te divne osamdesete

...
Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''



Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan

Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:
slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr

...i ovo sam ja (rječju i notama)

Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza
snova - Denis&Denis)





Mudrosti moje babe...
'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'

25.08.2019., nedjelja

Zbogom četrdesete, hvala vam!

Moj djed je govorio da čovjek živi do sedme godine (dok ne krene u školu) samo što tada toga nije svjestan. I premda je to najvažnija dekada u našem životu jer su nam tada postavljene smjernice za to kakvi ljudi ćemno postati, u našim glavama je ona najnevažnija - najmanje je se sjećamo.
Onda dođe pubertet, ajme užasa! Nemaš pojam tko si, gdje si ni kamo ideš ali, znaš da nećeš ovo ili ono....ja sam bila popriličan buntovnik i božemesačuvaj ne bih da mi se te godine ponove, dapače, najradije bih žustro pritisnula tipku 'delete' (htjedoh napisati da bi ih obrisala gumicom, ali, ovako je modernije :D )
Pa dvadesete....wooow - odrastao si konačno, skidaš okove, sloboda od roditelja, škole - divota! Imaš planova milion, želja još više, hoćeš sve, možeš sve. Nadobudno. Takve su bile i moje, doduše, obilježene ratom kao izgovorom pa su mnogi planovi u startu pali u vodu.
Tridesete....e, tu već slijedi uzdah - ehhh....lijepe godine! Ostvaruješ planove, ili ne, ali, još uvijek imaš nove, još si mlad, besmrtan, jak.
I onda četrdesete! Kako odmiču, shvaćaš da ni nije toliko važno jesi li ili nisi sve ostvario, imaš još snage za nove početke. I shvaćaš što je važno, što je ZAISTA važno i tko je zaista važan. Ono što su meni donijele je samosvijest, preslagivanje prioriteta u životu i baš mi je to drago! Ostalo je toga još za 'čišćenje' ali, to čuvam za pedesete i baš se veselim! :)


- 06:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

29.01.2019., utorak

Virtuala vs. real life

Nedavno na fejsu otkrijem da se moje dvije prijateljica također znaju i nikako mi nije bilo jasno kako, nisam nalazila poveznicu, činilo mi se da ništa zajedničko nemaju. Pa sam pitala ovu koju bolje poznajem. Ispostavilo se da imaju zajedničkog prijatelja (nisam ulazila u detalje), da su samo fejs-frendice, ne znaju se 'uživo'. Kaže ova moja bliža: 'Joj, ona je meni tako super!'
A ja znam ovu drugu u real life. I nije mi nimalo super, dapače, antipatična mi je skroz, a pošto znam njenog muža cijeli život, prihvatila sam i nju i tako sa vremena na vrijeme odslušam njene žalopojke i još koješta jer se, eto, ne želim zamjeriti njemu... A na fejsu je ona super, piše postove, stavlja fotke prirode i društva - ispada da ima bogat društveni život...itd.
Pa ja tako nešto mislim - tko smo ustvari pravi 'mi'? Ovi u virtuali ili oni svakodnevni? Npr. ja sam jednu blogericu totalno šokirala kad smo se čule telefonom , kaže ona da je pretpostavljala da je 'krvi broj jer joj se ozbiljnim tonom javila neka gospođa'. rofl
Imate li vi prijatelja koji su drugačiji u jednoj i drugoj stvarnosti?


- 20:18 - Komentari (25) - Isprintaj - #

12.01.2019., subota

Ja

Na povratničkom postu mi @Prozor u svijet napisala 'tko god da si' pa sam shvatila da ima ovdje ljudi koji ne znaju tko sam, čini mi se i više od onih koji me znaju 'od davnina' sretan
Tko sam ja?
Žena, majka, kraljica. Možda ne baš tim redom...
Mislim da sam ponajprije i ponajviše Majka. Koja se trudi ne gušiti ''dijete'' od skoro 30 godina. Pa tako više ne govorim kad ode na službeni put 'pazi kako voziš, javi se ....' nego samo: ' i znaš već - blablabla' (doslovno - blababla) rofl Ponekad sam i nemajka, pa mu uzimam svaki mjesec stanarinu/hranarinu pošto živi sa nama kad je u Hr (3 dana tjedno) i nemajka sam jer mu ne ispeglam svaki put robu.
I buduća svekrva sam. Ozbiljno se pripremam na tu ulogu prisjećajući se kakva svekrva ne smijem biti.
I jedvačekampostati baka sam.
I Žena. Supruga sam. 30 godina. To, valjda, pogotovo u današnje doba, puno govori samo po sebi. Valjda sam dobra supruga. Ili imam dobrog muža rofl.
I snaha sam. Ehhhhhhh... (duboki uzdah) Koja je naučila da je u životu najvažnija stvar naučiti odmahnuti rukom. I ići dalje. Ok, ponekad treba nekoliko puta odmahnuti bang
I direktor sam. yes
I djelatnica.
I čistačica. 3u1.
Djelatnica voli svoj posao a direktorica i čistačica svoj ne vole baš nimalo pa je taj dio posla najčešće u popriličnom rasulu.
Još sam i član OPG-a koji sadi i uzgaja cvijeće. Znam, baš divno zvuči, ponekad i jest divno. Kad ne bole leđa od divote rofl
Tko sam još? Zaljubljenik u fotografiju koji je naučio toliko da zna da ništa ne zna i koji zna da treba još puno učiti. I koji je lijen za to i trenutno ne vidi baš ni svrhu pa sve manje fotka.
Ja sam i wannabe planinar. Jer volim brda. Nevolja je što su svi izleti vikendom koji ja radim i kojim jedino nešto zaradim pa ih ne propuštam. A kako me mirovinskom reformom kači rad do 65. sumnjam da ću i u mirovini planinariti...no, tko zna, možda ipak hoću!
I, da, još sam Kalimero. Smeta me nepravdaburninmad
Svašta sam još...često mi je jezik brži od pameti, kažem nešto što bi bilo bolje prešutjeti pa povrijedim nekog, nisam zlonamjerna gotovo nikad, samo nepromišljena headbang
I, da, na Blogu.hr sam almost 12 godina cereknonoeek
A sad, da malo uljepšam (opet) post, @gogoo je pitao za fotke buketa, pa evo, ja to tako:













I sad vidim da su mi ovo sve stare fotke, novije su u mobu a to mi se sad ne da prebacivati...nema veze, cvijeće je wave
- 07:57 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>