Pratim te od prvog dana, al te nisam komentirala jer su mi se sve moje riječi tada, činile ispraznim, nedostatnim naspram tvoje borbe, humanosti i optimizma. Hvala ti što si tako velik čovjek. A takva si neovisno o bolesti. Vidim da i meni ljudi, otkad bolujem, ne znaju kako prići i što mi reći. Potpuno ih kužim, jer sam i sama prije tako. Bolest ne smije biti tabu, to je sve što znam. Zato mislim da je meni bolest došla kao poklon, da bih u pozitivnom smislu promijenila svoj život i ujedno kao poziv, da pišući, govoreći i djelujući, pomognem što većem broju ljudi.
14.08.2019. (13:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravo blog i služi za takve i slične stvari. Dijelimo tugu i sreću, smijemo se i plačemo, savjetujemo se itd. Sve je to ljudski i nikad se zbog toga ama baš nitko ne treba opravdavat. Ne samo što bolest ne smije biti tabu, već i sve ostalo jer smo ljudi pa zašto se sramiti ili osjećati krivo podijeliti maleni djelić svoje intime??? Draga i mila moja, samo tako dalje i uvijek budi svoja. Mi ljudi koliko god smo slični toliko smo i različiti, svatko je jedinka za sebe ali s istim ili sličnim željama i porivima. Prirasla si mi srcu, tako da znaš. Šaljem ti jedan velikiiiiiiiiiiiiii cmokkkkkkkkkkkkkk.
P.S: Što se tiče one izreke u tvom komentaru meni to upravo sliči na to što uvijek pomislim kad mi je najteže tj. da ima ljudi kojima je daleko teže negop meni.
14.08.2019. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divim ti se od prvog slova. Čitajući tebe kažem sebi bar pet puta dnevno"začepi gubicu i ne kukaj". Radi tebe sam prvo ovdje podijelila svoje stanje,onda tek pomalo rekla jednom po jednom djetetu. Jer si me pišući ohrabrila i znala sam kako im to priopćiti. Inače,pisanje mi služi kao ispušni ventil. Puno bolje nego neki psiholog. Pišući ovdje pobjedila sam već nekoliko puta svoje "demone". I naučila voljeti sebe ovakvu smotanu. Uz to sam imala sreće da stvarno upoznam posebno drage ljude. Mogla bih satima pisati o samo lijepim iskustvima . Mislim da se međusobno,ovako pozitivni privlačimo i tu nalazimo. Hvala ti još jednom za svaku napisanu riječ,svaki osmijeh i svaki savjet :)
14.08.2019. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto umiru dobri, oni jako dobri koji pomažući svojima ili drugima daju sebe, sve do dana kada iznemogu i to više ne mogu, a onda daju i ono što je preostalo - svoj goli život. Evo nakon par mjeeseci, jedna poznanica i prijateljica moje obitelji, nakon naglog širenja raka otišla je (odvezena) u ospicij u Rijeci, od kuda više nama povratka... kraj na kraju ovog života! A bila je srce i duša obitelji, sve planirala i pridonosila da sve ide nabolje, ali u svemu postoje i dođu granice kada se više ne može. Silne li ljubavi u tome Bože moj, pa zašto umiru dobri i idu rano u zavičaj tvoj...
