Ovim postom pokazuje se kako ništa nije pouzdano ni sigurno na ovom sviietu, pa ni vlastita savjest na koju se mnogi pozivaju! Moralni zakon utkan je u sva živa bića i on ih vodi do kraja postojanja, no, čovjeku bez propitivanja u vjeri, molitvi i duhovnom vodstvu - životom pred Bogom, ostaje izloženost mogućnosti brojnih pogrešaka, ponekad i osama u ropstvu svoje kolebljive ili nepouzdane savjesti. Da se to ne bi događalo potreban je odgoj savjesti kako bi ista bila pouzdana, da bi prosuđivali s moralnom sigurnošću! Dakle, ništa bez truda, odgoja i uvježbavanja. Svi smo u rijeci istine, a ona nas nosi onako koko smo naučili plivati!
22.10.2019. (01:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako zanimljiv post i mislim da će uvijek biti aktualna ova tema. Sad sam pak nešto naučila jer sam mislila, bila sam uvjerena, da je svaka savjest onaj pravi put i da je nepogrešiva ali ipak, kako ti kažeš a ja ti vjerujem, ima i lažna savjest. U biti nikad o tome nisam na takav način razmišljala a sad me je to zaintrigiralo i moram o tome dobrano promisliti.
LP šaljem dragi prijatelju.
22.10.2019. (11:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta: Nevjerojatno je koliko otvorenih tema i problema nosi naša svakidašnjost, tako da i sam učim iznoseći neke stvari ovdje svima koji imaju vremana to čitati. Nedostatak vremena predbolest je današnjice koja se manifestira u površnom sagledavanju stvari. Jedva stižemo obaviti dnevne obveze a noć je već tu. Pa onda naš dragi komp. ukrade dobar dio noći, a za sutra ostaje opet nešto na brzaka... Zato je vedro raspoloženje s povjerenjem u Ljubav i smisao života jako bitno, i treba ga stalno poticati kod sebe i kod drugih. Radost neka bude svima sadržaj i cilj života a sam sam i po imenu i po horoskopu zadužen plivati u tim vodama. Tp
22.10.2019. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow-of-soul Slažem se, ako ju slušamo savjest je naš najbolji prijatelj a oko ju ne slušamo može biti i najgori neprijatelj. A ako nije odgojena istinitom spoznajom, odgojem i vjerom, ni savjest nije ona prava... te može biti kolebljiva i nepouzdana tako donosi krive zaključke. Ja pak velim, kad već kao bića nismo savršeni a zašto bi savjest bila savršena... Ni dobro kod dobrih odluka i odlučivanja ne stječe se bez uloženog truda. A kažu da bez muke i nema nauke, pa mi nekako zvuči pošteno! Tp
22.10.2019. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uh , vrlo teška, da ne kažem olovna tema pogotovo u našem ovdje i sada življenju ; savjest i moral?Hm, da me ne odnese ponovno u Krležijadu razmišljanja pokušati ću sažeti , ovako razmišljam, zapravo ovo je moje osobno duboko uvjerenje; Savjest je neosporno čin suda, ona nije spoznajni organ. Čin savjesti je čin poslušnosti prema Istini i istovremeno najviši čin odgovornosti, vladanja i raspolaganja sobom tj.moralnošću. tp. od srca dragi prijatelju
23.10.2019. (00:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Savjest jest talent, ako uzmemo u obzir što je ona. Ne mogu svi ljudi shvatiti vlastitu odgovornost u ovom svijetu i posljedice svojih postupaka. A što se moralnosti tiče, razumijevanje njezinog značaja u ljudskom postojanju je ono što nas zapravo razlikuje od ostalih živih bića.
23.10.2019. (08:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Isabel, Slažem se u potpunosti sa ovim što si rekla pa ću to još jednom i istaći: Savjest je neosporno čin suda, ona nije spoznajni organ. Čin savjesti je čin poslušnosti prema Istini i istovremeno najviši čin odgovornosti, vladanja i raspolaganja sobom tj.moralnošću. Tp i ugodan dan ti želim prijateljice!
23.10.2019. (11:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Divje srce, Moralnost i razumijevanje njenog značaja slažem se jeste ono što nas razlikuje od drugih živih bića, a savjest je ujedno i dar Neba svim ljudima da ih vodi u njihovoj slobodi izbora na putu dobra i zla. Tp
23.10.2019. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Kako sam već rekao u jednom komentaru savjest je organ Duhovne Duše - Čovjeka, koji određuje njegov smisao, isto kao i KARAKTER, KAO SKUP MORALNIH I ETIČKIH SVOJSTAVA I SPOSOBNOSTI JEDNE OSOBE DA SE BUDE POŠTEN, PRAVEDAN I DOBAR.
Karakter upravlja vrlinama i vrednotama koje se mogu stjecati vježbom, naporom i učenjem - donošenjem odluka. Ali, kada je riječ o krepostima, a prije svega blagoslovnim krepostima ( vjera , ufanje i ljubav ), imamo samostalnu strukturu unutar karaktera koja se dobiva milošću Božjom odnosno plodovima Duha Svetoga.
Kada je riječ o INTELEKTU ( također organa D.D. ), treba napraviti razdjelnicu između uma i razuma. Nije to isto. Um spoznaje bit stvari, što bi se reklo i bez iskustva ( apriori ), dok razum spoznaje prirodne zakone ( međusobnu interakciju između stvari i pojava ).On ( intelekt ) traži istinu. Umnu razinu spoznaje možemo podijeliti na : filozofsku, intuitivnu i teološku. Prva se bavi zakonima bitka, druga je riječ o umjetničkom nadahnuću, a treća razina upozorava : Da bi čovjek mogao vjerovati, RAZUM mora imati dovoljno razloga za VJERU. Zato često kažemo : VJERA MORA BITI RAZUMSKA .. Dakle, sami razlozi uma i razuma su dovoljni za vjeru. Istinu ( Isusa Krista ) spoznajemo umom i razumom. Ako to ne postignemo nema rezultata, emocionalno iskustvo nije dovoljno. Emocije su najčešće zamka u koju propadamo, nakon čega smo brzo razočarani, a da neznmamo , z a š t o ?
23.10.2019. (13:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
s dubokim poštovanjem gospon.Boris pa kud sad odoste pobogu? Zamka?!...hm...Da li je tome baš tako?
