Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing


  • Lastavica

    Ne bih rekla da si bjegunica iz zbilje. Samo ne voliš ustajale
    vode, ne voliš nedogađanja.

    avatar

    24.05.2017. (07:29)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...da, istina je to... teatar osjećam
    kao drugi dom... možda je to i "prokletsvo" s kojim
    sam rođena...pirandelovski relativizam ruši
    ustaljene barijere između gledatelja i
    glumca, pozornice i gledališta,
    ukida granicu između
    kazališta i »nekazališta«,
    stvarnog i nestvarnoga,
    dogaanja u odaji
    ogledala i odjeka i stvarnoga života... :)

    avatar

    24.05.2017. (07:42)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    ... nestvarno stvarni stihovi, predivno mila!

    avatar

    24.05.2017. (08:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka...kao i moja zbilja... hvala ti mila... :)

    avatar

    24.05.2017. (08:09)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Apsurd je pobeći od reale u vizije
    apsurd je vizije zamjeniti bekstvom
    apsurd je imati a nemati,
    apsurd je ne tražiti ljubav a znati da te čeka...

    avatar

    24.05.2017. (08:24)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Treba se sastati sa sobom.............Samo je Eva imala tri lica, pa eto i ti

    avatar

    24.05.2017. (08:25)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg...da draga, to je to...
    kada osjetiš Sizifa i Prometeja u sebii,
    a Protej ti se smiješi svojim raziičitim licima... :)

    avatar

    24.05.2017. (08:38)    -   -   -   -  

  • Euro

    napokon bez cigarete hehe

    avatar

    24.05.2017. (08:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...ti sastanci su ponekad bolni... Pirandelo
    nam je u svojoj drami darovao šest lica... ja trenutačno tragam za mojim
    četvrtim... možda se ozrcali u obličjem novog izričaja... :)

    avatar

    24.05.2017. (08:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro...jučer je bio na kontroli grla... sve za pet... Doktor ga upitao... vi još uvijek pušite?... ja sam umjetnik, prezirem činjenice...
    liječnik s nasmijao... da, imaš pravo, ova fotka je rijetkost... :)

    avatar

    24.05.2017. (08:46)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Čekanje u vakumu nezbivanja ne voliš, a opet cijeli se život svodi na to čekanje onoga što se treba zbiti. Sve za što mislimo da se zbiva voljno ili ne tek je čekanje u tom vakumu gdje nikako i ničim ne možemo djelovati na ono što će se zbiti. Draga prijateljice pozdrav putuje.

    avatar

    24.05.2017. (09:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Demetra...upravo zbog toga treba živjeti trenutak kao da sljedeći neće doći... dogodi se iznenada i sutra ne dođe... ne dođe iščekivano... eto jučer je iznenada otišao,zauvijek prijatelj, pjesnik... Roko Dobra...
    @Sjaj Oriona...

    upravo zato draga prijateljice ne volim čekanje u vakumu nezbivanja...
    tužna sam... on je meni posvetio sonet... ćutjet češ ljubav... uvrsto ga u Zbirku svojih soneta... ja mu za uzvrat odgovorih ...

    Cvijet Rokova pera…

    Cvijet Rokova pera ne vene,
    melem stiha u srcu rane vida,
    sonetom uranja u duše snene,
    tješi kada um tužni jecaj rida.

    Kad val pučine obalom vlada,
    kad orgulje vapaj mora čuju,
    a morska vila elegiju sklada,
    Rokovi soneti o ljepoti snuju.

    Erato mu u dušu poetiku toći
    Muze mu srce od zime brane
    tkaju tkivo pjesničke moći.

    Cijeli svijet u srce mu stane
    svi sretni dani i lazurne noći,
    pa ljubav sonetom osvane.


    @Sjaj Oriona
    dinajina sjecanja - Hvala Vam od srca na ovom sonetu,
    bez obzira što je prvi kojeg ste pokušali, kako i sami
    kažete, napisati, draga poeteso Dijana. Ipak je znakom
    Vam iskrene želje – da na dar mi uzdarjem uzvratite.
    Neka stoga ovog soneta i neka nas sjeća na ovo naše
    druženje i na ove naše stihovane poslanice!

    njegov odgovor me usrećio... darovao mi je krila... :)

    avatar

    24.05.2017. (11:03)    -   -   -   -  

  • Demetra

    E vidiš tebe je usrećio, a mene je popljuvao u Križevcima pred mnogo ljudi, mojih prijatelja, a u smislu što ja bezvrijedno piskaralo imam tražiti u društvu pravih pjesnika. Eto nemam o njemu lijepo mišljenje. Pozdrav

    avatar

    24.05.2017. (11:50)    -   -   -   -  

  • NF

    neka absurda, samo da je autentičan moj ;)

    avatar

    24.05.2017. (11:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Demetra... žao mi je što se niste razumjeli... virtuala je gnijezdo apsurda... bez pogleda i stiska ruke četo postaje izvorište nesporazuma...
    susret pod svodovljem grada mojih pradjedova je obilježionjegovo i moje razumjevanje... kao što se tvoj i moj susret na promociji tvoje zbirke pretvorio u prijateljstvo i ljubav... hvala ti što si tu... budi... i neka nam izričaj stari uporedo... :)

    avatar

    24.05.2017. (12:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...da, neka ih i neka su naši... divni su... :)

    avatar

    24.05.2017. (12:03)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    Kako to u životu biva, jedno povuče drugo, pa treće, sve se nekako uskovitla i onda u čudu gledaš - kako sam se (s)našao usred priče. :D

