Komentari

narubupameti.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • .Annabonni

    još uvijek vrtiš film o sebi " ja prije braka" i zbilja shvaćaš, da ovo u čem jesi je klaustrofobičan prostor u kojega si umetnuta dijelom svoje volje pa s pozicije žene-majke shvaćaš, da si zakinuta i umorna trčiš da bi "slijedila" kako kažeš i Alpe i muža i dijete i trening za sebe........Po svemu sudeći - ti svoje "ja" zadovoljavaš kroz trku,makar trka nosi i frustracije ali to tvoj otac vidi, ti - ne !!!

    Ti voliš sve njih, ali ipak, najviše voliš sebe

    avatar

    16.11.2018. (16:04)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Joj kako si ti promašila ceo fudbal.

    avatar

    16.11.2018. (19:50)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Već sam jednom komentirao kako dobro oslikavaš obiteljske i međuljudske odnose u svojim postovima. Čini mi se da bez puno kalkuliranja pišeš o svakodnevnim životnim situacijama na originalan, čak britak način i zato su mi ti tekstovi zanimljivi. Ponekad se prepoznam, kao recimo u ovoj situaciji kad treba nakon treninga juriti po djete. Mislim da nema nekog univerzalnog recepta kako bi obitelj trebala funkcionirati. Važno da se njeni članovi međusobno poštuju i podržavaju. Onda obično, da upotrijebim jedan stariji izraz, prevaziđu situacije i razdoblja koja im se čine teška.

    avatar

    16.11.2018. (22:38)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    budi i ti malo sebična, nema u tome ništa loše....vidiš kako i oni sebi ugađaju :) nekad se to nazivalo konstruktivnim egoizmom, ne znam postoji li i danas taj izraz :)

    avatar

    17.11.2018. (15:53)    -   -   -   -  

  • blablalica

    Meni se svijet vratio u normalu otprilike kad mi je mlađe dijete krenulo u školu. Tada sam ponovo prodisala.
    Možda je ružno reći, ali do tada sam se često osjećala kao u zatvoru....sama s njih dvoje 24/7 .
    2x mjesečno odlazili su tati na vikend i tada sam umjesto da punim baterije bila ili tužna što nisu sa mnom ili osjećala grižnju savjesti što sam trebala malo odmora od njih.
    Na kraju to vrijeme tako brzo prođe. Malena je sada 5. razred, lagano je hvata pubertet i više nisam centar njenog svijeta, a sin mi je već odavno "frajer" .
    I sada mi se osjećaji ponosa miješaju s osjećajem nostalgije....
    Ali ne, ne bih se vratila u vrijeme kad su bili mali.
    Uglavnom, život je rijetko kada jednostavan, a opet... zapravo i je... jednostavan. Samo mi kompliciramo.
    A tata? Ma jebe ti se kaj tata misli, očekuje ili želi od tebe.... Probaj se opustiti...

    avatar

    18.11.2018. (00:15)    -   -   -   -  

  • Dnevnik toka misli

    @Donabellina - Kao prvo, čast mi je što me čitaš. :) Kao drugo, usudila bih se reći da si u pravu, iako baš nisam skroz shvatila što želiš reći. Misao koja mi se nadovezuje na tvoje riječi je, ... vjerujem da bih sebe još više voljela kad bih bivakirala po Velebitu. :)

    @Fresh - Jesam li? Nikad nisam kužila pravila tog sporta.

    @dugopruhash - Hvala ti na razumijevanju i toplini koja struji iz tvojih riječi. :)

    @smjehotvorine - Moram upamtiti taj izraz - Konstruktivni egoizam. :))

    @blablalica - Slažem se, mi ga zakompliciramo. Pokušat ću se opustiti, ali uspjeh je blago rečeno upitan. ;)

    avatar

    19.11.2018. (09:04)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Ponukan sam uključiti se u temu odnosa "otac-dijete" u dobi kada "dijete" već postane zrela, samosvojna i odgovorna osoba, ali to je toliko "sklizak teren" da bih lako mogao neželjeno zabrazditi i sam sebi skočiti u usta. Svejedno, pokušat ću najkonciznije što mogu...

    Prepoznajem ovdje obrazac upućivanja serije savjeta "djetetu" koje u "vizijama" roditelja nikad nije odraslo, tipa "pleti kotec kakti otec", i to je ono iritantno što izaziva automatski otpor "djeteta" i "šum" u komunikaciji.

    S druge strane, "zrelost" odraslog djeteta katkada je na silnoj kušnji kad se suoči sa savjetom roditelja koji ga tretira kao sebi ravnoga, a "ono" savjetu zapravo nije doraslo. Po inerciji "tradicionalno" sumnjičavog poimanja međugeneracijskih odnosa, velika je vjerojatnost da će odbiti inače razuman i iskustveno utemeljen savjet. Nažalost.

    avatar

    21.11.2018. (16:53)    -   -   -   -  

  • Dnevnik toka misli

    @GP - Slažem se s tobom. :)
    Savjeti mojeg oca uvijek dopiru do mene, vrte se poput refrena neke pjesme u pozadini mojih misli i nikada ih se ne mogu osloboditi. Čak i kada djelujem s umišljanjem samo po svojoj volji, na kraju otkrijem kako slijedim očeve savjete. Ipak bilo je velikih odluka koje sam donijela protivno njemu i njegovim savjetima, i nakon puno godina još uvijek nisam požalila. :)

    avatar

    22.11.2018. (10:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...