Komentari

jekatisine.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • jekatisine

    Jedno drukčije iskustvo.

    avatar

    08.12.2018. (10:54)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Budi ponosna što nemaš horor priče iz učionice,
    jer dobar dio ovisi o tebi.

    avatar

    08.12.2018. (11:20)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    I svaka sloboda mora imati svoje granice. Dobro da nije nikada prijeđena, želim ti da ostane tako dalje... ;)

    avatar

    08.12.2018. (12:14)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Neka i ostane tako, ne volim vijesti koje često dolaze iz škola u USA.. Učitelje se nekad poštivalo kao i svećenike i policajce i imali su uvijek punu kuću svakakvog jela i pića. Moja mama je nosila kredu i pločicu u školu, abak je bio računalo.

    avatar

    08.12.2018. (12:30)    -   -   -   -  

  • depresija i ja

    Djeca osjete dobrotu i obrnuto. Posbno si ti u stanju osjetiti tko je onaj
    ili ona koja želi biti alfa u društvu.
    O kako sam siguran da ih pogledom pročitaš.
    Uz tebe sam.

    avatar

    08.12.2018. (14:17)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    na žalost, distanciranost je nastala svugdje ...

    avatar

    08.12.2018. (16:13)    -   -   -   -  

  • blickanje

    i ja sam s lijepim uspomenama i to me čini sretnom

    avatar

    08.12.2018. (17:46)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Kao i u životu, valja imati smisao, šarm i dobrotu da bi te djeca i ostali prihvatili. Ali, to je teško.

    avatar

    08.12.2018. (20:18)    -   -   -   -  

  • eum

    Netreba ni horor ni teror,
    razumijevanje je ključ koji košta
    vremena i truda, ali zaslužuje nikolu,
    pardon srčeka...

    škola je mjesto gdje još mogu živjeti
    i uz mlađe generacioje preživjeti
    ideli pravih nastavnika
    koji su u školi kao doma

    Oni pravi ne bježe od učenika
    kad odu iz škole opet su u školi
    doma, oni se opet školuju
    i pripremaju za učenika

    Samo da nije sustava
    onih koji odlučuju o školi
    a nisu nikad razumjeli nastavnika
    a kamo li probleme učenika

    oni su sustav oni znaju i
    odvajaju sredstva za znanost,
    oni su zakon sve do 3% plaće,
    oni ne vrijede više, jer ne znaju,

    da je ulaganje u znanost ujedno
    ulganje u nastavnika!

    Lp, EuM

    avatar

    09.12.2018. (00:34)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Kad si čovik, to se pripozna.
    Onda je lako i protočno obostrano.
    Čak i onda kada je teško.
    Ljudsko srce je veće od problema.
    Bravo za zvanje života, jer je očito da to je.

    avatar

    10.12.2018. (14:41)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Imali smo u osnovnoj školi profesoricu njemačkog kojoj je jako nedostajalo samopouzdanja: učenici su kao hijene koje namirišu krv pa smo je jadnu stalno maltretirali, rugali joj se, činili budalu od nje, stavljali joj velike bube u imenik, ljepilo na stolicu, beljili joj se iza leđa, barem je jednom dnevno usred sata odlazila plakati na hodnik. Nisam prednjačio u tom ružnom ponašanju prema njoj, ali nisam bio ni posve lišen krivnje, i sad mi je zbog toga jaaaaaako neugodno. Profesor Franjo iz čakovečke Tehničke škole, koji je pred penziju, možda je također jedna takva žrtva, dakako na neki drugačiji način, jer učenici možda u njemu osjećaju staračku slabost i krutost, nefleksibilnost pa mu prkose i izazivaju ga. Zbog svih tih izazova koji postoje u prosvjetnom radu s djecom i mladima, zbog imperativa da profesor(ica) ili učitelj(ica) mora biti u sebi integriran i samopouzdan, koliko je god moguće kompletna ličnost, prosvjetna bi plaća trebala biti bitno veća od one kakva je danas. Učenici će namirisati i najmanji trag nečije neautentičnosti i to će prvom prilikom nastojati zloupotrijebiti, a možda istinski uopće nisu loša djeca.

    avatar

    10.12.2018. (16:27)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @Lastavica: a možda sam samo imala sreće.

    @Pozitivka: imam naviku rješavanja problema odmah čim nastanu. a pravila djeca dobiju na prvom satu.

    @gogoo: ne zazivam ni ta vremena kad je bio takav odnos. mene se učenici ne boje, ali znaju gdje su mi granice i što mogu, a što ne mogu.

    @depresija i ja: pa lako je prepoznati. samo više nemaš jednog alfe, nego imaš više manjih grupica.

    @shadow-of-soul: da, uočila sam to otkad radim. baš tu udaljenost. toliko se bavimo kurikulumom da nemamo vremena za djecu. a djeca to osjete.

    @blickanje: pričala baš s nekoliko profesora, ima nas koji nisu imali nikakav horor.

    @dejmon: moraš i voljeti to što radiš. ako tamo staneš pred njih i verglaš svoje, teško da će te doživjeti.

    @EuM: ne radim ovo zbog plaće. po zanimanju sam inženjerka s položenim pedagoškom kompetencijama. da odem u industriju, bila bi mi dupla.

    @Dnevnik jedne otočke: valjda. rekla sam u jednom komentaru prije, moraš voljeti to što radiš.

    @Mariano Aureliano: u osnovnoj smo bili najgori razred na školi. a opet, dosta nas na kraju išlo na faks, više ili manje uspješno.
    ne postoji idealni recept za to da te djeca prihvate i tvoj predmet. svaki razred u kojemu sam bila do sad (a cca 30 razreda ili 600 djece sam imala u sve 4 škole u kojima sam radila) ima svoj neki način funkcioniranja. prvi tjedni su ispitivanje terena i uočavanje što funkcionira, a što ne.

    avatar

    10.12.2018. (16:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...