"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu."
Isto pitanje mučilo je svijet i prije stotinjak godina, a i mnogo prije toga, samo je Krleža kroz Petricu Kerempuha tu ljudsku "nelagodu" ovjekovječio predivno arhaičnom kajkavštinom. :)
29.04.2022. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad smo već kod Krleže, nije naodmet podsjetiti i na završetak, odnosno - one stihove koji dolaze iza ovih koji se najčešće citiraju, a rjeđe ih se tko sjeti: "na koncu pak Turčin poktukel nas se bu"... :) Naravno, "Turčini" se mijenjaju, kako vremena dolaze i prolaze, i svako vrijeme ima nekog svoga Turčina, ali da nam slijedi loš završetak - to nikada nije bilo sporno. Ili ipak? Kada se sjetim tog termina o lošem završetku, onda mi uvijek na pamet padne i legendarni Mallickov prolog u Drvo života, u kojem raspreda o putu prirode i putu milosti. Moguće je da sam te već davio ovim što sada slijedi, pa se za slučaj da jesam ispričavam, a za slučaj da nisam - evo :)) Milost ne pokušava zadovoljiti samu sebe. Prihvaća da je stave po strani, da je zaborave, da je ne vole. Prihvaća uvrede i ozljede. Priroda je ta koja želi zadovoljiti samu sebe. Voli vladati nad drugima. Da bude po njenom. Nalazi načine da ne bude sretna, iako je cijeli svijet veseo oko nje, a ljubav se pokazuje kroz sve stvari. Učili su nas da oni koji vole način milosti nikada ne završavaju loše.
02.05.2022. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j. A, ne. :) Prvo uopšte me ne daviš, a nisi o tome ni pisao, a drugo Krleža kaže da je kmetu svjedno ko ga porobljava jer on ne izlazi iz okvira njihovih nameta, a na kraju mu je svejedno i gdje će gladan krepati jer na grobu osim pasjeg brabonjka drugog spomenika neće imati... Ali i tako ubog, bezličan i beznačajan on nekako pregura taj svoj život - kak bu tak bu. Ili ono što Šojić kaže: svet je džungla, ja se ipak snađo' I sve to povezujemo sa korijenima iz rodnog kraja, do kojih se dolazi preko Krležinog kmeta ...
Pa iako je riječ o nekoj pomirljivisti, ona može biti drugačija na kolektivnom nivou. Ta porobljavanja kroz istoriju su tekla uglavnom kroz potpuno preuzimanje tehnike državnosti, finansija i državnog aparata ali ne i duha te državnosti. Onda se izlaz iz neprihvatljive sadržine tuđe i neprijateljske ideje države i ropstva pronalazi tako što se povezuje sa sopstvenom tradicijom i duhovnošću i proglašava za svoju ideju. Samo što ta ideja ne mijenja položaj onog kmeta niti mu gradi drugačiji spomenik. ;) Ipak, postoji i neukrotiva priroda ličnosti.
03.05.2022. (11:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
da, ponekad neke nagomilanosti jednostavno sama sebe odterete
29.04.2022. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Biće bolje
29.04.2022. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
shadow
Da, uvijek je tako. Ništa, srećom, nije vječno, samo je pitanje gdje je granica izdržljivosti, da ne kažem loma. ;)
29.04.2022. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Lastavica
"Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu."
Isto pitanje mučilo je svijet i prije stotinjak godina, a i mnogo prije toga, samo je Krleža kroz Petricu Kerempuha tu ljudsku "nelagodu" ovjekovječio predivno arhaičnom kajkavštinom. :)
29.04.2022. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
aaaa nadam se boljem...
29.04.2022. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Sve ce da pukne
30.04.2022. (06:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Mrs. Galaxy
Tako treba :)
30.04.2022. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Euro
Samo je pitanje kojim intenzitetom
30.04.2022. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Kad smo već kod Krleže, nije naodmet podsjetiti i na završetak, odnosno - one stihove koji dolaze iza ovih koji se najčešće citiraju, a rjeđe ih se tko sjeti: "na koncu pak Turčin poktukel nas se bu"... :)
Naravno, "Turčini" se mijenjaju, kako vremena dolaze i prolaze, i svako vrijeme ima nekog svoga Turčina, ali da nam slijedi loš završetak - to nikada nije bilo sporno.
Ili ipak?
Kada se sjetim tog termina o lošem završetku, onda mi uvijek na pamet padne i legendarni Mallickov prolog u Drvo života, u kojem raspreda o putu prirode i putu milosti. Moguće je da sam te već davio ovim što sada slijedi, pa se za slučaj da jesam ispričavam, a za slučaj da nisam - evo :))
Milost ne pokušava zadovoljiti samu sebe.
Prihvaća da je stave po strani,
da je zaborave, da je ne vole.
Prihvaća uvrede i ozljede.
Priroda je ta koja želi zadovoljiti samu sebe.
Voli vladati nad drugima.
Da bude po njenom.
Nalazi načine da ne bude sretna,
iako je cijeli svijet veseo oko nje,
a ljubav se pokazuje kroz sve stvari.
Učili su nas da oni koji vole način milosti
nikada ne završavaju loše.
02.05.2022. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ALEN ALISPAHIĆ
Like a rolling stones
02.05.2022. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
j.
A, ne. :)
Prvo uopšte me ne daviš, a nisi o tome ni pisao, a drugo Krleža kaže da je kmetu svjedno ko ga porobljava jer on ne izlazi iz okvira njihovih nameta, a na kraju mu je svejedno i gdje će gladan krepati jer na grobu osim pasjeg brabonjka drugog spomenika neće imati...
Ali i tako ubog, bezličan i beznačajan on nekako pregura taj svoj život - kak bu tak bu.
Ili ono što Šojić kaže:
svet je džungla, ja se ipak snađo'
I sve to povezujemo sa korijenima iz rodnog kraja, do kojih se dolazi preko Krležinog kmeta ...
Pa iako je riječ o nekoj pomirljivisti, ona može biti drugačija na kolektivnom nivou. Ta porobljavanja kroz istoriju su tekla uglavnom kroz potpuno preuzimanje tehnike državnosti, finansija i državnog aparata ali ne i duha te državnosti. Onda se izlaz iz neprihvatljive sadržine tuđe i neprijateljske ideje države i ropstva pronalazi tako što se povezuje sa sopstvenom tradicijom i duhovnošću i proglašava za svoju ideju. Samo što ta ideja ne mijenja položaj onog kmeta niti mu gradi drugačiji spomenik. ;)
Ipak, postoji i neukrotiva priroda ličnosti.
03.05.2022. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Alene
Tako nekako :))
03.05.2022. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
Mozemo bar evo i ovim kratkim a lijepim mislila krpati kore da ne popucaju bas skroz :)
18.08.2022. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...