Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • eum

    "Nažalost, mnogi često ostaju
    uz vrijednosti koje olako biraju, uvjeravaju
    sebe da su prave, sve do trenutka ili
    događaja, kada shvate gubitak vremena".

    avatar

    09.10.2018. (12:11)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    neka nas zaštiti Majka Božja svjetlošću svojom

    avatar

    09.10.2018. (12:17)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Današnji čovjek često je umoran,
    ne samo tjelesno ili duhovno,
    često je umoran i od samog života.
    To je nedostatak ljubavi prema drugima
    i manjek sigurne ljubavi prama sebi.

    Na ovaj navod nisam kompetentan govoriti sa duhovne strane pa ću sa svjetovne jer je u principu ( po mom stajalištu i percepciji možda nisam u pravu) tanka granica između te dvije stavke. Vjerujem da smo svi mi kao individue predodređeni za nešto u nečemu smo se pronašli što dokazuju naši blogovi, recimo tvoj duhovni i moj teatralni. Za ovaj tvoj navod koji sam prekopirao u komentar, moje je mišljenje da današnji ubrzani tempo života dovodi do nervoze i zbog toga je umoran od života. Od situacija koje se događaju njemu i oko njega. Još bih ubacio i mobing na poslu što ljudima nabija negativnu vibru i zbog toga nabijeni stres ispucavaju na krivim ljudima ( u smislu da su krivi izbor jer nisu krivi oni) nego onaj koji im je stres nabio.
    Sa jedne strane svi bi trebali imati neku dozu ljubavi prema nekome i savjest za što kažu da nam je to svima određeno od strane Boga. Manjak ljubavi prema sebi i znači manjak ljubavi prema drugima, nemožeš niti voljeti nikoga drugog ako sam sebe nevoliš. U principu se slažem sa tvojim navodima ali evo ja sam dodao svoje viđenje stvari, sa strane onoga što nam se događa ovdje na svijetu. Raznorazne stresne situacije koje rezultiraju negativnošću i manjkom ljubavi. U fizičkom, emocionalnom i duševnom smislu. Nekako sam uočio poveznicu između te 3 stavke možda je u pitanju i čista psihologija ? nebi znao.
    Mislim ionako da ljude najviše uništavaju frustracije koje im nabiju drugi ili ih oni nabiju sami sebi.

    avatar

    09.10.2018. (12:30)    -   -   -   -  

  • eum

    Kod mene ćeš naići na nekakav nesrazmjer u tumačenju
    životne zbilje i one pretpostavljene sa duhovne strane jer
    je duhovna/religijska ili evanđeoska u principu idealistička,
    dakle ona kojoj mi težimo da bi bili bolji, djelatniji i više u
    suradnji sa stvoriteljom svijeta, njegovom voljom kada govorim
    o poniznosti a samim time što smo savršeniji njemu smo bliže
    to nam olakšava život u svakom pogledu. Kad se jave oni koji
    nam zagorčavaju život, kod mobinga recimo, tada se sjetim
    one maksime ljubi svog neptijeteje, ili one svjetovno "glupe"
    izreke ko tebe kamenom ti njega kruhom, što je to zapravo
    nego pouzdanje u Gospodina da će nam on pomoći ako sa
    njim surađujemo, naravno kroz molitvu za sebe i za one koji
    nanose nepravdu. On zna sve što se događa i po vjeri on
    nam može i hoće pomoći, jer nam se događa ono što je volja
    njegova a što nije pouzdavamo se da će On to ispraviti.
    Mogu se složiti sa dosta toga u tvom komentaru, i kada se
    tome doda navedena duhovna dimenzija sve postaje rješivo.
    Božja volja je rješenje za sve, a za nas smrtnike to je iscjeliteljska spoznaja.
    Tvoja rečenica "Mislim ionako da ljude najviše uništavaju
    frustracije koje im nabiju drugi ili ih oni nabiju sami sebi" je
    sasma uredu, jer u uglavnom većina ljudi sama pokušava
    riješiti sve svoje probeme, pa ako sebe ne volimo ili nemamo
    izgrađenu ljubev prema svijetu, stvari se lako pretvore u
    zavist, zlobu, ljubomoru, osvetu, tvrdoglavost, jal i sl...
    A, svaka ta negativna tenzija otvara zlom "nove krugove"
    lošeg djelovanja. Zato prije obraćanja molitvom, a da bi bila
    uspješna, potrebno je i opraštanje, jer postoji obećanje u
    molitvi očenaša "oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo
    drugima" ...

    avatar

    09.10.2018. (13:41)    -   -   -   -  

  • viviana

    Gdje ti je srce ondje će ti biti i blago.
    Kad srce bira, takvim izborima treba vjerovati....

