"Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, op je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrtava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na vie stranih jezika. Dobitnik je Nagrade ťVladimir NazorŤ za ivotno djelo 1970."
14.12.2022. (18:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izvrstan tvoj komentar - "Sad kad spominje konkretno taj detalj vratio mi se flash scene u glavu u parku na klupi novouređeni park Grič. Sad u kontekstu filma to ima jednu drugu crtu od ove dananje koja je problematična. Oboje su izbjeglice i kao djeca su doivjeli traume izgubili svoje familije, slučajno se sreli pa je to pitanje na mjestu pod premisom da se radi o upoznavanju dijele istu sudbinu oboje ih spajaju tragični događaji, ono to je u tom kontekstu pitanje na mjestu u nekoj fazi upoznavanja danas je dovedeno u jedan ekstrem kad je to postalo "bitno" u smislu brojanja krvnih zrnaca estokog nacionalizma. Danas je druga situacija pitanja tog tipa se postavljaju da bi se po njima sudilo nekog i to je problem duboko ukorijenjen od razno-raznih desnih konzervativnih lezilebovića to političara to likova kakve imamo i po blogu za koje ni drugi svjetski jo nije gotov. Takvi su potencijalno opasni zbog njihove agresivnosti primitivizma i mrnje. To otvara prostor novim ratovima novim Srebrenicama i Vukovarima i sudbinama kao to su iz filma. ..." - jako dobro, ljub!
15.12.2022. (00:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O opu kao ograničeni đak kasnog, imploziji sklonog socijalizma u kojemu su se proučavale druge stvari - nisam imao pojma sve do pred koju godinu, pa sigurno da o njegovom radu ne mogu napisati nita pametno, a sigurno ne pametnije od onoga to je u ovom vrijednom tekstu o njemu napisao Jergović. Hvala od srca na ovoj lijepoj pjesmi :).
15.12.2022. (09:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedan moj prijatelj je stanovao kod pjesnika u Voćarskoj 90, u Zagrebu, kao student, nale su mu tu stan časne sestre, jer je jedna časna bila mu rođaka, pa su ga u tu kuću smjestile, i pričao mi je da je Nikola ivio sa enom koja se brinula o njemu, jer je samo leao i bio invalid, a obilazili su ga pjesnici, Zvonimir Mrkonjić mu je dolazio, to mi je pričao moj frend, i da je ta ena imala fascinantno inteligentnog unuka zrelog izvan njegove dobi, često se vraćao na te studentske uspomene i prve dojmove o Zagrebu.
Čitala sam opovo "Predavanje o dimovima", u pet kraćih zapisa, u zapisu III pie "Ima dimova, kojih nema. Tako su nevidljivi i nepoznati osjetilima. To su dimovi zlokobnici, koji prikrivaju razornu vatru i gue njeno praskavo puckaranje. Oni čine, da podmukla vatra bukne odjednom. Avaj, tek se po zgaritu vidi, da ih je bilo." Divno!
Jergović dobro pie, iako svaki put kad ga čitam osjetim neku njegovu mrzovolju, osobni dojam :))
15.12.2022. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjajno, hvala i na ovoj preporuci, a posljednju rečenicu... nekako, kao da je iz mene izila (ali ne pretendiram da bih ja to mogao tako koncizno izreći je li), s time da bih se - u kontekstu nae knjievnosti i naeg malog jezika uopće - čak usudio ispred pridjeva "dobro" umetnuti i riječ "jako" ili "vrlo". Ili, recimo, nakon to pročitam Dvore od oraha - "odlično". :))) Sada ću sasvim privatizirati raspravu, jer jako mi je to sve blisko i zanimljivo, pa - ako sam pretjerao, ne zamjerite. Ova mrzovolja, to je zapravo po meni nekako - neto ono ba starački, muki, dedovski (ovo zadnje bi rekla moja baka); jedan moj dobar prijatelj koji malo bolje poznaje situaciju gleda toga pisca i njegovu gospođu, pa veli kako je pak njegov dojam da bi se piscu to sve odavna već raspalo i otilo vrit da nema nje. Malo ljudi ovo čita - to zapravo ponekad i nije tako loe - pa ću reći naglas: gospođe Ane. Otprilike, tako ja velim i svojoj Najdraoj; ili - kako je moja pokojna teta znala reći (jer nadivjela je ove meni najblie krvlju vezane ene - mamu i baku, i nikad rođenu sestru - zbog koje je jednom mama poskriveći plakala, a ja sam bio dovoljno veliki da se toga sjećam i danas, pa mislim da često nisam sasvim sam kada se zagledam u mraku u strop nae sobe prije nego Ona dođe leći, samo o tome jako malo pričam); dakle, da se vratim na početak rečenice; moja teta - od dobrote i ljudskosti, bumo po meni najtočnije rekli - enstvenosti - i ona se osjećala duna na tom polju brinuti o sinovcu): - Kaj bi s tebe bilo da nema nje - proaptala je teta jo davno za moju Dragu. Ni", teta, rekao sam ja. Ni". Pa smo dalje nastavili normalno, o tetinom sinu, mome bratiću, o mojoj djeci, o vremenu. To Najdraa nije čula; naravno da je teta bila dovoljno pametna da mi to kae nasamo; pa kada Joj prepričavam veli da izmiljam. Ma nije to, Draga, kao ono kada velim da sam bio negdje na poslu ili da je stao tramvaj, ovo ti je istina - velim ja. Pa si mislim kako je zapravo čudno kada ene vele da one nisu posebne, da su i one ljudi.
Da su ene ljudi, ne bi nas već odavna bilo. Nisu ene ljudi - ili, točnije, nisu samo ljudi; ene su ene - barem ove koje sam ja upoznao i koje su mene voljele ili me vole; kad bih uspio deseti dio toga svega, i kad bismo mi ljudi tako uspijevali - gdje bi ovome svijetu bio kraj. Jer, neka mi bude oproteno - ako je svijet takav kakav jest zato to ga ljudi vode, onda je sasvim dovoljno osvrnuti se oko sebe, i mislim da vie ne moram izreći nikakav argument u korist svoje tvrdnje.
