moćna je tvoja metafora... amfibija... da, kada se gibamo kroz vodu zaglušujemo ubitačnu tišinu... to osjećam već godinu dana... u istoj zgradi smo živjeli, u dva stana, s mojom mamom... umrla je pred godinu dana... stan je bio iznajmljen o vlasnik ga još nije iznajmio... kada prolazim pokraj vrata koja se više ne otvaraju priinja mi se da čujem njen smije i njen glas... oito se onda gibam kroz ocean uspomena... oprosti na dugom komentaru, ali danas je dan njene smrti... osjetih tvoju pjesmu kao melem duši... :)
08.05.2020. (17:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kao spretna amfibija pokušavamo proklizati kroz mutno zamršeno tkivo spoznaje o naglom nepostojanju. to se ne događa, ne možemo, ne smijemo, ma bojimo se razorne pomisli da je nešto od nas oštro odrezano. pa kao nepostojeću nogu postavljamo samog sebe kroz prolazni dio prostora. migoljimo tamo gdje nas neće ništa zarobiti. nikakva pomisao o zapreci o koju su tako užasno, nepravedno, sudbonosno i neuspješno prošli oni. prošli tako da su se rasplinuli i nestali. kako je teška pomisao o potpunom nestajanju. ma ni blizu. ne smijemo se ni prisjetiti. oni su s one druge strane. zato se pretvaramo u glatku, sklisku amfibiju, teško je samo tako promijeniti dišne putove, no nije važno. glavno da prođenmo pokraj vrata što prije, što brže. da osjetila ne zamijete ništa osim tupog straha i nejasnog nemira...
08.05.2020. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo pritisni do daske papučicu gasa dok budeš prolazio pored vrata koja se otvaraju ni u što. Od vraćanja u neku točku u negdašnjem vremenu koristi nema, sve i kad bi mogli, samo ćeš za svaki korak unatrag biti korak bliži sucima. A spasa od vremena nema.
08.05.2020. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi smo prolazni. Zato,dok smo ovdje trebali bi postojati.....u teoriji zvuči odlično...a u praksi....trebalo bi odlučno. Ali ja stara nisam adekvatna za ta savjetovanja,ali nova ja, možda bi i mogla koju pametniju:)
08.05.2020. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
da, to je ona suha prolaznost koja se useli u prazninu gdje se nekad slavio život ili je život plakao zajedno sa neisplakanim suzama
08.05.2020. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
budem susjed bez oholosti kojeg čeka isto.
sumoran si: zašto te čeka isto, ili, bolje rečeno, svi nekad napuštamo prostore što znači, da nam svima slijedi isto......
08.05.2020. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
moćna je tvoja metafora... amfibija... da, kada se gibamo kroz vodu zaglušujemo ubitačnu tišinu... to osjećam već godinu dana... u istoj zgradi smo živjeli, u dva stana, s mojom mamom... umrla je pred godinu dana... stan je bio iznajmljen o vlasnik ga još nije iznajmio... kada prolazim pokraj vrata koja se više ne otvaraju priinja mi se da čujem njen smije i njen glas... oito se onda gibam kroz ocean uspomena...
oprosti na dugom komentaru, ali danas je dan njene smrti... osjetih tvoju pjesmu kao melem duši... :)
08.05.2020. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ploviš u misilima o konačnosti
08.05.2020. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
kao spretna amfibija pokušavamo proklizati kroz mutno zamršeno tkivo spoznaje o naglom nepostojanju. to se ne događa, ne možemo, ne smijemo, ma bojimo se razorne pomisli da je nešto od nas oštro odrezano. pa kao nepostojeću nogu postavljamo samog sebe kroz prolazni dio prostora. migoljimo tamo gdje nas neće ništa zarobiti. nikakva pomisao o zapreci o koju su tako užasno, nepravedno, sudbonosno i neuspješno prošli oni. prošli tako da su se rasplinuli i nestali.
kako je teška pomisao o potpunom nestajanju. ma ni blizu. ne smijemo se ni prisjetiti. oni su s one druge strane. zato se pretvaramo u glatku, sklisku amfibiju, teško je samo tako promijeniti dišne putove, no nije važno. glavno da prođenmo pokraj vrata što prije, što brže. da osjetila ne zamijete ništa osim tupog straha i nejasnog nemira...
08.05.2020. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violenta
Samo pritisni do daske papučicu gasa dok budeš prolazio pored vrata koja se otvaraju ni u što.
Od vraćanja u neku točku u negdašnjem vremenu koristi nema, sve i kad bi mogli, samo ćeš za svaki korak unatrag biti korak bliži sucima.
A spasa od vremena nema.
08.05.2020. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeka
Svi smo prolazni. Zato,dok smo ovdje trebali bi postojati.....u teoriji zvuči odlično...a u praksi....trebalo bi odlučno. Ali ja stara nisam adekvatna za ta savjetovanja,ali nova ja, možda bi i mogla koju pametniju:)
08.05.2020. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Amfibija kao metafora na mjestu.
08.05.2020. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...