Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • eum

    "No svi oni koji svoj život posvete Bogu tako što plemenito misle,
    čisto govore i zakonito postupaju, nose u sebi svjetlo i nakon tjelesne
    smrti ući će u svjetlo, dakle neće ostati u tami, u duhovnoj smrti".

    avatar

    26.09.2019. (23:42)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Treba ovo znati.

    avatar

    27.09.2019. (07:18)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    Posvecujem svoj zivot Ljubavi.
    Jer Bog je Ljubav prema bliznjem.
    Znanom i neznanom.

    avatar

    27.09.2019. (07:29)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Uglavnom, u ideji, sa svime se slažem rečenim.

    Samo mrvica dorade;

    (zašto ne dopušta kopipejstanje!?)

    U tekstu kaže/š:
    'Fizičko tijelo je samo omotač duhovnog tijela'.

    Na koncu , možda taj detalj nije važan, ali on ipak ukazuje na jednan ostatak materijalističkog poimanja ovog svijeta.
    Naime:, tijelo, i sav tjelesni svijet su UNUTAR duhovne stvarnosti.

    Sve je slika duhovne potke, duhovne matrice, vrste svjesnosti , i sve se pokazuje , zgušnjava u materijalnu formu.
    Ne postoji nešto što nije svjesnost, što nije Bog.

    Čak i mrtvo tijelo koje ostane, ono je takvo kakvo je, i raspast će se tako kako će se raspast, po duhovnoj matrici ovoga svijeta, po onoj svjesnosti koja kreira ovaj svijet i postulate ponašanja tvari ovdje.

    Ništa nije prepušteno nekom mehaničkom svijetu, nepostojanju duhovnog principa, svijesti , koja vodi događaj/zbivanje. nema ničeg bez svijesti koja to kreira.

    Mi smo naučeni reći.......ovo diše, jede, raznožava se-elem, živo je. Ovo čuči ovdje nepomično, vrlo je mrtvo. E, ali nije :))

    Dakle , ne omotava tijelo ništa, nego je materijalni izraz stanja svijesti koje ga kreira.A duše, pojedini izdanci svijesti, zapravo nikada nisu pojedini, nikada nisu odvojeni,

    Dobro, drugo,
    kaže da će dušu zadesiti duhovna smrt ako je tko za života govorio, činio, gledao tmurno....
    Ne može dušu nikakva smrt zadesiti (kao konačni kraj, anulacija) samo stanje, i to promjenjivo, naravno, koje ona sama (od sebe) kreira po vrsti svoje svjesnosti,
    Dakle, nije to kazna, nego nemogućnost duše da , ajmo reć, pripusti svjetlo k sebi.
    Zato se i kaže da se netko prosvijetlio :))) Pripustio je k sebi Svjetlo Svijeta. :)))

    avatar

    27.09.2019. (09:16)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    izuzetan tekst... Bog je živa riječ

    avatar

    27.09.2019. (10:05)    -   -   -   -  

  • Boris

    @EuM, slažem sa rečenim i dorađenim ( @Lastavica ), ali bi volio više čuti o pojmu " duhovne smrti". Ovo je prilika da pokušamo razlikovati pojam smrti od duhovne smrti, koja je mnogo strašnija od, uzmimo uvjetno reči, prirodne smrti. Zato sam u jednom predhodnom komentarnu i naveo ovu činjenicu. Dakle, pokušajmo se fokusirati na pojam " duhovne smrti," što je ujedno i tema posta.

    Lastavica kaže da dušu ne može zadesiti nikakva smrt, u čemu se ja slažem, što opet ide u prilog tezi da postoji samo život a ne smrt. Ovo stanovište ja zastupam.. Kad ona kaže da to nije kazna nego nemogućnost da duša pripusti svijetlo sebi, mi opet dolazimo na problem VJERE - NEVJERE. Što to znači ? Kako se mogu prevesti ove riječi ?

    Ako je riječ o duhovnoj smrti, onda se tu radi o "živim mrtvacima" koji hodaju po zemlji, a nisu svijesni da su "mrtvi ".

    @athropa : Što je Ljubav ? Nije Ljubav ljubakanje od nemila do nedraga nego poslušnost prema Bogu. Učenje i izvršavanje Njegovih zapovijedi. U tom kontekstu ja posmatram "duhovnu smrt ".