Ne velim ja da su sve ene takve, ali većina ena koje sam upoznao su točno takve, ili kako je to za ovog - nama suvremenoga - pisca i njegovu opisao moj prijatelj: da nema njih, sve bi već davno otilo vrit.
Na plećima njihove ljubavi počivaju posljednje niti koje veu ovaj svijet nad ponorom.
Izgleda da je i opova gospođa bila jedna takva, ha? :)
15.12.2022. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da je divinizacija potpuno pogrean pristup enama, jer takav pristup ju obvezuje, a to je teak teret za enu, biti divna i idealna, muza, tjeiteljica, njegovateljica, spremačica, imamo raspone, ne ispunjavamo očekivanja, nisu ene vile, tako bih i ja voljela silno imati maga, u ivotu, princa, ispunjača mojih elja, ali nipoto tog mua pored mene ne elim obvezivati svojim očekivanjima, slobodan je :))))))))))
Jergović, hm, pratim ga uglavnom kroz kolumne, kau da je jako dobro plaćen, pa sam kroz kolumne stekla taj dojam o njemu, i obračunima sa Zagrebom, pa sam se tu malo svrstala uz purgere, mea culpa :))
Sad čitam njegovog "Čiku zavodnika", iz knjige Sarajevski Marlboro, zgusnut, teak rukopis, za razliku od recimo Hemingwaya, kroz kojeg prolazim s lakoćom, izdrat ću do kraja priče, nije li vrijednost svih naih čitanja u dodiru s piscma, neki su kao tuč, neki pak kao vjetar u granama, a ja volim te vjetrove vie :))
15.12.2022. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali o tome se uti; oboavanje ne izriče riječima, nego vrcima prstiju, pogledom, shvaćanjem onog najvanijeg: da drugu osobu ne moe imati... ljude se ne moe imati, s njima se moe samo tkati neko tkivo zajedničkog vremena... divinizacija svakako ne ljudi kada neto stave na pijedestal onda i od drugih očekuju isto to, vidjeli smo sto puta već ne valja; ne valja svijet u kojemu svi mislimo isto; postoji cijeli jedan svemir između boanskoga, savrenoga - i loega... interesi i očekivanja nas svakako ubijaju, toga se - kako ste lijepo rekli, treba svakako osloboditi; svi smo mi astronauti i sami ćemo na koncu doći na svoj kraj - nikoga nećemo drati za ruku... ja uopće ne trebam čuda, za mene su svaki dan i običnost čudo; trajanje je čudo; povjerenje je čudo; napisati u rubrici "najbolji prijatelj" u nekoj bedastoj igri za svoga mua ili enu, tako da on ili ona to saznaju tek nakon par dana - to je isto čudo... i tako, vie od divnizacije meni je to pitanje čuđenja u svijetu; ako ne dopustimo očima da zaborave rasti pored stvari, velike i nijeme, već smo puno, puno učinili; oči ljudi u svijetu danas vie se ničemu ne čude, nego samo grabe uzimaju, otimaju, vrednuju, osuđuju; dosta mi je vie tog principa boljeg ili goreg; elim svake rane večeri opet biti klinac od dvanaest ili trinaest godina, poskrivećki uzeti u ruke mamin Svijet i čitati gospođu Magdu Weltrusky, a danas gospođe Weltrusky vie nema, onda mogu sjediti uz kauč i čuvati u naručju Njene noge dok gledamo Potjeru, pa kad ono idu brzi odgovori, preputamo jedno drugome svaki drugi, i smijemo se kako jo uvijek nismo do kraja zahrđali nevjerojatno je kako tek sada nakon tolikih godina upoznajem nekoga; pojma nisam imao pored koga ivim; mislio sam da neto znam, a samo sam zapravo bjeao od onoga to mi je bilo komplicirano i strano ne znam je li slučajno da nam suza krene u istom času kada pogledamo Manchester By the Sea; je li to bilo učenje jednoga od drugoga, ili smo oduvijek bili takvi, samo smo tek kasnije to saznavali, milimetar po milimetar kakav je blagoslov kada pogledate Tajni ivot pčela tamo negdje daleko ispod stropa Kazalita pa kada izađete na hodnik ona veli rečenicu koju si ti htio reći ako je to divinizacija, onda ja ivim u raju ď
O purgerstvu sam mislim već tu pisao kod Vas, malo mi se ipak die kosa na glavi od purgerstva, ja sam po krvi čupajz od Varadina, preko Delnica do ibenika, moji baka i dida su na Kolodvoru tridesetiprve sa vlaka skinuli i konjskom zapregom na Krukovac odvezli svoju spavaću sobu koja je napravljena od drva sa Petehovca - namjetaj je vlastitim rukama napravio djed; ja jo dan danas spavam na tome samo smo promijenili madrace i one daske ispod; a u stvari valjda ja i nisam nita drugo do li purger, rođen sam u Petrovoj, odrastao na travi Kajfeovoga i asfaltu črnomeračke mitnice; jo u uima čujem zvuk kada lopta Geca Rukljača para mreu na sjeveru Kranjčevićeve kuda me djed vodio; prvu sam pusu dobio na srednjokolskom (malo sam zaostao, iao sam sa est u prvi razred, ta ćete, izgledao sam im pametan za svoje godine; vuijek sam mislio da je pametnije utjeti nego puno pričati; zato sam valjda s godinama psotao ovakav skriboman); to čudno i mitsko purgerstvo je izbrisano i nestalo u oluji devedesetih; prekriveno je tim tsunamijem izmeta kojeg je sa sobom naplavio rat; rat je najveća kuga koja se jednom drutvu i jednoj zajednici moe desiti, i da se netko očisti od rata treba valjda pet generacija, kako su ljudi pomalo već bili čisti osamdesetih, kada smo na čarobnim ljetovanjima u onima sa čudnim naglaskom, ekavicom, tamnijom puti gledali nove, interesantne, lijepe ljude od kojih ćemo neto novoga naučiti; da danas imam sedamnaest ustao bih od stola i odbrusio mome Starome nek se nosi sa svojim planovima o mome fakultetu (s kojim neću nikada nigdje vani nita moći raditi) pa otiao studirati neto na Filozofskome; ionako me čekao posao u jednoj knjinici daleko gore na sjeveru gdje mi je bila sestrična; ali vraga, kada ima dvadesetitri ne moe ostavljati bolesnu, poluslijepu majku na samrti radi toga da biste otili ivjeti kao ljudi, da bi pobjegli od rata i nesreće i mrnje, jer uloili ste oboje u sebe godine i godine učenja i rada i sada će to nikogovići golom silom obezvrijediti i prebrisati i tebe, i grad u kojem si odrastao, i sve ostalo; purgerstvo je jo samo iluzija, pa se jo povremeno vuče kao neka magla nad Zapruđem ili Ravnicama kada zasviraju piić, Pipsi ili Boa; nema vie purgerstva to je sve jedno davno prolo vrijeme. ...