Kroz evoluciju i čovjekov razvitak, emocije su dugoročno bile gledane kao mudri vodiči, no nove civilizacijske realnosti nastale su toliko brzo da polagano napredovanje evolucije s njima više ne može držati korak. Prvi zakoni i etički kodovi poput Hamurabijevog zakonika te Deset zapovijedi mogu se čitati kao pokušaji obuzdavanja i pripitomljavanja emocionalnog života. Drugim riječina, društvo je moralo izvana nametnuti pravila čiji je cilj bio zatomiti neobuzdane emocije koje preslobodno vladaju unutar čovjekova bića (Goleman, 1997). Emocije su jedan od najvažnijih činitelja koje utječu na cjelokupno funkcioniranje pojedinca, to su impulsi koji nas navode na djelovanje i imaju glavnu ulogu u interpersonalnom životu. U korijenu riječi „emocija“ (engl. „emotion“) nalazi se riječ „motere“ čiji prijevod s latinskoga znači „kretati se“ što ukazuje na to da svaka emocija podrazumijeva sklonost kretanju (Goleman, 1997; Brajša - Žganec, 2003). Većina istraživača se ne slaže oko toga koje se emocije mogu smatrati primarnima. Neki teoretičari govore o osnovnim skupinama, a neki od članova tih skupina su: 1) Srdžba: ogorčenost, gnjev, uzrujanost, gorčina, mržnja, uznemirenost, neprijateljstvo itd. 2) Tuga: bol, žalost, potištenost, osamljenost, očaj, depresija... 3) Strah: tjeskoba, nervoza, zabrinutost, oprez, strepnja, napetost, strava, jeza... 4) Radost: sreća, užitak, zadovoljstvo, oduševljenje, senzualni užitak... 5) Ljubav: prihvaćanje, povjerenje, ljubaznost, odanost, zanesenost, obožavanje... 6) Začuđenost: šok, zapanjenost, zadivljenost... 7) Gađenje: omalovažavanje, potcjenjivanje, prijezir... 8) Stid: neugoda, krivnja, poniženje, jad... (Goleman, 1997).
„U traženju temeljnih načela, i ja slijedim Ekmana i druge u razmišljanju o emocijama svrstanim u skupine ili dimenzije, uzimajući glavne skupine- srdžbu, tugu, strah, užitak, ljubav, stid i tako dalje- kao tipične primjere beskrajnih nijansi našeg emocionalnog života. Svaka od ovih skupina u svome središtu ima osnovnu emocionalnu jezgru, čiji se srodnici od nje razvijaju u nebrojenim smjerovima mutacijama.“ (Goleman, 1997, str. 300)
„Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnoga stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnoga razloga i na ispravan način - to nije lako.“ (Aristotel )
23.10.2019. (16:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
p.s., i nikako ne podržavam tezu da je savjest organ kao što niti Duhovna Duša nije organ. Znamo što su i kako izgledaju svi organi,apsolutno svi u našem organizmu ,osim, naravno jetre koja je najveća žlijezda u našem organizmu.
“Svaki čovjek ima u svom srcu sudište, gdje počinje suditi sama sebe, čekajući da vrhovni sudac potvrdi tu presudu… Zašto probija glas iz krvi, riječ iz kamena? Tigar razdere svoj plijen i spava. Čovjek postane ubojica i bdije. Traži pusta mjesta, a ipak ga samoća plaši; povlači se oko grobova, a ipak se grobova boji… Kao da mu se osjeti zaoštravaju, kako bi ga mučili… O savjesti! nisi li ti fantom mašte ili strah pred kaznom ljudi? Čujem u svom srcu, na dnu jedan glas, koji viče tako jako protiv same pomisli na takvu pretpostavku da ni časa ne mogu sumnjati u stvarnost savjesti.”
Ovako sigurnost postojanja savjesti Chateubriand izražava i slažem se s njim u cijelosti.
23.10.2019. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eum, dragi prijatelju, ne znam zašto me gospon.Boris kao po nekom nepisanom pravilu redovito izazove svojim komentarima ovdje kod tebe da uvijek poslije svog osobnog "viđenja " i razumijevanja teme koju zadaješ imam duboku potrebu ispričati se tebi osobno što napišem skoro pa esej, oprosti mi, braniti ću do svog posljednjeg udaha,ili izdaha, kako god, svoje osobno uvjerenje da je svatko od nas jedinstveno,neponovljivo, unikatno biće, sačinjeno od istih atoma i iste energije kao i ostatak Svemira. Dakle, u srcu ovog Svemira izrađenog od magnetizma i vibracija emitiramo i primamo vibracije. Dio smo Velike Cjelovitosti i kao takvi posjedujemo najveću pokretačku snagu ikad, koja nam je darovana, a zove se jednostavno LJUBAV, ničim uvjetovana, bezrezervna, nepotkupljiva,ničim ograničavajuća , a ona je darovana nam emocija i tu Um, Razum i bilo što tome slično nema nikakovu snagu. Čistom Ljubavlju lako se odbraniti od svega što ćini NJenu suprotnost. tp. od sveg srca i duše
23.10.2019. (16:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Poštovana@isabel, uopće nemaš potrebu da se ispričavaš bilo kome jer smo mi ovdje potpuno ravnopravni. Svatko ima pravo da iznosi svoja uvjerenja, stanovišta, prosudbe i sl. Ovo je samo jedna vrsta dijaloga, svako uzima sebi ono što želi prisvojiti ili pobiti od drugoga, da bi na kraju bio pametniji.
Svojevremeno na tu temu napisao sam jedan kratak članak ( 2006. ) pod naslovom : " Svi mi znamo nešto samo djelomično". Radi se o tome da svi živimo u nekakvoj iluziji - obmani. A to je zbog neznanja. Istina nije stvar inteligencije, nego karaktera. Radi se o hrabrosti da se sili ( ne i razumu ) kaže " NE !". Da se prestane " spavati " i postane ljudskim. Fromm je kao ateist rekao da " razum ne može biti djelotvoran ako čovjek nema nade i vjere ". Recite onda u čemu je razlika između ateiste i onoga koji to nije ? Po meni - N i k a k v a. Svi smi iluzionisti i znamo nešto samo djelomično.
Ja u svojim komentarima nikada nepodcijenjujem emocije, dapače smatram sebe preemocijonalnim, što mi se često i ne sviđa, a bez emocija bio bi živi mrtvac. Zato te molim da strpljivo i polako još jednom pročitaš moje rečenice u vezi pojma " emocije ".
Nažalost, nauka još nije dala odgovor na pitanje pojma : " Što je čovjek ". Zahvaljujući Božjoj riječi mi to pokušavamo razaznati. To je jedno čitavo bilijsko učenje najpozvanijih ljudi kroz povijest svih civilizacija. Čovjek je stvoren od elemenata svijeta, a Bog mu je udahnuo svoj dah i time je čovjek postao živa duša. To nije jednostavno za shvatiti. To nema nikakve veze s teorijom evolucije koju ti zastupaš i promoviraš. To samo po sebi ne negira postojanje evolucije i nije protubožje. To je druga tema. Naš život ima tri razine: vegetativnu, psihičku i duhovnu ( ne želim dalje o tome ), ali znam zasigurno jedno: Konplementarno znanje može se dobiti samo na duhovnoj razini. Zašto ? Zato što je na toj razini i započeto. Kako ? Ako se nemožeš vratiti na početak svog nastanka, ti o tome nemožeš ništa i znati.
