Neću ostati suzdržana jer sam puno godina odradila u sustavu. Dakle odgojitelj se ne može zaposliti u struci ukoliko ne donese potvrdu kako nije pod kaznenom istragom ili ukoliko je osuđen, zatim i pod prekršajnom, u novije vrijeme i ukoliko mu je izrečena mjera podrške i potpore u obavljanju roditeljske skrbi od nadležnog centra.
Želim reći kako stručnjaci nisu problem iako uvijek postoje izuzeci pa se pedofil može uvući u osnovnu školu jer nije registiran. To se dogodi rijetko i zanemarivo je u ukupnoj slici.
Mi u našem sustavu imamo drugi ozbiljan problem a on se zove -MJERA PODRŠKE I POMOĆI U OSTVARIVANJU RODITELJSKE SKRBI!
Dakle ova država pokušava educirati prijestupnika (raznih oblika) umjesto da ih kažnjava. Misliti kako jedan socijalni radnik može postići svojim edukacijama i usmjeravanjima promjenu ponašanja kod kakvog sociopata, narcisa, ljudi s graničnim poremećajem, depresijama itd je iluzija. Naš sustav je mekan, stvoren za senzibilne i pametne ljude i kao takav neupotrebljiv, stoga mjere nisu učinkovite jer djelatnici nemaju s "takvima' posla.
Trebalo bi uvesti ozbiljne kazne zatvora i druge represivne mjere kako bi se djecu zaštitilo i ozbiljno stalo nasilju na kraj. Pa nek ih u zatvoru rehabilitiraju dok nikoga ne zlostavljaju i ne mogu ubiti. Zadnju mjeru koju sam vodila vodila sam kod osobe koja je drugu osobu vatrenim oružjem upucala u nogu, a sam je imao ozljedu glave iz pucnjave. (Što nije ne ostavilo tragove na mozak, kojih dotični dakako nije svjestan, upravo suprotno) Što radi država? Po drugoj prijavi (obiteljsko nasilje) mu određuje mjeru, to što su mu bunar ispumpavali i tražeći vatreno oružje koje nisu našli nema veze. Šalju svoje ljude na teren bez obzira na sve činjenice. Hoda slobodno. :)
Po meni jedino ispravno što Klocky može napraviti je dati otkaz i naći drugi posao. Tako će pomoći sustavu i državi jer pomoći će jednoj osobi, sebi. To je više nego nikome.
Na svu sreću pravnica je, a ne socijalna radnica pa joj ta mogućnost stoji otvorena u svakom trenutku.
07.08.2022. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mnogo je problema u sustavu, i svojim spletom stvaraju neučinkovitost. Sumnjam da je moguće prstom pokazati u jedan i kad bi se njega riješilo da bi ostalo sjelo na mjesto. Pa tako je jedan od tih problema u sucima. Konkretno u ona dva s kojima ja imam posla. Zakon ima načelo da se ne smije koristiti teža mjera ako je svrhu moguće postići blažom mjerom, zbog tog načela suci očekuju da centar izriče jednu po jednu, od najblažih pa dok dođemo do nateže. Izvan raspravno s njima razgovaram i pokušavam ih pridobiti da ne moramo prvo izdvajati djecu na 30 dana pa produljenje mjere na novih 30, pa tek onda prijedlog za oduzimanje na godinu dana, pa opet produljenje na godinu dana... i tako prođu u djetetovom životu godine i godine i odrasta po domovima, jer se roditeljima daje šansa za šansom. E sad kad bi imali jedan slučaj pa bi se oko njega rastrgali i češćim izvješćima i izlascima na teren pratili obitelj i prije isteka pojedinih godinu dana predlagali lišenje i slično, dalo bi se, ali tu se upliće drugi problem, opseg posla, uključujući ispunjavanje beskonačnih tablica statističkim podacima za koje nam ministarstvo daje rok doslovno danas do 12 h (dakle doslovno!), i u takvim radnim uvjetima, sretan si što si dijete negdje smjestio i ne stigneš nakon toga više se s njime previše baviti, i već ti se okrene godina dana, ... itd...itd... A udomiteljstvo ne funkcionira, to je jasno već i pticama na grani samo nije našem ministarstvu, jer ti ljude ne možeš natjerati puškom da budu udomitelji, dakle nema ih, točka, nema ih, a i oni što ih ima često imaju skrivene motive, od toga da to koriste kao fazu za posvojenje, do novac kao motiv, i u konačnici, mi ne izdvajamo malu plavu zdravu dječicu, nego istramatiziranu i oštećenu djecu, a za skrb o takvoj djeci treba imati edukacije, školovanja i kompetencije, što udomitelji rijetko do nikad imaju. Nije mi žao što radim ovaj posao, stvara mi uvide, omogućuje vidjeti, i ne hodati svijetom u neznanju, ali da moram otkrit neke mehanizme za nositi se s time, moram.
