Komentari

broduboci.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Lastavica

    Duhovitiju priču još nisi ispričao. Vjerujem i da je istinita.

    avatar

    28.09.2017. (13:37)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Čini mi se da je i to sunce progutalo koju naranču, pa zaiskrilo slatkasto žarko nebo
    Ne znam uživam li više u tvojim storijama ili fotografijama!

    avatar

    28.09.2017. (14:34)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Uvod ti je uobičajeno „poezija u prozi“. Divno i sjetno!
    Kad pročitah kako su mještani počeli skupljati naranče pomislih: izbjegnuta je ekološka katastrofa. Bio sam malo razočaran kad sam pri kraju pročitao da si i ti došao do istog zaključka. Ništa od moje pameti :-)!

    P.S.
    Komentar @Lastavice, a i neka moja mutna sjećanja, ponukala su me da na Internetu potražim nešto o tom događaju. I evo što nađoh.

    U Novom listu 21. srpnja ove godine Slavica Mrkić Modrić piše:
    Moj je otac znao reći – sine, vidi tri mora, a nigdje granice. Granice su samo u ljudskim glavama. Moje svjetlo ih nikad nije poznavalo jer ono od prvog paljenja do današnjeg dana svijetli i Hrvatima, i Slovencima i Talijanima. Ono je za nevera svjetlo spasa svima koji ovom valom plove, a za mirnih dana putokaz. Ako se u ovoj državi sve odvija pod visokim pokroviteljstvom, e onda se život svjetioničara odvija pod visokim pokroviteljstvom svjetla.

    Ja sam ti tu i svjetioničar, i turistički djelatnik, i domar, i vrtlar, i čuvar i smetlar. Ali naravno, najprije svjetioničar, počinje svoju svjetioničarsku ispovijed mlađahni Mario Milin – Ungar, upravitelj najstarijeg aktivnog svjetionika na Jadranu, svjetionika Savudrija – Salvore.

    Mogu vam ispričati i priču kad se 1979. godine brod „Ursa“ koji je prevozio više od četiri tisuće tona voća, mahom naranči nasukao na svjetionik Mulo.

    E sad je li ga zanijela struja ili se posada malo zanijela, ne znam, uglavnom prova od broda završila je pred prozorom spavaće sobe svjetioničara. Da bi „zadržali“ brod na svjetioniku vezali su ga konopima provučenim za kuću. Srećom nije bilo jače nevrijeme jer da je, odoše i brod i svjetionik u plavi Jadran. Brod je odsukan, a naranči je ostalo za izvoz.

    Nakon godinu dana, baš kad su svjetioničari dovršavali popravak mula koji je „Ursa“ raznijela, eto opet „Urse“. Približava se svjetioniku u želji da posada mahanjem još jednom zahvali svjetioničarima i njihovim obiteljima. Ali što? Ovi mašu s broda, a ovi na mulu ludi od muke mašu da se zahvalitelji udalje jer će im valovi koje proizvodi tako velik brod srušiti obnovljeni mul. Upravo to se i dogodilo.
    * * *
    Tako piše u Novom listu. E, sad da li je naš bloger „pjesnik proze“ za taj događaj saznao čitajući članak ili pak je za njega znao iz priča, ne znam. Jednako ne znam da li se sve dogodilo kao je opisao on ili pak mlađahni Mario. U svakom slučaju @brod je temu obradio na svoj uobičajeno lijep način, kao što rekoh u uvodu komentara: divno i sjetno.

    avatar

    28.09.2017. (15:40)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Lasto, s obzirom da je Semper Contra promptno istražio sve što se dalo naći na ovu temu, nema sumnje da je događaj autentičan.. Recimo da je ovaj moj post "umjetnička interpretacija" stvarnog događaja, ali da, zaista se sjećam mnogih detalja, osobito tih naranči kao i imena broda, To je bila prava atrakcija :-)
    Nisa, hvala ti ko sestri :-)

    avatar

    28.09.2017. (16:22)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Prekrasno, Brode!
    Ovdje sve ima okus i miris naranči, suho zlato za ove prve tmurne dane. Baš kako je Niša primjetila! Vitaminski post
    :-)

    avatar

    28.09.2017. (22:47)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Takvi su ti lampioni, svjetlucaju i ni za šta ne mare, posebno ne mare hoće li se kakva "mučenica" na njih nasukati :-)
    Divna priča. I hvala sempu što je pretragom na netu razriješio i moju znatiželju. :-)

    avatar

    29.09.2017. (09:02)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Vidro, dođi da te zagrlim :-)
    Aneta, vidiš kako i nesanica može dat ideju za post ;-) Hvala ti

    avatar

    29.09.2017. (10:26)    -   -   -   -  

  • kamena

    prekokrasna hepi-end štorija, majstore od oka i pera :) od razvučenog osmijeha do narančastog dana, idem dalje veselija... kao da sam se tek sad zaljubila u naranče :) a moguće i svaka slijedeća skrene misli moru punom naranača :)

    avatar

    29.09.2017. (11:11)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa priča u bojama naranče, a ovog broda se sjećam, vozio je za Lošinjsku. Mislim da u to doba nije bilo puno agruma na našim policama i nije čudo što su ljudi samoinicijativno očistili more. Pred osam g. je na otočić Sit zajahao Marko Polo, bez naranči, valjda je mislio skratiti put do Kine.

    avatar

    29.09.2017. (12:22)    -   -   -   -  

  • Pomagačica

    Bilo istina ili ne lijepa priča.Zamišljam more puno malih sunca i uzbuđene mještane.:-)

    avatar

    29.09.2017. (12:35)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Priča je divna. Kad bih ja znala tako lijepo pričati priče, ispričala bih onu kad je kamion pun Cappy soka u tetrapaku sletio sa mosta u Koranu (vozač gotovo neozlijeđen, napominjem da priča slobodno bude duhovita) ...drugi dan su ga izvlačili iz rijeke a cijelo naselje je u tačkama (mislim da se to kod vas kaže 'kariola') vozilo sokove koji, doduše nisu imali četvrtasti oblik nego onako kao nekad mlijeko u vrećici, ai, sadržaj je bio nepromijenjen :)))) Donio i moj sin nekoliko vrećica :)))

    avatar

    30.09.2017. (05:41)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Kamena, Ardura od naranči :-)
    gogoo: Umješniji je bio pravi Marko Polo nego njegov imenjak
    Pomagačice - poput one scene u Amarcordu kad čekaju Rexa
    suncokretica; Vidiš kako mašta može svašta!

    avatar

    30.09.2017. (10:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...