23.10.2019. (20:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Isabel, ja nisam samo čitao i slušao pok. dr. T. Ivančića, ja sam ga naprosto proučavao, i onda sam na konto toga, negdje još 2006. godine napisao tekst " o ograničenosti naše spoznaje " jer me je to jako interesiralo, i onda sam njegove misli skratio na jedan kratak tekst mojim riječima ovako :
Mi smo svijesni samo maleni dio stvarnosti ( istine ), a ostalo pripada nesvjesnom dijelu u kojem se isprepliće ljudsko i božansko. Sve ono što je u našem strahu potisnuto ( misli, osjećaji, čežnje, želje), i sve ono što nam je Bog dao ( duh, život, milost ), međusobno se mogu odjednom sukobiti i razoriti organizam, ili uzajamno prožeti svojom snagom i učiniti ga zdravim.
Zašto je naša spoznaja ograničena ? Na ovo pitanje može se odgovoriti na slijedeći način : Zato što bezgranični duh, slobodan od prostora i vremena, ulazi u našu omeđenost prostorom i vremenom, da bi se na taj način izrazio i racionalno - razumski, u ovozemaljskoj stvarnosti. Zato se i vjernička svijest ( misli se na Duhovnu svijest ) ne može potpuno izraziti riječima, ONA SE ŽIVI. Znači može biti vidljiva samo kroz praksu.
U čemu je problem ? Problem je u tome što ljudi pretežito žive u psiho-fizičkoj dimenziji, a zanemaruje se duhovna dimenzija. Zaboravljamo da je Duša cijeli čovjek : duh, duša i tijelo, tj p r i n c i p ž i v o t a, a da je Duh njegov izvor.
Duhovno gledano, meni je ovo razumljivo. Ako nekome nije, njemu je slobodno da traži i vidi druga rješenja, i neka ih slobodno prezentira. Nemožemo se uhvatiti " emocija " kao pjan plota, a zanemariti sve druge oblike svijesti, jer svijesnost je opet nešto drugo od primjerice: uma i razuma, pa onda inteligencija, i da dalje ne nabrajamo, a na kraju opet dobijemo samo J E D N O, sabijeno sve u jednoj klici, iskri, ili točkici.
23.10.2019. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isabel, Boris, Siguan sam da imate mišljenje o mom opredjeljenju, kao vjerniku koji usput tolerira i podržava vrlo različita mišljenja i dijalog upravo iz razloga da se svi skupa - koji ovdje sudjelujemo - čim prije i kvalitetnije približimo pravom smjeru i sadržaju životnog puta koji nas vodi životnoj Istina. Podržavam i branim pravo da svako iznosi svoja mišljenja i uvjerenja, pretpostavke idr. da bi se dijalogom dopunjavali ili pobijali no što očito nije dobro ili za što nema relevantnih dokaza. Zato ću ovdje skratiti da ne ulazim u nedokazivo. Vjerujem da ste nehtijući ovdje se pojavili kao predstavnici tradicionalnog sukobljavanja znanstvenog i teološkog učenja, pa ću vas samo u malom dijelu citirati - (Boris): Fromm je kao ateist rekao da " razum ne može biti djelotvoran ako čovjek nema nade i vjere ". I to je ono jedino oko čega se mislim ovdje vi slažete. međutim i nadu i vjeru može se drugačije razumijevati i razumije svako na svoj način. Nadalje, dok se Isabel poziva na znanstvena mišljenja i dostignuća Boris se istovremeno poziva na teološke autoritete, dr. Ivančić, nauk po Evanđelju. Isabel navodi slijedeće: "Prvi zakoni i etički kodovi poput Hamurabijevog zakonika te Deset zapovijedi mogu se čitati kao pokušaji obuzdavanja i pripitomljavanja emocionalnog života. Drugim riječima, društvo je moralo izvana nametnuti pravila čiji je cilj bio zatomiti neobuzdane emocije koje preslobodno vladaju unutar čovjekova bića (Goleman, 1997)." Ovdje se zapravo radi o dva vrlo odvojena gledišta koje je u vremenu moguće spojiti i sagledati samo po Ljubavi, i to tako da će ta ista Ljubav kao izvor i osnovni poticaj i sadržaj života, makar na kraju životnog puta, učini da se svako od nas opredijeli za onu pravu Ljubav - Oca stvoritelja svijeta. I molit ću za to… Dragi prijatelji Isabel i Boris zahvaljujem vam na trudu koji ste uložili u svoje po meni, izuzetno sadržajne i poučne komentare!
24.10.2019. (00:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon Boris,defin itivino se nismo razumjeli i u redu je, pokušavam shvatiti gdje smo u raskoraku ti i ja ,jer ovo citiram;
"To nema nikakve veze s teorijom evolucije koju ti zastupaš i promoviraš"... Odakle ova tvrdnja kada sam oštro protiv ovog uvjerenja dragi Boris? Negdje sam pročitala da je i Darwin osobno bio vjernik. Nisi u pravu sada i želim to izreći glasno i jasno da me deklariraš ateistom Hipersenzibilna sam osoba maksimalno se trudim shvatiti tko smo, gdje smo, od kuda dolazimo ,kuda idemo, što uopće radimo ovdje na zemlji etc…. Nikada neću povjerovati u osnovne postulate evolucije koja tvrdi da smo se razvili od primata-majmuna, jer da je tome tako zašto onda ne živimo po drveću i beremo banane? Duhovno sam , cjelovito biće i nitko me živ ne može uvjeriti u suprotno, ponoviti ću još jednom; moj Um, moj Razum jedno veliko su NIŠTA u usporedbi sa Snagom DUHA koji nosim u sebi,koji me vodi, opominje pa i kažnjava kada pogriješim,a NJegova najvjernija pomagačica da tako kažem jest intuicija,uvijek upozoravajuća, uvijek korak ispred onoga što želim, ili ne želim učiniti,obaviti ,kako god. Toliko puno ljudi bezuvjertno vjeruje u postojanje Više Inteligencije , nemaju potrebu čitati, proučavati, postavljati pitanja, tražiti odgovore, oni jednostavno vjeruju i ja im zdravo, najzdravije zavidim na tome, osobno puno čitam, usuđujem se reći i proučavam, tražim poveznice pa još jedanput da ponovim i više ne budem niti slovceta;
braniti ću do svog posljednjeg udaha,ili izdaha, kako god, svoje osobno uvjerenje da je svatko od nas jedinstveno,neponovljivo, unikatno biće, sačinjeno od istih atoma i iste energije kao i ostatak Svemira. Dakle, u srcu ovog Svemira izrađenog od magnetizma i vibracija emitiramo i primamo vibracije. Dio smo Velike Cjelovitosti i kao takvi posjedujemo najveću pokretačku snagu ikad, koja nam je darovana, a zove se jednostavno LJUBAV, ničim uvjetovana, bezrezervna, nepotkupljiva,ničim ograničavajuća , a ona je darovana nam emocija i tu Um, Razum i bilo što tome slično nema nikakovu snagu. Čistom Ljubavlju lako se odbraniti od svega što čini NJenu suprotnost. ovo sam poboldala ,jer ti želim skrenuti pozornost ; Tu Najveću POkretačku Silu u Nama i oko Nas zovem Svemir,Priroda, kako god, neraskidivi smo dio te Velike Cjelovitosti ,a pokreće nas DUH u nama s prefiskom LJUBAV, dakle Tvoj BOG i moj je BOG=LJUBAV. psihofizičku dimenziju ne uzimam toliko ozbiljno, da ne kažem kako ju banaliziram z arazliku od duhovne dimenzije koja je alfa i omega mog života, uvijek bila, jeste i ostati će. tp.
