Komentari

lilianke.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Lilianke

    I kako da sad čovjek spava

    avatar

    13.09.2020. (23:46)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Sad piše da je bio 2.1, kako god, zdrmao je mamifu mu neugodnu.

    avatar

    14.09.2020. (07:43)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Službeno, 2.2 R Markuševac. Meni prilično blizu. Ne kužim zašto se neki čude da zgrepčani reagiraju i na slabije potrese. Pa trebali bi doživjeti da im pucaju zidovi, ruše se dimnjaci i krovovi pa se ne bi čudili. Meni su živci već vrlo tanki na takva reagiranja. Hrabro vi svi kojima je život skroz promijenjen.

    avatar

    14.09.2020. (13:28)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @demetra, hvala ti da si ovo napisala. Jučer sam se strašno, iznova do korjena , prepala. Tko nije probao to neprestano iznenadno zaskakanje, brigu kako će dijete ukoliko je samo u kući ili negdje, ne znam što je gore, ako ponovo jako zatrese.....................

    Imala bolesnu epizodu ujutro.
    Slutim da je sve zapravo od živaca.

    Da, hrabro dalje!

    avatar

    14.09.2020. (14:14)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    i sad je prije 2 sata i 50min bio 1.3 Richtera 8km od Zapresica

    avatar

    14.09.2020. (15:28)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @shadow, hvala Bogu nisam osjetila, nadam se da nije bilo prejezivo onima koji jesu :((((

    Ja se stalno bojim da su mali uvertira za veći. :(((

    avatar

    14.09.2020. (15:49)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    ono prije nekoliko godina kod Stona na Pelješcu se treslo prek godinu dana
    Nije da se ne bojim :)
    Onaj Kalinić mi je uteral strah u kosti kad je kukal razočarano da nije gotovo.

    avatar

    14.09.2020. (17:10)    -   -   -   -  

  • geomir

    Mi rečemo - taramut.
    Mora da je gadno biti sudionik u onom od 5,5 ili još gore u onom u Skopju 6,9.

    Već u kolovozu 1963 s jednim Dubrovačkim poduzećem
    odletili smo u Skopje i tamo sam ostao skoro godinu na obnovi nekoliko zgrada.
    Naravno, za to vrime doživio sam bezbroj potresa i po danu i po noći,
    ali nisam bio traumatiziran, jer sam spavao u jednoj drvenoj barakici
    koja je samo poskakivala.
    A znao sam da mnogi Skopjani nisu bili te sriće.
    Ipak, bili su i na neki način sritni, jer je cila Juga
    i cili svit nesebično pomogao izgraditi novo Skopje.

    Đaba da te tješim, ali ipak mislim
    da se nikada ne ponovi potres iste jačine ili veći.

    avatar

    14.09.2020. (17:23)    -   -   -   -  

  • vilimstvor

    drž se Lili!!

    ( ne daj se Ines... drugačijim pokretima i navikama ;) )

    avatar

    14.09.2020. (17:40)    -   -   -   -  

  • jelen

    Od živaca bude svašta, svakakve epizode. Ja sam bio dosta loše pocetkom ovog mjeseca, a pocelo je još u Berlinu, dok sam sjedio na klupi u Arkonaplatzu i pio radler Gösser... shvatio sam ondje i onda da ne mogu potegnuti 6 mjeseci Dojčlanda u komadu, kao što sam mislio, jer cu izgubiti razum. Onda smo otisli iz Berlina pa sam malo kao zaboravio na tu spoznaju, malo sam ju stavio na stranu, ali zato mi se vratila još jača s pocetkom boravka u Essenu i rada tu u susjednom Duisburgu.
    Rekao mi je kolega jedno jutro na putu do gradilista "ti ne trebaš ništa ni reci, ti samo čekaš da odeš odavde." I bio je u pravu. I dosta smo se svađali na poslu tih dana i doma na stanu isto. I ništa nije bilo normalno, dok nisam javio šefovima datum kojega odlazim, onda se sve presložilo i sad mi je lakše raditi i komunicirati s kolegom i ostalima.
    Kad se nalazimo u situaciji da zivimo život koji generalno ne dozivljavamo kao "svoj" nego kao neki prisilni nadomjestak istinskom življenju jedini način za ostati koliko toliko normalan je postavljati si male praktično dohvatljive ciljeve u doglednom vremenu.
    Drž se nece potresi još dugo, to se samo mora malo slegnuti
    :-D

    avatar

    14.09.2020. (18:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sjedokosi;
    Imam, dakle, tu aplikaciju na mobitelju (puno je mojih poznatih i obitelji ima, sad je to praktično) koja ti očita gotovo odmah jačinu potresa, bilo gdje u svijetu.
    I onda kad vidiš koliko PUNO se zapravo stalno negdje trese (jer aplikacija sve javlja odmah, iako je ja otvorim pogledati tek kad se nekaj zaista i zatrese) , možeš uočiti koliko smo uljuljkani u lažnoj sigurnosti, stalno se ttrese posvuda................

