Nikada nećemo biti lišeni želja i potreba. U suprptnome bi smo bili roboti.:(((( Dakle, što je tu je, treba plivati životom najbolje moguće. A želja, snova, financija, zdravlja, sreće i nesreće - uvijek će biti. I odbor da je tako. Pusa!
05.06.2021. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovaj tvoj lijep i životnim iskustvom otežao i zgusnut tekst podsjetio me iz nekog razloga na jednu zgodu iz mojih mladenačkih dana. Bio sam podstanar u jednom trosobnom stanu s još tri cimerice. One su imale svoje sobe, ja svoju sobicu, najmanju, gotovo isposničku. I jednom smo imali generalku stana pa su me poslale s velikim tepihom iz dnevne sobe i tepihklopferom van na livadu gdje je stajala šipka za klopfanje tepiha. :) I tako sam ja oko četiri popodne klopfao i klopfao i klopfao, u nedogled, jer koliko god klopfaš, iz tepiha i dalje izlaze oblaci prašine, tome nema kraja. :) U jednom trenutku s prozora prizemnog stana obližnje zgrade doviknuo mi je ljutiti muškarac i zatražio da konačno više završim s tom nevjerojatnom bukom koju stvaram! Kako mi samo pada na pamet stvarati takvu buku u vrijeme popodnevnog mira! Posramljen, odmah sam stao, sfrkao tepih i otišao pokunjen u svoj stan. :) Tada sam, ondje, na toj livadi, a bile su mi tek 22, po prvi put u životu shvatio, osvijestio, probudio se za istinu, da moja buka klopfanja može nekome smetati! Dakako, od djetinjstva sam osjetljiv za potrebe drugih, međutim za ovu konkretnu činjenicu bio sam potpuno nesvjestan! Do dana današnjeg zahvaljujem tom nepoznatom čovjeku što je na rubu živaca grubo povikao u mom smjeru i probudio me! Takvih okidača-budilnika bilo je puno u mom životu, i nakon svakog od njih više nisam bio isti, bio sam malčice osjetljiviji za dobrobit i potrebe drugoga, malčice svjesniji. Zašto sve to spominjem? Zato što je možda tako sa svima onima koje smatramo zlima, pokvarenima, nasilnicima itd. Svi oni čekaju na svoje vrijeme, na svoje okidače i na svoje sretne prilike koje će ih probuditi. A inače su isti kao i mi, duboko u duši ni bolji ni lošiji. Čini mi se da i ovaj tvoj tekst nekako ide sa zaključkom u tome smjeru.
06.06.2021. (00:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo si, vjetre, predivno napisao. Prečesto u životu gledamo šta i kako drugi rade otvarajući sebi prostor za neposluh dok snaga duha, volje i želje pulsira između biti i ostati svoj ili utopljen u masi....kad mogu oni, mogu i ja....u apsolutnom si pravu...nije uvijek do vlasti/slasti....do nas je...meni ne treba ni policija, ni vojska, još manje stega...ja sam prema sebi stroža od svega toga zajedno....zaista si se potrudio i dao krasan osvrt:-)
06.06.2021. (06:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odličan osvt o nama... nakon četrdeset godina života i rada u Švicarskoj, sada sam već osam godina povratnik... još uvijek se ne snalazim u našim institucijama... :)
06.06.2021. (08:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam je li bolji post... ili su bolji komentari... S nevjericom sam shvatio da mi "čitaš misli"... i da ih na papir iznosiš s tebi svojstvenom lakoćom... Odlično mi je legla i Marianova anegdota - O, da, čovjek, ako je dovoljno otvoren prema samom sebi, itekako pamti i poštuje te sitne prekretnice u svom sustavu vrijednosti koje su mu priuštili i neki potpuni neznanci, laici... A koje su ga u konačnici učinile boljim čovjekom...!
