Komentari

theartofbeingyourself.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • The Art Of Being Yourself

    .

    avatar

    15.02.2018. (12:26)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Od sjećanja se ne živi, ali ista mogu biti fini začin životu. U sjećanjima mi žive ljudi koji su obogatili moj život, a koji danas nisu više uz mene. Sva sreća da postoje sjećanja i snovi, u kojima osjećam njihov dodir:-))) I prošlost je dio nas, samo, naravno, kao i u svemu, tako i u ovom treba izbjegavati krajnosti i ne zapinjati predugo. Ovo o strahovima mi se sviđa. Ne kaže se uzalud: "strah je vrag".

    avatar

    15.02.2018. (17:44)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Onda sam ja pošteđen (uglavnom) tog ustrajavanja. Malo se toga sjećam iz prošlosti.
    Ona druga, e to je pogodak u sridu!

    avatar

    15.02.2018. (19:04)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    dnevniče - ovaj put se slažem s tobom, sjećanja imaju neku svoju svrhu, ovu koju si opisala. Zamka je jedino u tome da se čovjek može početi lijepiti za sjećanja i na neki način pokušavati živjeti u njima, što je štetno.

    semper - i treća je onda pogodak u sridu. Od nje sam odustao u postu, pa je mogu staviti sada... Ostvarenje svih vaših snova je s druge strane straha. Izgleda da je strah bogovska kočnica za sve vrijedno u životu. Ne bi ga se bilo loše osloboditi.

    avatar

    15.02.2018. (20:08)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Slažem se @The Art..., ja se strahova bilo koje vrste nastojim osloboditi cinizmom, ironijom, sarkazmom i crnim humorom. Momentalno tako liječim strah od učestalih operacija. Neki to rade molitvom.

    avatar

    15.02.2018. (23:43)    -   -   -   -  

  • so far away...

    jučer sam pročitala da si na putu prosvjetljenja kad ti se događaju dvije stvari: prestaneš brinuti (strahovati) i počinješ doživljavati sve više sinkroniciteta...
    a što se sjećanja tiče...bez nekih bi život bio prazan, to su ona dobra...bez drugih bi bili bez iskustva koje nam itekako može služiti da ne radimo opet iste stvari...(neću reći greške, jer to ne postoji)

    avatar

    16.02.2018. (05:31)    -   -   -   -  

  • y

    Puno toga dobrog, pametnog i pozitivnog pišeš, ali ...
    Možda nije baš uvijek manje više!
    Ne sviđaju mi se rečenice poput druge koju si ovdje istaknuo, bez objašnjenja.
    U biti grozno mi na živce idu pozivi koji usmjeravaju čovjeka da bude ono što nije. Neko tobože superiorno biće otporno na metke. Oslobođenja u takvim scenarijima nema. Oni su tek tlapnja i iluzija.
    Prirodno je osjećati strah, biti ranjiv i nesiguran jednako kako je prirodno biti snažan, siguran i nepokolebljiv.
    Ova rečenica nekako poručuje kako nešto nije u redu s nama ako osjećamo strah, a to nije istina.

    avatar

    16.02.2018. (07:25)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    so far - nikako život bez sjećanja ne bi bio prazan. Prije bih rekao da je život bez sjećanja pravi blagoslov. "Sreća nije ništa više nego dobro zdravlje i loše pamćenje." Albert Schweitzer Čini se kao da se on to malo i šali, ali u dubljem smislu, stvarno je tako. Lijepa sjećanja mogu biti svojevrsno utočište, loša sjećanja možda mogu poslužiti kao koristno iskustvo, ali i jedno i drugo su tek blijede slike u usporebi sa Stvarnošću koja se događa upravo sada.

    y - manje često je više, ali sve je to relativno. Kao što znamo, slučaj je sklon pripremljenom duhu. Kada je čovjek iznutra spreman, onda će ga i najmanja sitnica pokrenuti. Ako nije spreman, ni najduže objašnjenje mu neće značiti baš ništa. U pravu si što se tiče straha. U drugoj rečenici se sigurno ne misli negirati strah, reći da je on loš, da ne postoji ili ne bi trebao postojati, da ga se treba svakako osloboditi. Strah je dio ljudskog iskustva i on ima i svoje pozitivne strane, a on može biti i odskočna daska u svoju suprotnost. Prirodno je osjećati strah, a hrabrost je napraviti nešto čega se bojimo, bez obzira što se toga bojimo, a kad to napravimo, onda vidimo da se nismo imali čega ni bojati (kao dječak u Andrićevoj knjizi "Knjiga"). Strah je sigurno sastavni dio ljudskog iskustva, ne možemo se praviti da on ne postoji, ali jako često se radi o potpuno neracionalnim strahovima, koji nemaju nikakvo utemeljenje u stvarnosti, radi se o naučenim strahovima. Ova tvoja predzadnja rečenica je super. Ali zaključak ti nije dobar, jer rečenica iz posta ne poručuje to što si ti zaključila. Ona može poručivati razne stvari. Meni poručuje nešto drugo, da biti ukorjenjen u strahu stvara okove, a osjetiti slobodu daje krila.