15.12.2022. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jergović tu svakako da često promai metu; njega zasmetaju ljudi koji svisoka gledaju na neke bosančerose, dojdeke, ili jo gore koji mrze druge i drugačije; to nisu purgeri; mi smo osamdesetidruge ili kakti u Kuću Cveća u Beograd pa markirali sa zgodnim koleginicama iz njihove četvrte ili desete gimnazije i gledali u njih kao u čudo; ti ljudi bili su mi blii i vredniji od bilo kakve Gertrude ili Joana koje smo susretali na obali mora kada smo stopali ljeti; nek mi sada ukinu sav internet na ruteru i mobitelu ako smo mi ikoga mrzili; to valjda hoće Jerga reći i to smatra nekakvim konstitutivnim dijelom purgerstva; tu je svakako u krivu; nije ni ona njegova raja musava od kajmaka i ljive bila neto imuna na gledanje svisoka otprve, vie su oni na nas dok su nas iali po nekim regrutnim stanicama od Postojne i Pule do Bitole - gledali kao na pederčiće nego mi na njih kao na seljačine da bi već nakon druge pive na nekakvoj strai u Kovinu ili Vrhnici shvatili da smo isti, da su nam fora i Đoni i Anton i Koja i Mizar; da postoje ljudi koji su ljudi i oni koji nisu, i to je sve. Jergović je doao u Zagreb sa velikim balastom sa teko shvatljivim kompleksom manje vrijednosti, i često zapravo mijea Zagreb Zagrepčana sa Zagrebom vlasti i dravnog centra; čini mi se da njemu uopće nije jasno da su i Begei sa kojima sam pričao osamdesetih pričali o toj plimi neradnika, pokondirenih tikvi, toj praksi gotovanstva i privilegija u srcu ondanje Federacije osjećali isto, i nisu mijeali mrnju prema tim luftiguzima da bi je projicirali na neke tamo Dalmatince, Crnogorce, Krajinike i slične. Danas je to sve jo puno zmeanije i nejasnije; osim dravnog i paradravnog aparata ima taj jeedan u međuvremenu narasli, pokondireni polusvijet menaderstva, korporacija, marketinga, pohlepe, plitkosti svake vrste; trifrtalj grada u petak popodne prije Sisvetih ide na Lučko ili Ivanju Reku pa se onda čudimo ko pura dreku kaj vie uopće nema izvanrednih Zetovih linija na Mirogoj niti guve; pa ko bi iel na Mirogoj među one napukle arkade koje će nas sve jednoga dana poklopiti, kad su grobovi razasuti Hrvatskom i Herceg Bosnom ko na krinom putu,, a dravu smo si tako uredili da su ivi u Zagrebu i na obali, a mrtvi sve posvuda od Drave do Jadrana; dva milijuna Hrvata u toj zemlji čudesa gravitira Zagrebu kao kad kod Spielberga sleti vanzemaljski brod na ono grotlo vulkana; svako jutro pola Siska i Karlovca ide na posel u Zagreb to je zločin kojeg su napravili svi poslije Vece Holjevca do danas, jer nisu nita učili o ekonomiji, za njih su Branko Horvat i Miko Tripalo govorili tunguski; nisu znali osmisliti dravu kao slovensku, u kojoj bi netko iz kofje Loke jednom godinje poelio otići u Ljubljanu jer tam zapravo nema kaj raditi. I onda neko neto priča protiv Kardelja, taj je dok je bilo vrijeme otfikario dolanca preko Save iz aZemuna, a jo dok je Tito bio iv imao petlje napisati da sreću pojedincu ne bude donio nitko, ni sistem, ni partija, ni zajednica, nego on sam, i poturiti mu na potpis onaj Ustav. To Jergoviću nije jasno pa misli da su to sve purgeri, i da kada se podsmjehuju na njegovu kosurinu i njegov naglasak i njegovu đubretarku, ne pročitavi vie od jedne kolumne jednom davno u Jutarnjem, misle za njega da je jo uvijek nepismeni Bosanac a svi oni ne znaju napisati vie od jedne rečenice u nekom mailu kojim odgovaraju na naredbe feldvebela iz Graza ili Milana, ili tri smajlija u nekom vocap razgovoru. Purgeri, mo misliti. Purgeri vie ne postoje; postoje ljudi koji su odmaglili iz ovog grada kao od zapianog i ispovraćanog ćoka neke zgrade; ja sad vie ne pripadam niti ovom selu gdje ivim i odakle sam dvadeset godina svaki dan vlakom putovao u to svjetlo hrvatskog svemira kao leptir na noćnu lampu; ovdje sam na pet minuta od ruba civilizacije i kada mi treba mir, ja si nataknem gojze na stranje noge pa lutam blatnim umama i močvarama između lunjaka i vrbi kao tiho i zadovoljno pseto. Draga je zakon; ona ima u sebi nepogreiv instinkt majke hraniteljice, ona je sa dvadesetipet točno znala to za nas dvoje u ivotu treba: trebamo selo na kojemu ćemo u miru odgojiti svoju djecu da ne postanu iskompleksirani tinejderi nego ljudi sposobni brinuti se sami o sebi. ...