    "Bog nas kao svoju djecu
    silno ljubi i želi da mu mi to dopustimo"
    ...

    Djeca Božja

    avatar

    09.10.2018. (19:32)    -   -   -   -  

  • eum

    @viviana:
    Pjesma kao komentar tvoga posta

    Dragulj jesenje večeri

    Mala kavana uz rub obližnjeg parka
    proljepšana neskrivenom naklonošću sunca
    podsjeća na izloženo impresionističko platno...

    Prozirna paučinasto meka mrežica
    satkana od žagora u kutku prostora
    otkriva nesigurnost ljudske egzistencije

    Čini se uljuljkana negdje daleko sklonjena
    nevažno u visini krošnje, u titraju svjetla
    što se poigrava kroz natkrilje krošnji.

    Sva blagost ovog nedjeljnog poslijepodneva
    dolazi od svjetlosti što miluje kao lahor
    sve čega se takne lijući sebe.

    Razlijeva se kao ulje na platnu života,
    i sjaji na zreloj koži riđokosog dana
    čiju dob odaju tragovi davno svelih ruža.

    Tu su i krhotine zemljanih vaza gorčice
    oslikane rđe, cimeta, duhana... sve uokrug,
    smaragd i zlato prosjaje kao zrnca sunca.

    Krunski dragulj večeri još je u škrinji,
    gledam ga na krošnji u zlatnini lišća
    moje oči miluje i iz njih se prelijeva....

    EuM

    avatar

    09.10.2018. (21:30)    -   -   -   -  

  • eum

    @Djeca Božja

    zahvaljujem na objavljenoj poučnoj životnoj drami na tvojoj
    stranici...

    avatar

    09.10.2018. (21:35)    -   -   -   -  

  • eum

    @shadow-of-soul - slijedi
    pjesma kao komentar na tvoj post:

    Vrijeme nade postojanja

    Koga čeka vrijeme naše neprolazno
    u daljini nekoj, hrama naše duše,
    u zrcalu prolazne radosti postojanja
    dok gledam se satkan od praha i sunca...

    Tamo gdje stoji vrijeme neprolazno
    neotvorena pisma pohranjena su Božja
    i zrcale tu na opsjeni mjesečeva sjaja
    dok bijele ptice magičnih sjećanja lete...

    Evo, uzimam broš satkan od zlatnih suza
    opijena tugom nevidljiva sjaja oka tvog
    i vraćam se tebi od uzaludnih daljina
    u vremana nade našeg postojanja...
    EuM

    avatar

    09.10.2018. (22:21)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala!!

    avatar

    09.10.2018. (22:32)    -   -   -   -  

  • Voyager-nova generacija

    Pozdrav u Kristu,

    Čovjek je umoran od svijeta i pokušava u svijetu naći utjehu pa se još više umara. Dođite k meni umorni optrećeni zove nas Isus, Njemu predajmo svoje brige, dozvolimo mogućnost da ne možemo sve isplanirati sve točno odrediti, prihvatimo volju Njegovu. On nas ljubi i On daje mir, a to najviše nedostaje u ovome svijetu Njegov mir. Predajmo se Njemu i sve svoje predajmo Njemu, svakodnevno u užurbanom danu sve situacije predajmo Njemu, On će okrenuti na Dobro. Dobro mijenja sve.

    LP i BB

    avatar

    09.10.2018. (22:38)    -   -   -   -  

  • elwa hr

    sviđa mi se

    avatar

    10.10.2018. (09:18)    -   -   -   -  

  • eum

    @Voyager-nova generacija;
    Dragi prijatelju, to nam većini nedostaje, molitva Isusu da preuzme naše brige, priznajem to i meni često fali, sjetiti se tog dragocjenog sos poziva onda kada je potrebno, reagiramo sa zakašnjenjem, iako kod njega nema pojma kasno nego u potrebi, jer On zna i sam reagirati te nas zaštitoti ali, On nam je dao molitvu "Oče naš" kao sredstvo da dođemo do njega da nas zaštiti. Umorni smo od svega, nemamo dovoljno vremena za osnovne ž. potrebe radi ritma globalne centrifuge koja ugrožava i izbacuje slabije, umorne, ranjene, one koji trebaju mir i zaštitu. Upravo radi mira, tu je naša majka Kraljica mira, i ne odlazi izgleda do konca ovakvog/ovakvog svijeta, i ne umara se, daje poruke spasa, mjesečno, tjedno ili dnevno kada god to zatreba, a Bogu hvala, ima što reći, jer se nalazi na neiscrpnom vrelu našeg života, našeg nastanka i našeg bitka, prema kojem i sami trebamo prepoznati i ostvaiti svoju svrhu/zadaću...

    avatar

    10.10.2018. (09:37)    -   -   -   -  

  • eum

    @elwa hr

    Tvoj post doživio sam ovako:

    Omotano vrijeme

    Ne bojim se kada dolazi kraj,
    ni kada je jesen i kada je zima,
    jer na meni još dovoljno mjesta,
    mjesta, za nove ožiljke ima ...

