Komentari

moody.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • pal MOOD

    memento

    avatar

    04.11.2022. (19:55)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    da nije memento i da nije Vukovar lijevo ...........skoro bih mogla duhovito odgovoriti nas zadnju misao

    avatar

    04.11.2022. (20:07)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ološu sjećanje baš neobično smeta

    avatar

    04.11.2022. (20:27)    -   -   -   -  

  • golden age

    "...jer vukovarsku tragediju suze ne mogu isprati, a čovjek ne može zaboraviti. Svaka pjesma je opomena čovjeku u potrazi za samim sobom jer da bismo spoznali sebe, moramo izraziti zahvalnost za slobodu i žrtvu Vukovara.“

    avatar

    04.11.2022. (22:06)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Da. Ovih dana sam razmišljala o 18.11...

    avatar

    05.11.2022. (01:31)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    - da, znaju asocijacije prirodno odlutati;
    - to im je jedna od karakternih značajki, bilo da se radi o Ovčari ili Buchi;
    - pjesnikinja je sve rekla,
    - 18.11. je simboličan, nažalost ne i usamljen dan;

    avatar

    05.11.2022. (09:52)    -   -   -   -  

  • Tot Kaša - ART

    često razmišljam o 18.11... a Vukovar, najljepši grad u kom sam bila. tako

    avatar

    05.11.2022. (10:44)    -   -   -   -  

  • tignarius

    pa ne bih se složio da je studeni tužan
    on doduše "asocira" na naše umrle (a nas Hrvate i na Vukovar) ali kao vjernik ) koji vjeruje da je život samo jedan u malo drugačijim oblicima, s pouzdanjem u Boga sve je drugačije
    osim toga ni bez razloga ona "navak živi ki zgine pošteno"

    avatar

    05.11.2022. (14:41)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    - ima u tome ono nešto;
    - bol i sjećanje, a ne tuga, prihvaćam kako sjećajući se na one koji su nas napustili treba manje tugovati a više misliti na to koliko su obogatili naše živote samim svojim postojanjem... s druge strane ovo je bila reakcija na neke koji prihvaćaju Putlerovu retoriku, analogno i retoriku onih koji su napali i nas...

    avatar

    05.11.2022. (15:46)    -   -   -   -  

  • V

    Kruh.
    Moja mama je s drugim ženama iz sela pekla kruhove koje su onda s drugom hranom nosili do autoceste i dočekivali autobuse s izbjeglicama.

    Inače, čula sam iz prve ruke (onoliko koliko se moglo ispričati - koliko je bilo snage) što su ljudi iz tih autobusa prolazili, i na koliko se sve načina nekome može oduzeti ljudsko dostojanstvo - pričala djevojka koja je imala mjesečnicu, danima bez ikakvih uvjeta za minimalnu higijenu. Takvi su dolazili u Zagreb - razrušenog života iza sebe, izgubljeni, posramljeni... i ja danas (kao ni tada) ne mogu shvatiti da (kod nas) ima ljudi koji su u stanju očajnicima uskratiti pomoć, sve kako se ne bi ugrozila njihova vlastita udobnost.

    I mogle su mi te priče biti prva asocijacija, ali nisu - miris svježe pečenog kruha je prvo na što pomislim kada se spomene Vukovar.

    avatar

    05.11.2022. (17:39)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Tko nema sjećanja kao da ne živi, prazan je. Ne treba se samo
    naslanjati na sjećanja, ali na njima graditi u svakom slučaju:)

    avatar

    05.11.2022. (20:08)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    - kruh je neprocjenjiva asocijacija,
    - najbolji temelji

    avatar

    05.11.2022. (21:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...