Staza je zbilja bajkovita i zato su je tako nazvali. Prošao sam Bijele i Samarske Stijene i dio Rožanskih kukova, a i predio Pakleno u planini Obruč je prava divljina. Šteta što nisi snimala pravim fotoaparatom.
31.05.2020. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šteta što nisi stavila još fotografija, da :) Bili smo prije dvije godine i zbilja je super staza, ali i namuči se čovjek. Treba paziti da se ne nosi previše stvari u ruksaku, to sam ja uradio :D
Hej, svaka čast za Vihoraški put! To je jedna od mojih sljedećih destinacija i planiramo to udariti sve u jednom mahu. Kažu ljudi da je to jedna od najtežih ruta u RH. Veselim se tome :)
A ovo s punjenjem baterija i djetetom koje se probudi, to je upravo to. Ne moram puno dodavati na to. Jedan od razloga zašto idem toliko po šumi i planini! "The creative (playful) adult is the child who survived!"
Lijep pozdrav!
02.06.2020. (08:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Staza je izazovna i teška...kao i život, ali i divna i čarobna...kao i šuma, kao i život.
Tekst sam samo preletio pogledom, koji se zaustavio na gornjoj rečenici... ona mi se sviđa. Dobro je otići u prirodu, maknuti se od grada i gužve, kad god je moguće. Ne treba to sad biti ni planinarenje, ni neke posebne pripreme za nešto. Ja imam sreće što živim izvan grada, okružen s dosta zelenila, pa mi je dovoljno uskočiti u tenisice i uputiti se u nekom smjeru i to je već - to.
02.06.2020. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gledao sam slike na stranici planinarskog društva; za mene i moje godine ipak je to prezahtjevno, ali vjerujem da je nešto posebno... od Velebita mi je ipak u najljepšem sjećanju ostao uspon na Sveto Brdo... planinarenje je traženje i bježanje, ali istodobno i plodno i smireno pronalaženje punine i radosti života... malo što je tako dobro kao planinarenje... pozdrav i svako dobro :)
02.06.2020. (18:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just me
Dok znamo učiti iz pogrešaka ima nade...
Penjanje pa spuštanje....ples života :))
31.05.2020. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Staza je zbilja bajkovita i zato su je tako nazvali. Prošao sam Bijele i Samarske Stijene i dio Rožanskih kukova, a i predio Pakleno u planini Obruč je prava divljina. Šteta što nisi snimala pravim fotoaparatom.
31.05.2020. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Šteta što nisi stavila još fotografija, da :) Bili smo prije dvije godine i zbilja je super staza, ali i namuči se čovjek. Treba paziti da se ne nosi previše stvari u ruksaku, to sam ja uradio :D
Hej, svaka čast za Vihoraški put! To je jedna od mojih sljedećih destinacija i planiramo to udariti sve u jednom mahu. Kažu ljudi da je to jedna od najtežih ruta u RH. Veselim se tome :)
A ovo s punjenjem baterija i djetetom koje se probudi, to je upravo to. Ne moram puno dodavati na to. Jedan od razloga zašto idem toliko po šumi i planini!
"The creative (playful) adult is the child who survived!"
Lijep pozdrav!
02.06.2020. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Staza je izazovna i teška...kao i život, ali i divna i čarobna...kao i šuma, kao i život.
Tekst sam samo preletio pogledom, koji se zaustavio na gornjoj rečenici... ona mi se sviđa. Dobro je otići u prirodu, maknuti se od grada i gužve, kad god je moguće. Ne treba to sad biti ni planinarenje, ni neke posebne pripreme za nešto. Ja imam sreće što živim izvan grada, okružen s dosta zelenila, pa mi je dovoljno uskočiti u tenisice i uputiti se u nekom smjeru i to je već - to.
02.06.2020. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
gledao sam slike na stranici planinarskog društva; za mene i moje godine ipak je to prezahtjevno, ali vjerujem da je nešto posebno... od Velebita mi je ipak u najljepšem sjećanju ostao uspon na Sveto Brdo... planinarenje je traženje i bježanje, ali istodobno i plodno i smireno pronalaženje punine i radosti života... malo što je tako dobro kao planinarenje... pozdrav i svako dobro :)
02.06.2020. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U prolazu
Baš ste se nahodali, 9 sati, bravo. Kako kažeš, u šumi, prirodi stvarno možemo pronaći pravog sebe.
12.06.2020. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...