Samo Božji sud je ispravan, a ljudi kao pojedinci nemaju pravo jedan drugom suditi, jedni druge kažnjavati. Države izmišljaju svoje političke zakone po kojima sude da bi zaštitile svoje interese. Takvi zakoni često ne izlaze iz duha ljubavi i pravednosti, sami sebi su svrha, pa i kada su po pravu, često se zna čuti i doživjeti da nisu pravedni, upravo radi udaljenosti od Božjeg zakona Istine i Ljubavi. Radi toga doživljavamo da ljudska pravda i pravednost često ne idu "istim putem".
04.02.2020. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, jedino Bog može biti sudac, ljudi ne ... iako postoje i ljudski zakoni koji drže svijet na nekakvom okupu reda i mira, Božji zakoni su iznad ljudskih
oprostiti nekome? prije bih rekla: lakše je oprostiti, ali zaboraviti je teško
04.02.2020. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zna se da mi ljudi griješimo, to je činjenica. Eeee sad, kako bi to ispalo da nema oprosta??? Svi bi zaratili, mrzili se...život bi postao pravi kaos. Oprost stvarno mora biti iskren inače sve gubi svoj smisao.
LP dragi prijatelju:))))))))))
04.02.2020. (12:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Jedna od najsvjetlijih u povijesti svijeta je ona koju danas slavimo: sveta Veronika, hrabra žena koja je Isusu u najtežim trenucima života kada su ga se svi odrekli hrabro pružila rubac da obriše svoje popljuvano i izranjeno lice. Time je Gospodin dobio na svom preteškom križnom putu osim fizičke i duhovnu utjehu čina ljubavi iz ruku mlade Izraelke."
Praštati zato što je to aktivni izraz razumijevanja da smo svi jedno. Također, to je aktivno prihvaćanje realiteta, a ako nam se takav ne sviđa, aktivno kreirajmo realitet drugačijeg naboja. Ne mijenjajmo staro, ne ostajmo u nepovoljnoj vibraciju; stvorimo novu, višu, povoljniju.
04.02.2020. (13:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.2020. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@EuM, prekrasna teme. A koja nije kad je u pitanju Evanđelje ?!. Reći ću jedan izričaj kojeg sam pročitao još u ranom dijetinstvu : " Dobro se dobrim vraća, a zlo pravednoću ." Bila je to neka bajka za dijecu. Ali, meni se je to utisnulo u glavu kao nešto nadasve lijepo i korisno, i ostalo do današnjih dana, prije nego sam uopće bilo što naučio o oprostu. Nažalost, dugo mi je trebalo da pojmim : Što je to oprost ? Koliko mi je on važan ? Trebao sam se najprije razboliti, da bi tek to shvatio. Danas oprost riješavam automatski. Svi koji me uvrijede na prvi momenat, opraštam gotovo automatski, najkasnije do odlaska na spavanje. Oprostio sam i svojim najljučim neprijateljima. Bilo ih je 2-3. Nekima u duhu, a nekima u direktnom susretu " oči u oči ". Bili su presretni.
Što se tiče oprosta i zaborava : Ni tu nepostoji problem. Mješati oprost i zaborav u jedno nije korektno, kao kruške i jabuke. Oprost je ispravan ako postoji kajanje - posebno stanje duha. U tom slučaju pamćenje zla ne čini smetnju oprostu. Osobe koje opraštaju sklone su zaboravu. Kažu da je najteže oprostiti sebi. Vjerojatno " da ". Ja sa tim nemam problem. Lp.
@modrinaneba, kada budeš shvatila da je oprost prije svaka namjenjen tebi na korist, promjenit ćeš mišljenje. Ovako delaš protiv sebe, a to ti vjerojatno nije jedina contra-radnja.
04.02.2020. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Boris, Mislim da si ovim komentarom odgovorio na post i svima ovdje nazočnima, a posebno zahvaljujem na ovim riječima iz mudre dječje bajke " Dobro se dobrim vraća, a zlo pravednošću ." gdje je sažeto sve o oprostu iako se oprost ne spominje ali podrazumijeva da sve završava Božjom pravednošću. Lp
05.02.2020. (11:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lilianke, zanimljivo tumačenje po realitetu stvarnosti, rekao bi i ekonomičnosti svestranog uvažavanja u zajedničkom bitku. Razumijevanje je preduvjet svakom korisnom djelovanju, ali kod praštanja djelovanje mora imati i dozu ljubavi prema bližnjemu kada zanemarujemo praktičnu korisnu a ističemo ljudsku duhovnu dimenziju. Ravnoteža koju stvaramo i na koju smo upućeni, najpotrebnija je vibracija za duševno zdravlje i zdrav život!
05.02.2020. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@moj-tajni-svijet Hvala ti da si se osvrnula na svetost Sv. Veronike Jeruzalemske. Ona nas poziva na razumijevanje i pomoć u patnji drugima. A, posebno da i sami svojim (ne)djelima na nanosimo patnju Gospodinu koji ih po svojoj ljubavi (žrtve i križu) i dalje preuzima na sebe, želeći nam pomoći na našem ljudskom hodu prema Nebu.
05.02.2020. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@EuM, dodat ću još nešto : Ako činiš dobro nekomu radi toga da će i on tebi uzvratiti, onda debelo griješiš jer je to nemoralno. Dobro se čini radi samoga dobra koje je u Bogu, a ne u nama. O tome se ne razmišlja, iako to u podsvijesti " čući " u nama. Kada doživiš neko razočarenje u osobi kojoj si nešto pomogao, mizerno je prigovarati i pozivati se na protučinidbu. Međutim, naravno da međuodnosi se time mijenjaju u smislu pravednosti.
Osoba koja čini dobro u skladu sa svojim mogućnostima uvijek više dobiva nego što daje, bez obzira je li ta druga osoba bilo što uzvratila. Pri tome je bitno da nepostoji srđba ili ljutnja na neuzvraćenu dobrotu. U protivno gubi se svaki smisao dobrote - u smislu " dobrih dijela ".
05.02.2020. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s Borisom tj. da je najteže oprostiti sebi...
