Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • EuM

    Ova zanimljiva priča prati društvene mreže/portale već više godina te na nju ljudi ne mogu biti ravnodušni. Čak ima više verzija iste pa se ne zna tko je pravi autor. Mislim da je pravi izbor, komentar je vaš)

    avatar

    06.02.2021. (14:55)    -   -   -   -  

  • teuta

    Zanimljiva usporedba prijatelju.
    Da, tako i je nekako u životu
    odnosno sam život je takav kao putovanje vlakom.
    Bilo bi lijepo da iza sebe ostavimo sjedalo u vlaku čisto i ugodno.
    LP:)))))))))))))

    avatar

    06.02.2021. (15:15)    -   -   -   -  

  • IzgubljenaUGalaksiji:)

    Odlična metafora - vlak. To sam ja jednom u svojim tekstovima opisala baš tako. Super !

    avatar

    06.02.2021. (15:29)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Iskreno, volim pješačiti...put je naizgled duži, al su osjeti probuđeniji, utisci snažniji, uspomene dugotrajnije.... ja sam pješak koji voli utisnut pogled u zalazeće sunce, pješak koji se hoće ugrijat na podnevnoj žegi.... samo naizgled statičar, al ionako se sve vrti....znam da je vlak metafora života, al on mi je prebrza metafora.....slow motion je moj light motiv.....kad gledam u oči, nek to traje......i ko pješak ću jednom zastat...u stazama će ostat otisci mojih bosih stopala, u stablima zagrljaji, u nebu uperen pogled, u srcu žar pješačenja, susreta, uspona i padova..... u nečijim uspomenama, nadam se, osmijeh....

    avatar

    06.02.2021. (15:55)    -   -   -   -  

  • Blue Witch

    još uvijek se vozim vlakom života, a mnoge sam ispratila, nestali su u magli vječnosti i ostali u sjećanju

    avatar

    06.02.2021. (18:08)    -   -   -   -  

  • EuM

    Pročitah gore prekrasne komentare, zahvaljujem, a sada slijedi nagradna pjesma, onako usput, da ne umru proljetni cvjetovi:

    Riječ mi budi

    Tvoje suze bez glasa izdišu
    nebu svome one tako pišu
    tko je svjedok duši koja šuti
    glasom šuti, bolom više ljubi

    Oči tuge pogledom se bude
    ko pospano dijete, mris ruže
    zemlja pusta bez roda umire
    iz utrobe trde voda ne izvire

    Pjesmom jesi suza što miriše
    trn po boli ružom po dobroti
    u tebi je ljepota što drijema
    čaša tuge sva je ispijena..

    Riječ mi budi pjesma koja diše
    Nebo novo nove riječi piše
    svjedok jesi duša koja šuti
    glasom šuti bolom više ljubi

    Ne umiru proljetni cvjetovi
    Nebu svome samo ih pozovi
    iznad buke tišinom te voli
    vječno Srce što razumi boli!

    (Moja pjesma pjesmi na blogu prijateljice karenjnina00, koja je nedavno objavljena na portalu Book.hr)

    avatar

    06.02.2021. (18:29)    -   -   -   -  

  • Vrtlog_

    Dobro, ispada u jednom dijelu kako nas neki napuste a mi želimo k njima... Ima onih koji ostanu uz nas, uvik. A kad ćemo sić iz vlaka, to niko ne zna... Mada kažu da ih ima koji predosjete kad će napustit ovaj vlak. A dok se vozimo, nek uživamo u vožnji! Nek nas vodi Ljubav!

    avatar

    06.02.2021. (19:20)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    danas je izašao naš EHO 40 :)

    avatar

    07.02.2021. (11:43)    -   -   -   -  

  • Violenta

    Moj je vlak sporovozan, ne sliči onim japanskim, blještavim i superbrzim;
    ja sam ona koja se od Rijeke do Zagreba vozi četiri i pol sata...je li to strah od neodržavanih tračnica, je li do vlakovođe, je li zato što staje na svakoj seoskoj stanici...svejedno, polako putujem i ljude upoznajem.
    S nekima kao da se i nisam vozila, a neki, kad siđu, ostave bolno prazna sjedišta, na koja nitko više neće sjesti...hvala ti na ovoj priči! :)

    avatar

    08.02.2021. (12:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...