Hvala Marivall, bar nečem služe silne tablice koje kao dodatni posao moramo slati. ;)))
08.08.2022. (07:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno je to da gdje god zagrebeš, naći ćeš problem koji treba rješenje osam ili osamnaest varijabli, a ne samo jedne ili dvije. Ovdje onda znači, i u zakonu je problem, ako traži poštivanje stupnjeva i to da se stepenice ne preskaču. I u plaćama - to mogu napamet reći, jer na bolje plaćene i lakše poslove neće odlaziti ljudi, pogotovo mladi, koji znaju i hoće. Naravno da kao i uvijek mora biti nešto i u idealima, jer raditi takvo što ne može stroj nego čovjek, sa velikim Č. Onaj koji pola svoga vremena piše izvješća o tome što radi, umjesto da radi, i koji gleda sve te rupe bez dna u koje novac odlazi (često čak i ne namjerno i u nečiji džep, nego jednostavno zato što su sustav osmislili oni koji ne znaju). A nešto je i u društvu, i sustavu vrijednosti, i činjenici da su ljudi već pomalo izludjeli - i toliko negativnih vibracija nije bilo nikada prije. Sreća je da danas imam ovo iskustvo i godine, a ne one godine, jer sa tim iskustvom baš nikada ne bih krenuo u projekt dijete. Ostaje nam sjetiti se kako je glavni problem današnjeg svijeta to što oni koji znaju ne mogu, oni koji mogu neće, a oni koji hoće ne znaju. Uvjeren sam da je i ranije bilo puno, puno žalosnih i teških sudbina, vjerojatno čak i više, ili razmjerno više nego danas (jer niti se znalo, niti se govorilo, niti se išta poduzimalo u nečija četiri zida) - ali nikada nije bilo toliko puno mogućnosti da se nešto zaista poduzme, kao danas.Nikada nije tako malo nedostajalo pa da se nešto učini, a toliko puno toga nije učinjeno - baš zato što se moglo, ali se nije učnilo, jer se vrijeme, sredstva, ljude potrošilo na sustav i smisao njegova postojanja - a ne na rješavanje onoga što treba. Nije to nikakav naš specijalitet; možda smo samo kraće tu pod kapom nebeskom kao država, i manje nas je - pa se stvari bolje vide.
08.08.2022. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Eto...
05.08.2022. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Da smo pravna država moglo bi sve to i više, ovako.... eto!
05.08.2022. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
i ne samo škola, mnoge zgrade zjape prazne
07.08.2022. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Ostaću suzdržan
07.08.2022. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Neću ostati suzdržana jer sam puno godina odradila u sustavu.
Dakle odgojitelj se ne može zaposliti u struci ukoliko ne donese potvrdu kako nije pod kaznenom istragom ili ukoliko je osuđen, zatim i pod prekršajnom, u novije vrijeme i ukoliko mu je izrečena mjera podrške i potpore u obavljanju roditeljske skrbi od nadležnog centra.
Želim reći kako stručnjaci nisu problem iako uvijek postoje izuzeci pa se pedofil može uvući u osnovnu školu jer nije registiran. To se dogodi rijetko i zanemarivo je u ukupnoj slici.
Mi u našem sustavu imamo drugi ozbiljan problem a on se zove -MJERA PODRŠKE I POMOĆI U OSTVARIVANJU RODITELJSKE SKRBI!
Dakle ova država pokušava educirati prijestupnika (raznih oblika) umjesto da ih kažnjava.
Misliti kako jedan socijalni radnik može postići svojim edukacijama i usmjeravanjima promjenu ponašanja kod kakvog sociopata, narcisa, ljudi s graničnim poremećajem, depresijama itd je iluzija.
Naš sustav je mekan, stvoren za senzibilne i pametne ljude i kao takav neupotrebljiv, stoga mjere nisu učinkovite jer djelatnici nemaju s "takvima' posla.
Trebalo bi uvesti ozbiljne kazne zatvora i druge represivne mjere kako bi se djecu zaštitilo i ozbiljno stalo nasilju na kraj. Pa nek ih u zatvoru rehabilitiraju dok nikoga ne zlostavljaju i ne mogu ubiti.
Zadnju mjeru koju sam vodila vodila sam kod osobe koja je drugu osobu vatrenim oružjem upucala u nogu, a sam je imao ozljedu glave iz pucnjave. (Što nije ne ostavilo tragove na mozak, kojih dotični dakako nije svjestan, upravo suprotno)
Što radi država? Po drugoj prijavi (obiteljsko nasilje) mu određuje mjeru, to što su mu bunar ispumpavali i tražeći vatreno oružje koje nisu našli nema veze. Šalju svoje ljude na teren bez obzira na sve činjenice. Hoda slobodno. :)
Po meni jedino ispravno što Klocky može napraviti je dati otkaz i naći drugi posao. Tako će pomoći sustavu i državi jer pomoći će jednoj osobi, sebi. To je više nego nikome.