24.10.2019. (03:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM, dragi prijatelju, imam se potrebu ispričati i opet ću,oprosti mi što sam se ponovno raspisala, želim da bude jasno obojici, htjela sam samo pokazati gosponu Borisu da čitam, puno čitam, istražujem, propitkujem, učim, nadograđujem se , bar se nadam , trudim se maksimalno shvatiti zbivanja u i okolo sebe, jako se trudim , zaista obojici kažem sada; strahovito puno ljudi bezuvjetno vjeruje u postojanje Više Inteligencije , nemaju potrebu čitati, proučavati, postavljati pitanja, tražiti odgovore, oni jednostavno vjeruju i ja im zdravo, najzdravije zavidim na tome,jer ja naprosto moram čitati, upijati i pokušati doći do odgovora tko sam, što sam, gdje sam i kuda idem i da završim meni osobno najomiljenijim misaonim izrijekom najdražom ličnošću ikad koja je hodala po ovoj Zemlji;
"Savjest nam se očituje kao "neko nutarnje svjetlo, koje u određenim prilikama iskrsne u našoj svijesti. U tom svjetlu mi s većom ili manjom jasnoćom, ne zaključivanjem, nego nekom neposrednošću i intuitivnošću, razabiremo ćudorednu kvalitetu određenog čina, tj. dođe nam do svijesti da je djelo koje upravo treba da izvedemo dobro ili zlo"(Ivan Pavao II)
tp,od sve duše i srca
24.10.2019. (04:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@isabela draga, znam da nije mudro nastavljati polemiku, po onoj : " Da si šutio ,ostao bi filozof ". Žao mi je da te je moj komentar " pecnuo " i doveo do uzbuđenja. A zaista ti kažem da on nije bio upućen nijednoj osobi već općem stanju duha u društvu. Tvoje je subjektivno pravo da kažeš svoje mišljenje o tom komentaru, i to je OK.
Ono što te je žacnulo, predpostavljam, odnosno zaključujem iz tvog teksta, odnosi se na dio mog komentara : "Istinu ( Isus Krist ) spoznajemo umom i razumom. Ako to ne postignemo nema rezultata, emocionalno iskustvo nije dovoljno. Emocije su najčešće zamka u koju propadamo, nakon čega smo brzo razočarani, a da neznamo zašto ? "
Ovo je vrlo važno i moram ti pojasniti o čemu se radi. Govorim iz vlastitog iskustva. Ja sam nakon dugo godina rada na sebi doživio to iskustvo . Obraćenje sam doživio 2008. godine. To je neopisiv duhovni čin, mogao bi ga opisati kao neku vrstu ekstaze, tu je izmješano nadnaravno s nekom vrstom mistike, uglavom , neopisivo.Nema tu razuma. Što se događa poslije toga : Ne možeš sam sebi vjerovati što se je dogodilo, nakon čega počimaju kušnje propitivanja. Tu ima svega, a najviše emocija. Ako je um i razum u nauci nedovoljno istražen, gdje su onda tu emocije ? Nakon obraćenja čovjek očekuje velike promjene na sebi. I one se zaista i dogode, ali obraćenje nije događaj,. obraćenje je proces. Ako to tvoj um i razum ne dokući, vjerojatno od toga neće biti ništa, moguće je i razočarenje. Dobro je stoga biti svijestan i znati to unprijed, i zato to i izričem ovom prilikom. Kada to čovjek ovlada umom, euforija se stišava, dobija se realnija slika života, i od tada te nitko ne može otrgnuti od ruku i djela Isusa Krista ( kako je to rekao sv. Pavao ). To je bit, tek od tada postoji tvoja stabilizacija. Ako sve ovo počiva na emocijama, onda i završava na emocijama. To sam htio kazati ovim mojim komentarom, i zato ti posebno zahvaljujem, što si i ti mene uzbudila da ovo napišem. Sve u dobroj namjer.
Da smo unikatna bića, to nitko valjda više na svijetu ne poriče, pa ono što se meni dogodilo nemora bit recept za druge. Uvijek sam ti rekao, da sve što drugi čine trebamo vlastitim umom prožvakati i doći do samospoznaje, koja se uvijek kroz povijest dograđuje. Lijepo je čuti da radiš na sebi, i da uživaš pri tome. To je poanta. Svi su komentari dobri, svi učimo jedni od drugih, i to je smisao.
24.10.2019. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Ovim postom pokazuje se kako ništa nije pouzdano ni sigurno na ovom sviietu, pa ni vlastita savjest na koju se mnogi pozivaju! Moralni zakon utkan je u sva živa bića i on ih vodi do kraja postojanja, no, čovjeku bez propitivanja u vjeri, molitvi i duhovnom vodstvu - životom pred Bogom, ostaje izloženost mogućnosti brojnih pogrešaka, ponekad i osama u ropstvu svoje kolebljive ili nepouzdane savjesti. Da se to ne bi događalo potreban je odgoj savjesti kako bi ista bila pouzdana, da bi prosuđivali s moralnom sigurnošću! Dakle, ništa bez truda, odgoja i uvježbavanja. Svi smo u rijeci istine, a ona nas nosi onako koko smo naučili plivati!
22.10.2019. (01:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
savjest je najbolji prijatelj i najgori neprijatelj, a sve ovisi o našim djelima kakva će biti savjest
22.10.2019. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Jako zanimljiv post i mislim da će uvijek biti aktualna ova tema.