05.02.2020. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Evo primjera kako sam danas prije spavanja morao oprostitii sebi :
Imam dva ljubimca, Žuću i Srećka, dvije mačke. Sad je vrijeme parenja. Ludnica oko kuće. Najmanje u igri je uvijek 4 - 6 mačora. Tu je i moj Srečko koji mora kliziti i na tuđ teren zbog međusobng suparništva. Svi su totalno "slijepi " kod parenja. Ja poduzimam neke mjere, ali sve je nemoguće. Onda svremena na vrijeme zatvorim moje mace ili samo nju u prizemne prostorije. I onda nadzirem ( prehrana, gađenje i dr ). I onda ustanovi da ti mački šmugnu unutra, valjda iz leđa mene. I onda,valjda mi pukne "film", zabravim jednoga, dobro ga izmlatim. Bio sam oprezan, tukao sam ga debelim alkatenom po svuda, bio je siromah uklješen i svašta da ne govorim. Naravno da sam se izmorio "poludio". Znao sam samo jedno - nesmijem ga ubiti- hvala Bogu. Poslije toga, bilo mi je toliko žao, da sam morao otići u krevet i pustiti suze da žena to ne vidi. Što će žena reći na na suze Tzv. "muškarca" ? !. Molio sam Gospodina za oprost ! Pitao sam sebe, gdje je ono moje, "Gospode, prosvijetli mi pamet " !. Tako sam onda mirno zaspao i prospavao nekoliko sati. Upravo prije nekog vremena, ustao...pišem. I sada idem neko dalje...donekle očišćen od samog sebe..svog ludila...
05.02.2020. (19:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragi Eum čitam te redovito , to pod prvo, samo eto, do ovog tvog posta nisam imala baš neku inspiraciju za kvalitetan komentar, a kvalitetno komentirati ,osobno mi je jako bitno, nisam tzv "površinski " tip,ono preleti post pa ostavi neš , tek tako. Ovim svojim postom si mi dao razmišljati i to duboko i sad razmišljam naglas ovako; Znam, da razdaljina između “riješenosti oprostiti“ i pravog osijećaja duhovnog mira može biti beskrajno daleka… znam. Praštanje – je neprohodna džungla, za svakog od nas ko želi pravdu. Sama misao o tome da će netko otići nekažnjen, poslije svega što je učinio, nanosi bol. Praštanje izgleda kao izdaja sebe. Ne želim se predati u borbi za pravdu. Ljutnja gori u meni, i truje osobnim otrovom. Znam to, ali i dalje ne mogu otpustiti situaciju. Ljutnja postaje dio mene – kao srce, mozak ili pluća. Znam taj osijećaj. Meni je poznat taj osijećaj, kada bijes u krvi udara u ritmu bila. Ali, ono što sam zapamtila o ljutnji: to je instrumentalna emocija. Ljutim se , zato što želim pravdu. Zato što mislim da ću imati korist od toga. Zato što smatram: što me više ljuti, time mogu učiniti više promjena. Ljutnja ne razumije da je prošlost već završena i šteta je već počinjena. Ona kaže da će osveta sve ispraviti. Biti ljut – to je kao stalno čeprkati po rani koja krvari, smatrajući da će tako ožiljci biti izbrisani. Kao da će on/ona,oni , koji su me duboko povrijedili , jednog dana doći i napraviti šav takvom nevjerojatnom preciznošću, da od rane neće ostati niti traga. Istina o ljutnji je takva: to je odbijanje liječenja. Plašim se, strašno mi je , jer, kad rana zaraste, morati ću živjeti u novoj, nepoznatoj mi koži. A ja želim vratiti staru. I moja ljutnja mi šapuće da je najbolje ne zaustavljati krvarenje. Kada u meni sve kuha, praštanje izgleda nemoguće. Želim oprostiti jer moj um shvaća da je to zdrav izbor. Želim mir, spokoj, koji nudi oproštaj. Želim da se oslobodim. Želim da “vulkan” u mozgu prestane, ali ništa sa sobom ne mogu uraditi. Zato što mi glavnu stvar o praštanju nitko nikad nije rekao: ono ništa neće ispraviti. Ono nije gumica koja će izbrisati sve što mi se dogodilo. Ono neće ukinuti bol sa kojim živim, neće mi pružiti trenutno smirenje. Traženje unutarnjeg mira,znam – to je dug i težak put. Praštanje je samo ono što će mi omogućiti da izbjegnem „dehidraciju“ na tom putu. Praštanje je odustajanje od nade.. To je shvaćanje da je sve gotovo, prašina se slegla i ništa se ne može vratiti prvobitnom obliku. To je priznanje toga da se nikakvom čiri -bu.čiriba- ba čarolijom ne može popraviti šteta. Da, oluja je bila nepravedna, ali ipak, moram živjeti u porušenom domu. I nikakva ljutnja ga neće dići iz ruševina. Moram to uraditi sama. Praštanje je preuzimanje osobne odgovornosti – ne za uništenje, već za obnavljanje. Ovo je odluka o tome kako povratiti svoj mir. Praštanje ne znači da moram biti prijatelj sa onima koji su nanijeli bol, jednostavno, razumijem da su oni ostavili trag, i sada ću živjeti sa takvim ožiljkom. Prestajem čekati one koji su me slomili, da bi on vratio sve „kako je bilo“. Počinjem liječiti rane, neovisno od toga hoće li ožiljci ostati. Nastavljam živjeti dalje sa svojim ožiljcima. Praštanje nije trijumf nepravde. Riječ je o stvaranju osobne pravednosti, osobne snage i sudbine. Bit je u tome da se ponovo stane na svoje noge, i odluči ne biti nesretnim zbog prošlosti. Praštanje je razumijevanje toga da moji ožiljci neće određivati moju budućnost. Praštanje ne znači da se predajem. Ono znači da sam spremna sakupiti snagu i krenuti dalje.
tp. od sve duše i srca
p.s. od sve duše i srca želim da ti nalazi budu ok,duboko vjerujem i da će biti.