    Ja cijelo vrijeme živim u nekom osjećaju da mora biti još jednom jedan jak potres, i da će tek tada sve jenjavati zapravo i stati. Nemam pojma otkud mi to...nadam se da je sasvim krivo i isključivo plod straha.

    avatar

    14.09.2020. (19:58)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @geomir;
    da, za ovaj 5,5 sam vidjela na stranim vijestima da je bio početno 6, a tek se s vremenom spustio na 5,5.
    Naime, trajao je dugo, 30 sekundi, sa kratkim dahom unutar toga,a počeo jako, jako divljački, i onda se mrvicu razblažio. Bilo je različito.
    Svejedno. Jako je neugodno, i ako se prepustiš, možeš točno prizvati u tijelo taj osjećaj žestokog drmanja, i možeš se uvijek iznova bojati da će iz vedra neba početi.

    Ne tješiš me džabe, ZAHVALNA sam na svakoj toploj riječi razumijevanja!

    Pogledat ću link, hvala!

    Moji starci stalno pričaju o tom potresu u Skopju, jer su , navodno nakon njega postrožene mjere gradnje, pa je navodno i naša kuća tako poboljšano zidana....... ima smiješna (ili ne) anegdota, jedna mamina frendica iz Skopja je preživjela kao mlada taj potres. Dosta godina kasnije je bila kod nas u posjeti, u Zg, i ko za vraga nekakav manji potresić je zdrmao, a ona je sirotica bila u tušu. I tako se izbezumila na taj manji potres da je gola golcijata vrišteći istrčala van u dnevni boravak, što je mom starom bilo 'glupo da je tak osjetljiva'. Nije on, očito,. osjetio pravo drmanje i pravi strah......................

    avatar

    14.09.2020. (20:06)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @vilimstvor;
    hvala ti, držat ću se! :))))
    hahaha, flashback total!

    avatar

    14.09.2020. (20:09)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @jelen;
    apsolutno si pogodio u sridu sa ovim:
    'Kad se nalazimo u situaciji da zivimo život koji generalno ne dozivljavamo kao "svoj" nego kao neki prisilni nadomjestak istinskom življenju jedini način za ostati koliko toliko normalan je postavljati si male praktično dohvatljive ciljeve u doglednom vremenu.'

    Apsolutno!! Vrijedi staviti u komentar na naslovnici!!

    Žao mi je, Jelen, nisam znala da je tako teško. Nisam pretpostavljala, a nisam ni sigurna da se dalo iščitati iz onog što si pisao. Jedno je nostalgija za čime, a drugo izrazito odbojna situacija u kojoj najradije ne bi bio, beneficijama unatoč.

    Zaista, tvoje biće je odahnulo kada je dobilo uporište u datumu odlaska. Prerspodjela snaga, i tzv.'pritrujenje' (pritrujiti je glagol kojeg je, mislim, izmislo moj Vedran, koje znači pretvoriti se u štakora i čekati u potaji dok ne kucne trenutak za ponovni život, ili neko drugo spcifično djelovanje kojem treba posebni tajming, posebni uvjeti)

    Dakle, sad si se pritrujio, i čekaš. Još MALO!!!

    Ja živim u osjećaju da prije stvarnog slegnuća treba biti još jedan jaki potres, ili dva, uzastopce....ne znam zašto (napisah to već gore, @Sjedokosom), i žarko želim istovremeno da GRIJEŠIM.

    Ova cijela epizoda je bila jako čudna, čak je i Dijete ničim izazvano reklo 'znaš, vjerojatno je sve zato , jer nisi trebala u to Đakovo. i, osim toga, nije mi se sviđalo da ideš, nije mi to bio dobar osjećaj'.
    Također, kad sam telefonirala da organiziram zamjenu, čim su javili da je sve dogovoreno, ODMAH mi je prestao osjećaj mučnine, i samo sam kao u nesvjest pala u san. Kad sam se probudila, fizički sam bila ko nova, ko nanovosastavljena.
    I jedna od dvije žaruljice u napi, koja nija radila godinama, (nitko se nije trudio to promijeniti, ja sam čak mislila da je jedna ušarafljena unutra, a drugu treba nabaviti) danas je proradila. (okej, kontakt je proradio, nakon tri godina, ali zašto, ...danas..?)

    avatar

    14.09.2020. (20:20)    -   -   -   -  

  • jelen

    Nebrojeno puta sam se uvjerio da se stvari moraju nam jednostavno "ukazati" tj. odluke neke i tome slično. Postoje kalkulacije, postoje racionalizacije, postoji sve to čovječuljku smotuljku tako milo, ali kad se nešto ukaže onda sve drugo pada u vodu. Samo što mislim da nemaju svi ljudi taj "unutarnji glas" kako ga je nazivao H.D. Thoreau, ili ga ne umiju oslušnuti, ili preglasan bude šum kalkulacija i racionalizacija. Takvi ljudi se ljute kad im kažeš da nešto znaš jednostavno jer znaš i upravo činjenica da iza toga znanja ne stoji elaborirana mreža kalkulacija i racionalizacija je najbolja potvrda nepatvorenosti toga znanja.

    avatar

    14.09.2020. (21:14)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @jelen.
    I opet, sve što si napisao stoji.

    Samo ću reći:
    da, neki ne osluškuju unutarnji glas, neki ga racijem negiraju, ali naravno da on postoji u svima nama, naše Više Ja, ..............
    Jasno, ima o onih 'na drugoj strani ljestvice' koji ga osluškuju stalno, ipa i onih koji se usude prepustiti mu čak i kad se racio (trenutačno) ne slaže.
    Svaka čast takvima,

    Svatko čini što može, ovisno o stupnju svjesnosti.
    To je sve.

    avatar

    15.09.2020. (09:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...