    @athropa

    avatar

    27.09.2019. (11:19)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Boris;To ne kaže @Lastavica nego @Lilianke. :D

    Nisu oni koji ne vjeruju živi mrtvaci, to je tako pretjerano dramatično i holivudski :)))) oni su nesvjesni, neprobuđeni. Ili su djelomice probuđeni (naravno , postoje stupnjevi probuđenosti, osvještenosti) pa pogrešnim interpretacijama opravdavaju egoistične poteze. Ali, i to je lekcija, i to je legitimni put.
    Svi putevi vode u Rim.
    :))))

    avatar

    27.09.2019. (11:28)    -   -   -   -  

  • NF

    inače, manje je poznato, krista je i nietzsche cijenio, no zbog nekih nesporazuma u prijevodu, uvriježilo se drukčije mišljenje

    avatar

    27.09.2019. (11:32)    -   -   -   -  

  • eum

    @Lilianke;
    (kopipejstanje je moguće kad otvoriš tekst u formi - ispiši)
    Hvala ti na zanimljivom odgovoru koji jeste dopuna rečenom jer u prijevodu neke riječi ne ostaju jednoznačne nego ih svatko doživljava na svoj način. Gore se mislilo na f. tijelo kao omotač ovdje na zemlji.. ne u vječnosti...ili ostatku materijalizma. Tvoji termini - slika duhovne potke, duhovne matrice, vrste svjesnosti - samo su zamjena za duhovnu dušu i svjetlo - pa po tome sadržaj posta nije potrebno dopunjavati. Problem nastaje ako se svjesnost i svijest odvaja od vječnog nositelja svjesnosti pridodaje čovjeku kao nositelju svjetla koji ima "moć" pripustiti tamu/svjetlo ili ne, onda se tekst u bitnome razlikuje.. pa se nadam da to nije intencija komentara. I po meni duhovna duša je vječna, a njena stanja ovise kako je sama primjenjivala svjesnost koja joj je data… naravno, koliko vidim, bit će još komentara na ovu temu...

    avatar

    27.09.2019. (11:47)    -   -   -   -  

  • Boris

    @EuM, naravno, bit će tu još komentara, jer se pojmovno moramo razjasniti o čemu govorimo. Nije isto ako govorimo o duhu ili govorimo o Duši. Duhova ima bezbroj. A kada govorimo o Duši, ona je individualna. A kada govorimo o čovjeku, pok. Tomislav Ivančić koristi termin " Duhovna Duša " ( D.D. = cijeli čovjek = tjelo i duša, a Sveto Pismo govori o čovjeku = tjelo + duša + duh, njem.jeziku : Leib + Seele + Geist ) .

    Treba obratiti pažnju i na slijedeće : Često se ovi pojmovi u praksi tako izmješaju da čovjek nezna na što se misli, pa se za dušu upotrebljavaju kao sinonimi: duh, sablast, avet psihički procesi, osobnost, intelekt, mentalitet, duh pokojnika,anđel, demon, zli duh, apsolutni duh, besmrtni dio čovjeka, živa duša.

    Treba obratiti pažnju i na ovo : Psihologija se bavi dušom s psihičkog aspekta, dok Crkva ne dijelu dušu od tijela. Ona čovjeka naziva dušom ukoliko je stalan, a tjelom ako se smrtan. Dakle po Crkvi on je smrtan samo u tjelu. Duša je princip života, a duh izvor.

    Duh daje vegetativnoj i psihičkoj duši duhovnost koja čovjekovo tjelo i dušu oblikuje u specifično čovjekovo biće ( Ovako piše Tomislav Ivančić ).

    avatar

    27.09.2019. (13:33)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dragi prijatelju zanimljiv i poučan post. Ti znaš da ja smrt ne smatram krajem postojanja. Mi ljudi smo energija i zna se i dokazano je da je energija neuništiva samo se pretvara iz jednog oblika u drugi. Naravno, ne mogu znati što će biti nakon smrti, mogu samo nagađati ali u jedno sam sigurna da smrt nije kraj.
    Da, naš duh iliti duša (astralno tijelo) kad umiremo napušta naše fizičko tijelo koje ostaje zemlji.
    Često o tome razmišljam, ali iako znam da je fizičko tijelo samo ljuštura za naše astralno tijelo ipak tugujem i za tim fizičkim tijelom jer smo tako uoznali nama naše drage ljude...dodirivali smo to tijelo, ljubili, grlili itd.

    Što žlim reći...skoro sve je u životu relativno. Nije lako pomiriti se s istinom.