05.02.2020. (22:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Eum, idemo se još malo opustiti na ovu temu "oprost". Uzet ću opet moj slučaj s mačkama, što je dječja igra u odnosu što se događa u međuljskim odnosima. Ovo što se je meni dogodilo, jako mi je žao jer sam o tome sasvim drugačije prosuđivao. Bojao sam se da bi mi se to moglo dogotiti, znao sam za neke moje ranije slabosti, pa se to ipak dogodilo, da se iskalim na nedužnoj životinji. Tog trena sam pao ispod nivoa jedne životinje, i to mi je krivo. Tu ranu morao sam odmah liječiti jer mi stvara bol na dušu. I tu je problem, prividno banalan, a nije banalan.
Kada je riječ o našim međuljudskim odnosima, od samog početka, svaki čovjek biva povređen, sukcesivno i kontinuirano. Nema toga čovjeka koji nije izvrijeđan na bilo koji način. Čak, ako je netko živio u " staklenom zvonu ", ni to ne može biti dobro, jer kad tad mora izađi iz staklenog zvona i suočiti se sa realitetom stvarnosti, bez obzira kroz koju prizmu to promatrali, subjektivno ili objektivno. Povreda naše osobnosti je normalna društvena pojava, samo je pitanje našeg odgoja i obrazovanja, što mi o tome mislimo, i kako reagiramo. Sto se tiče mene, dakle, ja sam živio na pogrešan način, vjerojatno sticajem takvih okolnosti. Do svega ovoga što sada znam, a očito neznam mnogo, došao sam vlastitim trudom i zalaganje uz Božju pomoć, posebno naglašavam - kroz iskustvo Živoga Boga.
06.02.2020. (00:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Eum, ova tema je toliko opširna i važna, da kad napraviš jedan komentar, kasnije odmah vidiš da nešto fali, da moraš nadodati, ako hoćeš apsolvirati, koliko-toliko, temu. Koliko vidim, svi ovdje padamo na ispitu. O čemu se radi ? U čemu je problem ?
Po mom skromnom mišljenju, sva naša ponašanja, bilo kog oblika, su naučena ponašanja, koja se uče iz života okruženja u kojem se odgajaš i prebivaš. Radi se o navikama uvjetovanim životnom praksom koje je kasnije jako teško mijenjati. Mi kasnije uviđamo svoje greške, pokušavamo se mijenjati, ali to ne ide, ili ide vrlo teško ili sporo. Budući da se najčešće radi o griješnim navikama, mi se konstantno otuđejemo od sebe, od drugih, tj od naših temeljnih korjena ( identiteta ) odnosno od Boga. I tu, gdje se nalazi korjen problema, tu se krije i ključ rješenja. Povratak Bogu je istinska naša čežnja da se želimo mijenjati na bolje - to se po meni može nazvati "istinska socijalizacija ". Naša suvremena društva su u biti asocijalna jer to niti zaslužujemo, nažalost.
Što god više analiziram Kristovo učenje, pa i ono koje doskora nisam mogao razumjeti ( u čemu si mi znatno pomogao ) izričaj : Blagoslovljeni siromašni duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Mislim da sada znam što je Krist time rekao ( upozorio ). Na pamet mi sada dolazi jedna riječ iz naroda, a to je " biti p r o s t o d u š a n ". Što to znači ? Promislimo malo ! Ima li još danas prostodušnih ljudi ?" Danas bi rekli za te ljude da su budale. A to su ljudi koji zbog svoje prostodušnosti ( siromašni duhom ) automatski oslanjaju se na Gospodina, pripadaju Njemu, bio siromah ili bogataš. Dakle, takvi će biti prvi u Kraljevstvu Nebeskom.
Naravno, da zbog svega toga ljudi imaju problema s "0prostom ". Oni ne priznaju Božju suverenost, nemaju nikoga iznad sebe, nemaju istinskog Učitelja, koji ti je prije svega Prijatelj, a onda i Gospodar, i Menađer, i Šef i Spasitelj, etc. I onda sve gledaš crno u životu, a kakvu korist imaš od toga, kad si već izgubio život dok si živ, umjesto da ga uljepšaš u svakom svom trenutko, a to možeš učiniti samo TI. Po mojoj jednostavnoj logici : Nemam pravo na vlastiti život jer ga nisam sam sebi niti stvorio. Život mi je darovan, pa prema tome, poštivajmo to, prema Darovatelju. To je moralno i kulturološko pitanje. Ako nemam tu kulturu, što onda očekujem od toga. ???
06.02.2020. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo da te od srca pozdravim dragi prijatelju i poželim ugodan ovaj dan...LP:)))))))))
06.02.2020. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Ljudi moji, svatite, nemate "apsolutnu slobodu" ako postoji "NETKO " iznad vas. To nam se protura kao laž u takozvanim demokratskim društvima. koja su odreda ateistička i nedemokratska. Religije su samo ideloški koncepti koje politika zloupotrebljava. Tutori vam se da ste "slobodni ". Slobodni ste samo onoliko malo koliko vam je potrebno da zaista butete slobodni, to jest da se približite Bogu. Sve ono drugo što je iber te slobode ,kontraproduktivno je za vas, vezano za hedonizam bilo koje vrste. Ljubav je po mom mišljenju jedan apstraktan pojam. Ljubav ne poznaje pojam grijeha. Budući da smo svi od reda na bilo koji način zakuženi grijehom, prava ljubav ne može postojati. Postoje samo međuljudski i društveni odnosi, koji mogu biti manje ili više harmonični ili destruktivni, nebitno. Kada čovjek zaista oprašta, bilo kome i bilo što, to je Božanski čin, koji nadilazi samu ljubav, a taj čin možemo nazvati samom MILOSTI BOŽJOM. Isus je Božji Projekt same M I L O S T !. Isus = Milost.