Sad sam pak nešto naučila jer sam mislila, bila sam uvjerena, da je svaka savjest onaj pravi put i da je nepogrešiva ali ipak, kako ti kažeš a ja ti vjerujem, ima i lažna savjest. U biti nikad o tome nisam na takav način razmišljala a sad me je to zaintrigiralo i moram o tome dobrano promisliti.
LP šaljem dragi prijatelju.
22.10.2019. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Muni Kuper
Jako mi se sviđa zadnja rečenica!
22.10.2019. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Lažna SVJETLOST
Oni ti više ne kradu novac
oni ne kradu imovinu tvoju
oni te grle kao da te vole
najčešće biraju one što mole
Oni iz tame žele svjetlo tvoje
žele uzet dušu ili obadvoje
ukradena duša ostaje sama
umjesto svjetla zagrli ju tama
Tako se u tami život duše gasi,
umjesto svjetla nudi joj strasti
i tama riješava sve probleme
zagrli dušu i otme joj vrijeme..
I kada ju guše, duša zna u biti
na svjetlu je lijepo, životom se kiti,
lažna svjetlost skriva svoju tamu
vijetom se širi, traži dušu samu!
(Pjesma kao komentar na poetski zapis prijateljice shadow-of-soul)
22.10.2019. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
hvala ti, dragi prijatelju, za i ovaj lijepi eho
22.10.2019. (15:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Hvala na posjeti i stihu!!!
22.10.2019. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Ljubljana spi..
Ljubljana spi oko rijeke
utihnula u svojoj jeseni
ljubi sve bojama listova
a u rijeci obale rumeni ..
Nek bistra hči Ljubljanica,
lepotica skrita usred srca
tvoj grada nek živi za tebe
ko ga zavoli, zimi ne zebe
Miluj ga svaki dan pogledom
kao rijeka kad se jutrom zrcali
i ljepotu svoju tebi razkazuje
od jutra do večera sve pokazuje!
(uz malo mješavine sa slovenskim j nastala je prigodna pjesma uz fotografiju posta na bogu modrinineba)
22.10.2019. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@teuta:
Nevjerojatno je koliko otvorenih tema i problema nosi naša svakidašnjost, tako da i sam učim iznoseći neke stvari ovdje svima koji imaju vremana to čitati. Nedostatak vremena predbolest je današnjice koja se manifestira u površnom sagledavanju stvari. Jedva stižemo obaviti dnevne obveze a noć je već tu. Pa onda naš dragi komp. ukrade dobar dio noći, a za sutra ostaje opet nešto na brzaka... Zato je vedro raspoloženje s povjerenjem u Ljubav i smisao života jako bitno, i treba ga stalno poticati kod sebe i kod drugih. Radost neka bude svima sadržaj i cilj života a sam sam i po imenu i po horoskopu zadužen plivati u tim vodama. Tp
22.10.2019. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@shadow-of-soul
Slažem se, ako ju slušamo savjest je naš najbolji prijatelj a oko ju ne slušamo može biti i najgori neprijatelj. A ako nije odgojena istinitom spoznajom, odgojem i vjerom, ni savjest nije ona prava... te može biti kolebljiva i nepouzdana tako donosi krive zaključke. Ja pak velim, kad već kao bića nismo savršeni a zašto bi savjest bila savršena... Ni dobro kod dobrih odluka i odlučivanja ne stječe se bez uloženog truda. A kažu da bez muke i nema nauke, pa mi nekako zvuči pošteno! Tp
22.10.2019. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
Uh , vrlo teška, da ne kažem olovna tema pogotovo u našem ovdje i sada življenju ; savjest i moral?Hm, da me ne odnese ponovno
u Krležijadu razmišljanja pokušati ću sažeti , ovako razmišljam, zapravo ovo je moje osobno duboko uvjerenje;
Savjest je neosporno čin suda, ona nije spoznajni organ.
Čin savjesti je čin poslušnosti prema Istini i istovremeno najviši čin odgovornosti, vladanja i raspolaganja sobom tj.moralnošću.
tp. od srca dragi prijatelju
23.10.2019. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divlje srce
Savjest jest talent, ako uzmemo u obzir što je ona. Ne mogu svi ljudi shvatiti vlastitu odgovornost u ovom svijetu i posljedice svojih postupaka. A što se moralnosti tiče, razumijevanje njezinog značaja u ljudskom postojanju je ono što nas zapravo razlikuje od ostalih živih bića.
23.10.2019. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Isabel,
Slažem se u potpunosti sa ovim što si rekla pa ću to još jednom i istaći: Savjest je neosporno čin suda, ona nije spoznajni organ. Čin savjesti je čin poslušnosti prema Istini i istovremeno najviši čin odgovornosti, vladanja i raspolaganja sobom tj.moralnošću. Tp i ugodan dan ti želim prijateljice!
23.10.2019. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Divje srce,
Moralnost i razumijevanje njenog značaja slažem se jeste ono što nas razlikuje od drugih živih bića, a savjest je ujedno i dar Neba svim ljudima da ih vodi u njihovoj slobodi izbora na putu dobra i zla. Tp
23.10.2019. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Kako sam već rekao u jednom komentaru savjest je organ Duhovne Duše - Čovjeka, koji određuje njegov smisao, isto kao i KARAKTER, KAO SKUP MORALNIH I ETIČKIH SVOJSTAVA I SPOSOBNOSTI JEDNE OSOBE DA SE BUDE POŠTEN, PRAVEDAN I DOBAR.
Karakter upravlja vrlinama i vrednotama koje se mogu stjecati vježbom, naporom i učenjem - donošenjem odluka. Ali, kada je riječ o krepostima, a prije svega blagoslovnim krepostima ( vjera , ufanje i ljubav ), imamo samostalnu strukturu unutar karaktera koja se dobiva milošću Božjom odnosno plodovima Duha Svetoga.
Kada je riječ o INTELEKTU ( također organa D.D. ), treba napraviti razdjelnicu između uma i razuma. Nije to isto. Um spoznaje bit stvari, što bi se reklo i bez iskustva ( apriori ), dok razum spoznaje prirodne zakone ( međusobnu interakciju između stvari i pojava ).On ( intelekt ) traži istinu. Umnu razinu spoznaje možemo podijeliti na : filozofsku, intuitivnu i teološku. Prva se bavi zakonima bitka, druga je riječ o umjetničkom nadahnuću, a treća razina upozorava : Da bi čovjek mogao vjerovati, RAZUM mora imati dovoljno razloga za VJERU. Zato često kažemo : VJERA MORA BITI RAZUMSKA .. Dakle, sami razlozi uma i razuma su dovoljni za vjeru. Istinu ( Isusa Krista ) spoznajemo umom i razumom. Ako to ne postignemo nema rezultata, emocionalno iskustvo nije dovoljno. Emocije su najčešće zamka u koju propadamo, nakon čega smo brzo razočarani, a da neznmamo , z a š t o ?