    LP prijatelju.

    avatar

    27.09.2019. (14:06)    -   -   -   -  

  • eum

    @Boris,
    Hvala ti na razjašnjenju, i da ne bude zabune kod daljnjeg kmentiranja, predlažem da svi skupa zapamtimo ovu definiciju u korelaciji odnosa Duha i Duše: Duh daje vegetativnoj i psihičkoj duši duhovnost koja čovjekovo tjelo i dušu oblikuje u specifično čovjekovo biće (Tomislav Ivančić).

    avatar

    27.09.2019. (14:08)    -   -   -   -  

  • eum

    @teuta:
    Da, nije lako pomiriti se s istinom. Ali "treba znati" stariti, a to znači prihvaćati procese kao neminovne i pozitivne za nas i našu dušu koja po duhu ljubavi ide putem usavršavanja i radosti... ma koliko bio težak oproštaj od fizičkog tijela - svog i dragih nam osoba, ima ona narodne "što se mora nje teško" a da ne bi bilo teško treba pronaći za to pozitivne smjernice koje nas vode u dobru ka radosti i životu vječnom... Točno je da smo neuništiva "energija" i ako samo to kažemo rekli smo malo - naglašavam ovo kroz primjer jer je Ainschtein jednom prilikom rekao: svemir je besknačno konačan prostor, a kada su ga pitali zašto "konačan" odovorio je da (otp) većina ljudi ne može razumjeti pojam beskonačni! Tako i mi, dato nam znanja je koliko možemo nositi i kako tko sami stvaramo svoje predodžbe o životu, ljubavi, energiji, svjesnosti, vjeri...! I naravno, život ide dalje... ugodan ti dan prijateljice!

    avatar

    27.09.2019. (14:24)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    'ako se svjesnost i svijest odvaja od vječnog nositelja svjesnosti pridodaje čovjeku kao nositelju svjetla koji ima "moć" pripustiti tamu/svjetlo ili ne'

    Ne postoji odvajanje.
    Odvojenost bilo kakve vrste je ljudska kategorija, iluzija izazvana životom u tijelu koje ograničava.

    Ta informacija, doduše, ne čini manje stvarnim osjećaj odvojenosti koje čovjek osjeća. Tako i ideja da je Bog osoba tamo negdje drugdje i da je različita od nas ovdje, da je Bog netko drugi a ne mi, i ona je produkt tjelesno uvjetovanih razmišljanja.

    Svejedno, za sada, za potrebe ove egzistencije, mi imamo (uvjetovanu svime i svačime ali ipak) slobodnu volju.
    (Kao i recimo osjećaj protoka vremena, koji je po raznim drugim izvorima drugačiji u duhovnom svijetu.)

    I možeš izabrati hoćeš li pisati o Bogu ili o bilo čemu drugome.
    Reći da ili ne Svjetlosti.

    i još je važno dodati da postoje prakse u kojima i za vrijeme bivanja u tijelu možemo početi opipavati (ponovo) duhovni svijet. A ponekad ga čak i dobro upoznati.....

    avatar

    27.09.2019. (15:53)    -   -   -   -  

  • eum

    @Lilianke,
    Slažem se, tu smo u tijelu koje ograničava i ostajemo u vremenmskom procesu u kojem univerzalni duh svjetlosti daje našoj vegetativnoj i psihičkoj duši duhovnost koja čovjekovo tjelo i dušu oblikuje u specifično čovjekovo biće. Naravno mi svjetlo ne moramo prihvatiti tada imamo drugi put po zakonima svjetla a za proces ostajanja u tami. Mi (netjelesni) se i ne možemo odvojiti od univerzalnog duha i/ili duše koja nam je dala svoju egzistencijalnu iskru, te je na nama da biramo ljudsku kategoriju u materijalnom ili duhovnom dobru a ne iluziju izazvana životom koji nam tijelo ograničava. Ako postojim određenost po Božjem moralnom zakonu (ili patvorini istog po ljudski: Zakon o obveznim odnosima) iluzija postaje samo poetski pojam! Kao i ti naglasio bi slobodnu volju ka našu odrednicu moralnog postupanje te možemo birati hoćeš li djelovati u dobru, raditi i pisati koješta o Bogu ili o bilo čemu drugome, ali u svemu jesmo i moramo biti odgovorni da ne bi iskusili negativne posljedice! Naravno, odgovorno ponašanje u dobru ima pozitivne posljedice u ugodi i osjećaju sreće! A, ima nešta pozitvnog i u negativnim posljedica jer prema tim praksama potpunije upoznamo svijet.....Možemo, ali im se nije dobro predati!