15.12.2022. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jergović, jo malo o Jergoviću. Velim, meni su oni Dvori fenomenalni; ostalo je vrlo dobro; Rod je napisan sa sasvim jasnom promućurnom intencijom da se pređe tisućica, to je tak jasno; jedno tristopedeset stranica tog Roda je isto remek-djelo; recimo onaj ongler palidrvcima ili priča o stricu ustai; otac je vrlo dobar; ili recimo onaj Nezemaljski izraz njegovih ruku tu mi je kraj, valjda zadnjih pedeset stranica jednostavno neponovljivo; čak i Doboi noći nisu daleko; stvarno je to plodan čovjek; Jergović tako dobro zna opisati to je to dobro i svijetlo u ivotima i ljudima da je to čudo. Ima on problema u ivotu, to sigurno, ali tko nema; pa ja recimo Karakaa ne mogu čitati; čak i Tomić i Pavičić su prilično jednolični i bez neke dubine; valjda od Novaka i oljana mi nismo osim Jerge imali pripovjedača koji bi te prikovao za priču kak Bog zapovijeda, s time je zapravo i sam krlea imao priličnih problema; to mu je po meni uspjelo tek jednom, sa Domaćinskim (Latinovicz je eksperiment, znal je on dobro da bi ga Đido i Leka samo radi Kyrialesa strijeljali kod prve bukve ď)), ali onda kad sam čitao Na rubu pameti, onda sam imao dvadeset; ostalo kaj vrijedi kod Krlee iz ove perspektive to je svakako prije fikcije esej i Petrica, i jo jedna stvar moja sramota ponajveća, nisam nikada pročitao Zastave. Mala Katarina Haler je meni jako dobra, taj njen Nadohvat je zbilja lijepa i vrijedna knjiga; tako je bliska pričama koje su mi pričale mama i baka o ratu i poraću; mene moji nikada, ba nikada nisu učili mrziti nikoga i to je taj plamen u očima drugih ljudi kojeg odmah nanjui; razlikuju se ljudi po tome jesu li im u majčino mlijeko kapnuli mrnju ili nisu; Stari je tu bio rezolutan i hvala mu na tome od srca; znao je da bih ja sa nekakvom komparativnom ili kroatistikom umro od gladi pa me usmjerio htio-ne htio, ali takva su to vremena bila; nije se puno pitalo niti filozofiralo, ajn cvaj, draj, ide studirat ili delat, čkomi i u kut.
Čovječe, stvarno sam otiao predaleko; danas nema nogometa a ja rijeio sve mailove i elektroniku ujutro to je trebalo, idem neto skarabuđit za blog; nije ni Potjera daleko; moda Je uspijem nagovoriti da pred spavanje odgledamo Trokut tuge ď)) pozdrav i svako dobro
15.12.2022. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja mama je purgerica, rođena u Zagrebu, otra, inteligentna, nesentimentalna, nema puno vremena za sentimente jer radila je od jutra do mraka za nas, da imamo sve i nit nam ne fali, uvijek uz slabije, dok nije i ona postala ta slabija, invazijom dotepenaca i pljačkaa na Zagreb, Raosovih lukavih prosjaka i sinova, koji su joj spalili tvornicu i popljačkali imovinu, koju je radom stekla, jer pljačkati je lake nego raditi, a tko ima novce taj relativizira zlo u svoju korist, ali meni vrag nemre oči zamazati, ja ga prepoznam odmah, pa zato sam za te otre purgere kojima su Zagreb dotepenci pretvorili u svoje seoske sajmove za prodaju kipića i drangulija, (nekad su to nosili objeeno oko vrata, tako su stekli prvu kunu s kojom su pokupovali firme i tvornice pa ih preprodali dalje, odvratni meetari i preprodavači) dok ga pljačkaju, btw, krtena je u Markovoj crkvi, (tata nikad nije pričao o svom djetinjstvu, nosio je neke traume iz njega koje smo mi djeca dobro osjetili na svojoj koi), to mi uvijek spomene kad nas dvije ećemo Gornjim gradom i pokazuje na Markovu crkvu
"dosta mi je vie tog principa boljeg ili goreg;", to je vaan princip, jer vrag uvijek radi na izjednačavanju boljeg i goreg da zbuni ljude u korist pakla, da je u paklu lepo, e pa nije, ak zna kak je izvan njega
i ja sam rođena u Petrovoj bolnici, drago mi je :))
sad Vas idem paljivo dalje čitati, sve mi je to nekako blisko, kao to rekoh :)
bila sam u iličkoj Nami, pa to je prestrano koju robu taj nekad jaki tgovački lanac kvalitetnih hrvatskih brandova i proizvda, koje smeće za skupu cijenu danas prodaje, jeste li primijetili koje smeće mi danas kupujemo u odnosu na ponudu prije 30 godina, i to sve strano, skupo i runo, ko vrag koji je to sve tako udesio, i čeka da pomru oni koji se sjećaju kako je bilo prije vraga, ali sjećanje vie nije potrebno, vide ljudi kako je drugdje preko interneta i usmenom predajom, pa tako taj vrag koji nikad ne spava, nikad na zelenu granu s nama, nekima od nas
malo sam off topic, ispričavam se, tema je ena :))
15.12.2022. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovaj najdulji tekst Va: "Jergović tu svakako da često promai metu; njega zasmetaju ljudi koji svisoka gledaju na neke bosančerose itd. ...", sam si ostavila za kraj :)), za pročitati, i ostala sam paf, to je genijalno, jeste li Vi pisac? Fantastično.
15.12.2022. (18:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako je pisac onaj čovjek koji voli pisati, onda jesam. Osim ovoga tu bloga nikad nita nisam objavio - onda valjda nisam pisac. Ma, jednostavno imam tu na ovom mjestu neku vibru pa se raspiem, kako da piem bez vibre? Drago mi je ako nisam naporan, a ako se to ikome dopadne, onda sam sretan. Eto. :)
15.12.2022. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
"Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, op je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrtava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na vie stranih jezika. Dobitnik je Nagrade ťVladimir NazorŤ za ivotno djelo 1970."
14.12.2022. (18:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
moj izbor, predivna pjesma iz pjesnikovog opusa
14.12.2022. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Predivno! Ljubim!
14.12.2022. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
je, ljubim!
14.12.2022. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
opa sam upoznao. Veličina.