06.02.2020. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Boris, Hvala ti na nadahnutim komentarima vezanim temu oprosta i stanje oprosta koje jeste put prema ljubavi, put osiguran po milosti Božjoj svima onima koji iskreno praštaju. Drago mi je da si došao do riječi/pojma prostodušan, što je ujedno odgovor na pitanje - što znači biti siromašan u duhu/duhom, čime si me podsjetio na jedno znakovitu priču koja istinu potvrđuje: (pripovijed) - Pastor se razbolio prije puta i pozvao svoju dvogodišnji kći: „Julie, dođi se moliti za mene. Umirem!“ Ovo zadnje sam dodao radi efekta znajući dobro da moja dvogodišnja kći još ne razumije značenje smrtnosti. Brzo me poslušala. Trebao sam propovijedati na nizu evangelizacijskih sastanaka u istočnome dijelu Šri Lanke, ali sam se razbolio. Ležao sam na istrošenom kauču i pokušavao spavati između napada slabosti, a Julie je, blaženo nesvjesna svega, utrčala u prostoriju. Brzo me poslušala. Često bi se nakon službe s drugom djecom igrala crkve. Uz ostale liturgijske dužnosti, to je uključivalo i izbacivanje demona i polaganje ruku na bolesne. Tko kaže da se djeca dosađuju u „velikoj crkvi“? Ona upijaju više nego što smo svjesni. Zato je Julie poznavala proceduru i položila je ruke na moj trbuh. „Kako je osjetljiva na Duha“, pomislio sam, „točno zna gdje se virus nalazi.“ Ali njezina me molitva iznenadila. „Isuse“..., dobar početak, počela je uspostavljanjem autoriteta po najmoćnijem imenu u svemiru. „Isuse, blagoslovi moga tatu!“ Nakon ove molitve od jedne rečenice otišla je za svojim poslom krajnje uvjerena u Božju silu. Začudo, odmah sam zaspao. Probudio sam se savršeno zdrav, čak sam bio u stanju otići na sastanak koji je završio osnivanjem još jedne crkve. Dake prijatelju/i, samo iskrena molitva prostodušne osobe koja kao dijete nepokolebljivo vjeruje u Božju moć i njegovu prisutnost u našem životu, može činiti čuda! Lp
06.02.2020. (23:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@isabel, Draga prijateljice, znam da se javiš onda kada emocije ponese inspiracija a ova pokrene tvoje riječi koje oblikuju komentar bez zadrške, kada nastaje slika onoga što si rekla ili htjela reći, bez konačnog zaključka, otvorena lijepa a neuokvirena, pa neka svako odabere okvir onakav kako to želi u svoj njegovoj ljepoti... Na želim se ponavljati, ali znam da nije lako proći trnjem do onog konačnog razumijevanja kada se razum predaje u ruke dobrote a ova nadilazi svaki loš čin brata, susjeda, čovjeka - koji vapi za oprostom. Grešni čin kojim smo povrijeđeni, zakinuti, poniženi, djelo je grešnog čovjeka, koji se i sam po svojoj savjesti u srcu kaje, svjestan tako da je nesavršeno ljudsko biće kao i svi drugi koji griješeći uče. Pored onoga što je rečeo o oprostu na putu mira i ljubavi, jeste i čin učenja i spoznaje na puru dobrote. Osobno lako praštam i zaboravljam ono što opraštam, ali sam duboko uvjeren da mi druga strana više ikada neće nanijeti bol. Putevi nam se razilaze, ožiljci blijede, vrijeme zbraja, zapisuje i zaboravlja... mir Božji postaje molitva! U molitvi rastemo i ostajemo u Ljubavi njegovoj. Imamo dosta posla brinuti se o svom tijelu, to je na nama, a oprostom duh svoj i dušu prepuštamo dobroti i milosti Božjoj da ju čiste i odgajaju za sebe, jer Njemu posve i pripadaju... Kada bi svi ljudi svakodnevno praštali ne bi bilo sukoba ni ratova, već tada živjeli bi u Eri mira na zemlji. No, to je druga tema, koja će biti realizirana po drugom Kristovom dolasku.
07.02.2020. (00:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Eum, po mom mišljenju sve si dobro izbalasirao, pa i ono, što je posebno važno, da se radi o kontinuiranom u č e nj u ! Ja na to također upozoravam da svaki korisnik sve što čuje i čita ( tuđe sadržaje, misli ), mora provući kroz vlastitu glavu i donjeti svoj stav o tome da bi došao do vlastitog uvjerenja temeljenog na vlastitom iskustvu, ali pri tome mora biti iskren prema samom sebi.
I onda, ni tu nije kraj : Ako se istina ne rastoči u glavom duševnom organu , S R C U, ništa od toga. A ta transformacija je u Božjim Rukama. Bog na temelju tvog istinskog duhovnog stanja određuje da li će biti " prolivena " milost ili ne. Radi se o kajanju ( " okajano srce " ), koje podrazumjeva naplatu za počinjenu štetu. Priznali ili ne " kajanje" je jedna vrsta boli. Zato ljudi i izbjegavaju svijesno kajanje, jer to smatraju nekom vrstom poniženja, a nisu svijesni da se radi o " oholosti ", jednom od najvećih ljudskih grijevova. Upravo na ovom terenu na ispitu padaju i sami svećenici i raznorazni prosvjetitelji, koji nauče napamet što trebaju govoriti puku, a sami se ne pridržavaju istoga.
07.02.2020. (01:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@ EuM, e ovo sam zaboravio. Onaj crni mačor, što sam ga dobro izmlatio, danas tj. jučer, bio je ponovo u švaleranciji kod moje Žuće, i to vrlo aktivan. Srce mi je bilo na mjestu.
07.02.2020. (01:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Boris, Eto ga, nek živi ljubav. Pa i to sa mačorima neko je sve osmislio i dao im cijelu velječu! Od nebeskog nema moćnijeg dizajna, a mi smo njegovi mali umjetnici - imitatori! A na drugoj pak strani su oholice i mali bogići koji traže i imaju svoje podanike na zemlji, laka im zemlja... Nije lako zaslužiti vječnost prijatelju, zato neka praštanja do boli i neka kajanja do suza, jer, samo izliječena djeca mogu liječiti i uz Božju pomoć brda premještati... Slijedi drugi post, Lp
07.02.2020. (01:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Samo Božji sud je ispravan, a ljudi kao pojedinci nemaju pravo jedan drugom suditi, jedni
druge kažnjavati. Države izmišljaju svoje političke zakone po kojima sude da bi zaštitile svoje
interese. Takvi zakoni često ne izlaze iz duha ljubavi i pravednosti, sami sebi su svrha, pa i
kada su po pravu, često se zna čuti i doživjeti da nisu pravedni, upravo radi udaljenosti od
Božjeg zakona Istine i Ljubavi. Radi toga doživljavamo da ljudska pravda i pravednost
često ne idu "istim putem".