    avatar

    27.09.2019. (16:34)    -   -   -   -  

  • teuta

    Baš tako, slažem se dragi prijatelju jer treba znati stariti. Isto se slažem što se tiče beskonačnosti. Inače da znaš, volim o tome jaaaaako debatirati....

    avatar

    27.09.2019. (17:02)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    što je duhovna smrt? to je smrt duha u čovjeku, kad laž zauzme mjesto i sjedne kao kraljica na izlizani prijestol pa se kočoperi i pokazuje lažne dveri :) eto, napisala sam pjesmu ... duhovna smrt je instant, hladna, okrutna, lažna stvar koju mnogi nose najponosnije što mogu... jadno

    avatar

    27.09.2019. (18:50)    -   -   -   -  

  • Boris

    @EuM, naspavao sam se, pa se rado ukljućujem u raspravu. @Lilianke: Hvala na ispravci lapsusa. " Ne postoji odvajanje", slažem se, a između otuđenosti i odvajanja ne stavljam znak jednakosti. Između tjelesnog (vidljivog, materije ) i duhovnog ( nevidljivog ) vodi se boj. Slažem se sa @ shadow...

    Ovdje se radi o problemu dijagnosticiranja vlastite duše ? A to je najteže Zašto ? Zato što se mi svi ( to sam čuo od nekoga, nebitno ) rađamo bolesni. Neki psihoterapeuti govore , rađamo se kao "neispisana ploća". Drugi se opet neslašu time. Radi se o tome, hoće li Duhovna Duša ( čovjek ) steći vlastitu samospoznaju o svijesti, o svojoj osobnosti. ?!.

    Kroz čitavu povjest čovječanstva čovjek je zbog osobnog grijeha postao " vječiti lutalica " koji traži svoje spasenje. To je Božja Riječ jasno iskazala odprilike ovako :"On tumara kao ranjena zvijer koju može svatko ubiti, ali Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. Kajin ode ispred lica Jahvina ". Dakle,gledano starozavjetno, Bog kažnjava ( shvati kao metaforu ) Kajina ( čovjeka ) tako da postaje vječita lutalica.

    Svi smo mi odreda ograničeni u našoj spoznaji, netko više, drugi manje . To određuje Bog, mi nemamo upliv u to.Svijesni smo mali dio stvarnosti, ostalo je pohranjeno u nesvijesnom dijelu. Sukob između onoga što je u našem svijesnom i onoga što je u nesvjesnom, može odjednom puknuti vrtoglavo da uništi čitav organizam. Dok je god čovjek živ, sve su nam opcije otvorene, to je jako ljepo rekao Erich Fromm. I to je dobro. Uvijek postoji izlaz, ali moraš biti živ.

    avatar

    27.09.2019. (20:51)    -   -   -   -  

  • eum

    @Boris;
    Lijepo si ovo ispripovjedao tako da sam sa zadovoljstvom pročitao. Neke stvari i kada su ponovo rečene - na duhu ugodan način, zvuče kao posve nove i poželjne, a osobito je to dobro kontra zaborava... Zato čovjek ne može sam sa sobom sam u spoznavanju sam koračati.. Stalno je potreban još neko sa nama, a kada su dvojica sabrana u Njegovo ime i On je sa nama/njima.
    Ne bih se složio sa pojmom "da se rađemo bolesni" rađe bih prihvatio ono neispisana ploča" kada od trenutka ovosvjetskog rađanja započinje proces naobrazbe i odgoja, postupnog formiranja osobe onako kao idu (lete) godine karakterno prilagođeno intelektualnoj i kronološkoj dobi.
    Naše je da smo nelijeni, životni, i da prihvaćamo trajni trud oko spoznaje te da svoje grijehe postupanja ugrađujemo u proces vjerovanja kao pozitivne znakove pokajanja i kroz iskustvo dođemo do poniznosti ka prihvaćanju volje Božje za naš život. Istinska spoznaja i otkrivanje smisla života počima drugim ovozemaljskim rađanjem (svakako prije fizičke smrti) a to je spoznaja da Bog postoji, da je On naš otac i stvoritelj svega živog i neživog. Tek tada otkrivamo pravu smisao života a duhovnost Sv. Duha oblikuje čovjekovu dušu i tijelo kao posebno (specifično) čovjekovo biće pripravno da ostavi suvišno i da se razduži sa majčicom Zemljom!!!