23.10.2019. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
Emocije?!
s dubokim poštovanjem gospon.Boris pa kud sad odoste pobogu?
Zamka?!...hm...Da li je tome baš tako?
Kroz evoluciju i čovjekov razvitak, emocije su dugoročno bile gledane kao mudri vodiči, no nove civilizacijske realnosti nastale su toliko brzo da polagano napredovanje evolucije s njima više ne može držati korak. Prvi zakoni i etički kodovi poput Hamurabijevog zakonika te Deset zapovijedi mogu se čitati kao pokušaji obuzdavanja i pripitomljavanja emocionalnog života. Drugim riječina, društvo je moralo izvana nametnuti pravila čiji je cilj bio zatomiti neobuzdane emocije koje preslobodno vladaju unutar čovjekova bića (Goleman, 1997). Emocije su jedan od najvažnijih činitelja koje utječu na cjelokupno funkcioniranje pojedinca, to su impulsi koji nas navode na djelovanje i imaju glavnu ulogu u interpersonalnom životu. U korijenu riječi „emocija“ (engl. „emotion“) nalazi se riječ „motere“ čiji prijevod s latinskoga znači „kretati se“ što ukazuje na to da svaka emocija podrazumijeva sklonost kretanju (Goleman, 1997; Brajša - Žganec, 2003). Većina istraživača se ne slaže oko toga koje se emocije mogu smatrati primarnima. Neki teoretičari govore o osnovnim skupinama, a neki od članova tih skupina su: 1) Srdžba: ogorčenost, gnjev, uzrujanost, gorčina, mržnja, uznemirenost, neprijateljstvo itd. 2) Tuga: bol, žalost, potištenost, osamljenost, očaj, depresija... 3) Strah: tjeskoba, nervoza, zabrinutost, oprez, strepnja, napetost, strava, jeza... 4) Radost: sreća, užitak, zadovoljstvo, oduševljenje, senzualni užitak... 5) Ljubav: prihvaćanje, povjerenje, ljubaznost, odanost, zanesenost, obožavanje... 6) Začuđenost: šok, zapanjenost, zadivljenost... 7) Gađenje: omalovažavanje, potcjenjivanje, prijezir... 8) Stid: neugoda, krivnja, poniženje, jad... (Goleman, 1997).
„U traženju temeljnih načela, i ja slijedim Ekmana i druge u razmišljanju o emocijama svrstanim u skupine ili dimenzije, uzimajući glavne skupine- srdžbu, tugu, strah, užitak, ljubav, stid i tako dalje- kao tipične primjere beskrajnih nijansi našeg emocionalnog
života.
Svaka od ovih skupina u svome središtu ima osnovnu emocionalnu jezgru, čiji se srodnici od nje razvijaju u nebrojenim smjerovima mutacijama.“ (Goleman, 1997, str. 300)
„Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnoga stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnoga razloga i na ispravan način - to nije lako.“ (Aristotel )
23.10.2019. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
p.s., i nikako ne podržavam tezu da je savjest organ kao što niti Duhovna Duša nije organ.
Znamo što su i kako izgledaju svi organi,apsolutno svi u našem organizmu ,osim, naravno jetre koja je najveća žlijezda u našem organizmu.
“Svaki čovjek ima u svom srcu sudište, gdje počinje suditi sama sebe, čekajući da vrhovni sudac potvrdi tu presudu… Zašto probija glas iz krvi, riječ iz kamena?
Tigar razdere svoj plijen i spava.
Čovjek postane ubojica i bdije. Traži pusta mjesta, a ipak ga samoća plaši; povlači se oko grobova, a ipak se grobova boji… Kao da mu se osjeti zaoštravaju, kako bi ga mučili…
O savjesti! nisi li ti fantom mašte ili strah pred kaznom ljudi?
Čujem u svom srcu, na dnu jedan glas, koji viče tako jako protiv same pomisli na takvu pretpostavku da ni časa ne mogu sumnjati u stvarnost savjesti.”
Ovako sigurnost postojanja savjesti Chateubriand izražava i slažem se s njim u cijelosti.
23.10.2019. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
Eum,
dragi prijatelju, ne znam zašto me gospon.Boris kao po nekom nepisanom
pravilu redovito izazove svojim komentarima ovdje kod tebe da uvijek poslije svog osobnog "viđenja " i razumijevanja teme koju zadaješ imam
duboku potrebu ispričati se tebi osobno što napišem skoro pa esej, oprosti mi, braniti ću do svog posljednjeg udaha,ili izdaha, kako god, svoje osobno uvjerenje da
je svatko od nas jedinstveno,neponovljivo, unikatno biće, sačinjeno od istih atoma i iste energije kao i ostatak Svemira.
Dakle, u srcu ovog Svemira izrađenog od magnetizma i vibracija emitiramo i primamo vibracije.
Dio smo Velike Cjelovitosti i kao takvi posjedujemo najveću pokretačku snagu ikad, koja nam je darovana, a zove se jednostavno LJUBAV, ničim uvjetovana, bezrezervna, nepotkupljiva,ničim ograničavajuća , a ona je darovana nam emocija i tu Um, Razum i bilo što tome slično nema nikakovu snagu.
Čistom Ljubavlju lako se odbraniti od svega što ćini NJenu suprotnost.
tp. od sveg srca i duše
23.10.2019. (16:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Poštovana@isabel, uopće nemaš potrebu da se ispričavaš bilo kome jer smo mi ovdje potpuno ravnopravni. Svatko ima pravo da iznosi svoja uvjerenja, stanovišta, prosudbe i sl. Ovo je samo jedna vrsta dijaloga, svako uzima sebi ono što želi prisvojiti ili pobiti od drugoga, da bi na kraju bio pametniji.
Svojevremeno na tu temu napisao sam jedan kratak članak ( 2006. ) pod naslovom : " Svi mi znamo nešto samo djelomično". Radi se o tome da svi živimo u nekakvoj iluziji - obmani. A to je zbog neznanja. Istina nije stvar inteligencije, nego karaktera. Radi se o hrabrosti da se sili ( ne i razumu ) kaže " NE !". Da se prestane " spavati " i postane ljudskim. Fromm je kao ateist rekao da " razum ne može biti djelotvoran ako čovjek nema nade i vjere ". Recite onda u čemu je razlika između ateiste i onoga koji to nije ? Po meni - N i k a k v a. Svi smi iluzionisti i znamo nešto samo djelomično.