14.12.2022. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Da? Fenomenalno Potok, gdje si ga upoznao?
14.12.2022. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Relaksirajuće pred spavanje. Ljub
14.12.2022. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Izvrstan tvoj komentar - "Sad kad spominje konkretno taj detalj vratio mi se flash scene u glavu u parku na klupi novouređeni park Grič. Sad u kontekstu filma to ima jednu drugu crtu od ove dananje koja je problematična. Oboje su izbjeglice i kao djeca su doivjeli traume izgubili svoje familije, slučajno se sreli pa je to pitanje na mjestu pod premisom da se radi o upoznavanju dijele istu sudbinu oboje ih spajaju tragični događaji, ono to je u tom kontekstu pitanje na mjestu u nekoj fazi upoznavanja danas je dovedeno u jedan ekstrem kad je to postalo "bitno" u smislu brojanja krvnih zrnaca estokog nacionalizma. Danas je druga situacija pitanja tog tipa se postavljaju da bi se po njima sudilo nekog i to je problem duboko ukorijenjen od razno-raznih desnih konzervativnih lezilebovića to političara to likova kakve imamo i po blogu za koje ni drugi svjetski jo nije gotov. Takvi su potencijalno opasni zbog njihove agresivnosti primitivizma i mrnje. To otvara prostor novim ratovima novim Srebrenicama i Vukovarima i sudbinama kao to su iz filma. ..." - jako dobro, ljub!
15.12.2022. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Voljela sam ga čitati i analizirati u gimnaziji. :)
15.12.2022. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
lijepo :))
15.12.2022. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
O opu kao ograničeni đak kasnog, imploziji sklonog socijalizma u kojemu su se proučavale druge stvari - nisam imao pojma sve do pred koju godinu, pa sigurno da o njegovom radu ne mogu napisati nita pametno, a sigurno ne pametnije od onoga to je u ovom vrijednom tekstu o njemu napisao Jergović.
Hvala od srca na ovoj lijepoj pjesmi :).
15.12.2022. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Hvala.
Jedan moj prijatelj je stanovao kod pjesnika u Voćarskoj 90, u Zagrebu, kao student, nale su mu tu stan časne sestre, jer je jedna časna bila mu rođaka, pa su ga u tu kuću smjestile, i pričao mi je da je Nikola ivio sa enom koja se brinula o njemu, jer je samo leao i bio invalid, a obilazili su ga pjesnici, Zvonimir Mrkonjić mu je dolazio, to mi je pričao moj frend, i da je ta ena imala fascinantno inteligentnog unuka zrelog izvan njegove dobi, često se vraćao na te studentske uspomene i prve dojmove o Zagrebu.
Čitala sam opovo "Predavanje o dimovima", u pet kraćih zapisa, u zapisu III pie "Ima dimova, kojih nema. Tako su nevidljivi i nepoznati osjetilima. To su dimovi zlokobnici, koji prikrivaju razornu vatru i gue njeno praskavo puckaranje. Oni čine, da podmukla vatra bukne odjednom.
Avaj, tek se po zgaritu vidi, da ih je bilo."
Divno!
Jergović dobro pie, iako svaki put kad ga čitam osjetim neku njegovu mrzovolju, osobni dojam :))
15.12.2022. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Sjajno, hvala i na ovoj preporuci, a posljednju rečenicu... nekako, kao da je iz mene izila (ali ne pretendiram da bih ja to mogao tako koncizno izreći je li), s time da bih se - u kontekstu nae knjievnosti i naeg malog jezika uopće - čak usudio ispred pridjeva "dobro" umetnuti i riječ "jako" ili "vrlo". Ili, recimo, nakon to pročitam Dvore od oraha - "odlično". :)))
Sada ću sasvim privatizirati raspravu, jer jako mi je to sve blisko i zanimljivo, pa - ako sam pretjerao, ne zamjerite.
Ova mrzovolja, to je zapravo po meni nekako - neto ono ba starački, muki, dedovski (ovo zadnje bi rekla moja baka); jedan moj dobar prijatelj koji malo bolje poznaje situaciju gleda toga pisca i njegovu gospođu, pa veli kako je pak njegov dojam da bi se piscu to sve odavna već raspalo i otilo vrit da nema nje.
Malo ljudi ovo čita - to zapravo ponekad i nije tako loe - pa ću reći naglas: gospođe Ane.
Otprilike, tako ja velim i svojoj Najdraoj; ili - kako je moja pokojna teta znala reći (jer nadivjela je ove meni najblie krvlju vezane ene - mamu i baku, i nikad rođenu sestru - zbog koje je jednom mama poskriveći plakala, a ja sam bio dovoljno veliki da se toga sjećam i danas, pa mislim da često nisam sasvim sam kada se zagledam u mraku u strop nae sobe prije nego Ona dođe leći, samo o tome jako malo pričam); dakle, da se vratim na početak rečenice; moja teta - od dobrote i ljudskosti, bumo po meni najtočnije rekli - enstvenosti - i ona se osjećala duna na tom polju brinuti o sinovcu):
- Kaj bi s tebe bilo da nema nje - proaptala je teta jo davno za moju Dragu.
Ni", teta, rekao sam ja.
Ni".
Pa smo dalje nastavili normalno, o tetinom sinu, mome bratiću, o mojoj djeci, o vremenu.
To Najdraa nije čula; naravno da je teta bila dovoljno pametna da mi to kae nasamo; pa kada Joj prepričavam veli da izmiljam.
Ma nije to, Draga, kao ono kada velim da sam bio negdje na poslu ili da je stao tramvaj, ovo ti je istina - velim ja. Pa si mislim kako je zapravo čudno kada ene vele da one nisu posebne, da su i one ljudi.
Da su ene ljudi, ne bi nas već odavna bilo. Nisu ene ljudi - ili, točnije, nisu samo ljudi; ene su ene - barem ove koje sam ja upoznao i koje su mene voljele ili me vole; kad bih uspio deseti dio toga svega, i kad bismo mi ljudi tako uspijevali - gdje bi ovome svijetu bio kraj.
Jer, neka mi bude oproteno - ako je svijet takav kakav jest zato to ga ljudi vode, onda je sasvim dovoljno osvrnuti se oko sebe, i mislim da vie ne moram izreći nikakav argument u korist svoje tvrdnje.