    avatar

    27.09.2019. (21:41)    -   -   -   -  

  • Boris

    @Eum, baš je dobra ova korespodencija nadopunjavanja Božjeg stvaranja.
    Dolazim na pomisao : Nije čudo vjerovati u Boga. Pravo čudo je suprotno, nevjerovati u Boga. Jako je ljepo vidjeti kad netko kao ti ima tu čudesnu moć da ti riječi budu tako blagoslovno pozlaćene, a obični si smrtnik. Znaš, kad netko laže, ima kratke noge, a kad netko govori istinito, riječi mu isijavaju harmonijskom svijetlošću.

    Zašto je naša spoznaja ograničena ? Dugo sam razmišljao o tome tražeći odgovor dok nisam upoznao u pravom smislu ove pojmove čitajući jednu knjigu pok. prof. Ivančića ( mislim da je imala naslov "Hagiterapija", nisam siguran... ). Iz njegovog teksta ja sam izčitao slijedeći smisao : Naša spoznaja je graničena zato, što bezgranični duh, slobodan od prostora i vremena, ulazi u našu omeđenost prostorom i vremenom, da bi se izrazio racionalno u ovozemaljskoj stvarnosti .
    Što hoću reči drugim riječima. Onoliko koliko dozvoliš duhu da uđe u tvoj ograničeni prostor, toliko će i tvoja spoznaja biti veća. Zar to nije jednostavno !? To je ujedno i razlog zašto mi našu vjerničku svijest nemožemo potpuno izraziti riječima, pa čak ni ti, koji si toliko riječit. Ali , zato, vjera se iskazuje životom, i tu onda nema dilema što je istina.

    Kada pogledamo našu životnu praksu, naročito u ova posljednja vremena, vidimo da se živi pretežito u psiho-fizičkoj dimenziji, a zanemarujemo duhovnu dimenziju, ne živimo cijelovito, harmonično, nego sputano. Naročito nova pokoljenja. Žive u vanbračnim zajednicama.

    " Duh puše gdje hoće. Čuješ mu šum, a neznaš odakle dolazi i kamo ide" - rekao je Isus, Iv. 3,8

    avatar

    27.09.2019. (23:12)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ivančićeva Hagioterapija je, za moj pojam, kao duhovnost drugih religija umotana u naš civilizacijsko-religijski omotač.

    Prvo ste dali onaj njegov postulat:
    Duh daje vegetativnoj i psihičkoj duši duhovnost koja čovjekovo tjelo i dušu oblikuje u specifično čovjekovo biće (Tomislav Ivančić).

    To je ko neki intelektualni zapetljanac...
    I što mu to dođe vegetativna duša, psihička duša, i kssnije u rečenici (samo) duša?

    Citiram Borisove dvije gornje rečenice:
    'Svi smo mi odreda ograničeni u našoj spoznaji, netko više, drugi manje . To određuje Bog, mi nemamo upliv u to.'

    'Onoliko koliko dozvoliš duhu da uđe u tvoj ograničeni prostor, toliko će i tvoja spoznaja biti veća. Zar to nije jednostavno !? '

    Dakle, šta je onda? :)))

    I čemu su za ovu temu bitne vanbračne zajednice?

    (A inače, svaka majka će vam znati reći da se čovjek nikako ne rađa kao tabula rasa.
    Svako dijete koje imaš, razlikovati će se iako na djecu u obitelji obično primjenjuješ iste metode odgoja, upravo zbog urođenog karaktera, osobnosti, koji će obojati svako znanje, svaku ideju, svaku akciju toga bića.)

    avatar

    28.09.2019. (00:54)    -   -   -   -  

  • Boris

    @ Lilianke poštovana: Ljepo ste napisali u jednom komentaru i posebno podebljali rečenicu " tjelo, i sav tjelesni svijet su UNUTAR duhovne stvarnosti ". Onda ste još napisali : " Ne postoji nešto što nije svijesnost, što nije Bog ". Pitam vas jesteli svijesni što ste napisali ? Ja se nadam da jeste. Predpostavljam da to niste mogli, kako se ono kaže, " isisati iz malog prsta" nego ste morali od nekoga nasljedovati. E sada može postojati razlika u intepretaciji. Ako netko prepiše od nekoga neke rečenicu, time on još nije rekao sve o sebi.