Na svu sreću pravnica je, a ne socijalna radnica pa joj ta mogućnost stoji otvorena u svakom trenutku.
07.08.2022. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Mnogo je problema u sustavu, i svojim spletom stvaraju neučinkovitost. Sumnjam da je moguće prstom pokazati u jedan i kad bi se njega riješilo da bi ostalo sjelo na mjesto.
Pa tako je jedan od tih problema u sucima. Konkretno u ona dva s kojima ja imam posla. Zakon ima načelo da se ne smije koristiti teža mjera ako je svrhu moguće postići blažom mjerom, zbog tog načela suci očekuju da centar izriče jednu po jednu, od najblažih pa dok dođemo do nateže. Izvan raspravno s njima razgovaram i pokušavam ih pridobiti da ne moramo prvo izdvajati djecu na 30 dana pa produljenje mjere na novih 30, pa tek onda prijedlog za oduzimanje na godinu dana, pa opet produljenje na godinu dana... i tako prođu u djetetovom životu godine i godine i odrasta po domovima, jer se roditeljima daje šansa za šansom.
E sad kad bi imali jedan slučaj pa bi se oko njega rastrgali i češćim izvješćima i izlascima na teren pratili obitelj i prije isteka pojedinih godinu dana predlagali lišenje i slično, dalo bi se, ali tu se upliće drugi problem, opseg posla, uključujući ispunjavanje beskonačnih tablica statističkim podacima za koje nam ministarstvo daje rok doslovno danas do 12 h (dakle doslovno!), i u takvim radnim uvjetima, sretan si što si dijete negdje smjestio i ne stigneš nakon toga više se s njime previše baviti, i već ti se okrene godina dana, ... itd...itd...
A udomiteljstvo ne funkcionira, to je jasno već i pticama na grani samo nije našem ministarstvu, jer ti ljude ne možeš natjerati puškom da budu udomitelji, dakle nema ih, točka, nema ih, a i oni što ih ima često imaju skrivene motive, od toga da to koriste kao fazu za posvojenje, do novac kao motiv, i u konačnici, mi ne izdvajamo malu plavu zdravu dječicu, nego istramatiziranu i oštećenu djecu, a za skrb o takvoj djeci treba imati edukacije, školovanja i kompetencije, što udomitelji rijetko do nikad imaju.
Nije mi žao što radim ovaj posao, stvara mi uvide, omogućuje vidjeti, i ne hodati svijetom u neznanju, ali da moram otkrit neke mehanizme za nositi se s time, moram.
Hvala Marivall, bar nečem služe silne tablice koje kao dodatni posao moramo slati. ;)))
08.08.2022. (07:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Strašno je to da gdje god zagrebeš, naći ćeš problem koji treba rješenje osam ili osamnaest varijabli, a ne samo jedne ili dvije. Ovdje onda znači, i u zakonu je problem, ako traži poštivanje stupnjeva i to da se stepenice ne preskaču. I u plaćama - to mogu napamet reći, jer na bolje plaćene i lakše poslove neće odlaziti ljudi, pogotovo mladi, koji znaju i hoće. Naravno da kao i uvijek mora biti nešto i u idealima, jer raditi takvo što ne može stroj nego čovjek, sa velikim Č. Onaj koji pola svoga vremena piše izvješća o tome što radi, umjesto da radi, i koji gleda sve te rupe bez dna u koje novac odlazi (često čak i ne namjerno i u nečiji džep, nego jednostavno zato što su sustav osmislili oni koji ne znaju).
A nešto je i u društvu, i sustavu vrijednosti, i činjenici da su ljudi već pomalo izludjeli - i toliko negativnih vibracija nije bilo nikada prije. Sreća je da danas imam ovo iskustvo i godine, a ne one godine, jer sa tim iskustvom baš nikada ne bih krenuo u projekt dijete.
Ostaje nam sjetiti se kako je glavni problem današnjeg svijeta to što oni koji znaju ne mogu, oni koji mogu neće, a oni koji hoće ne znaju. Uvjeren sam da je i ranije bilo puno, puno žalosnih i teških sudbina, vjerojatno čak i više, ili razmjerno više nego danas (jer niti se znalo, niti se govorilo, niti se išta poduzimalo u nečija četiri zida) - ali nikada nije bilo toliko puno mogućnosti da se nešto zaista poduzme, kao danas.Nikada nije tako malo nedostajalo pa da se nešto učini, a toliko puno toga nije učinjeno - baš zato što se moglo, ali se nije učnilo, jer se vrijeme, sredstva, ljude potrošilo na sustav i smisao njegova postojanja - a ne na rješavanje onoga što treba. Nije to nikakav naš specijalitet; možda smo samo kraće tu pod kapom nebeskom kao država, i manje nas je - pa se stvari bolje vide.
08.08.2022. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...