Marketing
Zbogom četrdesete, hvala vam!
Moj djed je govorio da čovjek živi do sedme godine (dok ne krene u školu) samo što tada toga nije svjestan. I premda je to najvažnija dekada u našem životu jer su nam tada postavljene smjernice za to kakvi ljudi ćemno postati, u našim glavama je ona najnevažnija - najmanje je se sjećamo.
Onda dođe pubertet, ajme užasa! Nemaš pojam tko si, gdje si ni kamo ideš ali, znaš da nećeš ovo ili ono....ja sam bila popriličan buntovnik i božemesačuvaj ne bih da mi se te godine ponove, dapače, najradije bih žustro pritisnula tipku 'delete' (htjedoh napisati da bi ih obrisala gumicom, ali, ovako je modernije :D )
Pa dvadesete....wooow - odrastao si konačno, skidaš okove, sloboda od roditelja, škole - divota! Imaš planova milion, želja još više, hoćeš sve, možeš sve. Nadobudno. Takve su bile i moje, doduše, obilježene ratom kao izgovorom pa su mnogi planovi u startu pali u vodu.
Tridesete....e, tu već slijedi uzdah - ehhh....lijepe godine! Ostvaruješ planove, ili ne, ali, još uvijek imaš nove, još si mlad, besmrtan, jak.
I onda četrdesete! Kako odmiču, shvaćaš da ni nije toliko važno jesi li ili nisi sve ostvario, imaš još snage za nove početke. I shvaćaš što je važno, što je ZAISTA važno i tko je zaista važan. Ono što su meni donijele je samosvijest, preslagivanje prioriteta u životu i baš mi je to drago! Ostalo je toga još za 'čišćenje' ali, to čuvam za pedesete i baš se veselim! :)
Post je objavljen 25.08.2019. u 06:44 sati.