04.02.2020. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
da, jedino Bog može biti sudac, ljudi ne ... iako postoje i ljudski zakoni koji drže svijet na nekakvom okupu reda i mira, Božji zakoni su iznad ljudskih
oprostiti nekome? prije bih rekla: lakše je oprostiti, ali zaboraviti je teško
04.02.2020. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Zna se da mi ljudi griješimo, to je činjenica. Eeee sad, kako bi to ispalo da nema oprosta??? Svi bi zaratili, mrzili se...život bi postao pravi kaos.
Oprost stvarno mora biti iskren inače sve gubi svoj smisao.
LP dragi prijatelju:))))))))))
04.02.2020. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj-tajni-svijet
danas je Sv. Veronika Jeruzalemska:
"Jedna od najsvjetlijih u povijesti svijeta je ona koju danas slavimo: sveta Veronika, hrabra žena koja je Isusu u najtežim trenucima života kada su ga se svi odrekli hrabro pružila rubac da obriše svoje popljuvano i izranjeno lice.
Time je Gospodin dobio na svom preteškom križnom putu osim fizičke i duhovnu utjehu čina ljubavi iz ruku mlade Izraelke."
izvor: https://kamenjar.com/sveta-veronika-jeruzalemska-prica-o-hrabroj-zeni-sa-g olgote/
04.02.2020. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Praštati zato što je to aktivni izraz razumijevanja da smo svi jedno. Također, to je aktivno prihvaćanje realiteta, a ako nam se takav ne sviđa, aktivno kreirajmo realitet drugačijeg naboja.
Ne mijenjajmo staro, ne ostajmo u nepovoljnoj vibraciju; stvorimo novu, višu, povoljniju.
04.02.2020. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Praštam ali NE svima...neka mi Bog Oprosti!!!
04.02.2020. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@EuM, prekrasna teme. A koja nije kad je u pitanju Evanđelje ?!. Reći ću jedan izričaj kojeg sam pročitao još u ranom dijetinstvu : " Dobro se dobrim vraća, a zlo pravednoću ." Bila je to neka bajka za dijecu. Ali, meni se je to utisnulo u glavu kao nešto nadasve lijepo i korisno, i ostalo do današnjih dana, prije nego sam uopće bilo što naučio o oprostu.
Nažalost, dugo mi je trebalo da pojmim : Što je to oprost ? Koliko mi je on važan ? Trebao sam se najprije razboliti, da bi tek to shvatio. Danas oprost riješavam automatski. Svi koji me uvrijede na prvi momenat, opraštam gotovo automatski, najkasnije do odlaska na spavanje. Oprostio sam i svojim najljučim neprijateljima. Bilo ih je 2-3. Nekima u duhu, a nekima u direktnom susretu " oči u oči ". Bili su presretni.
Što se tiče oprosta i zaborava : Ni tu nepostoji problem. Mješati oprost i zaborav u jedno nije korektno, kao kruške i jabuke. Oprost je ispravan ako postoji kajanje - posebno stanje duha. U tom slučaju pamćenje zla ne čini smetnju oprostu. Osobe koje opraštaju sklone su zaboravu.
Kažu da je najteže oprostiti sebi. Vjerojatno " da ". Ja sa tim nemam problem. Lp.
@modrinaneba, kada budeš shvatila da je oprost prije svaka namjenjen tebi na korist, promjenit ćeš mišljenje. Ovako delaš protiv sebe, a to ti vjerojatno nije jedina contra-radnja.
04.02.2020. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Mislim da si ovim komentarom odgovorio na post i svima ovdje nazočnima, a posebno zahvaljujem na ovim riječima iz mudre dječje bajke " Dobro se dobrim vraća, a zlo pravednošću ." gdje je sažeto sve o oprostu iako se oprost ne spominje ali podrazumijeva da sve završava Božjom pravednošću. Lp
05.02.2020. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Lilianke,
zanimljivo tumačenje po realitetu stvarnosti, rekao bi i ekonomičnosti
svestranog uvažavanja u zajedničkom bitku. Razumijevanje je preduvjet svakom korisnom djelovanju, ali kod praštanja djelovanje mora imati i dozu ljubavi prema bližnjemu kada zanemarujemo praktičnu korisnu a ističemo ljudsku duhovnu dimenziju. Ravnoteža koju stvaramo i na koju smo upućeni, najpotrebnija je vibracija za duševno zdravlje i zdrav život!
05.02.2020. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@moj-tajni-svijet
Hvala ti da si se osvrnula na svetost Sv. Veronike Jeruzalemske. Ona nas poziva na razumijevanje i pomoć u patnji drugima. A, posebno da i sami svojim (ne)djelima na nanosimo patnju Gospodinu koji ih po svojoj ljubavi (žrtve i križu) i dalje preuzima na sebe, želeći nam pomoći na našem ljudskom hodu prema Nebu.
05.02.2020. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@EuM, dodat ću još nešto : Ako činiš dobro nekomu radi toga da će i on tebi uzvratiti, onda debelo griješiš jer je to nemoralno. Dobro se čini radi samoga dobra koje je u Bogu, a ne u nama. O tome se ne razmišlja, iako to u podsvijesti " čući " u nama. Kada doživiš neko razočarenje u osobi kojoj si nešto pomogao, mizerno je prigovarati i pozivati se na protučinidbu. Međutim, naravno da međuodnosi se time mijenjaju u smislu pravednosti.
Osoba koja čini dobro u skladu sa svojim mogućnostima uvijek više dobiva nego što daje, bez obzira je li ta druga osoba bilo što uzvratila. Pri tome je bitno da nepostoji srđba ili ljutnja na neuzvraćenu dobrotu. U protivno gubi se svaki smisao dobrote - u smislu " dobrih dijela ".
05.02.2020. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
Praštam, najviše zbog svog mira. I ovo je jako teška tema o kojoj se da puno raspravljati.