14.08.2019. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB -hvala ti puno za ove riječi... doista je tako da ljudi zatvore sebe u oklope i ne žele pričati . Kada sam išla na kemo, od ukupno 7 mj kemoterapije ljudi koji su bili već tamo mjesec-dva ne žele te ni pogledati a kamoli što reči- od njih 12 jedna žena je jedina pogledala nas nove u oči sa smiješkom i rekla da se ne bojimo da će sve biti u redu...I tako svaki puta novih 12-16 ljudi 7 mjeseci... meni osobno se sve odvijalo na cesti jer su me zaustavljali ili u dučanu-.Svi imamo na isti način pravo na život i dužnost nam je da podižemo koga god možemo i dajemo informacije koji mogu nečiji život spasiti .Nisu samo odrasli bolesni,pa tu ima toliko male dječice koja se bore a nisu ni počela živjeti.Ja ne bih mogla sebe pogledati u ogledalu da to ne radim... to je osnova života da pomažemo jedni drugima u nevolji- pomažem i kad ljudi nisu u nevolji a ne da ne bih kada jesu. Hvala ti što si tako divna
15.08.2019. (18:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta -hvala ti draga teuta, znam da ti JAKO dobro znaš što znači strah i borba za život- i ja tebi šaljem veliki cmmmokk jer si divna,divna i iz nutra i iz vana
Just me -čast mi je ako sam ti malo olakšala i pomogla s kojim savjetom- što god te interesira tu sam- hvala tebi
jeka - jeeekiiiceeee i tebiiii boooookiiićććć ;-*
Čuvarica pinkleca - i ja tebi šaljem veeeeliikiii zagrljaj dragi moj pinklec
isabel - istooom mjerooom zagrljaaajjj vraćam svima vama tamo
shadow-of-soul - ma nije važno, ima dovoljno onih koji to prepoznaju i moje je srce puno zbog toga-hvala ti od srca jer si i ti jedna od tih
EuM-dragi moj Eum... ja vjerujem da SVEVIŠNJI radi balans ovdje i tamo i treba nas biti podjednako svih duša i tamo i ovdje .Jer jedni druge balansiramo- samo što je nama jako teško otpustiti od sebe nama voljene ljude a oni idu u svijetlost što znači da je i tamo lijepo jer je svijetlost ...eto to je razlog zašto se ja ne bojim otići... moja djeca neće nositi crno kada dođe moj red- moji će biti u bjelini to je moja želja jer svijetlost dajem ,tamo idem i tako hoću da me otprate .Ne želim ih ostaviti u crnom nego bijelom svijetu... mnogi me neće razumjeti ali to sam ja i znam što želim ostaviti mojoj obitelji... iste su suze i u bijelom i u crnom- ako je srce iskreno biram bijelo
15.08.2019. (18:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
važno da si živa
Bilo mi je žao mene jer nisam imao cipele,
dok nisam vidio čovjeka koji nema noge.
-židovska izreka-
14.08.2019. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Pratim te od prvog dana, al te nisam komentirala jer su mi se sve moje riječi tada, činile ispraznim, nedostatnim naspram tvoje borbe, humanosti i optimizma.
Hvala ti što si tako velik čovjek. A takva si neovisno o bolesti.
Vidim da i meni ljudi, otkad bolujem, ne znaju kako prići i što mi reći.
Potpuno ih kužim, jer sam i sama prije tako.
Bolest ne smije biti tabu, to je sve što znam.
Zato mislim da je meni bolest došla kao poklon, da bih u pozitivnom smislu promijenila svoj život i ujedno kao poziv, da pišući, govoreći i djelujući, pomognem što većem broju ljudi.
14.08.2019. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Upravo blog i služi za takve i slične stvari. Dijelimo tugu i sreću, smijemo se i plačemo, savjetujemo se itd. Sve je to ljudski i nikad se zbog toga ama baš nitko ne treba opravdavat.
Ne samo što bolest ne smije biti tabu, već i sve ostalo jer smo ljudi pa zašto se sramiti ili osjećati krivo podijeliti maleni djelić svoje intime???
Draga i mila moja, samo tako dalje i uvijek budi svoja.
Mi ljudi koliko god smo slični toliko smo i različiti, svatko je jedinka za sebe ali s istim ili sličnim željama i porivima.
Prirasla si mi srcu, tako da znaš.
Šaljem ti jedan velikiiiiiiiiiiiiii cmokkkkkkkkkkkkkk.
P.S: Što se tiče one izreke u tvom komentaru meni to upravo sliči na to što uvijek pomislim kad mi je najteže tj. da ima ljudi kojima je daleko teže negop meni.
14.08.2019. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just me
Divim ti se od prvog slova. Čitajući tebe kažem sebi bar pet puta dnevno"začepi gubicu i ne kukaj". Radi tebe sam prvo ovdje podijelila svoje stanje,onda tek pomalo rekla jednom po jednom djetetu. Jer si me pišući ohrabrila i znala sam kako im to priopćiti.
Inače,pisanje mi služi kao ispušni ventil. Puno bolje nego neki psiholog. Pišući ovdje pobjedila sam već nekoliko puta svoje "demone". I naučila voljeti sebe ovakvu smotanu. Uz to sam imala sreće da stvarno upoznam posebno drage ljude. Mogla bih satima pisati o samo lijepim iskustvima . Mislim da se međusobno,ovako pozitivni privlačimo i tu nalazimo.