    Meni se čini da ste vi ipak u kontradikciji sami sa sobom kada želite pobiti moje navode. Pođimo redom :
    1. Gosp. Ivančić nije samo svjedok vjere, o je i naučnik, pisac, osnivać hagiterapije i dr. Nepostoji duhovnost drugih religija, postoji samo jedna duhovnost od apsolutnog duha ( JEDNOGA BOGA ). Nećemo valjda i vraćke nazivati duhovnošću u našem kontekstu. Mislim da je ovo uvreda prema imenovanom gospodinu. Ovo se odnosi i na primjedbu njegovog postulata.

    2. Što se tiče naših talenata, naravno da to određuje Bog, po logici ako me je On stvorio. Ako nije onda je tako kako kažete Vi . To nek prosude drugi.

    3. Vanbračne zajednice su također jedna vrsta otuđenja od Boga. Nemam što da dodam. Znamo kako prolaze bračne zajednice, a ovo će se rezimirati kasnije kroz život.

    4. Da se čovjek ne rađa kao tabula rasa, s tim se mogu složiti samo djelomično. Kada bi čovjek bio ispisana ploča onda nebi morao ići u školu života ( učiti ). Nebi mu trebala Božja Riječ ( Isus ).

    Dakle, sve je ovo meni u kontradikciji sa vašim predhodnim komentarima koje sam ja prihvatio sa simpatijom.

    Da me se krivo nerazumije. Nemam ništa protiv vaših stavova. Ostaje samo moje nerazumjevanje prema Vama.. Dijalog nema svrhu da pobija nečija uvjerenja ili stavove, nego da iz polemike izađemo bogatiji ( da nešto naučimo ).

    avatar

    28.09.2019. (02:21)    -   -   -   -  

  • eum

    Sjene u dolini boli

    Poslat ću svjetlo topline
    za sve ljude ledenih lica
    da im kamena srca otopi
    i led sa zida boli pokori..

    Sve sjene neka obasja,
    led u rijeke neka prevori
    osmjeh na lice neka vrati
    za ljubav da mogu znati..

    Sve one sjene što odmiču
    ledom tvrdoće okovane,
    zazivam svjetlo topline
    da se u dobru nastane..

    Neka sve ostane u miru
    u milini pogleda s visoka,
    obale čežnji nek ostanu
    u toplom pogledu tvog oka!

    (Moj eho prema postu prijateljice na blogu - shadow-of-soul)

    avatar

    28.09.2019. (09:40)    -   -   -   -  

  • iris

    Kako postoje mnoge teorije o načinu
    Kistova života i završetka, ne bih se kruto vezala ni za jedno
    . Iako ima puno istine. Za mene, posvetiti se bogu znači posvetiti se prvenstveno sebi, svojim bližnjima i okruženju u kojem živiš, i nastojati doznati što više kroz taj neki unutarnji živi dijalog. Mislim da je Isus jednostavno iskorišten od strane mnogih, do bola, kako bi oni sami sebi tumačili svijet. Pogotovo o pravilima Isus nije mnogo govorio, dapače samo ih je rekao nekoliko. On je biće prvenstveno kompromisa, poštenja , praštanja i ljubavi. Ali pokazao je i biće nemoći koje se nalazi u njemu. Dakle živ čovjek ne može sve sam, zato je u društvu. Meni se sviđa njegov odnos prema prijateljima i ženama.
    on je taj koji ne uvjetuje ništa, sve prihvaća, ali i savjetuje neko svoje mišljenje za koje misli da je dobio od oca. Pretpostavljam da je rano otišao iz obitelji zato što je bio aktivist onoga vremena, a opet i svih budućih. Posebna mi je njegova ljubav prema Mariji Magdaleni i njegov odnos prema majci. O svom ovozemaljkskom ocu nažalost malo govori, ali ga poštuje zbog brige koju mu je posvetio.

    avatar

    28.09.2019. (12:02)    -   -   -   -  

  • eum

    @Iris;
    Hvala ti na komentaru, i mogu ti odgovoriti da nisam do sad pročitao bolje opisane one ljudske dimenzije Isusa kao u ovom komentaru, i drago mi je da je to tvoje mišljenje a ne prepisani citati ili navođenja... tp

    avatar

    28.09.2019. (13:04)    -   -   -   -  

učitavam...