Ne velim ja da su sve ene takve, ali većina ena koje sam upoznao su točno takve, ili kako je to za ovog - nama suvremenoga - pisca i njegovu opisao moj prijatelj: da nema njih, sve bi već davno otilo vrit.
Na plećima njihove ljubavi počivaju posljednje niti koje veu ovaj svijet nad ponorom.
Izgleda da je i opova gospođa bila jedna takva, ha? :)
15.12.2022. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
mislim da je divinizacija potpuno pogrean pristup enama, jer takav pristup ju obvezuje, a to je teak teret za enu, biti divna i idealna, muza, tjeiteljica, njegovateljica, spremačica, imamo raspone, ne ispunjavamo očekivanja, nisu ene vile, tako bih i ja voljela silno imati maga, u ivotu, princa, ispunjača mojih elja, ali nipoto tog mua pored mene ne elim obvezivati svojim očekivanjima, slobodan je :))))))))))
Jergović, hm, pratim ga uglavnom kroz kolumne, kau da je jako dobro plaćen, pa sam kroz kolumne stekla taj dojam o njemu, i obračunima sa Zagrebom, pa sam se tu malo svrstala uz purgere, mea culpa :))
Sad čitam njegovog "Čiku zavodnika", iz knjige Sarajevski Marlboro, zgusnut, teak rukopis, za razliku od recimo Hemingwaya, kroz kojeg prolazim s lakoćom, izdrat ću do kraja priče, nije li vrijednost svih naih čitanja u dodiru s piscma, neki su kao tuč, neki pak kao vjetar u granama, a ja volim te vjetrove vie :))
15.12.2022. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ali o tome se uti; oboavanje ne izriče riječima, nego vrcima prstiju, pogledom, shvaćanjem onog najvanijeg: da drugu osobu ne moe imati... ljude se ne moe imati, s njima se moe samo tkati neko tkivo zajedničkog vremena... divinizacija svakako ne ljudi kada neto stave na pijedestal onda i od drugih očekuju isto to, vidjeli smo sto puta već ne valja; ne valja svijet u kojemu svi mislimo isto; postoji cijeli jedan svemir između boanskoga, savrenoga - i loega... interesi i očekivanja nas svakako ubijaju, toga se - kako ste lijepo rekli, treba svakako osloboditi; svi smo mi astronauti i sami ćemo na koncu doći na svoj kraj - nikoga nećemo drati za ruku... ja uopće ne trebam čuda, za mene su svaki dan i običnost čudo; trajanje je čudo; povjerenje je čudo; napisati u rubrici "najbolji prijatelj" u nekoj bedastoj igri za svoga mua ili enu, tako da on ili ona to saznaju tek nakon par dana - to je isto čudo... i tako, vie od divnizacije meni je to pitanje čuđenja u svijetu; ako ne dopustimo očima da zaborave rasti pored stvari, velike i nijeme, već smo puno, puno učinili; oči ljudi u svijetu danas vie se ničemu ne čude, nego samo grabe uzimaju, otimaju, vrednuju, osuđuju; dosta mi je vie tog principa boljeg ili goreg; elim svake rane večeri opet biti klinac od dvanaest ili trinaest godina, poskrivećki uzeti u ruke mamin Svijet i čitati gospođu Magdu Weltrusky, a danas gospođe Weltrusky vie nema, onda mogu sjediti uz kauč i čuvati u naručju Njene noge dok gledamo Potjeru, pa kad ono idu brzi odgovori, preputamo jedno drugome svaki drugi, i smijemo se kako jo uvijek nismo do kraja zahrđali nevjerojatno je kako tek sada nakon tolikih godina upoznajem nekoga; pojma nisam imao pored koga ivim; mislio sam da neto znam, a samo sam zapravo bjeao od onoga to mi je bilo komplicirano i strano ne znam je li slučajno da nam suza krene u istom času kada pogledamo Manchester By the Sea; je li to bilo učenje jednoga od drugoga, ili smo oduvijek bili takvi, samo smo tek kasnije to saznavali, milimetar po milimetar kakav je blagoslov kada pogledate Tajni ivot pčela tamo negdje daleko ispod stropa Kazalita pa kada izađete na hodnik ona veli rečenicu koju si ti htio reći ako je to divinizacija, onda ja ivim u raju ď
O purgerstvu sam mislim već tu pisao kod Vas, malo mi se ipak die kosa na glavi od purgerstva, ja sam po krvi čupajz od Varadina, preko Delnica do ibenika, moji baka i dida su na Kolodvoru tridesetiprve sa vlaka skinuli i konjskom zapregom na Krukovac odvezli svoju spavaću sobu koja je napravljena od drva sa Petehovca - namjetaj je vlastitim rukama napravio djed; ja jo dan danas spavam na tome samo smo promijenili madrace i one daske ispod; a u stvari valjda ja i nisam nita drugo do li purger, rođen sam u Petrovoj, odrastao na travi Kajfeovoga i asfaltu črnomeračke mitnice; jo u uima čujem zvuk kada lopta Geca Rukljača para mreu na sjeveru Kranjčevićeve kuda me djed vodio; prvu sam pusu dobio na srednjokolskom (malo sam zaostao, iao sam sa est u prvi razred, ta ćete, izgledao sam im pametan za svoje godine; vuijek sam mislio da je pametnije utjeti nego puno pričati; zato sam valjda s godinama psotao ovakav skriboman); to čudno i mitsko purgerstvo je izbrisano i nestalo u oluji devedesetih; prekriveno je tim tsunamijem izmeta kojeg je sa sobom naplavio rat; rat je najveća kuga koja se jednom drutvu i jednoj zajednici moe desiti, i da se netko očisti od rata treba valjda pet generacija, kako su ljudi pomalo već bili čisti osamdesetih, kada smo na čarobnim ljetovanjima u onima sa čudnim naglaskom, ekavicom, tamnijom puti gledali nove, interesantne, lijepe ljude od kojih ćemo neto novoga naučiti; da danas imam sedamnaest ustao bih od stola i odbrusio mome Starome nek se nosi sa svojim planovima o mome fakultetu (s kojim neću nikada nigdje vani nita moći raditi) pa otiao studirati neto na Filozofskome; ionako me čekao posao u jednoj knjinici daleko gore na sjeveru gdje mi je bila sestrična; ali vraga, kada ima dvadesetitri ne moe ostavljati bolesnu, poluslijepu majku na samrti radi toga da biste otili ivjeti kao ljudi, da bi pobjegli od rata i nesreće i mrnje, jer uloili ste oboje u sebe godine i godine učenja i rada i sada će to nikogovići golom silom obezvrijediti i prebrisati i tebe, i grad u kojem si odrastao, i sve ostalo; purgerstvo je jo samo iluzija, pa se jo povremeno vuče kao neka magla nad Zapruđem ili Ravnicama kada zasviraju piić, Pipsi ili Boa; nema vie purgerstva to je sve jedno davno prolo vrijeme.