EuM-hvala ti na lipom komentaru kod mene!
05.02.2020. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Slažem se s Borisom tj. da je najteže oprostiti sebi...
05.02.2020. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Evo primjera kako sam danas prije spavanja morao oprostitii sebi :
Imam dva ljubimca, Žuću i Srećka, dvije mačke. Sad je vrijeme parenja. Ludnica oko kuće. Najmanje u igri je uvijek 4 - 6 mačora. Tu je i moj Srečko koji mora kliziti i na tuđ teren zbog međusobng suparništva. Svi su totalno "slijepi " kod parenja. Ja poduzimam neke mjere, ali sve je nemoguće. Onda svremena na vrijeme zatvorim moje mace ili samo nju u prizemne prostorije. I onda nadzirem ( prehrana, gađenje i dr ). I onda ustanovi da ti mački šmugnu unutra, valjda iz leđa mene. I onda,valjda mi pukne "film", zabravim jednoga, dobro ga izmlatim. Bio sam oprezan, tukao sam ga debelim alkatenom po svuda, bio je siromah uklješen i svašta da ne govorim. Naravno da sam se izmorio "poludio". Znao sam samo jedno - nesmijem ga ubiti- hvala Bogu.
Poslije toga, bilo mi je toliko žao, da sam morao otići u krevet i pustiti suze da žena to ne vidi. Što će žena reći na na suze Tzv. "muškarca" ? !. Molio sam Gospodina za oprost ! Pitao sam sebe, gdje je ono moje, "Gospode, prosvijetli mi pamet " !. Tako sam onda mirno zaspao i prospavao nekoliko sati. Upravo prije nekog vremena, ustao...pišem. I sada idem neko dalje...donekle očišćen od samog sebe..svog ludila...
05.02.2020. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
dragi Eum
čitam te redovito , to pod prvo, samo eto, do ovog tvog posta nisam imala baš neku inspiraciju za kvalitetan komentar, a kvalitetno komentirati ,osobno mi je jako bitno, nisam tzv "površinski " tip,ono preleti post pa ostavi neš , tek tako.
Ovim svojim postom si mi dao razmišljati i to duboko i sad razmišljam naglas ovako;
Znam, da razdaljina između “riješenosti oprostiti“ i pravog osijećaja duhovnog mira može biti beskrajno daleka… znam.
Praštanje – je neprohodna džungla, za svakog od nas ko želi pravdu. Sama misao o tome da će netko otići nekažnjen, poslije svega što je učinio, nanosi bol.
Praštanje izgleda kao izdaja sebe. Ne želim se predati u borbi za pravdu. Ljutnja gori u meni, i truje osobnim otrovom. Znam to, ali i dalje ne mogu otpustiti situaciju.
Ljutnja postaje dio mene – kao srce, mozak ili pluća. Znam taj osijećaj. Meni je poznat taj osijećaj, kada bijes u krvi udara u ritmu bila.
Ali, ono što sam zapamtila o ljutnji: to je instrumentalna emocija. Ljutim se , zato što želim pravdu. Zato što mislim da ću imati korist od toga. Zato što smatram: što me više ljuti, time mogu učiniti više promjena.
Ljutnja ne razumije da je prošlost već završena i šteta je već počinjena. Ona kaže da će osveta sve ispraviti.
Biti ljut – to je kao stalno čeprkati po rani koja krvari, smatrajući da će tako ožiljci biti izbrisani. Kao da će on/ona,oni , koji su me duboko povrijedili , jednog dana doći i napraviti šav takvom nevjerojatnom preciznošću, da od rane neće ostati niti traga.
Istina o ljutnji je takva: to je odbijanje liječenja. Plašim se, strašno mi je , jer, kad rana zaraste, morati ću živjeti u novoj, nepoznatoj mi koži. A ja želim vratiti staru. I moja ljutnja mi šapuće da je najbolje ne zaustavljati krvarenje.
Kada u meni sve kuha, praštanje izgleda nemoguće. Želim oprostiti jer moj um shvaća da je to zdrav izbor. Želim mir, spokoj, koji nudi oproštaj. Želim da se oslobodim. Želim da “vulkan” u mozgu prestane, ali ništa sa sobom ne mogu uraditi.
Zato što mi glavnu stvar o praštanju nitko nikad nije rekao: ono ništa neće ispraviti. Ono nije gumica koja će izbrisati sve što mi se dogodilo. Ono neće ukinuti bol sa kojim živim, neće mi pružiti trenutno smirenje. Traženje unutarnjeg mira,znam – to je dug i težak put. Praštanje je samo ono što će mi omogućiti da izbjegnem „dehidraciju“ na tom putu.
Praštanje je odustajanje od nade.. To je shvaćanje da je sve gotovo, prašina se slegla i ništa se ne može vratiti prvobitnom obliku. To je priznanje toga da se nikakvom čiri -bu.čiriba- ba čarolijom ne može popraviti šteta. Da, oluja je bila nepravedna, ali ipak, moram živjeti u porušenom domu. I nikakva ljutnja ga neće dići iz ruševina. Moram to uraditi sama.
Praštanje je preuzimanje osobne odgovornosti – ne za uništenje, već za obnavljanje. Ovo je odluka o tome kako povratiti svoj mir.
Praštanje ne znači da moram biti prijatelj sa onima koji su nanijeli bol, jednostavno, razumijem da su oni ostavili trag, i sada ću živjeti sa takvim ožiljkom. Prestajem čekati one koji su me slomili, da bi on vratio sve „kako je bilo“. Počinjem liječiti rane, neovisno od toga hoće li ožiljci ostati. Nastavljam živjeti dalje sa svojim ožiljcima.
Praštanje nije trijumf nepravde. Riječ je o stvaranju osobne pravednosti, osobne snage i sudbine. Bit je u tome da se ponovo stane na svoje noge, i odluči ne biti nesretnim zbog prošlosti.
Praštanje je razumijevanje toga da moji ožiljci neće određivati moju budućnost. Praštanje ne znači da se predajem. Ono znači da sam spremna sakupiti snagu i krenuti dalje.
tp. od sve duše i srca
p.s. od sve duše i srca želim da ti nalazi budu ok,duboko vjerujem i da će biti.