Malo sam sumnjičav prema teoriji o "datostima", o nepromjenjivosti "sebe" i svojih... a time u krajnjoj liniji i kolektivnih gramzljivosti. Baš me zanima hoće li kojekakvi opernaćeni uhljebi i pripuzi, jednom "na onom svijetu", uživati plivajući u svojim, ostvarenim "milijunskim željama i potrebama" (poput praujaka Paška (Paje) Patka - Scrooge McDuck-a)?
06.06.2021. (13:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoj komentar kod mene: tako je, sreća je u malim stvarima! Sjećaš se one Terezine pjesme: "Sreću čine stvari male, Tvoje igre, Tvoje šale...." Baš je tako! Pusa!
06.06.2021. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...univerzalno ludilo koje je karakteristično za sve kulture je to da svaka kultura za sebe smatra kako je jedina ispravna... a što se jednakosti tiče, netko je uvijek jednakiji :)
07.06.2021. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biti idealist u ovom vremenu je borba sama za sebe. Samo što nemam više tu opciju, sad se tek moram izboriti za komad samoće i prostora u ovoj kaljuži, a onda se tek iz nje izdići kao što su i mnogi prije mene. Uvijek je najteže preuzeti odgovornost za vlastite akcije i odluke. To je nekako boljka ovog prostora - kada je slon u sobi, uvijek ga se ignorira, kao da se nikog ništa ne tiče. Ne daj Bože da se zaviri malo u tog slona, da se vidi čega tu sve ima.
07.06.2021. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala punooo J.....imam jih stvarno punooo...još dve nisam ni pokazala tu ali i to če biti...uživam kad gledam kako se otvaraju i rastu na novo....novi život!
10.06.2021. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Nikada nećemo biti lišeni želja i potreba. U suprptnome bi smo bili roboti.:(((( Dakle, što je tu je, treba plivati životom najbolje moguće. A želja, snova, financija, zdravlja, sreće i nesreće - uvijek će biti. I odbor da je tako. Pusa!
05.06.2021. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Ovaj tvoj lijep i životnim iskustvom otežao i zgusnut tekst podsjetio me iz nekog razloga na jednu zgodu iz mojih mladenačkih dana. Bio sam podstanar u jednom trosobnom stanu s još tri cimerice. One su imale svoje sobe, ja svoju sobicu, najmanju, gotovo isposničku. I jednom smo imali generalku stana pa su me poslale s velikim tepihom iz dnevne sobe i tepihklopferom van na livadu gdje je stajala šipka za klopfanje tepiha. :) I tako sam ja oko četiri popodne klopfao i klopfao i klopfao, u nedogled, jer koliko god klopfaš, iz tepiha i dalje izlaze oblaci prašine, tome nema kraja. :) U jednom trenutku s prozora prizemnog stana obližnje zgrade doviknuo mi je ljutiti muškarac i zatražio da konačno više završim s tom nevjerojatnom bukom koju stvaram! Kako mi samo pada na pamet stvarati takvu buku u vrijeme popodnevnog mira! Posramljen, odmah sam stao, sfrkao tepih i otišao pokunjen u svoj stan. :) Tada sam, ondje, na toj livadi, a bile su mi tek 22, po prvi put u životu shvatio, osvijestio, probudio se za istinu, da moja buka klopfanja može nekome smetati! Dakako, od djetinjstva sam osjetljiv za potrebe drugih, međutim za ovu konkretnu činjenicu bio sam potpuno nesvjestan! Do dana današnjeg zahvaljujem tom nepoznatom čovjeku što je na rubu živaca grubo povikao u mom smjeru i probudio me! Takvih okidača-budilnika bilo je puno u mom životu, i nakon svakog od njih više nisam bio isti, bio sam malčice osjetljiviji za dobrobit i potrebe drugoga, malčice svjesniji. Zašto sve to spominjem? Zato što je možda tako sa svima onima koje smatramo zlima, pokvarenima, nasilnicima itd. Svi oni čekaju na svoje vrijeme, na svoje okidače i na svoje sretne prilike koje će ih probuditi. A inače su isti kao i mi, duboko u duši ni bolji ni lošiji. Čini mi se da i ovaj tvoj tekst nekako ide sa zaključkom u tome smjeru.
