"Stigoh u hram bezvremena, vidjeh vjetrom upisano ime. U tandemu zaigrasmo igru vjetra i vječnosti… " to je samo dokaz da sudbina postoji i ponekad se voli poigrati s nama ali na kraju uvijek bude onako kako je zacrtano. Krasno napsano Dinajice. Ugodan ti dan draga.
25.04.2019. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... ovo je davno napisano... 1987 ukorićih zbirku... evo jednoh stiha iz zbirke...
Noćas je vjetar odsvirao requiem ugasio zadnji lumin na oltaru želja i prosuo pepeo nedosanjanih snova. Noćas sahranih boli na groblju bezimenih osjećaja na horizintu kliknu zora slaveći Fenixov let.
i onda osjetih sreću... da draga sretna sam...:)
25.04.2019. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oklopi mladosti, ne da su krhki, nego nepostojeći, ali spoznaja da je tome baš tako je dijametralno suprotna, i zato mladost lakoćom juriša u nešto za što vjeruje da je naprijed ;)
25.04.2019. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-osjećanje se pretočilo u oluju ruža....- Joooooj Bože, kako mi je ovo lijepo izrečeno i tako , tako....ma ne znam kako da objasnim svu silinu emocija koje me sada preplaviše. Hvala Din na svemu ovome upravo ispročitanom , dobro Taango kaže, zaista prelijepo. topao pozdrav
25.04.2019. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@isabel... u vremenu koje nazvah olujom ruža čitah poeziju Ingeborg Bachmann... osamnaest crvenih ruža osuših kao znamen i sjećanje na prohujalo... osjetih moć Bachmann poezije... osjetih moć njene oluje ruža... oćutih oluju emocija u sebi... nezaboravni trenuci su to... u vjetru vječnosti začuh Requiem prohujalom vremenu... i napisah pjesmu...
hvala ti što osjećaš napisano... carpe diem... :)
26.04.2019. (03:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ti si sretna žena, znaš li to'?
25.04.2019. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
ja sam dobila 23 žuta tulipana : prvi porod, 23 godine i cvijet kojega obožavam
25.04.2019. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Ljubav je bezvremena :-)).
25.04.2019. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
"Stigoh u hram bezvremena, vidjeh vjetrom upisano ime. U tandemu zaigrasmo igru vjetra i vječnosti… " to je samo dokaz da sudbina postoji i ponekad se voli poigrati s nama ali na kraju uvijek bude onako kako je zacrtano.
Krasno napsano Dinajice. Ugodan ti dan draga.
25.04.2019. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
..igra tvojih riječi bezvremena...i ti bezvremena....predivno...
25.04.2019. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... ovo je davno napisano... 1987 ukorićih zbirku...
evo jednoh stiha iz zbirke...
Noćas je vjetar
odsvirao requiem
ugasio zadnji lumin
na oltaru želja
i prosuo pepeo nedosanjanih snova.
Noćas sahranih boli
na groblju bezimenih osjećaja
na horizintu kliknu zora
slaveći Fenixov let.
i onda osjetih sreću... da draga sretna sam...:)
25.04.2019. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@AnnaBoni... divno je to... divni su ti buketi koji nam još uvijek govore o prohujalom vremenu... :)
25.04.2019. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@ZlicaOdOpaka...da draga, bezvremena je... :)
25.04.2019. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta... ponekad Imam osjećaj... da se nismo sreli umrli bi...
hvala ti draga na izdvojenom... carpe diem... :)
25.04.2019. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Dnevnik jedne otočke... oduvjek se igram riječima i tada uistinu zaboravljam vrijeme... postajem bezvremena u igri vjetra i vječnosti... :)
25.04.2019. (14:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grunf
Oklopi mladosti, ne da su krhki, nego nepostojeći,
ali spoznaja da je tome baš tako je dijametralno suprotna,
i zato mladost lakoćom juriša u nešto za što vjeruje da je naprijed ;)
25.04.2019. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Potpuno te razumijem draga. Zapravo voljela bih da je tako da se neprestano ponavljaju naši životi...tko zna, možda je to i istina?
25.04.2019. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Grunf... eh divna mladosti... krhka i postojana... vječna u igri s vjetrom trenutka... oplemenjuje... :)
25.04.2019. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta... ponavljaju se u igri vjetra i vječnosti... a Requiem prohujalom vremenu njedri Felixa iz pepela praotaca... usrećuje...
lijepe snove ti želim... :)
25.04.2019. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Igra vjetra i vjecnosti
25.04.2019. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taango
Osamnaest crvenih ruža i ljubav u celofanu kako je to lijepo.LP
25.04.2019. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
isabel
-osjećanje se pretočilo u oluju ruža....-
Joooooj Bože, kako mi je ovo lijepo izrečeno i tako , tako....ma ne znam kako da objasnim svu silinu emocija koje me sada preplaviše.
Hvala Din na svemu ovome upravo ispročitanom , dobro Taango kaže, zaista prelijepo.
topao pozdrav
25.04.2019. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Euro... igra vjetra i vječnosti davne 1987 zgusnuta u zbirku Odakle dolazi ljepota... pretočena u ovo ovdje i ovo sada... :)
26.04.2019. (03:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Taango... hvala ti... bilo je to davno, ali još uvijek titra u sjećanju... :)
26.04.2019. (03:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@isabel... u vremenu koje nazvah olujom ruža čitah poeziju Ingeborg Bachmann... osamnaest crvenih ruža osuših kao znamen i sjećanje na prohujalo... osjetih moć Bachmann poezije... osjetih moć njene oluje ruža... oćutih oluju emocija u sebi... nezaboravni trenuci su to... u vjetru vječnosti začuh Requiem prohujalom vremenu... i napisah pjesmu...
hvala ti što osjećaš napisano... carpe diem... :)
26.04.2019. (03:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...