Ja u svojim komentarima nikada nepodcijenjujem emocije, dapače smatram sebe preemocijonalnim, što mi se često i ne sviđa, a bez emocija bio bi živi mrtvac. Zato te molim da strpljivo i polako još jednom pročitaš moje rečenice u vezi pojma " emocije ".
Nažalost, nauka još nije dala odgovor na pitanje pojma : " Što je čovjek ". Zahvaljujući Božjoj riječi mi to pokušavamo razaznati. To je jedno čitavo bilijsko učenje najpozvanijih ljudi kroz povijest svih civilizacija. Čovjek je stvoren od elemenata svijeta, a Bog mu je udahnuo svoj dah i time je čovjek postao živa duša. To nije jednostavno za shvatiti. To nema nikakve veze s teorijom evolucije koju ti zastupaš i promoviraš. To samo po sebi ne negira postojanje evolucije i nije protubožje. To je druga tema. Naš život ima tri razine: vegetativnu, psihičku i duhovnu ( ne želim dalje o tome ), ali znam zasigurno jedno: Konplementarno znanje može se dobiti samo na duhovnoj razini. Zašto ? Zato što je na toj razini i započeto. Kako ? Ako se nemožeš vratiti na početak svog nastanka, ti o tome nemožeš ništa i znati.
23.10.2019. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Isabel, ja nisam samo čitao i slušao pok. dr. T. Ivančića, ja sam ga naprosto proučavao, i onda sam na konto toga, negdje još 2006. godine napisao tekst " o ograničenosti naše spoznaje " jer me je to jako interesiralo, i onda sam njegove misli skratio na jedan kratak tekst mojim riječima ovako :
Mi smo svijesni samo maleni dio stvarnosti ( istine ), a ostalo pripada nesvjesnom dijelu u kojem se isprepliće ljudsko i božansko. Sve ono što je u našem strahu potisnuto ( misli, osjećaji, čežnje, želje), i sve ono što nam je Bog dao ( duh, život, milost ), međusobno se mogu odjednom sukobiti i razoriti organizam, ili uzajamno prožeti svojom snagom i učiniti ga zdravim.
Zašto je naša spoznaja ograničena ? Na ovo pitanje može se odgovoriti na slijedeći način : Zato što bezgranični duh, slobodan od prostora i vremena, ulazi u našu omeđenost prostorom i vremenom, da bi se na taj način izrazio i racionalno - razumski, u ovozemaljskoj stvarnosti. Zato se i vjernička svijest ( misli se na Duhovnu svijest ) ne može potpuno izraziti riječima, ONA SE ŽIVI. Znači može biti vidljiva samo kroz praksu.
U čemu je problem ? Problem je u tome što ljudi pretežito žive u psiho-fizičkoj dimenziji, a zanemaruje se duhovna dimenzija. Zaboravljamo da je Duša cijeli čovjek : duh, duša i tijelo, tj p r i n c i p ž i v o t a, a da je Duh njegov izvor.
Duhovno gledano, meni je ovo razumljivo. Ako nekome nije, njemu je slobodno da traži i vidi druga rješenja, i neka ih slobodno prezentira. Nemožemo se uhvatiti " emocija " kao pjan plota, a zanemariti sve druge oblike svijesti, jer svijesnost je opet nešto drugo od primjerice: uma i razuma, pa onda inteligencija, i da dalje ne nabrajamo, a na kraju opet dobijemo samo J E D N O, sabijeno sve u jednoj klici, iskri, ili točkici.
23.10.2019. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Isabel, Boris,
Siguan sam da imate mišljenje o mom opredjeljenju, kao vjerniku koji usput tolerira i podržava vrlo različita mišljenja i dijalog upravo iz razloga da se svi skupa - koji ovdje sudjelujemo - čim prije i kvalitetnije približimo pravom smjeru i sadržaju životnog puta koji nas vodi životnoj Istina. Podržavam i branim pravo da svako iznosi svoja mišljenja i uvjerenja, pretpostavke idr. da bi se dijalogom dopunjavali ili pobijali no što očito nije dobro ili za što nema relevantnih dokaza. Zato ću ovdje skratiti da ne ulazim u nedokazivo. Vjerujem da ste nehtijući ovdje se pojavili kao predstavnici tradicionalnog sukobljavanja znanstvenog i teološkog učenja, pa ću vas samo u malom dijelu citirati - (Boris): Fromm je kao ateist rekao da " razum ne može biti djelotvoran ako čovjek nema nade i vjere ". I to je ono jedino oko čega se mislim ovdje vi slažete. međutim i nadu i vjeru može se drugačije razumijevati i razumije svako na svoj način. Nadalje, dok se Isabel poziva na znanstvena mišljenja i dostignuća Boris se istovremeno poziva na teološke autoritete, dr. Ivančić, nauk po Evanđelju. Isabel navodi slijedeće: "Prvi zakoni i etički kodovi poput Hamurabijevog zakonika te Deset zapovijedi mogu se čitati kao pokušaji obuzdavanja i pripitomljavanja emocionalnog života. Drugim riječima, društvo je moralo izvana nametnuti pravila čiji je cilj bio zatomiti neobuzdane emocije koje preslobodno vladaju unutar čovjekova bića (Goleman, 1997)."
Ovdje se zapravo radi o dva vrlo odvojena gledišta koje je u vremenu moguće spojiti i sagledati samo po Ljubavi, i to tako da će ta ista Ljubav kao izvor i osnovni poticaj i sadržaj života, makar na kraju životnog puta, učini da se svako od nas opredijeli za onu pravu Ljubav - Oca stvoritelja svijeta. I molit ću za to… Dragi prijatelji Isabel i Boris zahvaljujem vam na trudu koji ste uložili u svoje po meni, izuzetno sadržajne i poučne komentare!
24.10.2019. (00:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
gospon Boris,defin itivino se nismo razumjeli i u redu je, pokušavam shvatiti gdje smo u raskoraku ti i ja ,jer ovo citiram;
"To nema nikakve veze s teorijom evolucije koju ti zastupaš i promoviraš"...
Odakle ova tvrdnja kada sam oštro protiv ovog uvjerenja dragi Boris?
Negdje sam pročitala da je i Darwin osobno bio vjernik.
Nisi u pravu sada i želim to izreći glasno i jasno da me deklariraš ateistom
Hipersenzibilna sam osoba maksimalno se trudim shvatiti tko smo, gdje smo, od kuda dolazimo ,kuda idemo, što uopće radimo ovdje na zemlji etc….
Nikada neću povjerovati u osnovne postulate evolucije koja tvrdi da smo se razvili od primata-majmuna, jer da je tome tako zašto onda ne živimo po drveću i beremo banane?
