Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • shadow-of-soul

    da, to je ona suha prolaznost koja se useli u prazninu gdje se nekad slavio život ili je život plakao zajedno sa neisplakanim suzama

    avatar

    08.05.2020. (16:55)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    budem susjed bez oholosti kojeg čeka isto.

    sumoran si: zašto te čeka isto, ili, bolje rečeno, svi nekad napuštamo prostore što znači, da nam svima slijedi isto......

    avatar

    08.05.2020. (17:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    moćna je tvoja metafora... amfibija... da, kada se gibamo kroz vodu zaglušujemo ubitačnu tišinu... to osjećam već godinu dana... u istoj zgradi smo živjeli, u dva stana, s mojom mamom... umrla je pred godinu dana... stan je bio iznajmljen o vlasnik ga još nije iznajmio... kada prolazim pokraj vrata koja se više ne otvaraju priinja mi se da čujem njen smije i njen glas... oito se onda gibam kroz ocean uspomena...
    oprosti na dugom komentaru, ali danas je dan njene smrti... osjetih tvoju pjesmu kao melem duši... :)

    avatar

    08.05.2020. (17:24)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ploviš u misilima o konačnosti

    avatar

    08.05.2020. (18:32)    -   -   -   -  

  • stara teta

    kao spretna amfibija pokušavamo proklizati kroz mutno zamršeno tkivo spoznaje o naglom nepostojanju. to se ne događa, ne možemo, ne smijemo, ma bojimo se razorne pomisli da je nešto od nas oštro odrezano. pa kao nepostojeću nogu postavljamo samog sebe kroz prolazni dio prostora. migoljimo tamo gdje nas neće ništa zarobiti. nikakva pomisao o zapreci o koju su tako užasno, nepravedno, sudbonosno i neuspješno prošli oni. prošli tako da su se rasplinuli i nestali.
    kako je teška pomisao o potpunom nestajanju. ma ni blizu. ne smijemo se ni prisjetiti. oni su s one druge strane. zato se pretvaramo u glatku, sklisku amfibiju, teško je samo tako promijeniti dišne putove, no nije važno. glavno da prođenmo pokraj vrata što prije, što brže. da osjetila ne zamijete ništa osim tupog straha i nejasnog nemira...

    avatar

    08.05.2020. (19:36)    -   -   -   -  

  • Violenta

    Samo pritisni do daske papučicu gasa dok budeš prolazio pored vrata koja se otvaraju ni u što.
    Od vraćanja u neku točku u negdašnjem vremenu koristi nema, sve i kad bi mogli, samo ćeš za svaki korak unatrag biti korak bliži sucima.
    A spasa od vremena nema.

    avatar

    08.05.2020. (21:25)    -   -   -   -  

  • jeka

    Svi smo prolazni. Zato,dok smo ovdje trebali bi postojati.....u teoriji zvuči odlično...a u praksi....trebalo bi odlučno. Ali ja stara nisam adekvatna za ta savjetovanja,ali nova ja, možda bi i mogla koju pametniju:)

    avatar

    08.05.2020. (22:43)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Amfibija kao metafora na mjestu.

    avatar

    08.05.2020. (23:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...