Hvala ti još jednom za svaku napisanu riječ,svaki osmijeh i svaki savjet :)
14.08.2019. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeka
Booooookiiiiić****
14.08.2019. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca
poslije ovog posta i komentara žena iznad , ja nemam kaj reči, kaj dodati, osim možda ŽŽ ( živjele žene ) !
zagrljaj !
14.08.2019. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
poslije čuvarice pinklec a, niti mi, živjele žene, kako ona to
uzviknu da se čuje i do nas, pa ćemo i mi za njom vikati
Zagrrrljaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj!
14.08.2019. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
imaš veliko srce prepuno dobrote, ali mnogi ljudi to jednostavno ne razumiju, jer nisu navikli na dobrotu, već na nešto drugo ...
14.08.2019. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Zašto umiru dobri, oni jako dobri koji pomažući svojima ili drugima daju sebe, sve do dana kada iznemogu i to više ne mogu, a onda daju i ono što je preostalo - svoj goli život.
Evo nakon par mjeeseci, jedna poznanica i prijateljica moje obitelji, nakon naglog širenja raka otišla je (odvezena) u ospicij u Rijeci, od kuda više nama povratka... kraj na kraju ovog života! A bila je srce i duša obitelji, sve planirala i pridonosila da sve ide nabolje, ali u svemu postoje i dođu granice kada se više ne može. Silne li ljubavi u tome Bože moj, pa zašto umiru dobri i idu rano u zavičaj tvoj...
14.08.2019. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
važno da si živa
SarahB -hvala ti puno za ove riječi... doista je tako da ljudi zatvore sebe u oklope i ne žele pričati . Kada sam išla na kemo, od ukupno 7 mj kemoterapije ljudi koji su bili već tamo mjesec-dva ne žele te ni pogledati a kamoli što reči- od njih 12 jedna žena je jedina pogledala nas nove u oči sa smiješkom i rekla da se ne bojimo da će sve biti u redu...I tako svaki puta novih 12-16 ljudi 7 mjeseci... meni osobno se sve odvijalo na cesti jer su me zaustavljali ili u dučanu-.Svi imamo na isti način pravo na život i dužnost nam je da podižemo koga god možemo i dajemo informacije koji mogu nečiji život spasiti .Nisu samo odrasli bolesni,pa tu ima toliko male dječice koja se bore a nisu ni počela živjeti.Ja ne bih mogla sebe pogledati u ogledalu da to ne radim... to je osnova života da pomažemo jedni drugima u nevolji- pomažem i kad ljudi nisu u nevolji a ne da ne bih kada jesu.
Hvala ti što si tako divna
15.08.2019. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
važno da si živa
teuta -hvala ti draga teuta, znam da ti JAKO dobro znaš što znači strah i borba za život- i ja tebi šaljem veliki cmmmokk jer si divna,divna i iz nutra i iz vana
Just me -čast mi je ako sam ti malo olakšala i pomogla s kojim savjetom- što god te interesira tu sam- hvala tebi
jeka - jeeekiiiceeee i tebiiii boooookiiićććć ;-*
Čuvarica pinkleca - i ja tebi šaljem veeeeliikiii zagrljaj dragi moj pinklec
isabel - istooom mjerooom zagrljaaajjj vraćam svima vama tamo
shadow-of-soul - ma nije važno, ima dovoljno onih koji to prepoznaju i moje je srce puno zbog toga-hvala ti od srca jer si i ti jedna od tih
EuM-dragi moj Eum... ja vjerujem da SVEVIŠNJI radi balans ovdje i tamo i treba nas biti podjednako svih duša i tamo i ovdje .Jer jedni druge balansiramo- samo što je nama jako teško otpustiti od sebe nama voljene ljude a oni idu u svijetlost što znači da je i tamo lijepo jer je svijetlost ...eto to je razlog zašto se ja ne bojim otići... moja djeca neće nositi crno kada dođe moj red- moji će biti u bjelini to je moja želja jer svijetlost dajem ,tamo idem i tako hoću da me otprate .Ne želim ih ostaviti u crnom nego bijelom svijetu... mnogi me neće razumjeti ali to sam ja i znam što želim ostaviti mojoj obitelji... iste su suze i u bijelom i u crnom- ako je srce iskreno biram bijelo
15.08.2019. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...