05.02.2020. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Eum, idemo se još malo opustiti na ovu temu "oprost". Uzet ću opet moj slučaj s mačkama, što je dječja igra u odnosu što se događa u međuljskim odnosima. Ovo što se je meni dogodilo, jako mi je žao jer sam o tome sasvim drugačije prosuđivao. Bojao sam se da bi mi se to moglo dogotiti, znao sam za neke moje ranije slabosti, pa se to ipak dogodilo, da se iskalim na nedužnoj životinji. Tog trena sam pao ispod nivoa jedne životinje, i to mi je krivo. Tu ranu morao sam odmah liječiti jer mi stvara bol na dušu. I tu je problem, prividno banalan, a nije banalan.
Kada je riječ o našim međuljudskim odnosima, od samog početka, svaki čovjek biva povređen, sukcesivno i kontinuirano. Nema toga čovjeka koji nije izvrijeđan na bilo koji način. Čak, ako je netko živio u " staklenom zvonu ", ni to ne može biti dobro, jer kad tad mora izađi iz staklenog zvona i suočiti se sa realitetom stvarnosti, bez obzira kroz koju prizmu to promatrali, subjektivno ili objektivno. Povreda naše osobnosti je normalna društvena pojava, samo je pitanje našeg odgoja i obrazovanja, što mi o tome mislimo, i kako reagiramo. Sto se tiče mene, dakle, ja sam živio na pogrešan način, vjerojatno sticajem takvih okolnosti. Do svega ovoga što sada znam, a očito neznam mnogo, došao sam vlastitim trudom i zalaganje uz Božju pomoć, posebno naglašavam - kroz iskustvo Živoga Boga.
06.02.2020. (00:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Eum, ova tema je toliko opširna i važna, da kad napraviš jedan komentar, kasnije odmah vidiš da nešto fali, da moraš nadodati, ako hoćeš apsolvirati, koliko-toliko, temu. Koliko vidim, svi ovdje padamo na ispitu. O čemu se radi ? U čemu je problem ?
Po mom skromnom mišljenju, sva naša ponašanja, bilo kog oblika, su naučena ponašanja, koja se uče iz života okruženja u kojem se odgajaš i prebivaš. Radi se o navikama uvjetovanim životnom praksom koje je kasnije jako teško mijenjati. Mi kasnije uviđamo svoje greške, pokušavamo se mijenjati, ali to ne ide, ili ide vrlo teško ili sporo. Budući da se najčešće radi o griješnim navikama, mi se konstantno otuđejemo od sebe, od drugih, tj od naših temeljnih korjena ( identiteta ) odnosno od Boga. I tu, gdje se nalazi korjen problema, tu se krije i ključ rješenja. Povratak Bogu je istinska naša čežnja da se želimo mijenjati na bolje - to se po meni može nazvati "istinska socijalizacija ". Naša suvremena društva su u biti asocijalna jer to niti zaslužujemo, nažalost.
Što god više analiziram Kristovo učenje, pa i ono koje doskora nisam mogao razumjeti ( u čemu si mi znatno pomogao ) izričaj : Blagoslovljeni siromašni duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Mislim da sada znam što je Krist time rekao ( upozorio ). Na pamet mi sada dolazi jedna riječ iz naroda, a to je " biti p r o s t o d u š a n ".
Što to znači ? Promislimo malo ! Ima li još danas prostodušnih ljudi ?" Danas bi rekli za te ljude da su budale. A to su ljudi koji zbog svoje prostodušnosti ( siromašni duhom ) automatski oslanjaju se na Gospodina, pripadaju Njemu, bio siromah ili bogataš. Dakle, takvi će biti prvi u Kraljevstvu Nebeskom.
Naravno, da zbog svega toga ljudi imaju problema s "0prostom ". Oni ne priznaju Božju suverenost, nemaju nikoga iznad sebe, nemaju istinskog Učitelja, koji ti je prije svega Prijatelj, a onda i Gospodar, i Menađer, i Šef i Spasitelj, etc. I onda sve gledaš crno u životu, a kakvu korist imaš od toga, kad si već izgubio život dok si živ, umjesto da ga uljepšaš u svakom svom trenutko, a to možeš učiniti samo TI. Po mojoj jednostavnoj logici : Nemam pravo na vlastiti život jer ga nisam sam sebi niti stvorio. Život mi je darovan, pa prema tome, poštivajmo to, prema Darovatelju. To je moralno i kulturološko pitanje. Ako nemam tu kulturu, što onda očekujem od toga. ???
06.02.2020. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Samo da te od srca pozdravim dragi prijatelju i poželim ugodan ovaj dan...LP:)))))))))
06.02.2020. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Ljudi moji, svatite, nemate "apsolutnu slobodu" ako postoji "NETKO " iznad vas. To nam se protura kao laž u takozvanim demokratskim društvima. koja su odreda ateistička i nedemokratska. Religije su samo ideloški koncepti koje politika zloupotrebljava. Tutori vam se da ste "slobodni ". Slobodni ste samo onoliko malo koliko vam je potrebno da zaista butete slobodni, to jest da se približite Bogu. Sve ono drugo što je iber te slobode ,kontraproduktivno je za vas, vezano za hedonizam bilo koje vrste.
Ljubav je po mom mišljenju jedan apstraktan pojam. Ljubav ne poznaje pojam grijeha. Budući da smo svi od reda na bilo koji način zakuženi grijehom, prava ljubav ne može postojati. Postoje samo međuljudski i društveni odnosi, koji mogu biti manje ili više harmonični ili destruktivni, nebitno. Kada čovjek zaista oprašta, bilo kome i bilo što, to je Božanski čin, koji nadilazi samu ljubav, a taj čin možemo nazvati samom MILOSTI BOŽJOM. Isus je Božji Projekt same M I L O S T !. Isus = Milost.
