Komentari

usputne-biljeske.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • dugoprugash

    Zlatne žbice - Skela i most na Savi

    avatar

    27.11.2017. (21:16)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Prošao sam skelom Medsave između Zaprešića i Samobora, i kod Lijevog Dubrovčaka motorom, a skelom za Križnicu od Šašnatog Polja kod Pitomače biciklom, kao i preko mosta kod Martinske Vesi. A rijeke mogu najbrže nabujati kad se otvore brane hidrocentrala (moraju se štititi) , samo od kiša i otapanja snijega ide sporije. Zanimljiva je tehnika upravljanja skelom samo pomoću toka rijeke, pramcem ukoso na jednu stranu (mislim lijevo) za desnu obalu, na drugu stranu za lijevu obalu, a stara tisuće godina.

    avatar

    27.11.2017. (22:12)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    baš lijep post, riječju i fotkom. I mene vesele takve stvari, volim i sama trubiti kad me nešto dotakne,. Tako male stvari,a poprave raspoloženje, kako si napisao.

    avatar

    27.11.2017. (23:14)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    lijepi post i putopis....svaki put me zadivi @gogoo svojim pozbavanjem svakog kutka Lijepe naše....pozdrav za obojicu

    avatar

    28.11.2017. (07:27)    -   -   -   -  

  • Klik

    Uh što su (mi) skele drage... još od one trnjanske (gdje je sada Most Slobode)... pa kasnije i one petruševečke (gdje je sada Domovinski most) koju smo, dok smo bili u fazi bicikliranja poput tebe, često koristili.
    Sve današnje su, koliko znam, metalnih korita (i "palube") pa nažalost nema onog nekog prirodnog, tiho-stenjućeg zvuka drva koji se isplepliće sa šumom rijeke. A zapravo tišina!
    ***
    Volim ovakve "nježne" postove!

    avatar

    28.11.2017. (10:43)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    kad sam bio dijete moj stari je napravio malu skelu nekoliko praznih dvjestolitarskih bačava i drvena platforma, pa smo se mi klinci Non stop navlačili tamo amo ili bi se odvukli na sred rijeke, i ludovali :))

    avatar

    28.11.2017. (12:23)    -   -   -   -  

  • antun

    Krasan putopis. Postoje mjesta koja nisu daleko, a gdje nikad nisam bio...

    avatar

    28.11.2017. (22:05)    -   -   -   -  

  • Klik

    Evo nađoh jednu iz 2006., tamo iz tvoje fare!

    avatar

    29.11.2017. (00:19)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Jako lijep slikopis
    (Nezgodni su psi kad tako odluče skratiti nogavice ;)

    avatar

    29.11.2017. (10:21)    -   -   -   -  

  • Klik

    E da cucki... Grdo! I ja sam imao bliskih sureta s njima za vrijeme bicikliranja po selima okolice. Prepredeni su oni, znali su mi čak "postavljati zasjedu" - po jedan sa svake strane ceste!
    Ja sam to "rješavao" ili, u vožnji, skidanjem pumpe za gume koja mi je, onako dugačka, bila prikvačena ispod štange bicikla (to su tada bili "Rog"-ovi bicikli) pa kad bi pesi vidjeli taj "pendrek", izgubili bi svaku volju. Ili silaskom sa zica i posezanjem za prvim "dostojno uvjerljivim" kamenom.

    avatar

    29.11.2017. (13:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...