Komentari

tragovivremana.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Petra

    Ponekad umor odagna strah (prepuštanje) ili previše straha otupi samoga sebe.

    avatar

    04.04.2019. (03:10)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    strah omamljuje do tihog umiranja... :)

    avatar

    04.04.2019. (06:11)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nažalost, da

    avatar

    04.04.2019. (07:31)    -   -   -   -  

  • eum

    Zato su u strahu velike oče pa od straha i srce poskoči... Ali, to sve je za ljude, i u strahu oni se trude da isprave svoje i tuđe loše pobude...Lp

    avatar

    04.04.2019. (08:04)    -   -   -   -  

  • Petra

    Dinaja
    Iscrpljuje, nezrelost za suočavanjem :-)

    avatar

    04.04.2019. (09:38)    -   -   -   -  

  • Petra

    Lastavica
    Možda je najveći čovjekov podvig da prevlada strah u sebi. Onda može ići dalje. Mada tako postoji opasnost za padanje u bezosjećajnost ...

    avatar

    04.04.2019. (09:41)    -   -   -   -  

  • Petra

    EuM
    Neka vrsta straha je urođeni mehanizam za odbranu. Njega treba njegovati, a sve druge kontrolisati. Kažu da je strah jedino čega se treba bojati. :-)

    avatar

    04.04.2019. (09:43)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    "Život počinje gdje se strah završava." Osho

    avatar

    04.04.2019. (12:20)    -   -   -   -  

  • Petra

    shadow-of-soul
    E, da. Bingo! :-)

    avatar

    04.04.2019. (16:47)    -   -   -   -  

  • Euro

    Istina

    avatar

    04.04.2019. (21:17)    -   -   -   -  

  • teuta

    Prava istina. Kad se suočimo sa strahom tada smo pravi gospodari mi.

    avatar

    04.04.2019. (23:03)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Preliminarno ću se složiti. Iako je strah dobar selektor, pa pravodobnim doziranjem vodi k uspješnosti. Opasnije je imati strah pred strahom. Uvijek uzmicati ili prelaziti na drugu stranu ulice. Izbjegavati iskustvene matrice koje bi posljedično vodile k njemu. Stoga imamo ugodu sigurnosti i spokoja. No, ljudi su istjerani iz raja. Spoznali su da su goli. I eto ti ga vraže - straha od golosti. Evolucijski - to je bio dobar strah, ljudski - precijenjen i izvitoperenog tumačenja.

    avatar

    06.04.2019. (20:48)    -   -   -   -  

  • Petra

    teuta
    Staviš ga pod noge ;)

    avatar

    07.04.2019. (08:24)    -   -   -   -  

  • Petra

    Misliš li da su njih dvoje imali san (jabuka mudrosti) i istovremeno strah od toga da budu ogoljeni? Ona, ipak, nije šutila (nagovorila ga je) i san je nestao, pa sad (nakon istrjerivanja) budni skupljaju samo njegove ugarke?
    Je li poenta bila u mudrosti?
    Ili si pak mislio da je poenta " na golom" ...?

    avatar

    07.04.2019. (08:33)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Digresiju o raju dotakao sam zbog nove perspektive gledanja na problem. Naime, tko je bio svjedokom o nagovaranju žene da se uzme jabuka? Ljudi nisu, proroci nisu. To je nečija manipulacija - ljudska, svakako, ali daleko, daleko poslije. Zašto? Upravo zbog poante tvog posta. Svatko je sluga strahu ako ga prihvati gospodarem (gospodinom). Valjda stoga kažu kako je batina iz raja izašla. Strah od batine (kazne!) pokorava. Nekoga direktno, mnoge posredno. Jer pripadaju okruženju gdje je paradigma kazne regulativ prihvatljivog ponašanja. (Ovdje govorim o usatku moralne obveze prema "božanskim" veličinama, ne o odnosu među ljudima, iako iz prvog nužno proizilazi drugo.) To je drama u kojoj je common sense tragična figura, napose pali Anđeo, netko koga valja istrijebiti iz sjećanja. Npr. pobijeđenu staroslavensku božicu prirode i plodnosti pretvorili su u Baba Rogu koja je postala zla, ružna stara vještica. Nasuprot nje je uvijek lijepa Marija kojoj se svi zagovaraju. Do tada je "svetost" bila svuda oko nas u zakonitostima pojavljivosti, a od tada se "svetost" personalizira visoko iznad ljudi. Ako dijete ne želi spavati doći će Baba Roga koja vreba ispod kreveta. Strah i kazna postaju edukativne mjere.

    avatar

    07.04.2019. (18:39)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus
    Govorimo o (ljudskoj) manipulaciji. Složili smo se oko toga da je "svako sluga strahu ako ga prihvati gospodarem (gospodinom)". Ali nismo se baš najbolje razumjeli oko "njih dvoje".
    Naime, "njih dvoje" su upravo prevladali taj strah, odbacujući ga kao gospodara i usudili su se (onako goli) probati zabranjene plodove. Oni su, iz koje god perspektive posmatraš, saučesnici (ne znam što je bitno da su goli?).
    Ne sjećam se da se negdje spominje da su oni bili goli, imali su smokvin list. Za ondašnje shvaćanje to je dovoljno. Zato nisam shvatila, kao ni prvi put to što tvrdiš: "Spoznali su da su goli. I eto ti ga vraže - straha od golosti". Nisam shvatila da su oni imali ikakav strah? (priča bi se drugačije razvijala)