    Čovjek sam koji zna s vremenom,
    omotati vrijeme, a ima ga dosta,
    ko u šareni papir omotati mašnu
    i poslati na putovanje s mosta...

    Sva sjećanja privezati koncem
    za plave balone pa neka polete
    nošeni vjetrom, naka tamo slete,
    da zaspati mogu, kada mi je dosta...

    avatar

    10.10.2018. (10:56)    -   -   -   -  

  • eum

    @elwa hr

    Moj poklon u stihovima za izuzetno bogat tekst,
    kod tebe, koji komentiram na slijedeći način:

    Salutiram magli što se diže

    Pun gorčine i ljutnje salutiram jutru
    i magli što se naokolo, po visini diže,
    u oku sumnja otvara suzama križni put,
    i baca kamen prema nebu da pogodi
    tamo nekog tko to sve posložiti stiže.

    Evo, osjećam nemoć u rukama mojim,
    osjećam težinu što me poput okova veže
    u zaboravu sveg onog dobrog što je bilo,
    i glad satkanu od osvete, dišem sve teže,
    u sjećanju mom, sve dobro stalo bi u dlan.

    I kada bio sam s njom, ja ustvari sam sam bio,
    znam da nevjera nije kotač da se otkotrlja niz breg,
    nije ni prepreka. nije kraj, ali šutnja, šutnja ubija,
    ubija polako i od mene stvara krvnika, diže mač,
    zbog toga jutros ja sam pun gorčine i ljutnje,

    i salutiram magli što se diže.

    avatar

    10.10.2018. (10:58)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    @EuM - hvala na prelijepim stihovima izraženima na drugačiji način, ali opet savršeno napisano

    avatar

    10.10.2018. (11:26)    -   -   -   -  

  • Znadu ga i polizat

    Evanđelje u molitvama, a daj nešto stihova i o meni ali da se rimuje.Iskreno rečeno,ovaj način tvog pisanja stihova mi odudara.Ne ljuti se!

    avatar

    10.10.2018. (19:42)    -   -   -   -  

  • eum

    @Znadu ga i polizat;
    Hvala na pitanju, zapravo neda mi se voditi dva bloga pa na taj način kompenziram ono što sam htio raditi blog - poezije, ovako mi je lakše jer u suradnji sa par blogera koje cijenim, dobivam materijal za pisanje pjesama različitih sadržaja, a to su zapravo obikovane misli rečenih blogova na drugi način, što ni čini posebno zadovoljstvo...

    avatar

    11.10.2018. (07:13)    -   -   -   -  

  • eum

    Zahvaljujem svima koji posjećuju ovaj blog, a kako nemam puno vremena dolazim uglavnom kod onih koji ostavljaju trag...
    Uz pozdrav,
    EuM

    avatar

    11.10.2018. (07:32)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    evo, ja ću priznati da sam prošla kroz tešku krizu vjere.

    prije 10 godina sam se razboljela i našla sam se dvaput okružena čistom patnjom. nije toliko boljelo moje stanje, koliko je bilo teško gledati kako dobri ljudi iz trenutka u trenutak dobivaju daleko veći križ nego su ga sposobni nositi. nekoliko ljudi koje sam znala si je skončalo život, nisu mogli više podnijeti bol.

    kad sam htjela maknuti se od boli, sklanjala sam se kod kapelice unutar bolničkog kruga. nisam molila, uređivala sam cvijeće i razmišljala o svima njima.

    nekoliko godina unazad, počela sam spontano opet moliti. ne za sebe. za sve drage ljude kojima je to u tom trenutku potrebno. i za ljude koje volim.

    avatar

    11.10.2018. (08:40)    -   -   -   -  

  • NF

    eh ti moljci, mi alergični na lavandu imamo problem

    avatar

    11.10.2018. (11:19)    -   -   -   -  

  • elwa hr

    Naravno da odobravam i svidja mi se tako oblikovano :)

    avatar

    11.10.2018. (11:39)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Bila sam tamo...

    avatar

    12.10.2018. (08:23)    -   -   -   -  

  • eum

    @Lastavica,
    djevojka u plavom?

    avatar

    12.10.2018. (08:55)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    @EuM - poslala sam ti e-mail :)

    avatar

    12.10.2018. (10:37)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    a kako dalje kada te ljubav nakon 30 godina prevari???Još vjerovati...nadati se...nikada više....boli me previše!!!

    avatar

    12.10.2018. (12:38)    -   -   -   -  

učitavam...