    avatar

    16.02.2018. (08:06)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...slažem se s oba citata... vezanost uz sjećanje nas sprečava da krenemo dalje, a strah je najveći neprijatelj slobode odnosno ljubavi, ako takvo nešto postoji :)...

    avatar

    16.02.2018. (12:47)    -   -   -   -  

  • y

    Vrlo subjektivno i iracionalno mi dio rečenice o slobodi koja daje krila ide na živce. (Možda zato što me podsjeća na reklamu za energetski napitak.)
    :))))

    avatar

    16.02.2018. (12:59)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    y - potpuno si u pravu, to je vrlo subjektivno i iracionalno. Ako to netko koristi u reklami, ne znači da ne vrijedi. Ne vrijedi ono što oni reklamiraju, ali u rečenici iz posta itekako vrijedi. Ali i to je isto subjektivna stvar. Kada poletiš, kao da će ti trebati netko reći što je, a što nije, bit će ti tako svejedno. Iskustvo i je subjetkivno, sve je nabjolje sam doživjeti i proživjeti; tada su objašnjena i filozofiranja potpuno suvišna. Pa nemoj mi reći da nikad nisi imala osjećaj kao da imaš krila, ili barem da bi svaki čas mogla poletjeti. Ja sam baš jutros, skoro neprekidno, imao takav osjećaj dok sam obavljao neke stvari. "Krila" su osjećaj, pa nećemo baš doslovno letjeti nebom, jel tako. :

    avatar

    16.02.2018. (13:06)    -   -   -   -  

  • Prinčipesa ne da guze!

    Sadašnjost svatko percepira na svoj način, kako je tek sjećanje varljivo kad mozak pamti samo ono što on želi!
    Najlakši primjer su ti neostvarene ljubavi.. Da su se ostvarile, postale bi dostižne i smrtne, ostvarene i zaboravljene.
    Ne volim sjećanja, čine me ranjivom.

    avatar

    17.02.2018. (00:26)    -   -   -   -  

  • so far away...

    s ovim u odgovoru se slažem, no, ipak mislim da i sjećanja nečemu služe...

    avatar

    17.02.2018. (05:19)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Živjeti slobodno i bez straha:))
    Ako iza nas ne ostanu sjećanja , onda nismo ni živjeli:))

    avatar

    17.02.2018. (20:46)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    so far away - sjećanja i ne služe nečem spektakularnom. Najviše služe tome da ne ponavljamo iste greške svaki put. Ali da postoji neko blaženstvo i velika vrijednost u sjećanjima, ne postoji. Najveća vrijednost se nalazi svakom novom trenutku i to je ono što je ljudima najteže shvatiti; što nije ni čudno, jer to se ne može shvatiti, već samo živjeti.. U usporedbi sa ovim trenutkom, svako sjećanje je potpuna besmislica. Znam, znam, ljudima se čini kako je u njihovim sjećanjima sadržana sam bit njihova života, kako su ona dokaz i potvrda njihova postojanja, ali to uopće nije tako. Sjećanja su tek privjesak. A jasno je i da bi mnogi skočili na ovakvu tvrdnju, kao kada bi zabunom udobno smjestili guzicu na vruću peć. Sjećanja su iluzije, umrla iskustva i u tome nema ništa tragično.

    Razmišljanja jedne žene - vjerojatno si se krivo izrazila. Ne vidim kako bi iza nekog mogla ostati sjećanja. Misliš sjećanja drugih na tebe? A dobro, ako te to tješi. :)

    avatar

    17.02.2018. (21:24)    -   -   -   -  

  • so far away...

    mi se slažemo, a ne slažemo se...
    uzmi recimo za primjer fotografiju...većina nas hoda okolo sa ciljem da što više toga zabilježi...u jednom sam trenutku drastično srezala svoju potrebu za time, zašto? Jer sam shvatila da u tom silnom nastojanju da sve živo ufotkam, zapravo, propuštam trenutak. Pusti fotografiju, ona je blijedi podsjetnik doživljaja...on je neprocjenjiv. Isto je i sa sjećajnjima, pa ipak, lijepim se sjećanjima rado vratimo...zašto, jer oživimo sada...nešto od onoga kako smo se tad osjećali. Što i nije tako loša stvar, zar ne?