    Iz moje perspektive, sva ta tri lica čine višestrukog autora. "Um, satkan od super struna" izražava ono misaono, filozofsko poimanje bitka, ništa i nešto, kao i ono emotivno, osjetljivost do najtananijih podražaja, a obadvoje skupa prepleteno otvara prostor umjetničkom djelu u vječitom nastajanju. "Sagorjeva sama u sebi i sama iz sebe plamti".
    I dok sam te tako čitala shvatih, da postojimo ljudi koji unutarnje mremo da bi mogli ponovo u sebi "rađati svjetlost" što nije drugo već sama narav stvaralaštva. Nada položena u ono oblikujuće Nešto.

    Ponekad mi je nestvarno (kod tebe mi se to puno puta desi) kako kroz tekstove ne upoznajemo samo tekst, osjetimo autora već se susretnemo i sami sa sobom, fenomenološko. :)

    avatar

    24.05.2017. (15:23)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Pjaceta...Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um i svoju tjelesnost moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti. Naučim li sebe samostalno misliti , misao postaje pokretačka snaga mentalnih mehanizama koji mi omogućavaju svijest o mom utjelovljenom umu, bisernoj ogrlici mojih stanja...

    Sjećajući se Bachearda osjetih želju za lutanjem svijetom plahe svjetlosti, za uranjanjem u imaginaciju metafore plamena voštanice. Pisana riječ me odnosi u vrtloženje prostor- vremena, u svijet u kojem nemoguće postaje moguće, svijet privida koji prestaju biti prividi i titrajem nevidiljivh struna se pretaču u spoznaju moći sadašnjeg trenutka.... Voštanica uspravna i nepokolebljiva izgara sama sobom u svom plamenu....

    to je to draga prijateljice... štivom poželim u čitaocu probuditi njegovo fenomenološko svosjsvo, spoznaju svih pojavnosti u njemu...

    doživljaj lomnih vrijednosti, doživljaj slika tankoćutne zbilje. naslućivanje dvojnost misaonog bića, spoznaju istine izričaja clair- obskur koja, na obzorju spoznaje, sjedinjuje svijest i podsvijest u žarište intimnog postojanja, u hram na čijim zidovima titraju slike iznjedrene iz plamena nutarnje svijeće. da, slike postaju nevidljive kada je svijest budna, ali sigurna sam, one su uvijek tu kao plaha svjetlost voštanice...

    o tome pisah u zbirci...

    Dijana Jelčić... „Mostovi pod kojima se budim“ zbirka prozno- poetskih tekstova 1987- 2007... poglavlje sjećajući se Bachelarda... .

    avatar

    24.05.2017. (16:23)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Odgovara mi raspoloženju, kao da si za mene pisala, a znam
    da je to samo slučajnost. Volim tvoje "mostove":))

    avatar

    24.05.2017. (16:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @nema garancije...kao što sam napisala @Pjaceti... pišući želim u čitaocu probuditi ono fenomenološko ja... divan osjećaj je ako se u nekome probudi... kod tebe se dogodilo... i hvala ti što voliš moje "mostove"... :)

    avatar

    24.05.2017. (17:27)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Eto...imaš veliku čast da sam i ja dolutao na tvoj blog.
    Pa reći ću ti iskreno da pjesmuljak koji netko naziva poezijom je ništa, a ti japajajkaš....jako voliš sebe i to namećeš, no, nije to loše .....pali kod čitateljstva.Eto sretna budi i piši dalje...

    avatar

    24.05.2017. (18:23)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Ma sorry... ne znam tko si, možda pretjerujem, ali reagiram na prvu...

    avatar

    24.05.2017. (18:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @dejmon...hvala ti na posjeti i iskrenom komentaru... pjesmuljak je
    moj i nije poezija... to ti je samo moje razmišljanje... nekom se sviđa, nekome ne... volim iskrenost... :)

    avatar

    24.05.2017. (18:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @dejmon...sve je OK... bila sam kod tebe...
    André Marie Léon Nicolas Rieu odlično skiciran tvojom rukom...
    budi sretan i slikj dalje... :)

    avatar

    24.05.2017. (18:49)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Dinaja....ne ljuti se na mene , ali sam opako iskren. No, nisam zločest, i hvala ti na komentaru...

    avatar

    24.05.2017. (18:53)    -   -   -   -  

učitavam...