Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Potok

    Nije kao prije?

    avatar

    27.10.2017. (17:51)    -   -   -   -  

  • AnaBoni

    S ovim hiperbolama doveo si me do-------muškarca!

    Sličnost (ni)je slučajna, zar ne ?

    avatar

    27.10.2017. (17:58)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Hm...

    avatar

    27.10.2017. (19:23)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Slobodno obriši komentar...ni ja ništa ne kužim...bez zamjere:)

    avatar

    27.10.2017. (20:36)    -   -   -   -  

  • Potok

    modrinaneba, u životu nisam napisao nešto jasnije, osim pozdrava, na primjer, zdravo!

    avatar

    27.10.2017. (20:42)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Oprosti mi! Popravit ču se oko komentiranja...

    avatar

    27.10.2017. (20:45)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Sve je isto kao prije - samo život sve brže prolazi....Istina. Živa istina! Pozdrav, L+B+G

    avatar

    27.10.2017. (21:24)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    "samo je život prošao" - hladna odsutna samoća i distanciranost mi zvuči iz ovih par riječi ... ostao je tek dah mladosti u uspomenama...

    fenomenalna pjesma

    avatar

    28.10.2017. (16:01)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Misaono....život prođe brzo i umori nas.....

    avatar

    28.10.2017. (19:48)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Dobar tek! :)))) Pusa, L+B+G

    avatar

    29.10.2017. (02:14)    -   -   -   -  

  • viviana

    :)
    Sjajne su mi poredbe - niz poredbi u prvom dijelu pjesme - znalačke, oštroumne, vrsne!
    Tvoje! :) (specijalnosti)
    Izdvojit ću samo neke:
    ohol kao turist s kruzera
    očaran sobom kao glumac
    (sjajno, zbilja!)
    U pjesmi opisuješ i osobine kroz koje se manifestira životna snaga, nepomućena, i karakter.
    Kao i poraz tih snaga kroz osjećaj da je život prošao, dok karakter ostaje isti?
    Pitam se, a zapravo željela bih nešto citirati uz ovu tvoju pjesmu: do kojih godina života i ovisi li o godinama ili pak poticajima koji nas oživljuju, život za nas može biti, postajati - iznova avanturom, pustolovinom, nudeći nam izazov kojem ćemo se otvoriti? Pa da citiram, odn. parfraziram nešto nedavno čitano od Henry Millera:
    Avantura je metafizička kategorija. Ona je način da se neizravnim putem približimo životu; da steknemo prije cjelovit nego djelomičan pogled na svijet.

    Ujedno, uz ovaj kraći osvrt na tvoju pjesmu, puno te pozdravljam po povratku sa svog putovanja. I dodajem uz to: od sebe kamo god išli, nikud ne možemo.

    :)

    avatar

    01.11.2017. (11:05)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Vodi k pitanju: što je realnost ako se uspije zaustaviti? Interaktivno je imamo diobama, simbiozama, prilagodbama. Napokon - usporedbama! Ovim potonjima smo uvijek do gubitka. Jer realnost je moja nazočnost. Jedina mjera, koja ako nije prethodno tarirana, prividno pokazuje iskrivljene veličine. A mijena svega ne dopušta prozirnost do istinitih vrijednosti. Riječi će prve dospjeti do uzaludnosti pokušaja, kao glas koji se ne će prepoznati u svom odjeku i iznenadit će to neprepoznavanje.
    Pretpostavit ću kako je to svojevrsni deja vu pitanja koje se pojavilo ovlaš zamijećeno progledavanjem svijesti. Stalno se nosi sa sobom bez atribucije i to ga označava, kao što u nekom čudnom proteku vremena taj isti izostanak atribucije označava neprekinutu djelatnost potrebe za označavanjem. Omen est nomen.

    avatar

    02.11.2017. (09:25)    -   -   -   -  

  • SarahB

    Ništa nije kao prije:-) a to nekad dobro je.

    avatar

    04.11.2017. (01:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...