Društvo bi trebalo, kao jednu od najznačajnijih svojih zadaća - imati upravo to da ljudima stvori mogućnost u kojoj put do radosti i ispunjenja ne bi bio opasan hod po žici, nego barem kretanje grmljem i šumarcima, nekim pomalo uhodanim putem do cilja. Čast izuzecima, ali nisu svi sposobni za balansiranje i ekvilibristiku. Dapače, puno je više sasvim legitimnih, lijepih i skromnih ciljeva koji se ne nalaze negdje na visinama, već sasvim blizu - ali odvojeni od nas visokim ogradama ili dubokim jarcima. Ukoliko se te zapreke nalaze ponajviše u našim glavama (a često je upravo tako), onda potpuno prihvaćam sukus ovog lijepog posta: ne postoji dobar razlog da ih ne porušimo, preskočimo, zatrpamo - samo ako ćemo pri tome voditi računa i o tuđoj sreći ili barem spokoju. Pozdrav :)
20.05.2022. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uf koliko sam se borila s time da zanemarim takve. Sa svojim bližnjima najviše, jer nerijetko oni usporavaju snove, doduše iz straha. Ovi iz ljubomore. Ali negdje putem stekla sam vjeru sama u sebe i ne mogu me spustit :)*
22.05.2022. (01:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Borba s najbliskijima koji ti ne vjeruju, poseban je hod po žici. Najteži. To je up level. Oni se kao boje za tebe. A obzirom da su ti najbliži, posumnjaš da oni znaju puno ili sve o tebi, više i od tebe same. Pa klecneš, ne jednom, stotinu puta. Mora bit da smo si sami sebi ipak najbliskiji. Sami sebi roditelji, brat, sestra, prijatelj i partner.
22.05.2022. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°•BlueRose°•
...
19.05.2022. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Potpisujem ovaj Tvoj izričaj ljepote. Ljubim!
20.05.2022. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
čovjek, nema dalje :)))
20.05.2022. (00:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Društvo bi trebalo, kao jednu od najznačajnijih svojih zadaća - imati upravo to da ljudima stvori mogućnost u kojoj put do radosti i ispunjenja ne bi bio opasan hod po žici, nego barem kretanje grmljem i šumarcima, nekim pomalo uhodanim putem do cilja. Čast izuzecima, ali nisu svi sposobni za balansiranje i ekvilibristiku. Dapače, puno je više sasvim legitimnih, lijepih i skromnih ciljeva koji se ne nalaze negdje na visinama, već sasvim blizu - ali odvojeni od nas visokim ogradama ili dubokim jarcima. Ukoliko se te zapreke nalaze ponajviše u našim glavama (a često je upravo tako), onda potpuno prihvaćam sukus ovog lijepog posta: ne postoji dobar razlog da ih ne porušimo, preskočimo, zatrpamo - samo ako ćemo pri tome voditi računa i o tuđoj sreći ili barem spokoju. Pozdrav :)
20.05.2022. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dust in the wind
Jako lijepo sažeto!
21.05.2022. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a.deetz
Uf koliko sam se borila s time da zanemarim takve. Sa svojim bližnjima najviše, jer nerijetko oni usporavaju snove, doduše iz straha. Ovi iz ljubomore. Ali negdje putem stekla sam vjeru sama u sebe i ne mogu me spustit :)*
22.05.2022. (01:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Borba s najbliskijima koji ti ne vjeruju, poseban je hod po žici.
Najteži.
To je up level. Oni se kao boje za tebe. A obzirom da su ti najbliži, posumnjaš da oni znaju puno ili sve o tebi, više i od tebe same.
Pa klecneš, ne jednom, stotinu puta.
Mora bit da smo si sami sebi ipak najbliskiji.
Sami sebi roditelji, brat, sestra, prijatelj i partner.
22.05.2022. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...