Duhovno sam , cjelovito biće i nitko me živ ne može uvjeriti u suprotno, ponoviti ću još jednom; moj Um, moj Razum jedno veliko su NIŠTA u usporedbi sa Snagom DUHA koji nosim u sebi,koji me vodi, opominje pa i kažnjava kada pogriješim,a NJegova najvjernija pomagačica da tako kažem jest intuicija,uvijek upozoravajuća, uvijek korak ispred onoga što želim, ili ne želim učiniti,obaviti ,kako god.
Toliko puno ljudi bezuvjertno vjeruje u postojanje Više Inteligencije , nemaju potrebu čitati, proučavati, postavljati pitanja, tražiti odgovore, oni jednostavno vjeruju i ja im zdravo, najzdravije zavidim na tome, osobno puno čitam, usuđujem se reći i proučavam, tražim poveznice pa još jedanput da ponovim i više ne budem niti slovceta;
braniti ću do svog posljednjeg udaha,ili izdaha, kako god, svoje osobno uvjerenje da
je svatko od nas jedinstveno,neponovljivo, unikatno biće, sačinjeno od istih atoma i iste energije kao i ostatak Svemira.
Dakle, u srcu ovog Svemira izrađenog od magnetizma i vibracija emitiramo i primamo vibracije.
Dio smo Velike Cjelovitosti i kao takvi posjedujemo najveću pokretačku snagu ikad, koja nam je darovana, a zove se jednostavno LJUBAV, ničim uvjetovana, bezrezervna, nepotkupljiva,ničim ograničavajuća , a ona je darovana nam emocija i tu Um, Razum i bilo što tome slično nema nikakovu snagu.
Čistom Ljubavlju lako se odbraniti od svega što čini NJenu suprotnost.
ovo sam poboldala ,jer ti želim skrenuti pozornost ; Tu Najveću POkretačku Silu u Nama i oko Nas zovem Svemir,Priroda, kako god, neraskidivi smo dio te Velike Cjelovitosti ,a pokreće nas DUH u nama s prefiskom LJUBAV, dakle Tvoj BOG i moj je BOG=LJUBAV.
psihofizičku dimenziju ne uzimam toliko ozbiljno, da ne kažem kako ju banaliziram z arazliku od duhovne dimenzije koja je alfa i omega mog života, uvijek bila, jeste i ostati će.
tp.
24.10.2019. (03:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
EuM,
dragi prijatelju, imam se potrebu ispričati i opet ću,oprosti mi
što sam se ponovno raspisala, želim da bude jasno obojici, htjela sam samo pokazati gosponu Borisu da čitam, puno čitam, istražujem, propitkujem, učim, nadograđujem se , bar se nadam , trudim se maksimalno shvatiti zbivanja u i okolo sebe, jako se trudim , zaista obojici kažem sada;
strahovito puno ljudi bezuvjetno vjeruje u postojanje Više Inteligencije , nemaju potrebu čitati, proučavati, postavljati pitanja, tražiti odgovore, oni jednostavno vjeruju i ja im zdravo, najzdravije zavidim na tome,jer ja naprosto moram čitati, upijati i pokušati doći do odgovora tko sam, što sam, gdje sam i kuda idem i da završim meni osobno najomiljenijim misaonim izrijekom najdražom ličnošću ikad koja je hodala po ovoj Zemlji;
"Savjest nam se očituje kao "neko nutarnje svjetlo, koje u određenim prilikama iskrsne u našoj svijesti. U tom svjetlu mi s većom ili manjom jasnoćom, ne zaključivanjem, nego nekom neposrednošću i intuitivnošću, razabiremo ćudorednu kvalitetu određenog čina, tj. dođe nam do svijesti da je djelo koje upravo treba da izvedemo dobro ili zlo"(Ivan Pavao II)
tp,od sve duše i srca
24.10.2019. (04:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@isabela draga, znam da nije mudro nastavljati polemiku, po onoj : " Da si šutio ,ostao bi filozof ". Žao mi je da te je moj komentar " pecnuo " i doveo do uzbuđenja. A zaista ti kažem da on nije bio upućen nijednoj osobi već općem stanju duha u društvu. Tvoje je subjektivno pravo da kažeš svoje mišljenje o tom komentaru, i to je OK.
Ono što te je žacnulo, predpostavljam, odnosno zaključujem iz tvog teksta, odnosi se na dio mog komentara : "Istinu ( Isus Krist ) spoznajemo umom i razumom. Ako to ne postignemo nema rezultata, emocionalno iskustvo nije dovoljno. Emocije su najčešće zamka u koju propadamo, nakon čega smo brzo razočarani, a da neznamo zašto ? "
Ovo je vrlo važno i moram ti pojasniti o čemu se radi. Govorim iz vlastitog iskustva. Ja sam nakon dugo godina rada na sebi doživio to iskustvo . Obraćenje sam doživio 2008. godine. To je neopisiv duhovni čin, mogao bi ga opisati kao neku vrstu ekstaze, tu je izmješano nadnaravno s nekom vrstom mistike, uglavom , neopisivo.Nema tu razuma. Što se događa poslije toga : Ne možeš sam sebi vjerovati što se je dogodilo, nakon čega počimaju kušnje propitivanja. Tu ima svega, a najviše emocija. Ako je um i razum u nauci nedovoljno istražen, gdje su onda tu emocije ? Nakon obraćenja čovjek očekuje velike promjene na sebi. I one se zaista i dogode, ali obraćenje nije događaj,. obraćenje je proces. Ako to tvoj um i razum ne dokući, vjerojatno od toga neće biti ništa, moguće je i razočarenje. Dobro je stoga biti svijestan i znati to unprijed, i zato to i izričem ovom prilikom. Kada to čovjek ovlada umom, euforija se stišava, dobija se realnija slika života, i od tada te nitko ne može otrgnuti od ruku i djela Isusa Krista ( kako je to rekao sv. Pavao ). To je bit, tek od tada postoji tvoja stabilizacija. Ako sve ovo počiva na emocijama, onda i završava na emocijama. To sam htio kazati ovim mojim komentarom, i zato ti posebno zahvaljujem, što si i ti mene uzbudila da ovo napišem. Sve u dobroj namjer.
Da smo unikatna bića, to nitko valjda više na svijetu ne poriče, pa ono što se meni dogodilo nemora bit recept za druge. Uvijek sam ti rekao, da sve što drugi čine trebamo vlastitim umom prožvakati i doći do samospoznaje, koja se uvijek kroz povijest dograđuje. Lijepo je čuti da radiš na sebi, i da uživaš pri tome. To je poanta. Svi su komentari dobri, svi učimo jedni od drugih, i to je smisao.
24.10.2019. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Isabel, Boris;
Moj slijedeći post odabrao sam zahvaljujući Vama i vašem poučnom dijalogu... Srdačan pozdrav...
24.10.2019. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...