06.02.2020. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Hvala ti na nadahnutim komentarima vezanim temu oprosta i stanje oprosta koje jeste put prema ljubavi, put osiguran po milosti Božjoj svima onima koji iskreno praštaju. Drago mi je da si došao do riječi/pojma prostodušan, što je ujedno odgovor na pitanje - što znači biti siromašan u duhu/duhom, čime si me podsjetio na jedno znakovitu priču koja istinu potvrđuje: (pripovijed)
- Pastor se razbolio prije puta i pozvao svoju dvogodišnji kći: „Julie, dođi se moliti za mene. Umirem!“ Ovo zadnje sam dodao radi efekta znajući dobro da moja dvogodišnja kći još ne razumije značenje smrtnosti. Brzo me poslušala. Trebao sam propovijedati na nizu evangelizacijskih sastanaka u istočnome dijelu Šri Lanke, ali sam se razbolio. Ležao sam na istrošenom kauču i pokušavao spavati između napada slabosti, a Julie je, blaženo nesvjesna svega, utrčala u prostoriju. Brzo me poslušala. Često bi se nakon službe s drugom djecom igrala crkve. Uz ostale liturgijske dužnosti, to je uključivalo i izbacivanje demona i polaganje ruku na bolesne. Tko kaže da se djeca dosađuju u „velikoj crkvi“? Ona upijaju više nego što smo svjesni. Zato je Julie poznavala proceduru i položila je ruke na moj trbuh. „Kako je osjetljiva na Duha“, pomislio sam, „točno zna gdje se virus nalazi.“ Ali njezina me molitva iznenadila. „Isuse“..., dobar početak, počela je uspostavljanjem autoriteta po najmoćnijem imenu u svemiru. „Isuse, blagoslovi moga tatu!“ Nakon ove molitve od jedne rečenice otišla je za svojim poslom krajnje uvjerena u Božju silu. Začudo, odmah sam zaspao. Probudio sam se savršeno zdrav, čak sam bio u stanju otići na sastanak koji je završio osnivanjem još jedne crkve.
Dake prijatelju/i, samo iskrena molitva prostodušne osobe koja kao dijete nepokolebljivo vjeruje u Božju moć i njegovu prisutnost u našem životu, može činiti čuda! Lp
06.02.2020. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@isabel,
Draga prijateljice, znam da se javiš onda kada emocije ponese inspiracija a ova pokrene tvoje riječi koje oblikuju komentar bez zadrške, kada nastaje slika onoga što si rekla ili htjela reći, bez konačnog zaključka, otvorena lijepa a neuokvirena, pa neka svako odabere okvir onakav kako to želi u svoj njegovoj ljepoti...
Na želim se ponavljati, ali znam da nije lako proći trnjem do onog konačnog razumijevanja kada se razum predaje u ruke dobrote a ova nadilazi svaki loš čin brata, susjeda, čovjeka - koji vapi za oprostom. Grešni čin kojim smo povrijeđeni, zakinuti, poniženi, djelo je grešnog čovjeka, koji se i sam po svojoj savjesti u srcu kaje, svjestan tako da je nesavršeno ljudsko biće kao i svi drugi koji griješeći uče. Pored onoga što je rečeo o oprostu na putu mira i ljubavi, jeste i čin učenja
i spoznaje na puru dobrote. Osobno lako praštam i zaboravljam ono što opraštam, ali sam duboko uvjeren da mi druga strana više ikada neće nanijeti bol. Putevi nam se razilaze, ožiljci blijede, vrijeme zbraja, zapisuje i zaboravlja... mir Božji postaje molitva! U molitvi rastemo i ostajemo u Ljubavi njegovoj. Imamo dosta posla brinuti se o svom tijelu, to je na nama, a oprostom duh svoj i dušu prepuštamo dobroti i milosti Božjoj da ju čiste i odgajaju za sebe, jer Njemu posve i pripadaju... Kada bi svi ljudi svakodnevno praštali ne bi bilo sukoba ni ratova, već tada živjeli bi u Eri mira na zemlji. No, to je druga tema,
koja će biti realizirana po drugom Kristovom dolasku.
07.02.2020. (00:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Eum, po mom mišljenju sve si dobro izbalasirao, pa i ono, što je posebno važno, da se radi o kontinuiranom u č e nj u ! Ja na to također upozoravam da svaki korisnik sve što čuje i čita ( tuđe sadržaje, misli ), mora provući kroz vlastitu glavu i donjeti svoj stav o tome da bi došao do vlastitog uvjerenja temeljenog na vlastitom iskustvu, ali pri tome mora biti iskren prema samom sebi.
I onda, ni tu nije kraj : Ako se istina ne rastoči u glavom duševnom organu , S R C U, ništa od toga. A ta transformacija je u Božjim Rukama. Bog na temelju tvog istinskog duhovnog stanja određuje da li će biti " prolivena " milost ili ne. Radi se o kajanju ( " okajano srce " ), koje podrazumjeva naplatu za počinjenu štetu. Priznali ili ne " kajanje" je jedna vrsta boli. Zato ljudi i izbjegavaju svijesno kajanje, jer to smatraju nekom vrstom poniženja, a nisu svijesni da se radi o " oholosti ", jednom od najvećih ljudskih grijevova. Upravo na ovom terenu na ispitu padaju i sami svećenici i raznorazni prosvjetitelji, koji nauče napamet što trebaju govoriti puku, a sami se ne pridržavaju istoga.
07.02.2020. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@ EuM, e ovo sam zaboravio. Onaj crni mačor, što sam ga dobro izmlatio, danas tj. jučer, bio je ponovo u švaleranciji kod moje Žuće, i to vrlo aktivan. Srce mi je bilo na mjestu.
07.02.2020. (01:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Eto ga, nek živi ljubav. Pa i to sa mačorima neko je sve osmislio i dao im cijelu velječu! Od nebeskog nema moćnijeg dizajna, a mi smo njegovi mali umjetnici - imitatori! A na drugoj pak strani su oholice i mali bogići koji traže i imaju svoje podanike na zemlji, laka im zemlja...
Nije lako zaslužiti vječnost prijatelju, zato neka praštanja do boli i neka kajanja do suza, jer, samo izliječena djeca mogu liječiti i uz Božju pomoć brda premještati... Slijedi drugi post, Lp
07.02.2020. (01:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...