...
15.12.2022. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Jergović tu svakako da često promai metu; njega zasmetaju ljudi koji svisoka gledaju na neke bosančerose, dojdeke, ili jo gore koji mrze druge i drugačije; to nisu purgeri; mi smo osamdesetidruge ili kakti u Kuću Cveća u Beograd pa markirali sa zgodnim koleginicama iz njihove četvrte ili desete gimnazije i gledali u njih kao u čudo; ti ljudi bili su mi blii i vredniji od bilo kakve Gertrude ili Joana koje smo susretali na obali mora kada smo stopali ljeti; nek mi sada ukinu sav internet na ruteru i mobitelu ako smo mi ikoga mrzili; to valjda hoće Jerga reći i to smatra nekakvim konstitutivnim dijelom purgerstva; tu je svakako u krivu; nije ni ona njegova raja musava od kajmaka i ljive bila neto imuna na gledanje svisoka otprve, vie su oni na nas dok su nas iali po nekim regrutnim stanicama od Postojne i Pule do Bitole - gledali kao na pederčiće nego mi na njih kao na seljačine da bi već nakon druge pive na nekakvoj strai u Kovinu ili Vrhnici shvatili da smo isti, da su nam fora i Đoni i Anton i Koja i Mizar; da postoje ljudi koji su ljudi i oni koji nisu, i to je sve.
Jergović je doao u Zagreb sa velikim balastom sa teko shvatljivim kompleksom manje vrijednosti, i često zapravo mijea Zagreb Zagrepčana sa Zagrebom vlasti i dravnog centra; čini mi se da njemu uopće nije jasno da su i Begei sa kojima sam pričao osamdesetih pričali o toj plimi neradnika, pokondirenih tikvi, toj praksi gotovanstva i privilegija u srcu ondanje Federacije osjećali isto, i nisu mijeali mrnju prema tim luftiguzima da bi je projicirali na neke tamo Dalmatince, Crnogorce, Krajinike i slične. Danas je to sve jo puno zmeanije i nejasnije; osim dravnog i paradravnog aparata ima taj jeedan u međuvremenu narasli, pokondireni polusvijet menaderstva, korporacija, marketinga, pohlepe, plitkosti svake vrste; trifrtalj grada u petak popodne prije Sisvetih ide na Lučko ili Ivanju Reku pa se onda čudimo ko pura dreku kaj vie uopće nema izvanrednih Zetovih linija na Mirogoj niti guve; pa ko bi iel na Mirogoj među one napukle arkade koje će nas sve jednoga dana poklopiti, kad su grobovi razasuti Hrvatskom i Herceg Bosnom ko na krinom putu,, a dravu smo si tako uredili da su ivi u Zagrebu i na obali, a mrtvi sve posvuda od Drave do Jadrana; dva milijuna Hrvata u toj zemlji čudesa gravitira Zagrebu kao kad kod Spielberga sleti vanzemaljski brod na ono grotlo vulkana; svako jutro pola Siska i Karlovca ide na posel u Zagreb to je zločin kojeg su napravili svi poslije Vece Holjevca do danas, jer nisu nita učili o ekonomiji, za njih su Branko Horvat i Miko Tripalo govorili tunguski; nisu znali osmisliti dravu kao slovensku, u kojoj bi netko iz kofje Loke jednom godinje poelio otići u Ljubljanu jer tam zapravo nema kaj raditi. I onda neko neto priča protiv Kardelja, taj je dok je bilo vrijeme otfikario dolanca preko Save iz aZemuna, a jo dok je Tito bio iv imao petlje napisati da sreću pojedincu ne bude donio nitko, ni sistem, ni partija, ni zajednica, nego on sam, i poturiti mu na potpis onaj Ustav. To Jergoviću nije jasno pa misli da su to sve purgeri, i da kada se podsmjehuju na njegovu kosurinu i njegov naglasak i njegovu đubretarku, ne pročitavi vie od jedne kolumne jednom davno u Jutarnjem, misle za njega da je jo uvijek nepismeni Bosanac a svi oni ne znaju napisati vie od jedne rečenice u nekom mailu kojim odgovaraju na naredbe feldvebela iz Graza ili Milana, ili tri smajlija u nekom vocap razgovoru.
Purgeri, mo misliti. Purgeri vie ne postoje; postoje ljudi koji su odmaglili iz ovog grada kao od zapianog i ispovraćanog ćoka neke zgrade; ja sad vie ne pripadam niti ovom selu gdje ivim i odakle sam dvadeset godina svaki dan vlakom putovao u to svjetlo hrvatskog svemira kao leptir na noćnu lampu; ovdje sam na pet minuta od ruba civilizacije i kada mi treba mir, ja si nataknem gojze na stranje noge pa lutam blatnim umama i močvarama između lunjaka i vrbi kao tiho i zadovoljno pseto. Draga je zakon; ona ima u sebi nepogreiv instinkt majke hraniteljice, ona je sa dvadesetipet točno znala to za nas dvoje u ivotu treba: trebamo selo na kojemu ćemo u miru odgojiti svoju djecu da ne postanu iskompleksirani tinejderi nego ljudi sposobni brinuti se sami o sebi.
...
