Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • Demetra

    Sigurnost da neće uvenuti, nestati kao da ga i nije bilo jer puno nas drugog napušta prerano i bez tragova. Zanimljivo.

    avatar

    17.05.2019. (20:43)    -   -   -   -  

  • Anaboni

    a možda
    slutnja da je život koji živim plastificiran,
    ; je, imaš pravo iako vječno lijepo , vječno zamamno ne opstaje osim u sanjivim htijenjima onih koji se besmisleno boje korozije života

    avatar

    17.05.2019. (22:27)    -   -   -   -  

  • jeka

    Hmmm...kao da mi nedostaje nešto, strofa,dvije....
    Nije valjda ipak uvenuo ,ne vidim ga ovdje. Gdje se sakrio cvijet od plastike?;)

    Neću navaljivati ali javit ću ti kada mi bude rođendan pa ga napišeš u komentaru :)))
    Kao djevojčica uvijek bih govorila "jednom kad se udam moj muž može biti svakakv ali ne smije imati kratke ,debele prste" ...eh,sudbine;)
    Ti si muškarac , tvoje ruke su divne, ove ovdje, a sada imaju i pjege.
    Hranu treba kupovati pred istekom roka trajanja, previše se hrane baca. Ljudi vole svježe,sjajno i zategnuto, a od hrane kojoj ističe uskoro rok trajanja ,pa čak i od one kojoj je istekao (ne mislim na jaja i meso) mogu se spraviti dobri obroci. Mi imamo dobru hranu.
    Previše se baca.
    Pozdrav i smjehulji

    avatar

    18.05.2019. (00:22)    -   -   -   -  

  • Potok

    @jeka, cvijet od plastike je simbol, liriziran stav o tome kako (se moglo) živjeti. Pjesma je ispovijedna, a započinje pogledom unatrag. Nisam ja pisao izvještaj o nečem stvarnom (u vazi), nego bilješku o svom sadašnjem stanju i sadašanjim razmišljanjima, potaknutim davnim stihovima. Prema tome, sve je tu.

    avatar

    18.05.2019. (07:38)    -   -   -   -  

  • jeka

    Aha, znači ipak ne postoji pjesma koju su izvodili rokeri:)
    Onda je sve tu.
    Kad si pisao o toj napisanoj pjesmi,nekad davno, pomislila sam "tko zna kakva je bila,baš me zanima:)
    Koliko se čovjek promjeni?
    Onda ništa. Moram ih ostaviti vez tona:)))
    Taj dio je meni nedostajao ... znaš kako je to "sto čitatelja dvjesto izmaštaja:)

    avatar

    18.05.2019. (08:51)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Jesmo li sposobni pred-vidjeti gubitak pogleda na nevinost svijeta oko nas? Tvrdim - jesmo! Konekcija koja je postojala već nosila je u svom najvećem obimu početak linije nestanka. Kao jin-jang krug. Mi to nazivamo nedefiniranom slutnjom, koja, jednom zabodena poput zastavice tog trenutka, mjesta, ili slike sjećanja, davno zaboravljena, ponovo se zavijori i aktualizira. Povuče u retrospekciju bez mogućnosti promjena ili bilo kakve djelatne upotrebe te nečim pogonjena traži objašnjenja. Preslaguju li se tamo savjest i svijest o njoj, tek, smatram, to je najautentičnije osobno nečije koje je najteže odrediti i artikulirati. Otuda repetitivno-opsesivni Povratci u beletristici, ako su pogođeni, imaju svoju specifičnu težinu koja se posebno osjeti.
    Nema matematike, statistike, pravilnog slijeda. Nešto savršeno slučajno pogođeno traži svoju smislenu svrhu. Da ju je bilo tko dostojno opisao, bila bi apsolvirana i iskorištena, no još uvijek do potpunosti nešto nedostaje i još uvijek je nedostignuta.

    avatar

    18.05.2019. (09:12)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    spoj ljutih pogleda osamljenih rokera koji sviraju uličnu baladu ili tek sadašnjost otuđenosti okretanjem glave kad netko zaviruje u kontejner ili tek savršenstvo tvoje poezije koja spaja prošlost i sadašnjost donosi gorak osmijeh, ali i nadu optimistične duše

    avatar

    18.05.2019. (10:13)    -   -   -   -  

  • Potok

    @ O, jeka. Pjesma postoji. (Pod)sjećanje na nju izavalo je sve ostalo, naravno, i pokušaj da se prisjetim/da shvatim što je izazvalo sjećanje na te dane. A to kako ja to vidim... to sam ja.

    avatar

    18.05.2019. (12:12)    -   -   -   -  

  • jeka

    :)))) malo razgovora s tobom ,hvala :)

    avatar

    18.05.2019. (19:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    cvijet od plastike... vječnost zgusnuta u trenutak... i pitanje... ako sutra nikad ne dođe... ostaje nam sjećanje, jer bez njega ne bi bili ovo što jesmo... da, to si ti... tvoja pjesma... a poezija uspomena daruje moć zbilji... poetika prohujalog daruje nadahnuće... pa čak i odsanjana budućnost je sjećanje... ti tajanstveni mostovi ka trenutku u kojem se zrcali prošlost i tek naslućuje dolazeće... tvoja poezija je upravo to... da, to si ti... plastificiran za vlagu mirisne krhkosti... moćna je tvoja pjesma... :)

    avatar

    19.05.2019. (07:18)    -   -   -   -  

  • easy

    odbio me naslov, na prvu, ali to isključivo ima veze s mojim stanjem.
    inače, pjesma mi je sjajna. divim se muškarcima koji tako pišu.
    dobivam dojam potpunosti, vječnosti, racionalnosti..svega što mi ponekad u njima fali, ali, i svjesna sam da ne može baš svatko napisati
    ovakvu pjesmu, pa makar o kojem spolu se radilo.
    skidanje treba imati stila..a možda se i varam..

    avatar

    20.05.2019. (10:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...