Komentari

konobarica123.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • konobarica

    ...

    avatar

    24.03.2022. (23:30)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    Uvijek su žrtve i ispaštaju oni nevini :((
    Tako je i tako će nažalost uvijek biti ! :(((

    avatar

    25.03.2022. (00:46)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Deutsche Welle donosi OVO, a Novosti OVO. Postoji jasan, razuman razlog zašto je NATO tada reagirao, no on je, očito, u svojoj primjeni prilično pervertiran.

    avatar

    25.03.2022. (04:17)    -   -   -   -  

  • Šušunjara

    Danas sam pročitala nekoliko objava na Fejsu o ovoj temi, isto nema baš komentara.
    A uvijek ispašta i nastrada nevini narod.....

    avatar

    25.03.2022. (11:46)    -   -   -   -  

  • luki2

    Samo ljudi, koji nemaju blage veze i ne žele nikakv rat - nadrljaju :((((( Dirljiva objava Brankice Damjanović...:((( Ne ponovilo se nikome nikada! I ovo s Ukrajinom i Rusijom - neka dva ovna izađu i kolju se, ako im je toliko bitno. Ljude i životinje neka hitno puste ne miru! :(((((( Neotesano, sumanuto i ludo...:((((( Ljubim!

    avatar

    25.03.2022. (20:03)    -   -   -   -  

  • luki2

    Tvoj komentar kod mene: jako se trudim ozdraviti! Jakooo! Ljubim!

    avatar

    25.03.2022. (20:46)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Svi nisu i ne mogu biti veliki igrači, a i bolje da nisu šta bi tek bilo sa svijetom..
    Mi mali, ostajemo mali sa velikim ožiljcima i često se sukobljavamo zbog njih,tzv. velikih
    A oni zajedno igraju šah i piju šampanjac i smiju se u svom svijetu..
    Interesantno je koliko je to luda ekipa, a nije ni čudo kad su iz daljnje prošlosti svi u krvnom srodstvu...

    avatar

    27.03.2022. (10:03)    -   -   -   -  

  • j.

    Ja bih se pak usudio ustvrditi kako stradavaju i krivi i nevini, ali ponajviše sirotinja, ili - ljudi koji nastoje u životu živjeti od plodova svoga rada. Bombardiranju Beograda prethodili su Đeneral Jankovići i albanska djeca smrznuta u izbjegličkim kolonama, a da ne pričamo o onome što je prethodilo pet ili deset godina prije toga - pa Nato je to bombardiranje i učinio da spriječi devedsetiprvu ili devedsetipetu, i u tome je - htjeli mi to priznati ili ne - uspio. Na stranu to što smo s naklonošću nakon svega gledali u trbuh bombardere toga proljeća kada su prelijetali iz Aviana noseći smrtonosni teret (što nam sigurno nije na čast, jer su ubijali i potpuno nevine ljude); politika koju je vodilo srbijansko vodstvo trebala je biti izbombardirana deset godina ranije, ali je tada bilo u modi putovati na Terazije i vikati kako je jedinstvena Jugoslavija budućnost svijeta. Ne može se politika voditi po predviđanjima, nego tek - post facto - a koliko će glava u međuvremenu pasti, to nitko ne pita. I moja žena je s trbuhom do zuba i malim djetetom u hodniku na jorganu, da je ne pogode martićevski zvončići, čekala da se javim jesam li živ.

    Eh sad, treba zapravo preskočiti ove uvode, i doći do srži priče: do tih godina koje su nam svima pojeli skakavci, kako to lijepo gospođa Brankica opisuje u svojoj priči: nema dobrih godina pred nama, samo se to kasno shvati. I u Ukrajini primjerice danas postoje ljudi kojima su skakavci pojeli život, i oni će također pitati Zelenoga gdje je bio i što je radio, kao što će i Putin prije ili kasnije doživjeti to pitanje od rulje koja se valja ulicama. No, ključna je stvar: zašto to sve dopuštamo i ne reagiramo kada je vrijeme, jer svi mi imamo svoju nultu točku, svoju hiljadudevetstodevedsetu u kojoj možemo izabrati nešto što neće zahtijevati bombardiranje da ga se makne.
    I zato je kraj priče toliko efektan: u svim vremenima i pod svim okolnostima čovjek bi trebao biti usmjeren k tome da čini dobro, a da mu zlo koje čine ljudi oko njega (makar i bili u većini) ne bude nikakva izlika ili opravdanje, nego još veći motiv za to.

    avatar

    28.03.2022. (18:11)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ Diablo - tako je. I upravo je nevjerojatno koliko smo mali u svemu tome...

    avatar

    28.03.2022. (23:22)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ Mariano - kako god, i koji god povod bio, uvijek nastrada mali čovjek. Uvjetno rečeno mali, jer svi ti "mali" ljudi roman su svatko svog života. I toliko veliki. I sa zajedničkim, patničkim sudbinama, kada dođe do bombardiranja...do ma kakve agresije...

    avatar

    28.03.2022. (23:24)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ Šušunjara - istina. Uvijek. Nažalost. :((

    avatar

    28.03.2022. (23:25)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ Luki2 - nadam se da je gripa do danas već prošlost. A što se tiče ovoga, bojim se da će još neko vrijeme potrajati. Demonstracija sile i zapišavanje teritorija. Mrtve će brojati mali. "Mali".

    avatar

    28.03.2022. (23:26)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ Bellarte - meni se svijet smučio i roletna pala tamo kod Daytona. Kada se naš, balkanski "veliki" trio potpisao na papire i pružio si ruke. Kad su tisuće već bile pod zemljom radi njihovih igrarija i "velikih" riječi. Među tim tisućama, vjerujem, nije bilo njihovih bližnjih...

    avatar

    28.03.2022. (23:29)    -   -   -   -  

  • konobarica

    @ vjetre - Ne znam. Nije mi jasno kako to iznova uvijek dopuštamo i uvijek se pitam, nismo li ustvari, svi mi koji se zaklinjemo u dobre namjere i pacifizam, ipak podložni nekim svojim interesima. Nismo li svi taoci uvjerenja da je dobro dok nije tu, u susjedstvu. Kao da nije svaki rat, na bilo kojem kutku ove naše planete naš poraz. Veliki poraz. Jer ustvari potrebno je tako malo da bukne ratni sukob. Ma gdje. I tiče nas se svih. Jer davno je onaj pisac zaključio da ni jedan čovjek nije otok.

    avatar

    28.03.2022. (23:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...