Ova zanimljiva priča prati društvene mreže/portale već više godina te na nju ljudi ne mogu biti ravnodušni. Čak ima više verzija iste pa se ne zna tko je pravi autor. Mislim da je pravi izbor, komentar je vaš)
06.02.2021. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljiva usporedba prijatelju. Da, tako i je nekako u životu odnosno sam život je takav kao putovanje vlakom. Bilo bi lijepo da iza sebe ostavimo sjedalo u vlaku čisto i ugodno. LP:)))))))))))))
06.02.2021. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iskreno, volim pješačiti...put je naizgled duži, al su osjeti probuđeniji, utisci snažniji, uspomene dugotrajnije.... ja sam pješak koji voli utisnut pogled u zalazeće sunce, pješak koji se hoće ugrijat na podnevnoj žegi.... samo naizgled statičar, al ionako se sve vrti....znam da je vlak metafora života, al on mi je prebrza metafora.....slow motion je moj light motiv.....kad gledam u oči, nek to traje......i ko pješak ću jednom zastat...u stazama će ostat otisci mojih bosih stopala, u stablima zagrljaji, u nebu uperen pogled, u srcu žar pješačenja, susreta, uspona i padova..... u nečijim uspomenama, nadam se, osmijeh....
06.02.2021. (15:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro, ispada u jednom dijelu kako nas neki napuste a mi želimo k njima... Ima onih koji ostanu uz nas, uvik. A kad ćemo sić iz vlaka, to niko ne zna... Mada kažu da ih ima koji predosjete kad će napustit ovaj vlak. A dok se vozimo, nek uživamo u vožnji! Nek nas vodi Ljubav!
06.02.2021. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj je vlak sporovozan, ne sliči onim japanskim, blještavim i superbrzim; ja sam ona koja se od Rijeke do Zagreba vozi četiri i pol sata...je li to strah od neodržavanih tračnica, je li do vlakovođe, je li zato što staje na svakoj seoskoj stanici...svejedno, polako putujem i ljude upoznajem. S nekima kao da se i nisam vozila, a neki, kad siđu, ostave bolno prazna sjedišta, na koja nitko više neće sjesti...hvala ti na ovoj priči! :)
08.02.2021. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Ova zanimljiva priča prati društvene mreže/portale već više godina te na nju ljudi ne mogu biti ravnodušni. Čak ima više verzija iste pa se ne zna tko je pravi autor. Mislim da je pravi izbor, komentar je vaš)
06.02.2021. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Zanimljiva usporedba prijatelju.
Da, tako i je nekako u životu
odnosno sam život je takav kao putovanje vlakom.
Bilo bi lijepo da iza sebe ostavimo sjedalo u vlaku čisto i ugodno.
LP:)))))))))))))
06.02.2021. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Odlična metafora - vlak. To sam ja jednom u svojim tekstovima opisala baš tako. Super !
06.02.2021. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Iskreno, volim pješačiti...put je naizgled duži, al su osjeti probuđeniji, utisci snažniji, uspomene dugotrajnije.... ja sam pješak koji voli utisnut pogled u zalazeće sunce, pješak koji se hoće ugrijat na podnevnoj žegi.... samo naizgled statičar, al ionako se sve vrti....znam da je vlak metafora života, al on mi je prebrza metafora.....slow motion je moj light motiv.....kad gledam u oči, nek to traje......i ko pješak ću jednom zastat...u stazama će ostat otisci mojih bosih stopala, u stablima zagrljaji, u nebu uperen pogled, u srcu žar pješačenja, susreta, uspona i padova..... u nečijim uspomenama, nadam se, osmijeh....
06.02.2021. (15:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Pročitah gore prekrasne komentare, zahvaljujem, a sada slijedi nagradna pjesma, onako usput, da ne umru proljetni cvjetovi:
Riječ mi budi
Tvoje suze bez glasa izdišu
nebu svome one tako pišu
tko je svjedok duši koja šuti
glasom šuti, bolom više ljubi
Oči tuge pogledom se bude
ko pospano dijete, mris ruže
zemlja pusta bez roda umire
iz utrobe trde voda ne izvire
Pjesmom jesi suza što miriše
trn po boli ružom po dobroti
u tebi je ljepota što drijema
čaša tuge sva je ispijena..
Riječ mi budi pjesma koja diše
Nebo novo nove riječi piše
svjedok jesi duša koja šuti
glasom šuti bolom više ljubi
Ne umiru proljetni cvjetovi
Nebu svome samo ih pozovi
iznad buke tišinom te voli
vječno Srce što razumi boli!
(Moja pjesma pjesmi na blogu prijateljice karenjnina00, koja je nedavno objavljena na portalu Book.hr)
06.02.2021. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Dobro, ispada u jednom dijelu kako nas neki napuste a mi želimo k njima... Ima onih koji ostanu uz nas, uvik. A kad ćemo sić iz vlaka, to niko ne zna... Mada kažu da ih ima koji predosjete kad će napustit ovaj vlak. A dok se vozimo, nek uživamo u vožnji! Nek nas vodi Ljubav!
06.02.2021. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
danas je izašao naš EHO 40 :)
07.02.2021. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violenta
Moj je vlak sporovozan, ne sliči onim japanskim, blještavim i superbrzim;
ja sam ona koja se od Rijeke do Zagreba vozi četiri i pol sata...je li to strah od neodržavanih tračnica, je li do vlakovođe, je li zato što staje na svakoj seoskoj stanici...svejedno, polako putujem i ljude upoznajem.
S nekima kao da se i nisam vozila, a neki, kad siđu, ostave bolno prazna sjedišta, na koja nitko više neće sjesti...hvala ti na ovoj priči! :)
08.02.2021. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...