    Možda nije loše da spomenem da ja nisam ograničeni konzument biblijske priče, već poštovalac drevne mudrosti. Tako to i posmatram, kroz kazano a ne kroz nečije tumačenje.
    Što se tiče te biblijske "postavke", lično mislim da se tu radi unutrašnjoj psihološkoj drami disciplinovasti spram kršenja pravila i o tome da li čovjek donosi odluke sam i da li je crv sumnje "đavo" ili uslov za iskorak, pomak. Potreba postojanja krivca je prevashodno izraz nezrelosti. Ili je oprečna ideja đavo? Trebamo li se onda čuditi i (za)pitati I možemo li u tom smislu biti "goli" do istine ako imamo takav filozofski pristup nečemu? Uvijek ćemo se pitati, bez mogućnosti da donesemo jasnu odluku...ali to može biti dobro kao "umijeće igranja" ili kao sredstvo spomenute manipulacije.

    avatar

    07.04.2019. (20:48)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus
    Veoma mi je interesantno sve ovo ostalo što si spomenuo, a posebno gdje si se sjetio Baba Roge. :-)
    Ostatak moralne obaveze prema bogovima, prinošenje žrtava, sve je to bilo potaknuto strahom. Kolektivnim strahom i postalo dio običaja. A onda pogodno sredstvo za manipulaciju.
    A sa bogovima se može biti u ljubavi, ako se isključi strah i sve je onda drugačije.
    Ključ je u ljubavi. O tome, čini mi se, govore hrišćani. Na sva usta. :-)

    avatar

    07.04.2019. (21:10)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Postanak 3,8-10 “Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.«”

    avatar

    10.04.2019. (19:14)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus :-)

    Nije to baš tako bilo. Nisu bili goli:
    Knjiga postanka, 1 Prvi čovjekov grijeh

    Post 3,6-7
    Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

    Nakon što ih je sve prokleo:
    21 I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
    Post 3,21

    Goli su bili samo kada ih je stvorio.

    avatar

    11.04.2019. (19:10)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus

    Ja, ipak, preporučujem da se pročita cijeli odlomak, drugačija se slika stvara.

    Prvi čovjekov grijeh
    Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« 2Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« 4Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
    8Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. 10On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« 11Nato mu reče: »Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« 12Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« 13Jahve, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
    14Nato Jahve, Bog, reče zmiji:
    »Kad si to učinila,
    prokleta bila među svim životinjama
    i svom zvjeradi divljom!
    Po trbuhu svome puzat ćeš
    i zemlju jesti sveg života svog!
    15Neprijateljstvo ja zamećem
    između tebe i žene,
    između roda tvojeg i roda njezina:
    on će ti glavu satirati,
    a ti ćeš mu vrebati petu.«
    16A ženi reče:
    »Trudnoći tvojoj muke ću umnožit’,
    u mukama djecu ćeš rađati.
    Žudnja će te mužu tjerati,
    a on će gospodariti nad tobom.«
    17A čovjeku reče: »Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! – evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta:
    s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
    18Rađat će ti trnjem i korovom,
    a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
    19U znoju lica svoga
    kruh svoj ćeš jesti
    dokle se u zemlju ne vratiš:
    ta iz zemlje uzet si bio –
    prah si, u prah ćeš se i vratiti.«
    20Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. 22Zatim reče Bog: »Evo, čovjek postade kao jedan od nas – znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!« 23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. 24Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

    avatar

    11.04.2019. (19:11)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus

    Jedno je sigurno, za prvog čovjeka se ne može reći da je trčao za njenom suknjom. ;)

    avatar

    11.04.2019. (20:30)    -   -   -   -  

  • Vrtlog_

    Strah je čovijeku neprijatelj, ali mu je i koristan. Međutim kad potpuno zavlada čovikovin životon, tada je izuzetno opasan. Po čovika jasno, a nekad i po njegovu okolinu.

    avatar

    15.04.2019. (22:36)    -   -   -   -  

  • Petra

    Sjene iz djevojčicinih snova
    Trebali bismo, po Ivinom uputstvu, sve u životu prihvatiti sa osmjehom stjuardese koja zna da na avionu nešto nije u redu. A opet, jesmo li spremni na takve padove? :-)

    avatar

    16.04.2019. (18:57)    -   -   -   -  

  • Vrtlog_

    Da, to si dobro rekla. Svjesno pustit da padneš, nisan razmišlja o tome, mada me život u biti gura u tom smijeru. Ja nisan spreman, al možda i ne možeš bit spreman, jednostavno pustiš da se snađeš kad se pad desi. :)

    A za ovu raspravu sa morveusom, Fromm u svojoj knjizi: Dogma o Kristu, opisuje mit o izlasku iz raja kao metaforu od čovjekova odvajanja od nesvjesnog stanja stopljenosti s prirodom, od životinjskog stanja bivanja. U suštini, a to san ja uvik mislija, jedenje jabuke je dobra stvar, a zmija je stari simbol znanja i mudrosti u više kultura. To je u biti početak samospoznaje (vide da su goli, postaju svjesni sebe) i rasta nas kao svjesnih bića. Problem je što čovjek uglavnom gleda unazad i misli da je nešto prije bilo bolje, pa misli da je taj raj u kojem su Adam I Eva živjeli bio bolje mjesto od ovoga sad. Po mom sudu to je posljedica nezadovoljstva težinom svjesnog života i čeznenje za nekim momentom olakšanja. From smatra da se tribamo odvojit od nesvjesnog stanja u prirodi, da bi se ponovo vratili prirodi svjesno.

    avatar

    18.04.2019. (10:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...