako su klinci na svakom koraku spominjali "sto maraka" a prodavačica me u dućanu upitala, kada sam zatražio frtalj kruha i jogurt, hoću li tekući, čvrsti, acidofil... (to je valjda ono o čemu je jadna naša Kolinda pričala, samo nisu je razumjeli :))); po tome sam vidio da je došlo drugo vrijeme, vrijeme u kojemu se više neće gledati - ovako kako ti lijepo veliš - u nečije oči... nego valjda u to kako izgleda, koliko ima, što radi... to je negdje trenutak u kojemu smo skrenuli i s kojeg nema povratka...

    avatar

    05.06.2023. (18:27)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    @ j., slažem se s tobom - jer smo imali oko sebe i iza sebe čitav jedan ocean ljubavi, i zato smo se s tolikom odlučnošću i vjerom i mogli suprotstaviti onoj tmini koja je prijetila...
    a oči uvijek sve govore; samo se treba dobro zagledati :)

    avatar

    05.06.2023. (22:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...