od kraja --- početak : sva zgarišta ili bar ugasla ognjištva stvarana su u žaru vjerovanja da baš ništa u ovom životu ne bi smjelo biti uzaludno.......
03.03.2018. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zarotirao si i moja sjećanja ovim stihovima iz dječačke prošlosti, sjećam se jedne zime, bijeli snijeg, imala sam 11 godina, doveli su me da spavam kod obiteljskih prijatelja sa troje djece, bilo je prehladno i prebijelo, a soba u kojoj sam prespavala je bila toliko bešćutno distancirana i obavijena noćnom tamom i zimom, tako da je dijete bez roditelja ostalo ukopano u tom svom snu pa kad su ujutro roditelji došli po mene, to je bilo kao da me sunce obasjalo
03.03.2018. (19:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žar potajnog nadanja se vremenom rasplamsa, a nakon njega nužno ostaje zgarište. U svakome od nas plamte i vatre unutrašnje borbe... Moguće da ni jedna żrtva učinjena zarad spokojnog života nije uzaludna?
03.03.2018. (19:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iako sam je čitala više puta, u međuvremenu, otkad si postavio pjesmu, moram je odšutjeti, nakon ponovnog čitanja. Nekad bih najradije i pustila da ostane tako, ali pokušat ću prenijeti bar neku od misli... Uvijek me iznenadiš. Iznenade me tvoji uvidi - kao nešto što sama takvo ne bih prepoznala u onom što se pojavljuje - što se raskrije u pjesmi, kao što je to u zadnjoj strofi '... kada si gorio i svijetlio ne znajući da stvaraš zgarište' . I lako je meni dok čitam, zastajem, razgledam, mislim... i nakon čitanja, uobličiti za sebe misao, poput: 'život sam sebe sagara' i 'neznanje štiti bezbrižnost; ranjivost i strepnju topla perina i blizina nekog bliskog, san, a uvidi štite spremnost' kad ti najprije izraziš sve kako jesi, tako, da mi da oblikovati te misli, do kojih ne bih dospjela drugačije. Zato, namjesto što bih se nastavila u komentaru takvim svojim mislima, kao refleksijama na tvoju pjesmu, radije ti želim izraziti to što je njena, odn. tvoja pjesnička zasluga za pomenute refleksije.
A ta kuća - da spomenem još i to - izgorjela, s keramičkim umivaonikom bez sjaja i još toplim što utjelovljuje sjećanja, koju volimo, u mentalnom svijetu sa svojim požarom i svjetlom što neobuzdano bukti i upućuje, uvijek može biti plamen na kojem ćemo se grijati.
I eto, ja se vratila - kući. :) I pozdravljam te!
09.03.2018. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
od kraja --- početak : sva zgarišta ili bar ugasla ognjištva stvarana su
u žaru vjerovanja
da baš ništa u ovom životu ne bi
smjelo biti uzaludno.......
03.03.2018. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
zarotirao si i moja sjećanja ovim stihovima iz dječačke prošlosti, sjećam se jedne zime, bijeli snijeg, imala sam 11 godina, doveli su me da spavam kod obiteljskih prijatelja sa troje djece, bilo je prehladno i prebijelo, a soba u kojoj sam prespavala je bila toliko bešćutno distancirana i obavijena noćnom tamom i zimom, tako da je dijete bez roditelja ostalo ukopano u tom svom snu pa kad su ujutro roditelji došli po mene, to je bilo kao da me sunce obasjalo
03.03.2018. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Žar potajnog nadanja se vremenom rasplamsa, a nakon njega nužno ostaje zgarište. U svakome od nas plamte i vatre unutrašnje borbe...
Moguće da ni jedna żrtva učinjena zarad spokojnog života nije uzaludna?
03.03.2018. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Sviđa mi se ovo prisjećanje, samo ne volim - zgarišta...Pusa, vole Te L+B+G
03.03.2018. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dušu plijeniš stihovima... i budiš uspomene... divan je to osjećaj... :)
03.03.2018. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Zgarište je uvijek plodna zemlja.
03.03.2018. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Počinje igrom i vjerovanjem, završava zgarištem...
07.03.2018. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti na prisjećanju... u zgarištu uvijek tinja lumin vjerovanja... :)
07.03.2018. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Slažem se s Tvojim koemntarom kod mene. U potpunosti. Pusa, vole Te L+B+G
07.03.2018. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Hvala Ti...Pozdravljam Te!!!
07.03.2018. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fancy
Zanimljive usporedbe...
08.03.2018. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Iako sam je čitala više puta, u međuvremenu, otkad si postavio pjesmu, moram je odšutjeti, nakon ponovnog čitanja. Nekad bih najradije i pustila da ostane tako, ali pokušat ću prenijeti bar neku od misli...
Uvijek me iznenadiš. Iznenade me tvoji uvidi - kao nešto što sama takvo ne bih prepoznala u onom što se pojavljuje - što se raskrije u pjesmi, kao što je to u zadnjoj strofi '... kada si gorio i svijetlio ne znajući da stvaraš zgarište' . I lako je meni dok čitam, zastajem, razgledam, mislim... i nakon čitanja, uobličiti za sebe misao, poput: 'život sam sebe sagara' i 'neznanje štiti bezbrižnost; ranjivost i strepnju topla perina i blizina nekog bliskog, san, a uvidi štite spremnost' kad ti najprije izraziš sve kako jesi, tako, da mi da oblikovati te misli, do kojih ne bih dospjela drugačije. Zato, namjesto što bih se nastavila u komentaru takvim svojim mislima, kao refleksijama na tvoju pjesmu, radije ti želim izraziti to što je njena, odn. tvoja pjesnička zasluga za pomenute refleksije.
A ta kuća - da spomenem još i to - izgorjela, s keramičkim umivaonikom bez sjaja i još toplim što utjelovljuje sjećanja, koju volimo, u mentalnom svijetu sa svojim požarom i svjetlom što neobuzdano bukti i upućuje, uvijek može biti plamen na kojem ćemo se grijati.
I eto, ja se vratila - kući. :) I pozdravljam te!
09.03.2018. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...