    avatar

    18.02.2018. (05:57)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @Art-što li je sadašnji trenutak nego li tek prošlost već? Takvo linearno poimanje vremena postoji samo u našim glavama....Za mene je svaki trenutak jednako važan i čini ukupnost našeg života i utkan je u ono što mi jesmo...Slažem se s tobom u dijelu u kojem naglašavaš važnosti sadašnjeg trenutka jer uistinu ima veliku važnost za redovan tijek našeg života, ali ne slažem se s dijelom da su prošli trenuci nevažni...U krajnjem slučaju ako ih ne koristimo samo za ugodu ( a prisjećanje na one lijepe čine nam ugodu) prebiranjem po njima možemo rezimirati naš život i donijet neke zaključke, do kojih u trenutku kada se nešto događalo, nismo vidjeli. I to ne znači apriori živjeti u prošlosti...nego prihvaćati i prošlost i sadašnjost, a podredno i budućnost kao sastavni dio naših života, koje jednako trebamo koristiti. Uostalom, koliko god se mi trudili sebe uvjeravati u ovo ili oni, svi ti trenuci su nedjeljivi dio nas samih.

    avatar

    18.02.2018. (14:49)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    so far - podsjetila si me, i Fromm je isto to bio primijetio, što se tiče fotografiranja... ljudi odu na odmor, ne skidaju fotić s oka, fotkaju sve što im se nađe na putu, propuštaju zapravo sve to vidjeti svojim očima, da bi tek nakon što se vrate kući, "u miru" pogledali, preko fotki, gdje su to zapravo bili. Možemo se vratiti lijepim sjećanjima, zašto ne, osim što zapravo ne možemo. Možemo se prisjetiti nečega, ali sigurno se toga prisjećamo drugačije nego što je stvarno bilo. Arsen je na tu temu rekao nešto zanimljivo, u njegovom stilu:
    Takvim sjajem može sjati
    Ono što je prošlost sad
    Što ne može da se vrati
    Što je bilo ko zna kad

    Ljubav naša ranih ljeta
    Za oboje bješe jad
    Sad je prava, sad je sveta
    Kada više nisam mlad

    Ove bitke ove rane
    Otkriće ljepotu svu
    Kada budu stvari davne
    kad ne budu više tu

    Ova jutra što te muče
    Pruži će i tebi sve
    Kada sutra bude juče
    A ti budeš ko zna gdje

    Uzalud od ove noći
    Tražiš da ti više da
    Jer najprije mora proći
    Da s o njoj više zna

    Samo se ti tješi kako je obilaženje sjećanja bezazlena i ponekad dobra stvar. Nema ništa loše u tome, ali ne treba gubiti puno energije na sjećanja. U svakom trenutku možeš birati na što ćeš usmjeriti svoju pažnju. Tamo gdje ti je pažnja, tamo ti je energija koju imaš. Ako ju potrošiš na sjećanje, nemaš ju za druge stvari, a druge stvari su život koji je trenutno pred tobom, a ti ga odabireš gledati kroz staru fotografiju, pri tome propuštajući ono novo što ti je pred očima. Nisu sjećanja štetna, ali ima puno vitalnijih i životnijih mogućnosti koje se nude. Sjećanja su loša zamjena za njih. Kao zamjenski sir recimo, a to ipak nije sir, samo liči siru.

    dnevnik - pa slažem se, to sam i rekao negdje gore; iz prošlih iskustava možemo učiti, ne možemo se praviti da se nisu ni dogodila, to bi bila nova glupost s naše strane. Sve se događa sada, prošlo iskustvo i sjećanje mogu postojati samo sada, ako ih odlučimo prizvati i zabavljati se njima. Ono što želim reći je da imamo i pametnijeg posla od tih prisjećanja, jer život neprestano vibrira i u nama i oko nas, sve je u neprestanom pokretu. Kada se koncentriramo na sjećanja, mi privremeno prekidamo prirodni tok, isključujemo se iz njega, za to vrijeme postajemo močvara, prestajemo biti rijeka u pokretu. U konačnici, nije ovo stvar filozofiranja, nego iskustva. Teško ćeš nekoga tko uživa u stvarnosti trenutka uvjeriti kako je sjećanje super stvar. Ali ako je tebi super stvar, odgovara ti i hrani ti dušu, regenerira te, onda je ono za tebe dobro.

    avatar

    18.02.2018. (20:54)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Vidiš....ja svaki segment svog života jednako snažno osjećam i volim...Savršeno mi je jasna moć sadašnjeg trenutka, ali i sve one prošle smatram pre dragocijenima. Nemam potrebu parcelirat svoj život, nego uživam u njegovoj ukupnosti...To ti je moje iskustvo:-)))))

    avatar

    18.02.2018. (21:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...