06.06.2021. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Taj dio afektivnog je nemoguće iskorijeniti. On je dio nas. Kao što luki navodi... :)
06.06.2021. (00:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Ovo si, vjetre, predivno napisao. Prečesto u životu gledamo šta i kako drugi rade otvarajući sebi prostor za neposluh dok snaga duha, volje i želje pulsira između biti i ostati svoj ili utopljen u masi....kad mogu oni, mogu i ja....u apsolutnom si pravu...nije uvijek do vlasti/slasti....do nas je...meni ne treba ni policija, ni vojska, još manje stega...ja sam prema sebi stroža od svega toga zajedno....zaista si se potrudio i dao krasan osvrt:-)
06.06.2021. (06:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
O kraju ne razmišljam...možda ali ne kraju života!!!
06.06.2021. (07:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
odličan osvt o nama... nakon četrdeset godina života i rada u Švicarskoj, sada sam već osam godina povratnik... još uvijek se ne snalazim u našim institucijama... :)
06.06.2021. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Ne znam je li bolji post... ili su bolji komentari... S nevjericom sam shvatio da mi "čitaš misli"... i da ih na papir iznosiš s tebi svojstvenom lakoćom...
Odlično mi je legla i Marianova anegdota - O, da, čovjek, ako je dovoljno otvoren prema samom sebi, itekako pamti i poštuje te sitne prekretnice u svom sustavu vrijednosti koje su mu priuštili i neki potpuni neznanci, laici... A koje su ga u konačnici učinile boljim čovjekom...!
Malo sam sumnjičav prema teoriji o "datostima", o nepromjenjivosti "sebe" i svojih... a time u krajnjoj liniji i kolektivnih gramzljivosti. Baš me zanima hoće li kojekakvi opernaćeni uhljebi i pripuzi, jednom "na onom svijetu", uživati plivajući u svojim, ostvarenim "milijunskim željama i potrebama" (poput praujaka Paška (Paje) Patka - Scrooge McDuck-a)?
06.06.2021. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Bravo
06.06.2021. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Tvoj komentar kod mene: tako je, sreća je u malim stvarima! Sjećaš se one Terezine pjesme: "Sreću čine stvari male, Tvoje igre, Tvoje šale...." Baš je tako! Pusa!
06.06.2021. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
...univerzalno ludilo koje je karakteristično za sve kulture je to da svaka kultura za sebe smatra kako je jedina ispravna... a što se jednakosti tiče, netko je uvijek jednakiji :)
07.06.2021. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BoredAndRazed
Biti idealist u ovom vremenu je borba sama za sebe. Samo što nemam više tu opciju, sad se tek moram izboriti za komad samoće i prostora u ovoj kaljuži, a onda se tek iz nje izdići kao što su i mnogi prije mene. Uvijek je najteže preuzeti odgovornost za vlastite akcije i odluke. To je nekako boljka ovog prostora - kada je slon u sobi, uvijek ga se ignorira, kao da se nikog ništa ne tiče. Ne daj Bože da se zaviri malo u tog slona, da se vidi čega tu sve ima.
07.06.2021. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bellarte
Uvijek ima neki okidač, netko uči na svojim netko na tuđim greškama...
07.06.2021. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Ne Razmišljaj o kraju...nema potrebe...koga ču onda sa guštom čitati??? Tebi puno Hvala!!!
07.06.2021. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Vjetre moj, onako iskreno, ovo je nešto najbolje što sam pročitala na blogu ikad.
Svaka čast na zapisu :)
09.06.2021. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Hvala punooo J.....imam jih stvarno punooo...još dve nisam ni pokazala tu ali i to če biti...uživam kad gledam kako se otvaraju i rastu na novo....novi život!
10.06.2021. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
ni med cvetjem ni pravice...istina je to :(
11.06.2021. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...