15.12.2022. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Jergović, jo malo o Jergoviću. Velim, meni su oni Dvori fenomenalni; ostalo je vrlo dobro; Rod je napisan sa sasvim jasnom promućurnom intencijom da se pređe tisućica, to je tak jasno; jedno tristopedeset stranica tog Roda je isto remek-djelo; recimo onaj ongler palidrvcima ili priča o stricu ustai; otac je vrlo dobar; ili recimo onaj Nezemaljski izraz njegovih ruku tu mi je kraj, valjda zadnjih pedeset stranica jednostavno neponovljivo; čak i Doboi noći nisu daleko; stvarno je to plodan čovjek; Jergović tako dobro zna opisati to je to dobro i svijetlo u ivotima i ljudima da je to čudo. Ima on problema u ivotu, to sigurno, ali tko nema; pa ja recimo Karakaa ne mogu čitati; čak i Tomić i Pavičić su prilično jednolični i bez neke dubine; valjda od Novaka i oljana mi nismo osim Jerge imali pripovjedača koji bi te prikovao za priču kak Bog zapovijeda, s time je zapravo i sam krlea imao priličnih problema; to mu je po meni uspjelo tek jednom, sa Domaćinskim (Latinovicz je eksperiment, znal je on dobro da bi ga Đido i Leka samo radi Kyrialesa strijeljali kod prve bukve ď)), ali onda kad sam čitao Na rubu pameti, onda sam imao dvadeset; ostalo kaj vrijedi kod Krlee iz ove perspektive to je svakako prije fikcije esej i Petrica, i jo jedna stvar moja sramota ponajveća, nisam nikada pročitao Zastave.
Mala Katarina Haler je meni jako dobra, taj njen Nadohvat je zbilja lijepa i vrijedna knjiga; tako je bliska pričama koje su mi pričale mama i baka o ratu i poraću; mene moji nikada, ba nikada nisu učili mrziti nikoga i to je taj plamen u očima drugih ljudi kojeg odmah nanjui; razlikuju se ljudi po tome jesu li im u majčino mlijeko kapnuli mrnju ili nisu; Stari je tu bio rezolutan i hvala mu na tome od srca; znao je da bih ja sa nekakvom komparativnom ili kroatistikom umro od gladi pa me usmjerio htio-ne htio, ali takva su to vremena bila; nije se puno pitalo niti filozofiralo, ajn cvaj, draj, ide studirat ili delat, čkomi i u kut.
Čovječe, stvarno sam otiao predaleko; danas nema nogometa a ja rijeio sve mailove i elektroniku ujutro to je trebalo, idem neto skarabuđit za blog; nije ni Potjera daleko; moda Je uspijem nagovoriti da pred spavanje odgledamo Trokut tuge ď)) pozdrav i svako dobro
15.12.2022. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
moja mama je purgerica, rođena u Zagrebu, otra, inteligentna, nesentimentalna, nema puno vremena za sentimente jer radila je od jutra do mraka za nas, da imamo sve i nit nam ne fali, uvijek uz slabije, dok nije i ona postala ta slabija, invazijom dotepenaca i pljačkaa na Zagreb, Raosovih lukavih prosjaka i sinova, koji su joj spalili tvornicu i popljačkali imovinu, koju je radom stekla, jer pljačkati je lake nego raditi, a tko ima novce taj relativizira zlo u svoju korist, ali meni vrag nemre oči zamazati, ja ga prepoznam odmah, pa zato sam za te otre purgere kojima su Zagreb dotepenci pretvorili u svoje seoske sajmove za prodaju kipića i drangulija, (nekad su to nosili objeeno oko vrata, tako su stekli prvu kunu s kojom su pokupovali firme i tvornice pa ih preprodali dalje, odvratni meetari i preprodavači) dok ga pljačkaju, btw, krtena je u Markovoj crkvi, (tata nikad nije pričao o svom djetinjstvu, nosio je neke traume iz njega koje smo mi djeca dobro osjetili na svojoj koi), to mi uvijek spomene kad nas dvije ećemo Gornjim gradom i pokazuje na Markovu crkvu
"dosta mi je vie tog principa boljeg ili goreg;", to je vaan princip, jer vrag uvijek radi na izjednačavanju boljeg i goreg da zbuni ljude u korist pakla, da je u paklu lepo, e pa nije, ak zna kak je izvan njega
i ja sam rođena u Petrovoj bolnici, drago mi je :))
sad Vas idem paljivo dalje čitati, sve mi je to nekako blisko, kao to rekoh :)
bila sam u iličkoj Nami, pa to je prestrano koju robu taj nekad jaki tgovački lanac kvalitetnih hrvatskih brandova i proizvda, koje smeće za skupu cijenu danas prodaje, jeste li primijetili koje smeće mi danas kupujemo u odnosu na ponudu prije 30 godina, i to sve strano, skupo i runo, ko vrag koji je to sve tako udesio, i čeka da pomru oni koji se sjećaju kako je bilo prije vraga, ali sjećanje vie nije potrebno, vide ljudi kako je drugdje preko interneta i usmenom predajom, pa tako taj vrag koji nikad ne spava, nikad na zelenu granu s nama, nekima od nas
malo sam off topic, ispričavam se, tema je ena :))
15.12.2022. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Jergovića cijenim, jako, samo sam primijetila da je "namčor", pa nije to nita loe, ljudina je :)
15.12.2022. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
njegov Naci bonton, da mi je to kupiti, nemam ga
15.12.2022. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Ovaj najdulji tekst Va: "Jergović tu svakako da često promai metu; njega zasmetaju ljudi koji svisoka gledaju na neke bosančerose itd. ...", sam si ostavila za kraj :)), za pročitati, i ostala sam paf, to je genijalno, jeste li Vi pisac? Fantastično.
15.12.2022. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ako je pisac onaj čovjek koji voli pisati, onda jesam. Osim ovoga tu bloga nikad nita nisam objavio - onda valjda nisam pisac. Ma, jednostavno imam tu na ovom mjestu neku vibru pa se raspiem, kako da piem bez vibre? Drago mi je ako nisam naporan, a ako se to ikome dopadne, onda sam sretan. Eto. :)
15.12.2022. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Savreno piete!
15.12.2022. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...